Opasne materije u poljoprivrednom zemljištu na području Vojvodine, Šumadije i Bajine Bašte

U poljoprivrednom zemljištu, nakon ispitivanja zaštićenih područja u Srbiji, utvrđeno je da u Vojvodini, Šumadiji i Bajinoj Bašti postoje više vrednosti opasnih materija od maksimalno dozvoljenih, izjavila je danas, direktorka Instituta za zemljište u Beogradu Mira Milinković.

To istraživanje o zagađenosti poljoprivrednog zemljišta u Srbiji sprovedeno je u okviru projekta Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) u saradnji sa Agencijom za zaštitu životne sredine (SEPA), piše Beta.

Odabrana su tri potencijalna lokaliteta – zaštićeno područje Nacionalnog parka Tara i međunarodne reke Drina, zaštićeno područje u okviru jezera Palić i Ludoš i u okviru zaštićenog područja vodosnabdevanja Gružanskog jezera.

„Ispitivali smo različite elemente i parametre, svaka od institucija imala je svoje zadatke u okviru realizacije projekta, naša oblast bila je ispitivanje zemljišta i to zemljišta pod različitim katastarskim kulturama, odnosno sa različitim načinima korišćenja, ispitivali smo stajnjak i zemljišta koja se nalaze u blizini objekata mehanizacije u okviru farmi“, rekla je Milinković novinarima na konferenciji.

Na svakom području, kako je rekla, po pet farmi bile su ispitivane prema pravilnicima Srbije radi utvrđivanja na kojim produčjima i da li za određene elemente postoje prekogranične vrednosti sadržaja određenih elemenata.

„Što se tiče sadržaja opasnih materija postoje određene više vrednosti od maksimalno dozvoljenih, za sadržaj arsena na području Vojvodine – Palićko i Ludoško jezero, povećan sadržaj nikla i hroma na području Šumadije – Gružansko jezero, dok je na području Bajine Bašte postoje određene povećane vrednosti“, rekla je ona.

Istakla je da ni na jednom lokalitetu nisu utvrdili da su vrednosti iznad remedijacionih, što znači da nije potrebno vršiti remedijaciju, već da je potrebno u narednim fazama pratiti koji su uzroci zagađenja, da li to zagađenje, odnosno taj povećan sadržaj određenih elemanata utiče na ljude, da li ulazi u lanac ishrane i koliko su ti elementi uopšte usvojivi.

Milinković je rekla da je zadatak države, institucija i ministarstava da nastave da prate te lokacije i da se utvrđuje antropogeni uticaj i kako da da se zemljište koristi, a da potencijalno opasni elementi ne uđu u lanac ishrane.

Predstavnik FAO Aleksandar Mentov ocenio je da je ključno da nauka, donosioci odluka i sami praktičari i poljoprivrednici sarađuju.

Istakao je da je analiza zemljišta ključna, sa jedne strane zbog zaštite životne sredine, a sa druge, jer pomaže poljoprivrednicima za bolje prinose, ali i da mnogo manje troše inputa koji ulaze u proizvodnju.

„Često vidimo da poljoprivrednici potpuno neracionalno koriste đubriva tamo gde uopšte nije potrebno da se ono dodaje, samim tim veći je trošak za proizvodnju i veća šteta za životnu sredinu“, rekao je Mentov.

Naglasio je da, kada je reč o ciklusima kada zemljište treba odmoriti, postoji veliki broj poljoprivrednika koji prate pravila dobre poljoprivredne prakse, dok ima i onih koji gledaju da te resurse iskoriste maksimalno, ali to, prema njegovim rečima, nije dugoročno održivo.

„Često smo na terenu, razgovaramo sa poljoprirvednicima, u 10 opština smo uspostavili više od 100 oglednih dobara, odnosno polja na kojima baš promovišemo dobre poljoprivredne prakse i radimo direktno sa poljoprivrednicima“, naveo je Mentov.

Predstavnica SEPA Dragana Vidojević je navela da je Evropska unija donela Strategiju zaštite zemljišta do 2030. godine i da se Srbija usklađuje sa ciljevima i vizijama te strategije.

Istakla je da je ispitivanje zemljišta, vode za navodnjavanje i stajnjaka bilo u cilju prikaza stanja zagađenja, odnosno dobijanja rezultata koji će usmeriti poljoprivredne proizvođače u rukovanju sa đubrivom i sredstvima za zaštitu bilja.

Kasni studija izvodljivosti za Nacionalni stadion, Ministarstvo finansija produžilo rok za njenu izradu