Samo u jednom selu – Lipovac pored Leskovca, živi pet bivših radnika Jure. One su za N1 svedočile kako se lako u toj kompaniji dobija otkaz i o pritisku pod kojim rade. Međutim, na njihove navode iz Jure ni danas nismo dobili odgovor. Kažu da niko u menadžmentu nije nadležan da daje izjave medijima i odgovara na pitanja.
Podsećamo da je inspekcija pred Uskrs nakon štrajka u Leskovačkoj Juri opet proveravala poslovanje i navode radnika, i saopštila da je papirološki svaka odluka pokrivena i da nema propusta.
Vesna Krstić jedna je od bivših radnica Jure. Njeni problemi počeli su kada joj je maloletni sin teško povređen, a ona morala da ostane sa njim u bolnici gde je operisan.
Istog dana zvali su je da mora da dođe na posao.
„Liderka je meni rekla da moram da dođem, da se javim jer mi preti otkaz. I ja sam ostavila dete u bolnici“, kaže Vesna a na pitanje u kakvom stanju joj je sin bio u tom trenutku odgovara:
„U iznemoglom, posle operacije dosta je iskrvario, ništa nije mogao sam…“
I za Žaklinu Đorđević prvi problem – prvi dan kada posle godinu i po nije mogla da ode na posao.
„Polomila sam nogu. Nosila sam gips. Sa štakama sam se pojavila u firmi, plakala znajući da ću da dobijem otkaz“, kaže Žaklina.
Ni Žaklina ni Vesna nisu dobile otkaz. Međutim, čim je istekao ugovor koji se sklapa na nekoliko meseci i radnicima stalno produžava – ostale su bez posla. Žaklina kaže da je zbog toga sramota i ne želi da se vidi njen lik.
Radeći deset sati pored njih, gore je nego u ludnici, kaže ona.
„Obrazloženje ne postoji, kao… bili ste na bolovanju? Mi smo ti jedan ID broj, samo broj u njihovom sistemu. Nemamo svoje porodice, ime i prezime, mi smo ID“, priča ona.
O mobingu i problemima, oni koji uspevaju da i dalje produže ugovor kažu da ne smeju da govore. I Vesna je ćutala dok je imala posao.
„Radeći deset sati pored njih je gore nego u ludnici. Deset sati stojiš na nogama, kad dođeš kući nisi ni za šta“.
Na opasku zar radno vreme nije osam sati a ne deset ona navodi:
„Bilo je reči, ali im je bilo malo, pa se produžuje. Plus radne subote“.
Radnici svedoče da ako je posle deset sati stajanja uz mašinu nekome potrebna medicinska pomoć – idu kod lekara, zovu Hitnu i vraćaju se na posao. Takvo iskustvo imala je i Žaklina, koja je na poslu povredila oko.
„Krv mi je curila iz oka, supruga sam zvala da me vozi kod lekara i morala sam da se vratim na posao“, navodi Žaklina.
Nije tužila preduzeće, a mogla je jer nije nosila zaštitnu opremu. Ćutala je da bi zadržala posao, što na kraju nije uspela.
Ćute i vlasnici iz Jure i dalje medijima poručuju da nema nikoga ko bi mogao da odgovori na pitanja. Inspekcija proverava, a papiri pokazuju da je u Juri sve u redu.