Evropski zdravstveni sistemi trenutno su suočeni sa dugogodišnjim problemima koji dovode do toga da je čak 20 odsto potrošnje potpuno „bespotrebno“, kazao je Mark Person, zvaničnik Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
„Pod bespotrebnim ne mislimo samo na stvari koje se mogu uraditi bolje, mislimo na stvari koje uopšte ništa ne znače, ili su čak loše po pacijente. Neverovatno je da čak deset odsto potrošnje u bolnicama ide na popravljanje grešaka u terapiji“, rekao je Person, a prenosi Euractiv.
On navodi da prečesto ljudi dobiju pogrešnu negu, poput ljudi kojima zamene kuk ili izvade kutnjak, iako im te procedure u datom trenutku ne trebaju.
Takođe smatra da stanovnici nekih evropskih zemlja previše koriste antiobiotike.
„Kod prevelikog korišćenja može da se razvije otpornost na takve lekove, zbog čega samo lečenje postaje teže, a zdravstveni sistemi često kupuju skupe patentirane lekove kada bi obični bili dovoljni“, kaže Euractiv.
Administrativni troškovi su ponekad previše visoki, a korupcija taj trošak može dodatno uvećati.
„Sa svim ovim zajedno, lako dobijamo da je 20 odsto potrošnje potpuno bezpotrebno, što je teško popraviti budući i da sami pacijenti nekada nisu dobro informisani i zahtevaju određeno lečenje, čak i kada nije prikladno, poput antibiotika ili operacije“, smatra zvaničnik OECD.
On kao rešenje predlaže uvođenje integrisanih budžeta, gde provajderi zdravstvenih usluga ne bi naplaćivali svaku aktivnost posebno, već uopštenu zdravstvenu negu, što bi ih naterao da naglasak stave na prevenciju bolest a ne lečenje.
Trenutna kriza ukazala je na specifične probleme između zdravstvene i socijalne nege, gde je stav da briga o starijim osobama ne spada u uopštenu zdravstvenu nege dovela u nekim zemljava do katastrofalnih rezultata, gde je socijalna nega bila manjeg prioriteta, institucije za brigu o starijima nisu imale adekvatne protokole, ljudi su prebacivani iz bolnica direktno u domove za negu bez testiranja itd.
Integrisanje zdravstvenih i socijalnih budžeta može znatno da pomogne, ali stvari kao što su briga o kvalitetu, redovne provere, zajednički informacioni sistemi i standardizovane procedure isto su toliko važne.
„Problem nije u individuama, već u sistemu koji nije prikladan ni za pacijente, ni za one koji moraju da plaćaju zdravstvenu negu“, zaključio je Person.