Srbija

Srbija

Za otkazan koncert zamenska ulaznica ili novac u januaru 2022.

 Kupas ulaznice za kulturno-umetničke manifestacije koje su otkazane usled pandemije zarazne bolesti COVID-19, ulaznicu može iskoristiti prilikom narednog održavanja manifestacije ili može dobiti nazad svoj novac, ali tek u januaru 2022. predviđenom je vladinom uredbom o ponudi važenja kupljenih ulaznica.Organizator manifestacije može ponuditi kupcu da neiskorišćenu kupljenu ulaznicu iskoristi i za neku drugu manifestaciju koja će se održati u njegovoj organizaciji, a za koju cena ulaznice nije niža od cene kupljene neiskorišćene ulaznice.Ako kupac prihvati ovu ponudu, organizator manifestacije je dužan da mu izda zamensku ulaznicu.Organizaor je dužan da ovu ponudu objavi na zvaničnoj internet prezentaciji ili putem društvenih mreža ili sredstava javnog informisanja.Neiskorišćenu kupljenu ulaznicu u skladu sa ponudom  kupac može da iskoristi u periodu od jedne godine od dana objavljivanja ponude, a najkasnije do 31. decembra 2021. godine.Ako se kupac odluči za povraćaj iznosa koji je platio za neiskorišćenu ulaznicu, organizator manifestacije je dužan da izvrši povraćaj plaćenih sredstava u roku od 14 dana od dana isteka roka za korišćenje zamenske ulaznice, dakle tek u januaru 2022. godine.

Srbija

Udruženje pčelara: Počinje uzorkovanje meda, u Srbiji nema ko da pravi tegle

Prijava svih vrsta meda koji imaju pčelari traje do ponedeljka 10. avgusta, a istog dana počinje uzrokovanje meda od strane ekipa iz pogona "Naš med", koji je nedavno otvoren  Rači kod Kradujevca, saopštio je Savez pčelarskih organizacija Srbije (SPOS)."Posle uzorkovanja, uslediće analize, homogenizacija i plasman meda za izvoz. Cena meda je solidna, a na žalost meda ove godine nema dovoljno", rekao je za Tanjug predsednik SPOS-a Rodoljub Živadinović.On kaže da je zahvaljujući pogonu "Naš med" u Rači u koji je uloženo milion evra sada i pčelarima jasno da se može minimalizovati zarada firmi za pakovanje meda."Imamo pristojne cene. Kad smo ih javno ponudili bile su najbolje na tržištu, pa su se i pakerske firme prilagođavale. Sada pčelari mogu da vide koliko znači pogon Naš med jer zarade pakera meda idu na minimum, kao što i treba da bude", navodi Živadinović.Prema njegovim rečima, godina je zbog meteoroloških prilika izuzetno loša za pčelare. Procena SPOS-a je da će prinos meda ove godine biti umanjen do 80 procenata u odnosu na prosek."Tržište je već odreagovalo, cene meda otišle gore za stotinak pa i do 200 dinara za kilogram", rekao je Živadinović.ISKUSNI PČELARI SAVETUJU KAKO POČETI BIZNIS U SRBIJIZbog manjeg prinosa, prem anjegovim rečima, očekuje se više falsifikovanog meda iz uvoza."Zbog centa razlike opet je neko spreman da žrtvuje svoju proizvodnju, svoje kooperante pčelare, zato smo i napravili ovaj pogon da se to ne bi dešavalo. Moramo da se borimo i protiv uvoza i protiv falsifikata", rekao je Živadinović.Dodaje da će srpski potrošač koji želi da jede pravi med biti po prvi put zaštićen."Onaj ko želi da kupuje šećerne mešavine on će to moći da kupi u trgovini za 290 dinara, što je jedna od trenutnih cena u Aleksincu. Kako je uopšte takva cena moguća kada je otkupna cena bagremovog meda trenutno 4,67 evra", zapitao se.Med iz pogona "Naš med" do građana Srbije stizaće u teglama koje se proizvode na granici Hrvatske i Slovenije, u hrvatskom Humu na Sutli."To je živa istina. Jednostavno nema ko da napravi tegle u Srbiji. Staklara u Paraćinu dobila je taj posao pa nije odgovorila zahtevima, jer na dan dan kad je trebalo da isporuče robu nisu imali ni crtež za kalup tegle", otkrio je Živadinović.

Srbija

Đaci od prvog do petog razreda najverovatnije ponovo u školama

Predsednica Vlade Ana Brnabić izjavila je da su Vlada Srbije, Ministarstvo prosvete i Krizni štab najbiliže odluci da početkom nove školske godine đaci od prvog do petog razreda krenu na nastavu u školama, prenosi Nova.rs.“Najbliži smo odluci da đaci od prvog do petog razreda krenu u škole od 1. septembra”, izjavila je Brnabić.Brnabić je rekla da se epidemiološka situacija u Srbiji popravlja, a to pokazuje i 11 uzastopnih dana u kojima opada broj hospitalizovanih, kao i to što ima više otpusta nego prijema u kovid bolnicama.Govoreći o vakcinama rekla je da Srbija pregovara sa nekolilko država o vakcini i da će biti među privh 20 koje će je dobiti.

Srbija

Unesko traži od Srbije objašnjenje za oprečne korona brojke

Sa evropske Katedre za bioetiku organizacije Unesko u Predsedništvo Srbije stigao je zahtev da se objasne protivrečni podaci o broju zaražeih i umrlih od korona virusa u ustanovama za socijalnu zaštitu, kao i da se dematuju izveštaji o zlostavljanju dece u centrima za socijalni rad, prenelo je portal Nova.rs.U zahtevu se traži i da se saopšti šta je preduzeto da se zaustavi takve radnje, ako ih je bilo, a osumnjičeni procesuiraju."Odgovor koji smo dobili iz kabineta predsednice Vlade ne posvećuje nijednu jedinu reč ključnom pitanju koje se tiče protivrečnih podataka o broju zaraženih i preminulih od kovid-19 u ustanovama socijalne zaštite", navodi se u saopštenju.Dodaje se da je predlog predsedniku Srbije upućen pošto je dopis o spornim kriminalnim pitanjima dostavljen na privatni mejl šefa te Katedre prof. dr Vojina Rakića.Kako se u saopštenju dodaje, šef Uneskove Katedre za Evropu tražio je dopunu dopisa u vezi sa veoma ozbiljnim kriminalnim radnjama u centrima za socijalni rad."Ujedno je ponovljena inicijativa da se, na osnovu sumnji na kriminal u centrima za socijalni rad, daju ovlašćenja policiji da oduzima predmete ovim centrima, kao i da pritvara socijalne radnike koji su pod sumnjom da se bave ili da su se bavili kriminalom koji pogadja najranjivije delove populacije", stoji u saopštenju.Precizira se da se u vezi sa kriminalnim radnjama pominju zlostavljanje i zanemarivanje dece, zlostavljanje njihovih roditelja, prodaja beba, dodela dece hraniteljskim porodicama za novac, pa čak i ubistva, o čemu su opširno izveštavali mediji.U dopisima koji su stgili na privatnu adresu šefa Katedre, negirana je bilo kakva odgovornosti ministarstva, uz, kako je precizirano "opšte administrativne frazeologije da medijima ne treba uvek verovati".

Srbija

Dejan Manić, proizvođač kraljevske pirotske kobasice: Fali nam meso

U Srbiji kažu što južnije to tužnije, ali Pirot i njegovi žitelji očito su davno iskoračili iz šablona, pa i kada je u pitanju poslovni ambijent.Očiti primer je mašinski tehničar Dejan Manić Mana (43) koji je sa grupom sugrađana krenuo u stvaranje brenda i inicirao Sajam peglane kobasice, koji je ove godine po osmi put održan u prepunoj hali Kej, sada već pod pokroviteljstvom grada.Za to vreme Manić, kao jedan od pionira Udruženja proizvođača „peglane kobasice“, kako objašnjava za „Novu ekonomiju“, prešao je dug proizvodni put, koji ga je unapređenjem tehnologije doveo do proizvoda koji će se na sledećoj sajamskoj manifestaciji naći pod imenom „Kraljevska peglana kobasica“.„Teško je danas opstati, a da se čovek pored svog ne lati još nekog drugog posla. Ne samo Pirot, već je Srbija danas takva da čovek mora pored redovnog da ima i dopunsko zanimanje. Malo je ljudi u Pirotu koje znam a da ne rade više poslova, manje ili više uspešno, ali je to očito neophodno da bi obezbedili pristojan život za sebe i svoju porodicu“, objašnjava Dejan Manić.Uspeo je da  svoj radni angažman u proizvodnji guma u kompaniji Tigar Tyres upotpuni i privatnom biznisom u kome se suočio s nizom nelogičnosti, kao i ostali preduzetnici. No, s ponosom naglašava da mu je njegova proizvodnja peglane kobasice obezbedila i prvo mesto i  medalju za kvalitet  na Sajmu kojim je ovaj brend postao prepoznatljiv u Srbiji i regionu.Nova ekonomija: Na Sajmu je bilo čak 40 proizvođača takozvane  peglane kobasice. U očito jakoj i velikoj konkurenciji, ima li mesta za sve na tržištu?Dejan Manić: Naravno da ima, čak i ne zadovoljavamo potražnju. Nikad nisam imao problema sa prodajom, kao ni ostali pirotski proizvođači. Prvo tržište je bilo lokalnog tipa, samo u gradu, a kasnije je naš proizvod plasiran i po celoj Srbiji. Imali smo i besplatni marketing kada je reč o poslanicima iz ovog kraja koji su „peglanu kobasicu“ odnosili za Beograd. Naravno da razmišljam, kao i mnogi, o povećanju proizvodnje, ali tu dolazimo do prepreka i problema.Prva i osnovna je nedostatak sirovine za veću proizvodnju, koja mora biti sa Stare planine.Ovde su sela opustela, nema ljudi, nema obnove stočnog fonda, sve je zamrlo. To je mislim i strateški problem ove države, da spreči odumiranje sela, da obezbedi uslove da se ljudi vrate i da se obezbedi pogodnosti za razvoj stočarstva. Bez sirovine nema proizvodnje, to je valjda svima jasno i to je osnovni problem i kod proizvođača peglane kobasice koji bi hteli da prošire proizvodnju i tržište.Volja dakle postoji, plasman takođe, ali nema sirovina. Mi proizvođači ne odustajemo od svog proizvoda, ali nam zaista preti opasnost da nećemo imati sirovine za proizvodnju.Nastavak teksta možete pročitati u 72. broju štampanog izdanja časopisa "Nova Ekonomije".

Srbija

Nadležni razmatraju uvođenje kovid aplikacije u Srbiji

Aplikacija koja prati kontakte sa ljudima zaraženim korona virusom, trebalo bi da uskoro zaživi u Srbiji, a prema rečima nadležnih neće koristiti podatke o ličnosti i biće dobrovoljna, piše list Danas.Prema tim najavama građani će sami instalirati aplikaciju na svoje telefone i tako dobijati obaveštenja da li su bili u kontaktu sa ljudima zaraženim kovidom 19.Jedini podatak koji će aplikacija upotrebljavati biće korsnički ID.Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Milan Marinović izjavio je da je sredinom jula održao sastanak sa vladinom kancelarijom za informacione tehnologije."Namera je da Institut za javno zdravlje Batut uspostavi i koristi softversko rešenje za mobilne uređaje covtak, uz podršku vladine kancelarije za informacione tehnologije i RFZO-a", objašnjava Marinović.On je rekao da će se ID za aplikaciju dobijati od lekara, a u njenom radu ključna je blutut tehnologija."Na osnovu jačine blutut signala procenjuje se koliko su dve osobe međusobno udaljene. Pri tome podaci o vašim kontaktima mogu biti sačuvani samo u vašem telefonu, što predstavlja decentralizovan pristup, a mogu biti sačuvani i u jednoj većoj bazi kojom rukovodi na primer Ministarstvo zdravlja, to je centralizovan pristup", kaže Andrej Petrovski iz Šer fondacije. On ističe da centralizovan pristup otvara prostor za zloupotrebe jer se ljudi prate sve vreme."Mogu da se koriste i GPS podaci, što ne bi trebalo, jer nije važno na kojoj lokaciji ste bili, već je važna sama informacija da ste imali rizičan kontakt", napominje sagovornik Danasa.Poverenik je rekao da na sastanku nije bilo reči o pomenutim pristupima."Takođe je skrenuta pažnja da se mora predvideti kako ćese osigurati tačnost podataka, koliko će se i kako podaci čuvati", ističe Marinović.Napominje se da su sve pojedinosti važne, naročito zbog propusta koji su pratili izradu informacionog sistema kovid 19, čime je takođe rukovodio Batut, uz podršku RFZO i vladine kancelarije za informacione tehnologije. Poverenik je inače uputio primedbu da nedostaje studija utIcaja kovid informacionog sistema, kao i ugovor između Batuta i RFZO.MASOVNI NADZOR ILI ZAŠTITA PRIVATNOSTIDragana Bajić, jedna od autorki analize Centra za evropske studije, kaže da su blutut aplikacije bolji izbor od onih koji beleže lokacije korisnika: "Svaka namera da se izradi aplikacija mora da pođe od okupljanja predstavnika vlasti, poverenika, civilnog društva i tehnološke zajednice kako bi se našlo rešenje koje sve zainteresovane strane podržavaju i koje bi bilo predstavljeno na transparentan način". Amnesti internešenal nedavno je upozorio da 11 zemalja u svetu koristi kovid aplikacije koje ozbiljno narušavaju privatnost građana jer koriste GPS podatke. Prema njihovim podacima Norveška, Kuvajt i Bahrein koristile su posebno invazivne aplikacije koje su služile kao mehanizmi za masovni nadzor.Nakon ovog njihovog izveštaja, Norveška je povukla svoju aplikaciju.Iz Vlade Srbije nisu odgovorili na pitanja u vezi sa izradom aplikacije za praćenje kontakata zaraženih osoba koronom.

Srbija

Zaštita kulturnog nasleđa: Zgrada BEKO na Dorćolu u novom ruhu

Zgrada nekadašnje Beogradske konfekcije BEKO, uspešno je transformisana u zgradu Kalemegdan Business Center, jer je prilikom izgradnje i adaptacije poštovano kulturno nasleđe i kulturna zaostavština grada, piše portal Gradnja.rs. Autor projekta je arhitektonski studio Remorker Architects. "Rezultati su više nego odlični, a tim Remorker Architects je ovim projektom potvrdio da je dorastao znatno ozbiljnijim projektantskim poduhvatima i time obezbedio svoju poziciju u samom vrhu arhitektonske scene", piše istoričar umetnosti Marko Stojanović.On podseća da je ovaj arhitektonski studio već uspeo da rekonstruiše poslovnu zgradu nekadašnje kompanije "Trudbenik", koja je postala Bulevar 79."Fasada je potpuno pročišćena, sa velikim čeličnim prozorima, što rešenju daje jednu potpuno vanvremensku formu, pogodnu za sve vrste rekonstrukcija i prenamene", navodi Stojanović.ARHITEKTURA ZAŠTITILA KULTURNO NASLEĐE"Što se tiče arhitekture, ona je u potpunosti odgovorila na uslove zaštite, pa je zgrada koja se isprva sastojala od podrumske etaže, prizemlja, tri sprata i potkrovlja, dobila jedan vizuelno nenaglašen stakleni aneks, koji iako izveden u savremenim materijalima, nije narušio arhitektonski sklad celine", kaže Stojanović.Podseća i da je velika pažnja posvećena enterijeru."Podrumska etaža coworkinga je dobila nešto više industrijski izraz, gde su noseći zidovi ogoljeni do opeke, a pod ostavljen na nivou stare betonske košuljice, a prizemna i ostale spratne etaže dobile su bele kubuse, dok su podovi oplemenjeni pločicama sa geometrijskim paternom".U zgradi su instalirani liftovi, a stepenište rekonstruisano, novi dizajn čeličnih ograda podseća na preiod kada je zgrada izgrađena, napominje Stojanović.Kako sami autori naglašavaju, cilj je bio da se napravi originalan i prepoznatljiv ambijent koji poštuje kulturno nasleđe. Dodaje se da takav trend pruža Beogradu mogućnost za rešenja koja slave bogatu kulturnu zaostavštinu.Industrijska zgrada kompanije BEKO, izgrađena je 1931. godine, autor projekta nije poznat, ali Marko Stojanović smatra da se radi o veštom arhitekti.

Srbija

Iz Srbije na PCR testiranje u Mađarsku

Zbog komplikovane procedure za testiranje na korona virus, građani Srbije odlučuju se i na putovanje u susednu Mađarsku i testiranje u pograničnim privatnim klinikama, piše Radio Slobodna Evropa.U Segedinu u južnoj Mađarskoj, udaljenom oko 220 kilometara od Beograda, posluju najmanje dve privatne klinike koje građanima Srbije nude PCR testiranje i testiranje na antitela.Testiranje se u ovim klinikama obavlja i po hitnom postupku, preko reda, u roku od 24 časa, uprkos znatno višem cenovniku usluga u odnosu na cene u Srbiji.Cena PCR testiranja je 130 evra po osobi, a ukoliko je neophodno hitno testiranje, potrebno je doplatiti još 50 evra. Analiza na antitela korona virusa je 70 evra, dok je brzi serološki test 60 evra.U Srbiji nije moguće uraditi PCR testiranje u privatnim klinikama, a u državnim akreditovanim institucijama procedura zahteva čekanje u redovima, a potom i višednevno čekanje na rezultate. U pojedinim gradovima, poput Šapca, Novog Sada i Užica, se dešavalo i da nema dovoljno testova. Gradonačelnik Šapca je i zvanično 1. jula tražio od državnih vlasti da se tom gradu daju testovi.PCR testiranje na lični zahtev u Zavodu za javno zdravlje Beograd košta oko 50 evra, a kako se navodi na sajtu te institucije svi termini su popunjeni do 20. avgusta, a novo zakazivanje je moguće pokušati 18. avgusta.Kako se objašnjava, ovo testiranje je uglavnom namenjeno putnicima u međunarodnom saobraćaju.U Zavodu je moguće uraditi i serološko testiranje, koje košta oko 10 evra, a ovakvu vrstu testiranja je moguće uraditi i u privatnim laboratorijama po nešto višim cenama. Naprimer, prema cenovniku jedne od privatnih klinika u Beogradu - serološki test je 2.000 dinara, odnosno oko 17 evra.Na osnovu novih mađarskih propisa koji su doneti krajem jula, Mađarska je Srbiju uvrstila u žutu zonu rizičnih zemalja, što znači da stranci i državljani Mađarske koji dolaze iz država sa tog spiska, moraju 14 dana u karantin.Za tranzit kroz Mađarsku potrebno je koristiti koridor - autoputeve i označene benzinske pumpe. Potrebno je koristiti isključivo granične prelaze Horgoš/Reske i Tompu, kao i Hegyeshalom/Nickelsdorf.Svi građani Srbije mogu da dođu u Mađarsku i da se kreću u krugu od 30 km od granice, i dužni su da napuste ovu državu u roku od 24 sata.

Srbija

Lidlova školska oprema za uspešne početke

Kao roditelj čije dete polazi u školu prvog septembra, sigurno ste već počeli sa pripremama za njihov povratak nastavi. Dobra vest je da vam ove godine ne treba spisak, jer se u Lidlu sav pribor za đake nalazi na jednom mestu i to po povoljnim cenama. Na vreme krenite u kupovinu kako biste se opremili pre prvog zvona i iskoristili prednosti ove kratkotrajne ponude.U Lidl prodavnicama možete pronaći raznovrsne sveske po ceni od samo 34,99 dinara. Trodelna pernica u četiri varijante, koja sadrži sve što je potrebno jednom đaku za pisanje, crtanje i brisanje, košta samo 599,99 dinara. Sav pribor od prvog časa pa do poslednjeg zvona može stati u školski ergonomski ranac zapremine do 27l po ceni od 1.599 dinara.Treba da vodite računa o tome da materijal za školu bude dopadljiv, ali i koristan za razvoj veština vašeg deteta. Da bi od malih nogu postali organizovani, u tome im može pomoći dvostrana tabla sa markerom za zapisivanje podsetnika i domaćih zadataka, koja je dostupna u Lidlu po ceni od 199,99 dinara.Osim kupovine neophodne opreme, trebalo bi pripremiti decu za nastavu i povratak školskim obavezama. Raspust je vreme kada se deca, a i roditelji, maksimalno opuste od svih školskih obaveza, ali kako đaci kažu, raspust brzo prođe i septembar dođe. Šta učiniti da to ne bude preveliki šok i za đake i za roditelje objašnjava specijalni pedagog i psihološki savetnik Milan Radovanović. „Potrebno je već u avgustu prilagoditi režim spavanja deteta što je bliže moguće onom kada se ide u školu, da bi dete imalo dovoljno vremena za kvalitetan san. Osim toga, bitno je da steknu naviku da završe sve higijenske jutarnje obaveze na vreme, da se obuku, doručkuju, i pripreme sveske i udžbenike prema školskom rasporedu časova. Deca vole da učestvuju u kupovini birajući sebi stvari i to im je najčešće jedan od najlepših trenutaka pripreme za školu, pa ih obavezno uključite i u taj proces“, savetuje Milan Radovanović.Kažu da je svaki početak težak, ali kad uz sebe imate sjajne saveznike koji će vas potpuno opremiti za „prvo školsko zvono“, prvi septembar se dočekuje spremno. Uz dobru pripremu, savete psihologa i blagovremenu nabavku u Lidlu, vi i vaši klinci već ste dobili prvu peticu!

Srbija

Stanari parkića na Banovom brdu: Upornost uvek na kraju pobeđuje

Intervju sa Milenom Popević iz Inicijative "Sačuvajmo naš parkić", za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Milena Popević o odbrani parkića (AUDIO)Kako je počela cela priča oko parkića na Banovom brdu, i šta stoji iza celog slučaja?Milena Popević: Naš deo priče je počeo 11. jula 2019. godine, kada smo odjednom saznali da je ta zelena površina, koju smo mi 50 godina održavali i smatrali parkom koji pripada zgradi, privatna svojina. Došao je čovek, negde oko 8:00 h, i krenuo da seče stabla koja su se tu nalazila. Dosta komšija je odreagovalo -- neki su se odmah uputili u opštinu da traže odgovore, drugi su se okupili oko zgrade -- međutim, presudan trenutak je bio kada je odbornik iz Opštine Čukarica, Dejan Jovanović, koji se onomad borio za Košutnjak, uleteo na parcelu i zaustavio tu seču. Onda se tu skupila jedna kritična masa ljudi, a pozvana je i policija, i tu je, otprilike, u stvari početak te naše borbe i agonije, koja je trajala nešto više od godinu dana. To nisu bili samo ljudi iz naše zgrade, iako uglavnom svi sa ovom borbom povezuju samo nas... Okupili su se i stanari okolnih zgrada, a dolazili su i drugi ljudi sa Banovog Brda -- dešavalo se da nam se pridruže i prolaznici koji su se tu zadesili, i videli da se nešto dešava. Mi smo imali danonoćna dežurstva, jer smo pre svega morali da obezbedimo da se ta stabla koja su oni posekli ne iznesu, da bi postojali dokazi da su isečena. Svakako nije dozvoljeno tek tako poseći stablo, pa makar to bila i vaša parcela -- a on je stabla prvo isekao na parceli koje nije njegova. Da pojasnimo -- znači, taj parkić se sastoji od nekoliko parcela. Šta je tu u čijem vlasništvu? MP: Ta zelena površina je sastavljena od tri parcele, od kojih su dve u vlasništvu "Niva bildinga", a jedna je u vlasništvu nekoliko građana. Investitor nije vlasnik te srednje parcele, i čak je građevinsku dozvolu imao samo za jednu parcelu od tri. Uprkos tome, on je ogradio ceo park i počeo da seče, i sa sečom se stalo tek kad je došla policija. Mi komšije iz okolnih zgrada smo se zatim okupili, i organizovali smo dežurstvo, ne bismo li sprečili dalju seču. Hteli smo da ga sprečimo da poseče još stabala, i da postavi građevinsku tablu, jer nam je otprilike rečeno: “Ako se postavi građevinska tabla, to je kraj.” Ali, eto, ta građevinska tabla nije postavljena ni narednih godinu dana. Mi smo sa borbom prvo krenuli preko institucija  -- kucali smo na vrata opštine, i u jednom trenutku smo čak i uspeli da dođemo do predsednika opštine... U opštini smo održali nekoliko sastanaka sa investitorima.A ko je zapravo investitor u ovom slučaju? MP: Ovo možete da proverite i sami u APR-u -- taj Ninoslav Adžić ima preko 40 firmi koje su u blokadi. Odmah nam je nešto tu bilo sumnjivo, i odmah smo posumnjali da to neće biti kako treba i kako je on obećavao. Oni su nam tu mahali nekim papirima -- to je bila ta građevinska dozvola, koja je bila samo za jednu parcelu... On je za drugu parcelu dobio dve građevinske dozvole tek u januaru mesecu ove godine, i to u jeku naših demonstracija. Tad se dogodio i jedan upad njihov sa strane, kad je investitor došao u pratnji obezbeđenja iz firme "Atlas sekjuriti". Mi smo tada ponovo krenuli sa protestima, i neko je u tom trenutku imao herca da njemu da dve građevinske dozvole baš tada, u januaru, za tu drugu parcelu. Kad nekome sa strane kažete da investitor hoće da izgradi tri zgrade na nekom placu, njima to isprva ništa ne znači -- ali kad dođu, kad vide stanje na terenu, onda kažu: "Pa dobro, pa gde on misli ovde zgrade da stavi? To će vama biti prozor do prozora." Pa da, upravo se zato i bunimo. Zato nam smeta... Da je on tu izgradio te tri zgrade, imali bismo velikih problema. Komšije koje žive u prizemlju i na prvom spratu ne bi videle belog dana...  Kada bi, ne daj Bože, izbio neki požar na petom ili šestom spratu naše zgrade, vatrogasno vozilo uopšte ne bi moglo da priđe. Znači, tu su postojali ozbiljni problemi, ne samo u vezi toga da li mi hoćemo da kod svoje zgrade imamo zelenu površinu, i da li nama odgovara zgrada ili ne. Stvarno su postojali ozbiljni problemi u odnosu na taj njegov plan gradnje. Bilo je raznih incidenata -- jednom je investitor doveo nekog nekog čoveka koji je pretukao dvojicu naših komšija, i na kraju je policija sve njih zajedno tužila za učestvovanje u tuči. Evo, to smo nedavno saznali, i malo smo ostali šokirani...Komšije su tužene zato što su podmetnuli nos, verovatno... MP: Da, otprilike tako. (smeh) U suštini, ta tuča je bila okidač za to da počnemo da pravimo protestne šetnje. Mi smo do tada uglavnom mirno protestovali, sedeli smo ispred zgrade da nas ljudi vide, skupljali smo potpise za peticiju podrške... Do tada smo već skupili nekih 3.000 potpisa, i to samo sedeći tu pored našeg parka. Dolazili su ljudi iz cele Srbije, ne samo iz Beograda. Značilo im je, valjda, kada vide da se ljudi zajedno bore protiv nečega... Onda je došla zima, i s njom donekle i zatišje. Međutim, mi smo neprestano bili u pripravnosti, jer se dešavalo da nam u nedelju uveče u 20:00 h uleću sa "Atlas sekjuritijem" ne bi li uneli tablu. Ali ljudi su se uskomešali, nastalo je guranje, i oteta je ta tabla... Mi smo tada već bili izverzirani, i znali smo da treba da zovemo policiju čim se oni pojave, upravo da ne bi dolazilo do incidenata. Tu, u januaru mesecu, su ljudi već bili prilično onako na ivici živaca. Dolazili su i neki koji uopšte nisu sa Banovog Brda, pa su hteli da se tuku, tražili su da uđu tamo da se obračunavaju sa ovima iz obezbeđenja... Verovatno najkritičniji trenutak je bio jednom kada su uleteli sa bagerom. Uspeli su da prođu tim nosačem bagera, i bager je u roku od dva minuta uleteo u park, porušio barikade, porušio je i ogradu koji su oni postavili... Investitor je tad doveo verovatno 15 najvećih momaka iz "Atlas sekjuritija koji su se poređali. Mi smo u roku od tri sata okupili ljude i napravili protest. To veče smo se okupili i zatvorili smo celu Požešku, ljudi iz celog Beograda su došli da nas podrže. Te noći smo imali čak i jednu, možda ne baš opasnu situaciju -- ali, kako da kažem, nije vam svejedno kad se takve stvari dešavaju, jer onda možete vi da ispadnete krivi za to, a u suštini niste... Neki čovek je prišao našem komšiji i rekao: "Je l' imaš ti neki nož?" Komšija ga je tu pogledao i pitao o čemu se radi, i ovaj mu je rekao: "Hajde da uđemo tamo i da isečemo nešto na bageru." Da li je on bio samo ljutiti građanin, ili je to provokacija, ne bi li ispalo da mi nekome pretimo noževima -- to sad stvarno ne znam, i ne bih volela ni da nagađam...Kakav je generalno bio odnos policije prema protestu stanara -- i što se tiče takvih incidentnih situacija, i što se tiče protestnih šetnji i skupova?MP: Oni su nam uglavnom bili medijatori. Stajali su između nas, i starali su se da ne dođe do incidenata. Kad god smo se okupljali u velikom broju, oni su legitimisali i ove investitorove, i naše građane, da tako kažem. Pratili su nas kad smo išli u protestne šetnje pratili su nas, i održavali su red i mir... Sa policijom načelno nismo imali problema. Oni su ljudi prosto radili svoj posao, bili su tu, i moram da kažem da su uvek izlazili na teren kada smo ih pozvali. A zvali smo ih uvek kad je postojala opasnost da dođe do nekih incidenata. Jeste, bilo je i nekih hapšenja, i uglavnom su hapsili nas -- pretpostavljam na prijave investitora. Tako su protiv nas komšija podignute neke krivične prijave, i nadamo se da će one biti povučene, sad kad je potpisan taj protokol. Za prekršajne prijave ćemo ipak morati da sačekamo da prođe sudski proces, da vidimo šta će se desiti. Oni su tim krivičnim prijavama pokušavali da nas zastraše, pretili su nam da će nam lomiti lobanje, da će nas loviti jednog po jednog, i takve stvari smo slušali... Ali eto, zajedno smo nekako uspeli da prevaziđemo taj strah. Nije nam bilo svejedno, ali prosto, kada se upustite u neki takav proces, u tako neku bitku, morate da očekujete i da će takvih stvari biti. Koji su vam bili najteži momenti i najveća iskušenja u svemu tome? MP: Najteži su bili upravo ti trenuci, recimo, kada je bila ta tuča u septembru. Prosto, plašili smo se da će tako biti stalno. Plašili smo se da će možda doći noću da nas tuku, ne bi li uspeli da uđu. Kad je ušao bager, to nam je stvorilo užasnu nesigurnost... Nismo gubili nadu, ali smo nekako pomišljali: "To je to. Gotovo je. Ušao je, i sad kad počne da kopa, kako ćemo?" Jedino da legnemo pod bager -- i na to smo bili spremni. Uletale su komšije i zaustavljale bager, i to smo radili... Ipak, svi mi imamo neke svoje granice, i neki se malo više plaše, neki malo manje -- prosto, nismo mogli da budemo sigurni dokle ćemo izdržati. Na svu sreću, nije dugo trajalo.Tokom protesta ste imali podršku raznih drugih organizacija, pokreta i inicijativa -- da li ste s nekima od njih razmenjivali iskustva? MP: Bilo je mnogo organizacija... Evo, ja sam napravila spisak, ne bih li se setila svih, ali se svejedno plašim da ću nekoga da propustim. Stanari iz naselja "Stepa Stepanović" su nas među prvima podržali, kad smo organizovali proteste, i doneli su nam jedan super transparent, na kome je pisalo: "Nemam leđa, imam komšije." To je stvarno bila jedna super stvar. I ljudi iz Zemuna koji se bore za Gardoš, i sa Novobeograđani koji imaju problem sa Savskim kejom... Pa Ne davimo Beograd, Čuvari vatre, udruženje Nacionalna koalicija za decentralizaciju iz Niša -- znači, dolazili su ljudi bukvalno iz cele Srbije, sa svih strana su nas podržavali.Udruženje za zaštitu ustavnosti i zakonitosti...MP: Jeste, jeste, i Savo nam je pomogao, i bio je tu sa nama od početka. Ali ja njega smatram svojim komšijom, pošto mu mama i tata žive u zgradi, tako da je ta saradnja sa njim došla nekako spontano. Mnogi  ljudi su dolazili, ne bih volela da nekoga izostavim... Mi se nikad nismo povezali sa nekom strankom, ali na protestima ste mogli da vidite dosta ljudi iz različitih stranaka. Ljudi su dolazili zato što su stvarno želeli da se izbore za tu zelenu površinu. I kada je bilo nekih predloga da nas neka stranka podrži, mi smo takve stvari uglavnom odbijali.A kako je cela ova situacija uticala na odnose među stanarima zgrade, na tu neku unutrašnju dinamiku vaše male zajednice? MP: Moram da priznam da smo da smo pre ove situacije sa parkićem bili prilično otuđeni. Naša zgrada je velika, ima 107 stanova, i mnoge komšije se međusobno nisu poznavale. Tokom svega ovoga smo se svi upoznali, i mnogi smo se i sprijateljili. I sad, eto, sedimo i pijemo kafe zajedno, pomažemo jedni drugima više nego što smo ranije... Ranije nekako nismo mogli da računamo da će komšija da nam priskoči u pomoć kad se nešto desi, ali sada to bez problema možemo. Zna se, imamo grupu u kojoj smo na vezi, i ako imamo neki problem, napišemo, pa ako neko može, pomogne. Ako ne, daće neko barem ideju šta i kako može da se uradi. Uspeli smo sve ovo da organizujemo, a pre toga nismo imali ni upravnika, ni ništa, baš smo bili onako... Mnogo je ljudi, pa ih je teško sve okupiti. Ali evo, oko parkića smo uspeli da se pokupimo i skupimo. Dobili ste i društvenu prostoriju. MP: Jesmo, da. To je jednom ranije bila ostava za đubre, “đubrana”, koja je posle sređena, i sada nam je tu prostorija stambene zajednice gde se okupljamo. “Đubrana” je postala “dežurana”. MP: Da, da. (smeh) Od milošte zvana “dežurana”.Vi ste tokom celog tih godinu dana odbrane parkića organizovali razne kulturne akcije i programe... MP: Najpre smo morali da na neki način privučemo pažnju medija. Društvene mreže jesu super stvar, imate vi i tu dosta vidljivosti, međutim, mediji su ipak nešto drugo... Ako vas vide i ako pričaju o vama, onda je to za vaš slučaj dobra stvar. Onda smo tako organizovali  kafu za komšiluk, pa smo onda pravili neke radionice za decu, i tako... Jednom nam je čak i jedan poni došao u goste. Imali smo dosta takvih akcija, i u jednom trenutku smo svake nedelje organizovali proteste. U stvari, ti protesti su doprineli tome da mi dođemo do sastanka sa gradonačelnikom. Na kraju ste, uz posredovanje zamenika gradonačelnika, potpisali sporazum sa investitorom. Kako je došlo do tog raspleta situacije, kakvo je trenutno stanje vašeg slučaja, i šta je najviše uticalo na to da ishod bude pozitivan? MP: Ova situacija sa koronom nas je malo usporila, pa pretpostavljam da je i to neko rešenje iz istih razloga odlagano. Rasplet je, u suštini, došao onda kada se zamenik gradonačelnika zainteresovao za naš slučaj. Na kraju je potpisan jedan protokol, koji nije pravno obavezujući, ali jeste moralno obavezujući. Mi smo se obavezali da nećemo praviti proteste, investitor se obavezao da neće graditi, a grad se obavezao da će investitoru nadoknaditi te parcele -- sad, da li će to biti u vidu drugog zemljišta, ili u vidu isplate, to će se već oni dogovoriti kako i šta. Taj predlog mora da se usvoji u Skupštini grada, ali dobili smo uverenje da nema razloga da se to ne desi, tako da očekujemo da će do nekog marta ili aprila sledeće godine naša zelena površina konačno dobiti taj status. Nama je važno samo da tu ne bude gradnje. Kad smo već čekali godinu dana, sačekaćemo još par meseci... Bićemo strpljivi, i nadamo da će sve to na kraju ipak biti OK, i onako kako je obećano. Na potpisivanju protokola su bili ljudi iz Gradskog zelenila, i hteli su odmah da razgovaraju i o tome šta i kako mi želimo da tu napravimo.Kako se osećate, na kraju svega? MP: Dobro se osećamo. To je, onako, onaj osećaj kad shvatiš da građani ipak imaju moć, i da samo treba da postoji ta neka pozitivna energija, koja mora pravilno da se usmeri. Šta je to najvažnije što ste naučili posle svega? Koje su to najznačajnije naučene lekcije, iskustva i preporuke, koje biste mogli da uputite nekom drugom ko bi se našao u sličnoj situaciji? Recimo, kad bi sad vas zvali da nekom drugom parkiću koji ima sličan problem prenesete vaša iskustva, šta biste im rekli? MP: Prvenstveno, da znaju šta im je cilj. A onda da se jednostavno drže toga, i da budu jedinstveni u postizanju tog cilja. Nismo ni mi svi super prijatelji, niti se svi super volimo -- ali kada se borimo za zajedničku stvar, onda smo svi jedinstveni. Kako ste vi definisali vaš cilj? MP: Cilj nam je bio da na tom mestu ostane zelena površina, i da investitor dobije drugu parcelu, ukoliko je to moguće. Hteli smo da on, ako ima sve regularne papire, sa gradom rešava svoj problem, a da grad nama proba da reši naš problem -- i mi smo, u suštini, na kraju baš to i dobili. Na šta biste nekim hipotetičkim braniocima nekog drugog parkića skrenuli pažnju, što se tiče metoda i trikova koje ona druga strana može da koristi?MP: Na noćne napade. Takođe, savetovali bismo ih da ne nasedaju na provokacije, da se ne plaše kad im dovedu one nabildovane momke. Oni su samo tu da vas zastraše. Ali nemojte se ni tući sa njima -- nema nikakve svrhe, nadrljaćete vi. Nasilje nije rešenje, generalno. Da je investitor možda prvo došao i postavio tablu, pa bio fin, i tu pričao sa komšijama, vamo-tamo, da im je ponudio neki parking -- moguće je da bi mu to i prošlo. Ali pošto je upao onako divljački, sa nekim ljudima koji su sekli bez ikakve opreme, odmah smo videli da tu nešto nije kako treba, i narod se prosto podigao i poludeo, i rekao: "Brale, ne može tako, bre." Pre vas je taj neki uzor borbe građana za zelenilo i zdravo okruženje bio Peti parkić, a sada ste taj simbol postali vi. Kakav je to osećaj? MP: Ne znam, zanimljivo je. Vrlo je zanimljivo kad ljudima možeš da pružiš neki pozitivan primer. To je, u stvari, ona varijanta: “Misli globalno, deluj lokalno” i ona se zapravo uvek pokaže kao najbolja. Ako hoćeš nešto da promeniš, prvo moraš da počneš od sebe -- bukvalno. Eto, tako smo i mi krenuli, sa tom pričom da želimo da naša zelena površina i dalje ostane naša, i da sačuvamo taj delić čistog vazduha. Ljudima smo ovime, valjda, pokazali da je moguće izboriti se -- sad, ne bih baš rekla protiv zla, ali protiv nečega što vas žulja. Probajte da se izborite, i, ako ste istrajni, velike su šanse da ćete uspeti. Uvek je ta upornost i istrajnost ono što na kraju pobeđuje.

Srbija

Zaštićeni beloglavi supovi životima platili bahate letove helikopterom

Mnoge građane Srbije uznemirila je vest o tome da je najmanje šest mladunaca beloglavih supova ispalo iz gnezda zbog helikoptera koji je bio u niskom letu iznad kanjona reke Uvac koji je njihovo poznato stanište, prenosi RTS.Zoran Karić iz Fondacije za zaštitu ptica grabljivica kaže da je prilikom spornog leta iz gnezda palo najmanje šest ptica"Pre svega je odgovoran Direktorat za civilno vazduhoplovstvo je zadužen za davanje dozvola ta ovakve letove. Protiv bilo kakve logike je da vi letite helikopterom u rezervatu gde imate ptice koje su teške 10 kilograma, imaju raspon krila od tri metra i mogu da veoma lako obore letelicu", objašnjava Karić.On naglašava da je u pitanju protivzakoniti akt, jer je bila ugrožena bezbednpst i ljudi i ptica.Miloš Radaković iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije kaže da nije prvi put da se tako nešto dešava u kanjonu Uvca.Pre dve godine dva aviona su letela iznad kanjona, a na uloženu prijavu je odgovoreno da nema zabrane letova bilo gde u Srbiji što se tiče ptica i njihovih gnezdilišta.Radaković napominje da su još 2010. godine dali nadležnim državnim organima detaljne podatke o koncentracijama ptica i mesta sa osetljivom faunom. Tu je navedeno da Jugozapadna Srbija, upravo zbog beloglavih supova, označena kao područje sa osetljivom faunom.Zbog toga se u Zborniku vazduhoplovnih informacija navodi da takve aktivnosti treba da budu zabranjene.Zoran Karić napominje da ti uslovi očigledno nisu dovoljni da se zaštiti fauna i smatra da iznad osetljivih područja, kao što je kanjon Uvca, treba propisati zabranu letenja.

Srbija

Oboren Privacy Shield tera kompanije da čuvaju podatke u lokalu

Nakon što je Sud pravde Evropske unije prošlog meseca proglasio nevažećim Privacy Shield, sporazum koji je omogućavao prenos ličnih podataka iz EU u SAD, kompanije na obe strane ubrzo su krenule sa razvijanjem novog sistema za neometani prenos podataka, ali se razmatra i ograničenje protoka u vidu lokalnog čuvanja, prenosi Politico EU.Podsećamo, Sud pravde EU je 16. jula 2020. godine doneo presudu kojom je EU-US Privacy Shield –  pravni mehanizam koji je omogućavao prenos podataka o ličnosti iz EU u SAD – praktično proglašen nevažećim. Sud je presudu doneo na inicijativu Maksa Šremsa, austrijskog aktiviste i pravnika.Ova presuda je takođe od direktnog značaja na prenos podataka iz Srbije u SAD, napominje Share fondacija u svojoj analizi.Politico u svojoj analizi navodi da se evropska regulaciona tela izjašnjavaju u prilog potpuno skladištenje podataka unutar teritorije EU.Dok se i dalje čeka kako će nadzorna tela Evropske unije interpretirati  Privacy Shield presudu, sve veći broj kompanija proaktivno donosi odluke da svoje podatke lokalizuje i zadrži na svojoj teritoriji tj. tamo gde posluju.Na primer, Kasperski je još 2018. počeo selidbu podataka iz Evrope i Severne Amerike u Švajcarsku. Evropski autoriteti za zaštitu podataka naveli su da nova presuda znači da je velika verovatnoću da će kompanije biti u obavezi da vrše kompletnu analizu zakona za nadzor kad god požele da šalju podatke u inostranstvo.Za kompanije poput Gugla i Fejsbuka koje zavise od svoje sposobnosti da velike količine ličnih podataka prenesu za svrhe analize, obrade i istraživanja, ovakva promena ka lokalizaciji podataka predstavlja veliki problem.Potreba za podelom tih funkcija po regionu bi dovela do potpune reorganizacije korporativne strukture, kao i do većeg regulacionog nadzora u drugim zemljama.Kako presuda utiče na poslovanje u SrbijiPresuda je od direktnog značaja na prenos podataka iz Srbije u SAD, zbog toga što je našim Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti predviđeno da je prenos podataka iz Srbije, između ostalog, dozvoljen u zemlje za koje je od strane EU utvrđeno da obezbeđuju primereni tj. adekvatni nivo zaštite podataka, ocenuje Share fondacija.SAD je uživala taj status zahvaljujući Privacy Shield odluci. To praktično znači da je sa stanovišta Srbije prenos podataka u  SAD sada u istom režimu kao prenos u države poput Rusije, Kine ili Indije, dodaje Share fondacija.Veliki broj sprskih kompanija “autsorsuje” obradu ličnih podataka američkim IT kompanijama, na primer, koriste servere američkih kompanija poput Amazona ili Digital Ocean-a za skladištenje podataka. Jedan od odgovora je svakako da svoje poslovanje preusmere na neke druge teritorije u koje je prenos podataka ovog trenutka još uvek dozvoljen (evropske zemlje, Japan, Kanada, itd). Sada kada više nije dozvoljeno da veliki broj američkih kompanija koriste EU standardne kluzule kao osnov za unos podataka u USA, ukoliko te podatke prema američkim zakonima moraju da dele sa američkim obaveštajnim službama (NSA) – postavlja se pitanje šta moraju da urade EU i srpske kompanije na koje se GDPR ekstrateritorijalno primenjuje koje sa njima sarađuju i prenose im lične podatke.U slučaju da te kompanije ipak žele da vrše prenos podataka u USA na osnovu ovih klauzula, potrebno je da izvrše dodatne provere kako bi bilo moguće proceniti da li je prenos podataka konkretnoj američkoj kompaniji još uvek dozvoljen. 

Srbija

Letovanje u Srbiji: Skače i potražnja i cene smeštaja

Građani Srbije ovog leta mogu da se kupaju samo na plažama Albanije, Egipta, Meksika, Turske, Neuma u Bosni i Hercegovini, Maldiva, pa je shodno tome poraslo interesovanje za domaće destinacije, piše portal Slobodna Evropa.Pravilo ponude i potražnje ovog leta podiglo je cene letovanja u Srbiji.Dorđe Matić iz Stare Pazove iznenadio se kada je utvrdio da za deset dana na Fruškoj gori treba da izdvoji 830 evra, što je više za 200 evra više od smeštaja iste kategorije u Grčkoj.Danica Malešević iz Beograda odustala je od letovanja na Zlatiboru jer dvokrevetni apartman u jednom odmaralištu za 10 dana u avgustu košta više od 64 hiljade dinara (544 evra).Ponovo se neprijatno iznenadila kada je videla da u selu Račanska Šljivovica na Tari jedno domaćinstvo traži 900 evra za 10 noćenja.Na kraju, iznajmiće kući na Staroj planini, gde će za 10 dana boravak platiti četiri i po puta manje, oko 200 evra.Milan Petković, direktor niške turističke agencije Euroturs, kaže da je većina kapaciteta u privatnom smeštaju, gde se primaju vaučeri, rasprodata."To su uglavnom jeftinije sobe, koje su se izdavale po ceni od 1000 do 1500 dinara (od 8,5 do 12,5 evra) dnevno, ali toga više nema", kaže za RSE Petković.Ostali su, dodaje on, hoteli u banjama i planinama, gde se soba može iznajmiti za 30 evra dnevno, napominje da je hotelski smeštaj daleko skuplji."Podatak da nema skoro ni jednog slobodnog termina u narednih mesec i po dana daje za pravo vlasnicima da ih shodno tražnji ponude po višim cenama, s obzirom da je očigledno da na tržištu postoji klijentela koja to može i hoće da plati", ističe direktor Nacionalne asocijacije turističkih agencija YUTA, Aleksandar Seničić."U privatnom smeštaju na najpopularnijim destinacijama, Zlatiboru, Sokobanji, Vrnjačkoj Banji, Kopaoniku, Staroj Planini, cene su više u proseku za oko 15 odsto, čemu je uzrok veća potražnja i limitiran broj kreveta u ponudi", kaže Seničić za RSE.Ipak, nisu svi iskoristili priliku da podignu cene, neki vlasnici smeštaja ne slažu se sa tim."Imajte u vidu, makar za sledeću sezonu, da nismo bili barabe i nismo dizali cene u ovom ludilu i opštoj pomami za smeštajem u Srbiji", napisao je na tviteru vlasnik jedne vikendice na Zlatnom jezeru u Nacionalnom parku Đerdap.CENE LETOVANJA U INOSTRANSTVUDržavljanima Srbije bez PCR testa i karantina omogućen je ulazak u Albaniju, Egipat, Meksiko, Tursku, Neum u Bosni i Hercegovini i na Maldive.Do Turske, Albaniji i Neuma može da se stigne kolima, ali do Egipta, Maldiva i Meksika samo avionska karta košta i do 1600 evra.Devetodnevni aranžman u meksičkom Kankunu, u hotelu sa pet zvezdica, u avgustu i septembru košta više oko 1700 evra po osobi, navode u agenciji Dream Land.Slične su cene i na Maldivima, a kreću se zavisno od hotela, između 1370 i 1570 evra po osobi.Prema poslednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku, za prvih šest meseci ove godine u Srbiji je boravilo ukupno 780 hiljada turista, što je za 53 odsto manje u odnosu na isti period prošle godine. Stranih gostiju je bilo za 65 posto manje nego zaključno sa junom 2019, a domaćih za 42 odsto.

Srbija

Čekajući odvajanje otpada u domaćinstvima: Kako radi Regionalna deponija u Subotici

Problem primarne selekcije otpada još uvek nije rešen, a u cilju razvoja cirkularne ekonomije, koja akcenat stavlja na reciklažu, neophodno je uspostaviti sistem koji će funkcionisati u celosti, kažu za Novu ekonomiju u Regionalnoj deponiji u Subotici.U postrojenju za preradu otpada Regionalnoj deponiji u Subotici tretira se mešani komunalni otpad iz sedam opština, koji nije opasan objašnjava za Novu ekonomiju stručni saradnik za laboratorijska ispitivanja u tom preduzeću Bjanka Čuturilo.Ona napominje da u razvoju cirkularne ekonomije prvo treba početi od rešavanja problema u vezi sa primarnom selekcijim otpada u samim domaćinstvima."Još uvek ne postoji sistemsko rešenje, građani koji su svesni problema i zagađenja su zainteresovani da razvrstavaju otpad, ali ako dođete u situaciju da nemate sistem koji će to da podrži onda ostajete samo na temi edukacije i podizanju svesti".Prema njenim rečima, nema svrhe ako neki građani dvajaju otpad, a drugi sve bacaju u jedan kontejner. "Ako pojedinac uloži volju da razvrsta otpad na mestu nastanka i na kraju sav taj otpad ide u jedan kamion pitate se gde je svrha. Svesni smo da je cena odvoženja smeća socijalna kategorija, samim tim troškovi prikupljanja, razvrstavanja i tretmana ne pokrivaju troškove rada centralnog postrojenja u Regionalnoj deponiji", podeća Čuturilo.Plan Regionalne deponije u Subotici je da se primarna separacija čvrstog komunalnog otpada u domaćinstvima obavlja putem dve kante, različitih boja.Plava kanta bi se koristila za reciklabilni otpad suvi otpad, a kanta zelene boje za odlaganje ostalih vrsta otpada, koji se struci naziva "mokri otpad". "Dobar primer je da neke opštine kao što je Kanjiža donose sav otpad na transfer stanice, dok neke opštine baš zbog troškova transporta autosmećara još uvek otpad delimično odnose na nesanitarne deponije koje ugrožavaju životnu sredinu i zdravlje ljudi", podseća stručni saradnik za laboratorijska ispitivanja Regionalne deponije u Subotici.KAKO SE OTAPD TRETIRA U POSTROJENJU"Nakon mehaničkog otvaranja kesa otpad pomoću pokretne trake ulazi u roto sito. Posle toga otpad dolazi u sortirnicu gde se ručno izdvaja reciklabilni otpad. Linija ima i magnetni separator tako da se izdvaja sva metalna i aluminijumska ambalaža", objašnjava Bjanka Čuturilo.Samo odvajanje otpada nema mnogo smisla ako se ne razmišlja o njegovom korišćenju u reciklaži koju bi obavljala mala ili velika preduzeća."Mora da se obezbedi veća podrška od strane države u vidu davanja subvencija i otvaranje novih poslovnih mogućnosti za cirkularnu ekonomiju. Što se tiče saradnje zaista gledamo da postignemo dobar kvalitet izdvojenih sekundarnih sirovina, za sada imamo samo zadovoljne klijente", poručuje Bjanka Čuturilo.U Regionalnu deponiju u Subotici otpad se dovozi iz Subotice, Bačke Topole, Kanjiže, Sente, Malog Iđoša i Čoke, uključujući i seoske sredine u njihovom sastavu.U tim mestima postoje trasfer stanice gde se otpad sakuplja pre transporta u postrojenje Regionalne deponije.KAKO RADI REGIONALNI CENTAR ZA UPRAVLJANJE OTPADOM U ZAPADNOJ SRBIJI