Vesti iz zemlje

19.01.2024. 10:41

Nova ekonomija

Autor: Nevena Petaković

Birokratizacija i manjak kadrova: Uvođenje „Socijalne karte“ izazov za zaposlene

Foto: Nova ekonomija/Paola Felix Meza

Početak primene registra Socijalna karta predstavljao je veliki izazov za stručne radnike, trebalo je postupiti po velikom broju obaveštenja kojih je bilo i nekoliko hiljada u većim centrima za socijalni rad, bilo je i nedoumica u vezi postupanja po pojedinim notifikacijama, a naročito onim koje se odnose na prihode. Takođe, javljali su se i problemi tehničke prirode (neispravanost u funkcionisanju, nemogućnost pristupanja registru, netačni podaci koji su uneseni u registar). Sistem je napravljen bez konsultacija stručnjaka iz sistema, zato baze podataka nisu bile potpune, a razmere birokratizacije u periodu uvođenja registra su bile „ogromne“, kažu zaposleni u centrima za socijalni rad.

Sa druge strane, u celokupnom sistemu socijalne zašite postoji značajan deficit stručnog kadra, a prema nekim procenama preko 1.500 radnika nedostaje, kažu, između ostalog, sagovornici Nove ekonomije iz dva udruženja koja okupljaju socijalne radnike i centre za socijalni rad.

Ipak, sagovornici Nove ekonomije poručuju da registar „Socijalna karta“ ne donosi automatski rešenje, ne sadrži nikakav algoritam niti je neka vrsta veštačke inteligencije koja ima mogućnost samostalnog donošenja odluka, o čemu je Nova ekonomija pisala u prethodnom tekstu.

Predsednica Upravnog odbora Asocijacije centara za socijalni rad Srbije Branimirka Radosavčević je ocenila da je nakon skoro dve godine korišćenja registra Socijalna karta, olakšan rad stručnih radnika u donošenju odluka koje se tiču ostvarivanja prava korisnika, kao i da je vreme potrebno za pribavljanje podataka značajno skraćeno.

Radosavčević ukazuje da registar Socijalna karta ne može da nadomesti stručne postupke, niti mu je to svrha, te da se postupak za priznavanje prava na materijalnu podršku se pokreće i vodi na osnovu Zakona o socijalno zaštiti a po pravilima utvrđenim Zakonom o upravnom postupku – a na osnovu Zakona o socijalnoj karti.

„Ne mogu da sporim da je u pogledu ovoga, na samom početku korišćenja registra Socijalna karta, bilo određenih nerazumevanja i od strane samih stručnih radnika u pojedinim centrima za socijalni rad. Dakle, sam registar ne sadrži nikakav algoritam niti je neka vrsta veštačke inteligencije koja ima mogućnost samostalnog donošenja odluka“, rekla je Radosavčević.

Prema njenim rečima, sam početak primene registra Socijalna karta predstavljao je veliki izazov za stručne radnike, između ostalog, trebalo je postupiti po velikom broju notifikacija kojih je bilo i nekoliko hiljada u većim centrima za socijalni rad.

„Iako smo imali priliku da radimo u testnom okruženju i imali dostupna pisana uputstva, tek je puštanje registra u produkciju i njegovo praktično korišćenje pokazalo nedovoljnu funkcionalnost i manjkavost nekih opcija. Mnogi od nedostataka su otklonjeni nakon što su centri za socijalni rad slali mejlove timu za podršku koji je formiralo Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Pored toga, tim za podršku je održao i nekoliko onlajn obuka kako bi pružio dodatnu podršku radu u registru“, rekla je ona.

Ona navodi i da je bilo nedoumica u vezi postupanja po pojedinim notifikacijama, a naročito onim koje se odnose na prihode.

„Naime, u početku smo dobijali notifikacije da je korisnik ostvario prihod ali se nije moglo pouzdano utvrditi koja vrsta prihoda je u pitanju i da li on od uticaja na ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć. Кada smo od korisnika tražili izjašnjenje u vezi ove vrste notifikacija većina njih nije znala da nam kaže o čemu se radi, a uverenje iz Poreske uprave koje su nam potom lično doneli nije prikazivalo prihod

Prema njenim rečima, nakon ukazivanja na problem od strane centara za socijalni rad omogućena je bolja razmena podataka sa Poreskom upravom što je centrima omogućilo da izvrše uvid i u vrstu prihoda.

„Ispostavilo se da korisnici prihode od na primer sezonskog rada u poljoprivredi nisu smatrali za nešto što će biti registrovano, a uz to nisu ni znali da ta vrsta prihoda nije od uticaja na ostvarivanje prava na materijalnu podršku“, navodi Radosavčević.

I iz Društva socijalnih radnika Srbije navode da je u početku bilo dosta teškoća i nejasnoća u radu, da nije bilo dovoljno obuka za zaposlene, kao i postepenog uvođenja u rad, što je neminovno imalo uticaj i na kvaliteta rada i zadovoljenja potreba korisnika – na primer počelo se sa primenom Registra, a tek naknadno je baza nadograđivana i dodavale su se nove funkcije i mogućnosti.

„Druga stvar koja nije planski odrađena tiče se tehničke podrške (dotrajali računari i oprema) i ljudskih resursa. Uvođenje registra je dodatno opteretilo stručne radnike u Centrima za socijalni rad. Već deceniju i više u sistemu nedostaje preko 1.500 radnika, a u poslednje vreme se primećuje trend dodatnog opterećivanja Centara za socijalni rad delegiranjem novih ovlašćenja“, navodi se u odgovoru Društva koje potpisuju Milica Glišić, predsednica Društva, Nikolina Sučevič, članica Upravnog odbora Društva i Dijana Janković, zamenica predsednice Društva. 

“Socijalna karta” je informacioni sistem koji je u Srbiji uspostavljen u martu 2022. godine. Taj sistem vuče niz podataka iz različih državnih registara o licima koja su korisnici prava ili usluga iz oblasti socijalne zaštite i o licima koji su sa njima povezani.

Na taj način, “Socijalna karta” treba da bude izvor podataka za stručna lica prilikom odlučivanja o ostvarivanju prava i usluga iz oblasti socijalne zaštite, dečije i porodične zaštite i boračko-invalidske zaštite.

Međutim pored toga što služi kao izvor podataka, sistem samostalno generiše različite kategorije takozvanih “notifikacija” koje dalje šalje nadležnim licima.

Neka od tih notifikacija bi na primer bila da se imovina lica koje ostvaruje novčanu socijalnu pomoć –  povećala.

Danilo Ćurčić iz Incijative za ekonomska i socijalna prava A11 za Novu ekonomiju je ukazao na veliko smanjenje korisnika socijalne pomoći, nakon uvođenja registra Socijalna karta. On je naveo da je sistem Socijalna karta od početka postavljen pogrešno, te da je ta A11 svakodnevno u kontaku sa ljudima koji su korisnici sistema socijalne zaštite i da je dolazilo do ogromnih problema (zbog registra Socijalna karta).

Prema izveštaju međunarodne organizacije „Amnesty international“, zvanični podaci od avgusta 2023. godine pokazuju da u Srbiji ima 176.000 primalaca socijalne pomoći, što je 35.000 manje nego u martu 2022. kada je Zakon o socijalnim kartama stupio na snagu.

Ćurčić je ukazao da su najsporniji deo sistema notifikacije (na primer notifikacija da je došlo do uvećanja imovine korisnika socijalne pomoći). On navodi da korisnik tih podataka (socijalni radnik) ne može drugačije da postupa od onoga što notifikacija nalaže).

„Da može, drugačiji bi bili ishodi postupaka – ljudi ne bi gubili socijalnu pomoć zbog sezonskog rada (jer socijalni radnici znaju da sezonski rad nije osnov za gubitak socijalne pomoć), ne bi kupili pomoć jer imaju registrovan auto u bazi registrovanih motronih vozila, koji ne postoji, već je prodat na otpad“, rekao je on.

Ćurčić je ocenio da pitanje da li postoji automatizivano odlučivanje možda nije dovoljno dobro da objasni sve šta su problemi Socijalnom kartom. „Nije rešenje izdato automatski od stanje algoritma, ali je učešće osobe (socijalnog radnika) ograničeno na ono što mu je notifikacija rekla, zato se govori o polu-automatizovanom odlučivanju“, rekao je on.

Predstavnice Društva socijalnih radnika Srbije su ukazale da je većina problema koje su socijalni radnici prijavljivali u vezi sa registrom „Socijalna karta“ bila tehničke prirode- neispravnost u funkcionisanju, nemogućnost pristupanja registru, netačni podaci koji su uneseni u registar i slično.

„Kada pravite reformu, a nemate tehničku infrastrukturu koja može da podrži novi sistem i dovoljan broj zaposlenih koji će da radi na uvođenju socijalne karte, neminovno je da su problemi svakodnevni i da otežavaju rad stručnih radnika. Takođe je važno istaći da je novi sistem napravljen bez konsultacija stručnjaka iz sistema, zato baze podataka nisu bile potpune, neke usluge se nisu ni nalazile u sistemu“, navode iz Društva socijalnih radnika Srbije.

Razmere birokratizacije, prema rečima predstavnica Društva socijalnih radnika Srbije, u periodu uvođenja registra su bile ogromne i dovele su stručne radnike u nelagodnu poziciju po kojoj su prioritetno postali administrativni radnici.

„Posledice birokratizacije trpe isključivo korisnici usluga socijalne zaštite, čije najbolje interese treba da štite stručni radnici“.

Na jedno od pitanja koje je Nova ekonomija postavila kroz zahtev za pristup informaciji od javnog značaja, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja je navelo da od početka primene registra nisu uočeni nikakvi sistemski nedostaci koji bi imali negativan uticaj na ostvarivanje prava korisnika.

„Podaci u registru su tačni i akutelni i omogućavaju službenim licima da ih efikasno koriste“,  navodi se u odgovoru.

Ministarstvo je navelo i da ne postoje slučajevi da su formirana obaveštenja netačna, niti to može da se desi.

„Registar ne može da proizvede sistemsku netačnost obaveštenja s obzirom da su informacije koje sadrže proizvod podataka zvaničnih državnih izvornih i zvaničnih državnih internih evidencija“, piše u odgovoru Ministarstva.

Govoreći o tome da li je registar doprineo pravednoj raspodeli pomoći, predstavnice Društva socijalnih radnika navode da to ne može da se postigne uvođenjem socijalne karte, već da su u Srbiji potrebne korenite izmene Zakona o socijalnoj zaštiti i donošenje Strategije socijalne zaštite.

„Implementacijom socijalne karte, Centri za socijalni rad su postavljeni kao ključni akteri u upravljanju budžetom, čime im je nametnuta fiskalna odgovornost kao prioritet u odnosu na potrebe korisnika. Odsustvo preciznih evidencija o stvarnom broju osoba u materijalnom riziku ograničava potencijal za unapređenje socijalne inkluzije

Takođe, Društvo navodi da se u registru nalaze samo podaci lica koja trenutno ostvaruju neko pravo ili su ranije ostvarivali pravo, a ne podaci o svim materijalno ugroženim licima – ne sadrži informacije o tome za koliko ljudi je evidentirano da nemaju prihode, ne poseduju imovinu i slično, a kojima bi pomoć bila potrebna

„Jedini izuzetak jeste kada sistem obaveštava o licima koja već ostvaruju neko pravo da imaju mogućnosti da ostvare i dodatna prava, na primer ‘korisnik novčane socijalne pomoći može ostvariti pravo na dečiji dodatak’. Ukoliko bismo to sagledali na način da je dostignuta efikasnost sistema sa jedne strane, dok sa druge imamo činjenicu da je isključen veliki broj ljudi iz sistema socijalne zaštite, postavlja se pitanja pravednije raspodele pomoći i da li je tome doprineo izostanak dublje procene socijalno-ekonomskog statusa od strane stručnog radnika“.

Društvo navodi da pokretanje i sprovođenje promena u sistemu socijalne zaštite treba biti propraćeno procesom konsultacija sa korisnicima kako bi se obezbedilo da novi programi odražavaju njihove stvarne potrebe.

„Osim toga, ključno je informisati korisnike o svakoj promeni u sistemu socijalne zaštite. Transparentnost u vezi sa ciljevima i postupcima ne samo da doprinosi poverenju korisnika, već i omogućava njihovo aktivno učešće u procesu donošenja odluka. Kroz ovo inkluzivno angažovanje, može se osigurati da socijalne politike odražavaju stvarnu dinamiku i potrebe zajednica koje se služe tim programima“

Manjak radnika, a zabrana zapošljavanje u javnom sektoru produžena 

Centri za socijalni rad predstavljaju stub sistema socijalne i porodično-pravne zaštite. U proteklom periodu njihova uloga se menjala, a normativi o njihovom funkcionisanju nisu u potpunosti reflektovali te promene.

U Srbiji postoji 141 centar za socijalnia u periodu od 2020. do 2022. godine u proseku osam centara za socijalni rad nije imalo nijednog zaposlenog socijalnog radnika, 21 centar radio je bez pravnika, 17 njih bez psihologa, a čak 57 bez ijednog pedagoga, utvrdila je ranije Državna revizorska institucija (DRI).

Predstavnice Društva socijalnih radnika Srbije navode da u celokupnom sistemu socijalne zašite postoji značajan deficit stručnog kadra i da prema nekim procenama preko 1500 radnika nedostaje.

„Uslovi za rad su izuzetno teški, kolege su preopterećene brojem predmeta, nekada i više od 600 predmeta godišnje zaduži jedan socijalni radnik). Tačno je i da postoje Centri koji nemaju popunjena radna mesta predviđena čak ni normativom iz 2008. godine i da postoje Centri koji nemaju nijednog socijalnog radnika, nijednog pravnika ili psihologa“, navodi Društvo socijalnih radnika ukazujući da im zabrana zapošljanja koja još uvek postoji u praksi ne ide u korist.

Kako dalje objašnjavaju, u Centru za socijalni rad koji nema pravnika ne može se doneti nijedno rešenje za ostvarivanje prava – ti centri faktički ne mogu da funkcionišu i korisnici ne mogu da ostvare svoja prava.

„Sve to dovodi do nezadovoljstva, nemogućnosti adekvatnog odgovora na zahteve posla, a samim tim i do smanjenja kvalitet rada, što za posledicu ima uticaj na korisnike i kvalitet njihovog života. Zato u praksi imamo veliko nezadovoljstvo i među zaposlenima, ali i među korisnicima što rezultuje čestim napadima (verbalne i fizičke) na naše kolege iz Centara za socijalni rad“.

Na problem nedostatak adekvatnog broja zaposlenih koji je prisutan godinama unazad ukazuje i Branimirka Radosavčević objašnjavajući da bez obzira na uvođenje registra Socijalna karta i jedinstvenog informacionog sistema za sprovođenje postupaka SOZIS koji mogu olakšati postupanje, sistem socijalne i porodično-pravne zaštite i centri za socijalni rad, kao njegovi nosioci, počivaju na ljudskim resursima.

„Za vreme trajanja zabrane zapošljavanja u javnom sektoru problem nedostajućeg broja zaposlenih je još više produbljen. Naročito je ovaj problem postao alarmantan u malim centrima za socijalni rad u kojima je nemogućnost nadomeštanja odlazećeg stručnog radnika dovela do ovakvih situacija koje je DRI navela u svom izveštaju. Кasnije relaksiranje uslova za zapošljavanje u javnom sektoru nešto je poboljšalo situaciju, ali je ona i dalje daleko od adekvatne“, navela je ona dodajući da je propis kojim je uređen normativ kadrova u centrima za socijalni rad je davno prevaziđen i ne odgovara na potrebe sistema.

Ona je navela da će se Asocijacija centara za socijalni rad Srbije zalagati da se uvede sistem normiranja kadrova koji će biti zasnovan na više relevantnih kriterijuma, a ne samo na broju stanovnika kao što je to sada slučaj.

„U suprotnom, funkcionisaćemo na donjoj granici izdržljivosti sistema, usled preopterećenosti stručni radnici će odlaziti iz centara za socijalni rad u potrazi za boljim poslovima, a najveću štetu će trpeti korisnici“, rekla je Radosavčević.

„Socijalna karta“ ne odlučuje sama, i dalje nejasno zašto manje ljudi prima socijalnu pomoć

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.