Srbija

Srbija

Potrebne dodatne mere za osnaživanje žena na tržištu rada

Srbija ima zakonodavne odredbe koje mogu da pomognu ženama da se aktivnije uključe na tržište rada, ali nema dovoljno jake mere za sprovođenje tih propisa, ocenjeno je 9. septembra na vebinaru o ekonomskom osnaživanju žena u kontekstu pandemije, piše portal Euractiv.Tokom pandemije se pokazalo da rad od kuće može biti jednako produktivan, ali se videlo i koliko je teret neplaćenih poslova i obrazovanja dece kod kuće pao na žene, rekle su učesnice diskusije.Jelena Žarković, vanredna profesorka na Ekonomskom fakultetu u Beogradu kaže je da je stopa zaposlenosti žena u Srbiji 42 odsto, dok je prosek u EU 67 odsto, a u skandinavskim zemljama ta stopa je čak 80 odsto.Takodje je ukazala na malu razliku stope zaspolenosti žena i muškaraca u skandinavskim zemljama, oko 3-4 odsto, jer su, kako je kazala, te države pre više decenija prepoznale da ako žele da jednako angažuju žene i muškarce na tržištu rada moraju da ponude niz usluga koje će pomoći ženama, pre svega usluge brige o deci.Zaposlenost žena je najmanja upravo u periodu kada deca imaju do tri godine i tada im je potrebna najveća podrška.Žarković je istakla da žene u Srbiji u proseku imaju viši nivo obrazovanja i da ako se taj resurs ne koristi dovoljno za posledicu ima manji bruto domaći proizvod.Manje angažovanje žena na tržištu rada znači veće troškove društva u vidu većih socijalnih naknada, dečijih dodataka, naknada za nezaposlenost, socijalne pomoći, ali i propuštene zarade i manji iznos poreza i doprinosa na te zarade, što na kraju znači i manji BDP.Žarković je rekla da je pozitivna posledica krize izazvane pandemijom korona virusa to što su poslodavci uvideli da zaposlenima mogu da ponude fleksibilne forme rada i da radnici mogu da rade od kuće i budu jednako produktivni.Iako ta mogućnost već godinama postoji u zakonu o radu, dodala je, ta mogućnost se slabo koristila ali su poslodavci sada bili primorani na to.Mogućnost fleksibilnog rada će pomoći ženama da usklade posao i privatni život, rekla je Žarković na vebinaru koji su organizovali Delegacija EU i Centar za evropske politike.Katarina Ivanković Knežević, direktorka u Generalnom direktoratu Evropske komisije za zapošljavanje, socijalna pitanja i inkluziju, rekla je da bi ona bila oprezna kada se govori da će fleksibilni oblici rada pomoći ženama u uskladjivanju poslovnog i privatnog života, jer to može dovesti žene u poziciju da se nadju u zamci jer će svi kućni poslovi i briga o deci spasti na njih.Ivanković Knežević je rekla da Direktiva EU o uspostavljanju ravnoteže između profesionalnog i privatnog života predvidja najmanje 10 dana očinskog odstustva u vreme rodjenja deteta i pravo na četiri meseca odstustva roditelja radi nege deteta, od čega je dva meseca nepremostivo, odnosno mora da ih koristi otac.Cilj Direktive je da se podrži veće učešće žena na tržištu rada, fleksibilnije radne aranžmane i korišćenje porodiljskog odsustva oba roditelja, a sve zemlje članice moraju da se usklade sa tim dokumentom do 2022. godine.Doskorašnja Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković izjavila je da Srbija ima Zakon o zabrani diskriminacije u kojem je većina stvari iz Direktive EU već definisana tako da neće biti većih poteškoća u tom pogledu, već u primeni.Janković je rekla da su potrebne jače mere za podsticanje veće uloge žena na tržištu rada, kao što je fleksibilno radno vreme, ali da treba voditi računa da ne dodje do smanjenja penzija.Janković je rekla da, iako u Srbiji postoji mogućnost da očevi ravnopravno koriste odsustvo radi nege deteta, to se u praski veoma retko koristi. 

Srbija

Uz pomoć zakona do cene spomenika Stefanu Nemanji

Pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, nekoliko profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu traži od Sekretarijata za kulturu Grada Beograda da im dostavi podatke o troškovima izrade i postavljanja spomenika Stefanu Nemanji, javlja N1."Izgradnja spomenika Stefanu Nemanji, autora Aleksandra Rukavišnjikova, na Savskom trgu u Beogradu nalazi se u središtu pažnje javnosti, pa je dobijanje potpunih informacija o svim aspektima ovog procesa od izuzetne važnosti", naveli su profesori u zahtevu.Pet profesora FIlozofskog u  Zahtevu za dostavljanje informacija od javnog značaja navelo je da su izgradnju spomenika Stefanu Nemanji pokrenuli i realizuju državni i gradski organi.Dodaje se da od onoga ko je raspisao i naručio konkurs traže da obavesti javnost o svim troškovima koji obuhvataju celokupni proces konkursa, izrade, transporta i postavljanja spomenika Stefanu Nemanji.Tražene informacije odnose se i na angažovana preduzeća i pojedince koji su obavili te poslove i datumima zaključivanja svih ugovora, kao i o izvoru finansijskih sredstava za te troškove.Zahtev su podneli profesori Dubravka Stojanović, Ognjen Radonjić, Saša Brajović, Nenad Makuljević i Milan Vukomanović.CENA SPOMENIKA STEFANU NEMANJI BIĆE POZNATA TEK 2023. GODINE

Srbija

Da li je Grad Beograd bio sposoban da upravlja Beograđankom

Nakon prodaje Beograđanke za 16,5 miliona evra, simbola srpske prestonice i nekada najviše zgrade u gradu, kritičari ovog poteza otvorili su ponovo pitanje upravaljanja javnom imovinom. Ovim činom je nastavljen trend nedomaćinskog upravljanja javnom imovinom i rasprodaja imovine grada Beograda, koja će imati brojne štetne posledice po naš grad, ocenila je inicijativa Ne davimo Beograd koja je od početka pratila prodaju poznate zgrade.Ukoliko gradska vlast na čelu sa Goranom Vesićem ne zna da upravlja javnom imovinom tako da ona ne stvara gubitke, treba da se skloni i prepusti mesto onima koji će umeti i da sačuvaju simbole Beograda, ali i da ne dozvole da zbog katastrofalnog vođenja zapadnu u dugove i budu ruinirani kao što je to sada slučaj, saopštila je Inicijativa.Da li je gradska vlast sposobna da upravlja ovim poslovnim prostorom? Ne.To je zvanično potvrdio i državni revizor prošle godine kada je utvrdio da gradovi poput Beograda i Niša niti znaju čime upravljaju od imovine, niti naplaćuju rentanje prostora u skladu sa zakonom.Na primedbu Državne revizorske institucije da Grad Beograd nije uspostavio sveobuhvatnu evidencije poslovnog prostora, Grad Beograd je u odazivnom izveštaju odgovorio da je formiran  novi sektor pod nazivom „Sektor za popis, evidenciju i upis prava javne svojine“ čiji će zadatak biti da popiše poslovni prostor u javnoj svojini.Izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovanja „Davanje u zakup poslovnog prostora u svojini jedinica lokalne samouprave“ objavljen je u decembru 2019. U odazivnom izveštaju Beograg je odgovorio da je Sekretarijat za imovinske i pravne poslove sačinio Projektni zadatak sa ciljem uvođenja informacionog sistema za upravljanje nepokretnostima u javnoj svojini grada Beograda. Grad Beograd je takođe naveo da je na sednici Skupštine grada 29. novembra 2019. godine, povećan početni iznos zakupnina za 2%. Prilikom sledeće izmene Odluke o utvrđivanju zakupnina za poslovni prostor na kome je nosilac prava javne svojine grad Beograd, odnosno na kome grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja izvršiće se promena visina zakupnina po zonama, delatnostima i vrsti poslovnog prostora, kao i novo raspoređivanje ulica po zonama, obećano je revizoru.Ova mera koju je revizor ocenio zadovoljavajućom, dolazi nakon primedbe revizore da gradovi Beograd i Niš nisu dokumentovali način procene početne visine zakupnine. Najviša početna cena zakupnine u Gradu Beogradu je 2.097 dinara, u Gradu Novom Sadu je 3.730 dinara i u Gradu Nišu je 4.165 dinara po kvadratu.Primedba revizora je bila i da su Gradovi  preduzimali mere za naplatu potraživanja zakupnine ali nisu ostvareni očekivani efekti naplate potraživanja. Iznos potraživanja od zakupaca poslovnog prostora starija od tri godine je 73% ukupnog iznosa potraživanja.Zakonom o obligacionim odnosima uređeno je da potraživanje zakupnine, bilo da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastareva za tri godine, podsetio je revizor.Subjekt revizije je naveo da su do dostave odazivnog izveštaja preuzeta sva potraživanja gradskih opština, odnosno javnih preduzeća za upravljanje poslovnim prostorom prema zakupcima – dužnicima, koja nisu naplaćena, a nastala su pre 30.novembra 2016. godine.Kako se navodi, početkom 2019. godine uvedena je overa ugovora o zakupu kod javnog beležnika u formi izvršne isprave, kako bi se smanjio broj sudskih postupaka i ubrzala naplata dugovane zakupnine. Preko Gradskog pravobranilaštva grada Beograda, protiv zakupaca koji ne izmiruju obavezu plaćanja zakupnine nastaviće se redovno pokretanje parničnih postupaka za naplatu zakupnine. Takođe, za sve zakupce svakodnevno će se vršiti praćenje stanja duga, nastaviti sa periodičnim slanjem opomena svim dužnicima, pratiti njihova dostava, sprovoditi lična uručenja i pripremati dokumentacija potrebna za eventualno utuženje, obećano je revizoru.Na uočenu nepravilnost da nije uspostavljena adekvatna kontrola korišćenja poslovnog prostora od strane zakupaca, gradske vlasti su obavestile revizora da su poslednjeg dana  prošle godine u okviru Sektora za zakup poslovnog prostora formirali novo Odeljenje za kontrolu korišćenja poslovnog prostora. Odeljenje ima deset radnih mesta, a popunjeno je sa šest izvršilaca.Prethodno je revizor u inspekciji fizičkih objekata u Bepogradu, Novom Sadu i Nišu, utvrdio da u Beogradu najmenj je 7 odsto uzorkovanog prostora nije zakupac sa kojim je zaključen ugovor.   

Srbija

Ekonomska kriza u Srbiju postepeno ali sigurno dolazi

U privatnom sektoru nezaposlenost raste i zarade su već manje nego pre krize, a u narednim mesecima će verovatno doći do pogoršanja, upozorio je u svom izveštaju Fiskalni savet Srbije.Prema mišljenju Fiskalnog saveta, nezaposlenost će intenzivnije rasti u drugom delu godine, posebno nakon novembra kada prestanu da važe ograničenja u pogledu otpuštanja radnika u firmama koje su koristile državnu pomoć.Predstavnici saveta upozoravaju da se može dovesti u pitanje i do 50 hiljada radnih mesta, a očekuje se i pad zarada.Kako dodaju, oporavak i vraćanje na prethodno stanje ići će polako i postepeno. Naglašava se da bi bilo neodgovorno da se planira povećanje zarada u budžetskom sektoru, naredne 2021.Zarade bi zbog toga ne bi trebalo da se kreću suprotno od kretanja u privredi, a plate u tom sektoru su inače bile veće do početka krize u odnosu na privatni.U aprilu je recimo, razlika u visini zarade bila 25 odsto u korist javnog sektora, dok je pre toga bila za pet procenata manja.ŠTA RADE ZEMLJE U OKRUŽENJUAlbanija, Hrvatska, Severna Makedonija, Crna Gora već u rebalansu za 2020. iskazuju ili planiraju smanjenje fonda za plate i to za oko jedan odsto.Ipak, kako naglašava Fiskalni savet, najrestriktivnija od svih zemalja u regionu je Bosna i Hercegovina, koja je još u junu odlučila da plate zavaničnika u zajedničkim institucijama smanji za 20 odsto.Neodgovorno je povećavati plate u javnom sektoru, ako to ne prati kretanja u privredi, kažu ekonomisti Fiskalnog saveta.Zbog toga se predlaže umereno budžetsko stezanje i zamrzavanje plata u javnim preduzećima, koja često odlažu probleme i račun lošeg poslovanja ispostavljaju godinama kasnije.ŠTA JE REKAO MMFKako je nedavno pisala Nova ekonomija, u svojoj analizi Međunarodni monetarni fond preporučio je Srbiji da nastavi sa merama pomoći privredi.MMF smatra i da bi zbog pandemijske krize 140 hiljada radnih mesta moglo da se dovede u pitanje, što je daleko više od prognoze Fiskalnog saveta.U Srbiji su inače posebno osetljivi sektori industrije mašina i opreme, maloprodaje, veleprodaje, transporta i ugostiteljstva.Na kraju, posebno treba obratiti pažnju i na mogućnost da dugovi preduzeća porastu za više od 40 odsto do kraja godine.To je, kako se naglašava, dodatni razlog da se nastavi sa državnom pomoći.

Srbija

Ko su najpoželjniji poslodavci u Srbiji?

Prva tri mesta na listi najatraktivnijih poslodavaca u državi zauzeli su Naftna industrija Srbije, Air Serbia i Coca-Cola HBC, rezultati su istraživanja koje je sproveo Infostud. Na listu 20 najatraktivnijih poslodavaca su se plasirale i sledeće kompanije (po abecednom redu): Atlantic Grupa, Banca Intesa, British American Tobacco, dm drogerie markt, Elektroprivreda Srbije, Hemofarm, IKEA, Lidl, Loreal, MTS/Telekom Srbija, Nestle, PepsiCo (Marbo Product), Philip Morris International, Rober Bosch, Siemens, Telenor, VIP mobile.U istraživanju je učestvovalo 10.418 ispitanika, što ga čini najvećim istraživanjem atraktivnosti poslodavaca u Srbiji, navodi se u saoštenju.Svrha istraživanja nije bila samo da identifikuje poslodavce koji su atraktivni, već i ponudi odgovore  šta je to što čini poslodavca atraktivnog. Prema rezultatima istraživanja, atraktivnost poslodavca karakteriše finansijski stabilno poslovanje, prijateljska atmosfera , odnos nadređenih prema zaposlenima, dobar balans poslovnog i privatnog života, sticanje novih profesionalnih znanja, kao i jasan i fer sistem nagrađivanja.Finansijska stabilnost kompanije je i dalje značaj aspekt koji utiče na atraktivnost poslodavca, te će kandidati uvek davati prednost kompanijama koji imaju dugoročnu perspektivu, kontinuiran razvoj i dobre poslovne rezultate. Sigurnost posla je podjednako bitan faktor kada govorimo o atraktivnosti poslodavca.Rezultati istraživanja pokazuju da je 67 odsto ispitanika odabralo prijateljsko i prijatno radno okruženje kao bitan faktor prilikom odabira poslodavca.   Dodatno, 56 odsto ispitanika smatra da su atraktivni oni poslodavci koji imaju takvu organizaciju rada koja omogućava zaposlenima da ostvare balans između poslovnih obaveza i privatnog života. Prema mišljenju 48 odsto ispitanika, poslodavci će biti atraktivni ukoliko nude mogućnost profesionalnog usavršavanja koje će doprineti daljem razvoju karijereKada govorimo o namerama ispitanika da promene posao, rezultati istraživanja pokazuju da 33 odsto posto ispitanika planira da promeni posao u narednih mesec dana, dok 59 odsto kumulativno od ukupnog broja ispitanika planira da promeni posao u narednih šest meseci. Samo 18 odsto posto ispitanika ne planira da promeni posao, što ukazuje na veoma nizak novo lojalnosti trenutnim poslodavcima i da je velika većina kandidata u konstantnoj potrazi za boljim zaposlenjem.

Srbija

Srbija na 65. mestu po brzini interneta u svetu

Srbija je zauzela 65. mesto po brzini interneta u svetu pokazuje najnovije istraživanje kompanije Cable.co.uk, koja je tokom godinu dana testirala brzinu širokopojasnog interneta u 221 državi i teritoriji na planeti, piše portal Startit.Prema rezultatima istraživanja ove kompanije, u Srbiji je potrebno nešto manje od pola sata da se skine film veličine 5GB, a prosečna brzina širokopojasnog interneta u našoj zemlji je 24,74 megabita po sekundi (Mbps).Pre tri godine Srbija je zauzimala 45. mesto, ali to ne znači da je danas prosečna brzina interneta lošija, već da su druge zemlje značajnije napredovale. Prosek je u Srbiji bio 12,25 Mbps 2017. godine.Hrvatska je zauzela 25. poziciju, Rumunija je na 26. mestu, Bugarska je 36. na listi, a Crna Gora 63. Najlošiji internet je u Severnoj Makedoniji koja se nalazi na 109. mestu.Po ceni kablovskog interneta, Srbija je zauzela 27. poziciju, sa prosečnom cenom paketa od 17,02 dolara. U Rumuniji on košta 8,15 dolara, čime je ova država zauzela 4. poziciju. Bugarska je na 23. mestu (15,93 dolara), dok je u Hrvatskoj internet skuplji skoro duplo nego u Srbiji, pa se ta zemlja našla na 65. mestu.Prvorangirana po brzini je Kneževina Lihtenštajn gde je prosečna brzina interneta 229,98 Mbps.Najsporiji internet se nalazi u najsiromašnijim državama u Africi, prosek je svega 3,80 megabita po sekundi. Ni tehnološki sve naprednija Kina, sa svojim 5G gradovima, nije u mnogo zavidnijem položaju, pokazuju rezultati istraživanja. U proseku ona ima prilično spor internet.

Srbija

Divlja gradnja ponovo procvetala na Perućcu

Veštačko jezero u podnožju Nacionalnog parka Tara ugroženo je nezakonitom gradnjom, zbog črga list Politika postavlja pitanje "da li su jači lokalni moćnici ili država". Planina Tara ove godine usred pandem...

Srbija

Saša Ćioringa (Continental Automotive Novi Sad): Zapošljavamo i dalje, nova fabrika do kraja godine

Continental Automotive Novi Sad u poslednja četiri meseca zaposlio je više od  100 inženjera i nastavlja i dalje, kazao je u intervjuu za najnoviji broj Nove ekonomije Saša Ćioringa, generalni direktor ove kompanije. On je najavio da će do kraja godine biti otvorena nova fabrika u Novom Sadu koja će proizvoditi veoma kompleksna rešenja za auto-industriju, kao što su sistemi koji informišu vozača, ekran i kamera sistemi. Kako je ocenio, izuzetno je važno za celokupno poslovno okruženje to što se u Srbiji više neće raditi samo razvoj komponenti koje će biti proizvedene i integrisane negde drugo, već će se u Novom Sadu razvijati kompletni proizvodi.On je ocenio da auto-industrija i u Srbiji i u svetu posle pandemije više neće izgledati isto, već sada se uveliko menja. Već neko vreme globalni trendovi u ovoj oblasti su autonomna vožnja, povezanost i uslužno korišćenje prevoza, rekao je on.Prema njegovim rečima,  za pet do deset godina automobili koji se voze sami biće realnost na putevima Evrope.„Ja sam imao to sjajno iskustvo i priliku da već vidim kako će to izgledati - učestvovao sam zajedno sa kolegama u test vožnji kamiona bez vozača na jednom aerodromu i to je bilo neverovatno. To je rešenje upravo našeg tima iz Novog Sada i to je nešto što će uskoro biti u upotrebi“, rekao je Ćioringa.    

Srbija

Zašto su važne Gazivode

U javnosti se trenutno vodi polemika u vezi sa tim šta Srbija dobija podelom jezera Gazivode, koje je izvor vode za piće i električne energije, prenosi list Danas.„Obe strane će se složiti da sarađuju sa Ministarstvom energetike SAD i drugim odgovarajućim pravnim licima američke vlade na studiji izvodljivosti za potrebe deljenja jezera Gazivode kao pouzdanog snabdevanja vodom i energijom“, piše između ostalog u dokumentu koji su potpisali predstavnici Srbije i Kosova.„Tu se navodi da će doći do podele jezera a ono je već podeljeno. Ovako nejasnim sporazumom i prepuštanjem trećoj strani da arbitrira u navedenim pitanjima Srbija može samo izgubiti ono što ima u ovom trenutku a nikako bilo šta dobiti“, smatra ekonomista Milan R. Kovačević.Nigde zapravo ne piše da će Srbija imati pravo na deo profita koji ostvaruje Vodoprivredno preduzeće „Ibar – Lepenac“ pod ingerencijom Prištine.Kada je reč o „pouzdanom snabdevanju vodom i energijom“ takođe nije jasno naglašeno šta bi to konkretno trebalo da znači. Neke opštine sa većinskim srpskim stanovništvom na severu Kosova već se snabdevaju vodom iz Gazivoda i dobijaju struju iz istoimene hidroelektrane.„Ako dođe do podele resursa srpska strana će ostvariti određenu zaradu a pored toga stanovništvo u srpskim opštinama koje radi u hidroelektrani će zadržati svoja radna mesta. Sporazum može da predstavlja prvi korak i ohrabrenje da će biti uvod u pregovore o vrednoj imovini Srbije koja je sada zarobljena na Kosovu“, smatra profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić.Hidroelektrana „Gazivode“ je u vlasništvu EPS-a i postavlja se pitanje da li novi sporazum predstavlja garant da će to tako ostati ili se očekuje da ono pređe pod kontrolu Prištine.Veštačko jezero Gazivode nastalo je 1977, a kredit od 45 miliona dolara kojim je izgrađena brana, nakon raspada SFRJ, nastavila je da otplaćuje Srbija.Hidroelektrana „Gazivode“ ima snagu od 38 megavata, petina jezera nalazi se na teritoriji Srbije, a veći deo na teritoriji Zubinog Potoka na Kosovu.POSTOJI NEKOLIKO PREDLOGA O KORIŠĆENJU GAZIVODA

Srbija

Veći deo Palate Beograđanke prodat iz drugog pokušaja novoosnovanoj firmi

Grad Beograd prodao je za 16 miliona evra veći deo Beograđanke jedinom ponuđaču, firmi "MPP new project DOO", objavio je na svom tviter nalogu aktivista pokreta Ne davimo Beograd, Dobrica Veselinović.Prema raspoloživim podacima, radi se o firmi koja predstavlja jedan od ogranaka "Marera Investment Group" i osnovana je pre nekoliko dana.Osnivač je "Marera properties DOO" iz Beograda.To preduzeće, kako se navodi poseduje veći broj nekretnina i lokacija u Beogradu koje su u izgradnji, poput bivše fabrike "Beko" na Dorćolu, navodi Veselinović na svom tviter nalogu.Pošto je jedan ponuđač, potpisivanjem ponude je konstatovano da je "Beograđanka" prodata, a time je javno nadmetanje završeno.Prva pretraga o kupcu, govori da je u pitanju preduzeće osnovano pre nekoliko dana.PRETHODNI POKUŠAJ PRODAJEPrvi put sredinom jula, na prodaju je ponuđeno 19.000 kvadrata poslovnih prostora u toj zgradi, preneo je tada portal Nove ekonomije.Cena u prvom pokušaju otuđenja bila je 20,6 miliona evra, ali je javno nadmetanje 31. jula otkazano, jer nije bilo zainteresovanih kupaca.Kako se navodi u oglasu, kupac je u obavezi da u roku od tri godine izvede građevinske i zanatske radove na adaptaciji i rekonstrukciji objekta u vrednosti koja ne sme biti niža od osam miliona evra.Početna cena u drugom, uspešnom pokušaju prodaje bila je 16,5 miliona evra.

Srbija

Beograd oglasio rani javni uvid za još jednu izmenu plana, da li ponovo preti seča šume

Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove Grada Beograda, oglasio je rani javni uvid povodom izmena i dopuna Plana detaljne regulacije za područje privredne zone „Autoput“ u Novom Beogradu, Zemunu, Surčinu i za Blok 26.Rani javni uvid, kako se dodaje, obaviće se u zgradi Gradske uprave Beograda, u Ulici 27. marta br. 43-45 u sali u suterenu do 21. Septembra, svakog radnog dana od 9 do 18 časova.Informacije o predloženim rešenjima, zainteresovanim ljudima, davaće predstavnik obrađivača plana od 12 do 18 časova, utorkom i četvrtkom.Svi zainteresovani mogu tokom ranog javnog uvida svoja mišljenja na planirana rešenja da u pisanoj formi dostave na adresu: Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove, Beograd, Kraljice Marije 1.Krajnji rok je takođe 21. septembar.REAKCIJA INICIJATIVE NE DAVIMO BEOGRADInicijativa Ne davimo Beograd upozorila je javnost da gradska vlast planira da omogući novu seču šume u Beogradu, prenosi N1.Kako navode, to bi se dogodilo u području zaštitnog šumskog pojasa duž autoputa Beograd - Zagreb, kod pumpe Zmaj."Iako je, prema planovima višeg reda, ova zona zaštićena i namenjena javnim zelenim površinama i prirodnoj retenziji, gradske vlasti spremaju njegovu prenamenu u zonu komercijalne gradnje", navela je Inicijativa u saopštenju.Ovoga puta upozoravaju da su sada na udaru četiri hektara šume koja se nalazi uz auto-put.Inicijativa saopštava da će podneti prijave na Plan detaljne regulacije za to područje i tražiće da se odustane od prenamene šumskog zemljišta."I ovaj, kao i plan da se na Košutnjaku poseče skoro 30 hektara šume, doživljavamo kao poziv na mobilizaciju građana kako bismo sprečili nepovratnu štetu po životnu sredinu i prirodna dobra Beograda. Svedoci smo opšte otimačine o naše parkove, obale, reke ili šume, koje vlast želi da pretvori u komercijalno zemljište i tako omogući zaradu njima bliskim investitorima", ističu predstavnici organizacije Ne davimo Beograd.ARHITEKTE: ŠUMA NA KOŠUTNJAKU MOGLA BI DA POSTANE TRAVA NA KROVU PODZEMNE GARAŽE

Srbija

Više od 13.000 potpisa protiv gradnje nacionalnog stadiona

Više od 13.000 građana potpisalo je za deset dana peticiju protiv izgradnje nacionalnog fudbalskog stadiona u Beogradu, saopštilo je nevladino Udruženje za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, koje je i jedan od pokretača inicijative, prenosi Radio Slobodna Evropa."Naredni korak biće podnošenje zahteva za informacije od javnog značaja kako bi bila dostavljena studija o ekonomskoj isplativosti stadiona čija se izgradnja planira", dodaje se u saopštenju.Udruženje je navelo da je odluku o izgradnji stadiona u javnosti zastupao predsednik Aleksandar Vučić, koji nema formalnih ovlašćenja da donosi odluke povodom tog pitanja.U momentima kada nova vlada nije formirana svako donošenje odluke o tome je "tipična uzurpacija javnih ovlašćenja", dodaje se u saopštenju ove organizacije."Opasna je zamena teza da stadion zapravo gradi jedan čovek, kako god se on zvao. U pitanju je projekat koji se finansira iz budžeta, dakle novcem građana Srbije. To je novac koji su građani poverili delu državnih institucija kako bi škole u koje im idu deca imale normalne toalete, kako bi u zdravstvu radio dovoljan broj lekara i kako ne bi čekali besciljno dugo preglede i lekarske intervencije, kako bi imali normalne puteve i infrastrukturu, a građani u udaljenim područjima kanalizaciju i vodovod", navodi se.Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je krajem 2019, predstavljajući investicioni plan “Srbija 2025”, vredan 14 milijardi evra, najavio i ulaganja pola milijarde evra u narednih pet godina u sportsku infrastrukturu, a kao prioritet je izdvojio izgradnju nacionalnog fudbalskog stadiona u Beogradu.Ministar finansija Siniša Mali istovremeno je naveo i da je u budžetu za 2020. godinu opredeljeno 250 miliona evra za izgradnju nacionalnog stadiona.

Srbija

MMF o javnim preduzećima: Vlade Srbije najavila finansijsku pomoć Er Srbiji

Predstavnici Vlade Srbije su se u razgovoru sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda složili da će pažljivo pratiti državne prihode i rashode.Misija MMF-a je u svom izveštaju naglasila da državna podrška problematičnim državnim preduzećima, poput Air Srbije, treba da bude sprovedena na transparentan način. Predložena je tehnička pomoća Fonda za praćenje mogućih gubitaka na bankarskim zajmovima potpomognutim državnim garancijama.MMF je naglasio potrebu za očuvanjem blagovremenih naplata dobavljačima i praćenje i rešavanje svih zaostalih budžetskih obaveza, uključujući zaostale obaveze prema javnim preduzećima  Elektroprivreda Srbije i Srbijagas.Kako se dodaje, Vlada Srbiji tvrdi i da su pregovori o strateškom partnerstvu za Petrohemiju u toku i da se rešenje očekuje tokom ove godine. Predstavnici MMF-a su ponovili rizike u vezi sa dugoročnom održivošću te firme i podstaklo vlasti da se što pre sprovede tender."NALET" PANDEMIJE ZAOBIŠAO EPSVlast uticaj pandemije na likvidnost Elektro privrede Srbije (EPS) smatraju privremenim, napominjući da je naplata bila relativno dobra uprkos odloženom plaćanju računa za električnu energiju tokom vanrednog stanja. Takođe je potvrđeno da je pokretanje tendera za procenu imovine EPS-a (kraj decembra 2019. godine RT), što je sledeći korak za pretvaranje tog javnog preduzeća u akcionarsko društvo i dalje moguće sprovesti do kraja 2020. godine. MMF je, kako se dalje navodi u izveštaju ohrabrio Vladu da što pre dovrši planiranu procenu tarifa za električnu energiju do kraja godine.To je neophodno za pokriće troškova, uključujući i tone nastale zbog većeg oslanjanja na obnovljive izvore energije i potrebe za ulaganjem radi zaštite proizvodnih kapaciteta. Procena takođe treba uzeti u obzir mogući uticaj na ranjiva domaćinstva. Vlasti su planirale da dovrše procenu do jula, omogućavajući moguće prilagođavanje carina do kraja septembra 2020.Vlada Srbije takođe je naglasila da nastavlja sa traženjem strateških investitora za ulaganje u Metanolsko-sirćetni kompleks u Kikindi (MSK).Takođe, navodi se i da je odložen tender za privatizaciju autobuske kompanije Lasta, čiju je potrebu MMF ranije naglašavao.MMF: U SRBIJI UGROŽENO VIŠE OD 140 HILJADA RADNIH MESTA

Srbija

Udruženje poslodavaca: Pregovori o minimalcu i dalje bez rešenja

Unija poslodavaca Srbije (UPS) i predstavnici Sindikata i dalje nisu uspeli da postignu kompromis o povećanju minimalne cene rada, navodi se u saopštenju. Razgovori o minimalcu biće nastavljeni 14. septembra na sednici Socijalno-ekonomskog saveta. Ukoliko i tom prilikom ne bude dogovora, odluku će doneti predsednik Republike.UPS navodi da su spremni na kompromisno rešenje, ali da insistiraju da ono mora biti "održivo", odnosno da "ne sme da ugrozi poslovanje većeg broja preduzeća"."Tokom pregovora Sindikat je nastupio sa zahtevom za povećanje cene rada na 37.000 dinara, dok su predstavnici Unije izneli stav privrede, izražen u anketi sprovedenoj uoči početka pregovora, da uslova za povećanje nema i da je pandemija COVID-19 ozbiljno ugrozila poslovanje preduzeća u Srbiji. U ime Ministarstva privrede predloženo je povećanje minimalne cene rada u rasponu od 4 do 6 odsto", dodaje se u saopštenju.UPS navodi da se i dalje slaže sa povećanjem minimalca do 6 odsto, ali uz uslov da se istovremeno usvoji paket mera koji bi smanjio troškove poslovanja."U te mere spada pre svega smanjenje poreza i doprinosa za najmanje 1 odsto, povećanje neoporezivog dela dohotka, kao i ukidanje parafiskalnih nameta koji predstavljaju veliki trošak za preduzeće", zaključuje se u saopštenju.

Srbija

Danas isplata poslednje tranše minimalca

Poslednja uplata 60 odsto od minimalne zarade, u iznosu od 18.000 dinara, biti isplaćena danas, dok će 120 odsto od minimalne zarade za novoosnovana preduzeća u Srbiji biti isplaćeno 21. septembra, prenosi a...

Srbija

Sanja Sovrlić: Ljudi na Kosovu su umorni od veštačkog podizanja tenzija

Intervju sa Sanjom Sovrlić iz Leposavića, odnedavno novinarkom N1, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Sanja Sovrlić o budućnosti Kosova (AUDIO)Često se o Srbima sa Kosova govori kao o jedinstvenom entitetu. Međutim, situacija na terenu uopšte nije ista za Srbe severno i južno od Ibra. Koje su sličnosti i razlike između severa i juga, u pogledu pravnog, bezbednosnog i ekonomskog položaja srpskog stanovništva, i kakav je njihov odnos prema ovim razgovorima Beograda i Prištine? Sanja Sovrlić: Da, činjenica je da postoji ta razlika. Recimo, neka vrsta prednosti severa jeste to, da kažem, oslanjanje na Srbiju, i na njen ustavni i pravni poredak -- Srbi južno od Ibra su, jednostavno, mnogo pre bili primorani da se integrišu u kosovski sistem. Kad su Srbi na severu u pitanju, to se nije desilo sve do 2013. godine. Međutim, sada i tu lokalne samouprave, ali i druge institucije, funkcionišu po kosovskim zakonima, čemu je ranije postojao neki otpor. Bezbednosni problemi su različiti. Recimo, za Srbe na jugu su problem krađe, napadi na povratnike, takve neke vrste bezbednosnih pretnji... Dok su na severu više problem neke kriminalne radnje drugog tipa. Ali, ključna razlika je, rekla bih, taj odnos prema kosovskim institucijama. Da se razumemo -- niko od Srba na Kosovu nije baš oduševljen idejom da učestvuje u tim institucijama, zato što u njima ne vide neku vrstu sigurnosti u odnosu na Srbiju. Ipak, Srbi na jugu su jednostavno bili prinuđeni da mnogo ranije uđu u taj sistem integracije.Kako njima sad taj sistem izgleda iznutra? SS: Prvo na njihovom primeru, a pogotovo kasnije, nakon potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine, se zaista ispostavilo da kosovske institucije nemaju kapacitet da integrišu Srbe na Kosovu, ili to ne žele. Čini se da taj sistem, bez obzira na sve te bajke koje slušamo o multietničkom društvu, zapravo nije napravljen za Srbe, i to je vrlo jasno na terenu. Najbolji primer toga je Zakon o zvaničnim jezicima, taj primer uvek navodim... Dakle, na Kosovu su zvanični jezici srpski i albanski. Međutim, vi u praksi imate neverovatna kršenja tog zakona. Neka istraživanja su pokazala da u srpskoj verziji, da li ustava ili krivičnog zakonika, nisam sigurna, ima preko 4.000 grešaka. Naravno da stanje sa poštovanjem jezika nije najsjajnije ni u srpskim sredinama i lokalnim samoupravama, ali su ipak centralne institucije, i većinska zajednica, na kraju krajeva te koje bi trebalo da pruže ruku, i da na neki način pokažu da zaista žele te druge narode, koji su manjina. Međutim, to se za sada ne dešava, i Srbi na jugu se sa time najviše suočavaju. Recimo, na to stalno ukazuju kolege novinari koji rade na jugu, i koji prate rad Skupštine Kosova. Kad srpski poslanici nisu prisutni, vi u Skupštini nemate prevoda -- dakle, uopšte se ne obaziru na novinare. Eto, navela sam samo neke primere nepoštovanja zakona, ali ima i drugih...Sa srpske strane je u pregovorima sa Prištinom priznavanje nezavisnosti Kosova apsolutna tabu tema. Koliko ta opcija postoji kao bauk među običnim srpskim stanovništvom na Kosovu, i šta bi njima priznanje realno promenilo? SS: Pa, nisam sigurna da li je i dalje bauk, s obzirom na to da se u javnom prostoru Srbije sve češće o tome priča. Svakako da bi to promenilo stvari... Da vam kažem, 2013. godine ljudi uopšte nisu bili raspoloženi za ono što se dešavalo. Oni se jednostavno ne osećaju sigurno, oni nisu voljni da budu deo Kosova na način da to bude nezavisna država. Posebno ako uzmemo u obzir taj primer Srba sa juga, gde vidimo da se prava, koja na papiru postoje, u praksi ne poštuju. Bez obzira na prisustvo međunarodne zajednice, koja bi, je l' tako, trebalo da bude garant njegove primene, vi i dalje imate jedno potpuno nepoštovanje, jedno neverovatno kršenje zakona. Stanje je sad takvo i pored svih pritisaka i apela međunarodne zajednice, i ja stvarno ne znam šta bi bilo da toga nema. U kakvim ekonomskim okolnostima žive ljudi na Kosovu -- i Srbi, i Albanci? SS: Kada su Srbi u pitanju, najveći poslodavac je država Srbija, da tako kažem. Čak oko 80% stanovništva na severu Kosova direktno ili indirektno zavisi od primanja iz Srbije -- da li država zapošljava njih lično, ili nekog člana porodice. Što se tiče albanskih sredina, rekla bih da tu možda više ima nekog preduzetništva... Dobro, naravno, u pitanju je i veća zajednica, radi se o većem broju stanovnika. Međutim, i kod njih ljudi dosta zavise od poslova u javnim institucijama, nekako se tako osećaju sigurnije. S druge strane, nažalost, korupcija je jako prisutna, i to i te kako ometa razvoj. Recimo, na Kosovo stižu značajna sredstva iz različitih međunarodnih fondova... I to na celo Kosovo -- recimo, nakon 2013. godine je čak bilo više nekih grant šema posebno za sever Kosova, takoreći kao neka vrsta nagrade za taj proces integracija. Ipak, nekako ne vidimo rezultate tih velikih ulaganja. Imamo, recimo, i Fond za razvoj severa Kosova, koji je rezultat Briselskog sporazuma, čije efekte takođe ne znamo. Tako da bi moglo da se radi na ekonomskom razvoju, ali čini mi se da zbog sveprisutne korupcije, i u srpskim i u albanskim sredinama, toga nema u onoj meri u kojoj bi trebalo. Kako izgleda komunikacija između srpskog i albanskog stanovništva, tamo gde postoji?SS: Naravno da ti odnosi nisu idealni, i da bi trebalo da budu bolji. Međutim, između onoga što u Beogradu, u javnom prostoru, možemo da čujemo -- između toga da se međusobno bijemo, i da su Srbi na Kosovu do te mere ugroženi, do, sa druge strane, one bajke da je sve prelepo, i da Srbi i Albanci žive zajedno u nekim idealnim okolnostima -- znači, između te dve krajnosti postoji neka sredina. Zaista postoje neki pozitivni primeri saradnje, koji su se desili na različite načine... Da li kroz biznise, koji uvek među prvima probiju taj led, zatim kroz aktivnosti nevladinih organizacija, kroz različite neke seminare, konferencije... Tako da neki odnosi postojei. Mislim da su ljudi već umorni od političkih igara kojima svakodnevno prisustvujemo, i od tih, u jednom periodu i veštačkih podizanja tenzija. Dakle, sasvim je druga stvar ono o čemu ja pričam, kršenje prava -- kao što je to pravo na jezik, kao što je gradnja u zaštićenoj zoni... Ja bih volela da se na jedan pristojan način insistira na primeni toga. Htela bih da se o tome govori, ali na jedan pristojan i dostojanstven način, bez nepotrebnog podizanja tenzija, što naši političari, i sa jedne i sa druge strane, vole da rade. To neko upravljanje konfliktom njima valjda pomaže da stiču popularnost, ili da ostanu na vlasti, šta god... Sad -- vode se neki pregovori, koji će u nekom trenutku, pre ili kasnije, na kraju dovesti do ovog ili onog rešenja. U međuvremenu, pre nego što se to desi, a i nakon što se to desi -- šta bi trebalo i moglo da se unapredi u pogledu kvaliteta života Srba na Kosovu? Šta su neke suštinske stvari koje bi im značile u ovom trenutku?SS: Ja iskreno mislim da bi najbolje bilo kada bi bila uspostavljena vladavina prava. Međutim, nisam sigurna koliko je to izvesno, i koliko to odgovara određenim interesnim krugovima. Bez obzira na neke probleme koje ističem, nije taj život Srba na Kosovu baš toliko, kako bih rekla... Znate, ovde u Beogradu postoji određeni narativ kad je Kosovo u pitanju. Političari, pa i pojedini mediji često koriste te neke termine -- “srpski živalj na Kosovu”, pa onda “ognjišta”... Prosto, kao da smo mi sa Kosova neka mitska bića, a ne građani kao i svi drugi. I to ljudima smeta. Ja sam imala prilike da razgovaram sa nekim mladim ljudima sa Kosova, i da ih pitam šta im smeta u načinu na koji su prikazani u medijima, i oni kažu da im smeta što se Srbi sa Kosova predstavljaju kao glupi i neobrazovani -- ili to, ili s druge strane kao nekakvi šverceri, kriminalci... Nismo ni jedno ni drugo. Tako da mislim da bi bilo važno promeniti način na koji se o tim ljudima govori.. Na Kosovu postoje ljudi koji rade, koji pokreću neke odlične inicijative. Recimo, vi imate jedan međunarodni džez i bluz festival u Severnoj Mitrovici, gde su dolazili muzičari koji su pre birali da budu na tom festivalu, nego na nekom beogradskom. Trebalo bi da se na neki drugi način priča o tim ljudima, i da se smanji nivo korupcije i kriminala... Bilo bi značajno da se zaista radi na realnom otvaranju radnih mesta, a ne na socijalnom zbrinjavanju u cilju manipulisanja biračkim telom -- ljudima koji rade u određenim institucijama, i zavise socijalne pomoći... To je nešto što se godinama radi. Nije to ništa novo, i nije odlika ovog režima. Naravno, trebalo bi da se insistira na poboljšanju njihovog položaja, i da se posebno u sredinama na jugu insistira na poštovanju prava Srba pred kosovskim institucijama. Što se tiče komunikacije Beograda i Prištine, ona je u poslednje vreme dobila prilično pojačanu dinamiku. Upravo je završen sastanak u Vašingtonu, i sada nas očekuje sastanak u Briselu. U Vašingtonu se desila zanimljiva situacija -- imali smo malo kratke drame oko te mitske "tačke 10", da bismo na kraju dobili jedan zanimljiv, i čak pomalo bizaran sporazum...SS: Izgleda da je to bio jedan interesantan marketinški spektakl, to u Vašingtonu... (smeh) Nisam sigurna koliko će on predsedniku Trampu zapravo doneti nekih političkih poena pred izbore -- i ne znam koliko će poena dati ili oduzeti Hotiju i Vučiću... Videćemo šta će od toga uopšte biti primenjeno. Brojne stvari se na neki način preklapaju i ponavljaju u odnosu na pregovore koje vodi EU, tako da ne znam da li je Amerika možda ovo predstavila kao neku svoju trenutnu pobedu nad Evropskom unijom… Ali svakako je činjenica da će biti korišćeno u funkciji kampanje za predsedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali zato će se obe strane u celini odrediti prema Hezbolahu kao terorističkoj organizaciji.SS: To je interesantno, da se i to, između ostalog, našlo u sporazumu između Beograda i Prištine. Ima još nekih zanimljivih stavki, recimo: "Obe strane će diverzifikovati svoje zalihe energije. Obe strane će zabraniti upotrebu 5G opreme koju isporučuju nepouzdani dobavljači..."SS: Da, ne znam kako će “brat Si” da reaguje na to, ali... (smeh)Na kraju, tu je i ova zanimljiva situacija sa Izraelom.SS: Da, meni je to najzanimljivije, da budem iskrena.Otkud sad to? U stvari je ispalo da su nas pozvali kako bi nas uterali u svoju spoljnu politiku. SS: Pa, liči pomalo na to. Dosta je neobično što se to našlo u sporazumu. Odakle li je odjednom iskočio Izrael? Izrael, inače, ne priznaje Kosovo -- da li će, uz pomoć Beograda, sad doći do tog priznanja, ili samo do nekog uspostavljanja odnosa koji ipak nisu na tom nivou, zaista mi je nejasno... Ali mi je svakako ta tačka najinteresantnija, i ona je u Prištini predstavljena kao neka vrsta pobede. Ne znam da li će nas Amerika uvući u svoju spoljnu politiku -- vrlo je moguće, ali svakako ostaje da vidimo da li će sve ovo biti samo u funkciji kampanje, ili će se obe strane ozbiljno obavezati da ispune obećano.Pre toga su pomenuti neki prilično primamljivi infrastrukturni i ekonomski projekti -- raznorazne slobodne zone, pruge, aviolinije... SS: Jeste, ali je pitanje ko će to da plati -- da tako jednostavno kažem. Sad, u nekim delovima će navodno biti obezbeđena neka sredstva... Mislim, sve to zvuči interesantno, i naravno da niko nije protiv izgradnje puteva, letenja aviona, brzih vozova i svega toga, ali pitanje je da li su izvesna finansijska sredstva za to. Jer i nas dvoje možemo tokom ovog razgovora da se obavežemo da ćemo, recimo, da napravimo leteći automobil -- ali ako nema ko to da plati, ja stvarno ne znam kako ćemo to uraditi. Da, s jedne strane se postavlja pitanje ko će to da plati -- jer, pitanje je sad šta će sledeći predsednik Amerike misliti o ovom sporazumu, i koliko će ga smatrati svojim prioritetom...SS: Da.A sa druge strane, i sa strane pregovorača je sad pitanje ko će imati autoriteta to da sprovede. Kakva je situacija na Kosovu što se tiče unutrašnjepolitičkih prilika, i odnosa javnosti i opozicije prema ovom pregovaračkom procesu? Koliko uopšte Hotijeva vlada ima autoritet da sprovede bilo kakav sporazum? SS: Ta vlada u Prištini je zaista nestabilna, i stoji na staklenim nogama, tako da je pitanje koliko je moguće da oni sprovedu ovaj sporazum. Mi smo to videli i ranije -- dakle, najbolja lekcija nam je taj Briselski sporazum iz 2013… To je neka poslednja stvar koju je međunarodna zajednica mogla da predstavi kao pobedu, s obzirom na to da je zaista došlo do određene promene. Međutim, tada se pokazalo da, šta god da bude dogovoreno, teško da se sa kosovske strane može primeniti. Zaista nisam sigurna koliko Kosovo može da primeni nešto -- jedino, možda, na isti način na koji su skinute takse... Tad su Amerikanci odlučili, i srušili su dve kosovske vlade da bi ova sad na kraju ukinula takse i otvorila prostor za dijalog. Moramo biti iskreni, Amerikanci su otvorili prostor za nastavak dijaloga insistiranjem na ukidanju taksi. Sa evropske strane to je bilo samo deklarativno, nisu preduzeti neki ozbiljniji koraci da se to i desi. Kad smo kod Evropljana, kakav odnos ima Evropska unija prema ovom susretu u Beloj kući, i generalno prema zatvaranju kosovskog pitanja? Isto pitanje važi i za Rusiju -- imaju li oni neki plan? SS: Nakon tog sporazuma, za koji sam rekla da su ga predstavili kao pobedu, administracija Federike Mogerini se zaista ispostavila tromom, i nekako zaista nije davala rezultate. Ta administracija se toliko bavila nekim simboličkim stvarima... U principu, političarima je bitno da se fotografišu sa dvema stranama koje su u nekom konfliktu, i da međunarodnoj javnosti to pokažu, kako bi poboljšali svoj CV, i na taj način gradili karijeru. Recimo, Evropska unija -- umesto da je insistirala na Zajednici srpskih opština, i na tome da se taj sporazum primeni, oni su se bavili... Vi ne biste verovali koliko su se oni bavili mostom u Mitrovici! Kao, most je simbol podela, pa ćemo sad da otvorimo most, da se slikamo sa gradonačelnicima Severne i Južne Mitrovice... To je bilo takvo trošenje energije. Taj most i dalje nije otvoren -- a, na kraju krajeva, postoje i drugi mostovi preko kojih se odvija saobraćaj, to nije jedini most... Oni su se, prosto, najviše bavili tom nekom simbolikom, koja nije dovela ni do čega. Dovela je do toga da se u jednom trenutku pričalo o razmeni teritorija kao o izvesnom i realnijem rešenju, najpre zbog tromosti tadašnje evropske administracije. Sad su velika očekivanja od administracije Miroslava Lajčaka, koji naravno ima iskustva u regionu. Moram priznati da je on na Bledskom forumu poslao neke interesantne poruke, na temu proširenja i načina na koji Evropa gleda na region, u smislu da bi Brisel trebalo da se promeni. Ali naravno, on je to izjavio kao pojedinac, i možda on smatra da bi to tako trebalo, ali je pitanje koliko on uopšte može na to da utiče. Kad je Rusija u pitanju, videli smo da je predsednik Vučić imao sastanak sa ruskim ambasadorom ovde pre nego što je otišao u Vašington. Pre odlaska je imao i telefonski razgovor sa Angelom Merkel… Šta se dešava iza zatvorenih vrata, to naravno ne znamo, ali nešto o čemu se javno govorilo jeste stav Rusije da ona jeste za rešenje za koje se dogovore obe strane, ali da insistira da se poštuje Rezolucija 1244, i da to pitanje treba rešavati u Savetu bezbednosti. To su neki njihovi stavovi koji su odavno poznati. Koliko se sada razmena teritorija čini kao izvesna?SS: Verovatno je za sada skrajnuta, ali ne mora da znači da je potpuno bačena.Koliko su Vučiću realna opasnost neki mogući unutrašnjepolitički otpori sporazumu iz Vašingtona, a i onom iz Brisela, ako ga bude?SS: On nema pretnje. (smeh) On ima toliki procenat vlasti, da se prosto plašim šta sve može da sprovede... S jedne strane ima apsolutnu vlast i kontrolu, a druga stvar je to što se ni opozicija nije baš pokazala kao posebno konstruktivna po pitanju Kosova -- ni pred međunarodnom zajednicom, ni uopšte pred domaćom javnošću. I kako, na kraju, da ocenimo ovo što se upravo desilo u Vašingtonu? Da li je to pomerilo stvari malo napred u pozitivnom pravcu, da li ih je poguralo unazad, ili se ništa bitno nije promenilo? SS: Ja bih zaista volela da je neko odlučio da su sada važni ljudi, a ne politika, i da politiku možemo da stavimo po strani. Mi hoćemo da se vodi računa o ekonomiji, i da se radi na tome da se popravi kvalitet života ovih ljudi, i ja bih zaista volela da je to slučaj. Međutim, bojim se da je to prosto jedna akrobacija u cilju sticanja političkih poena. Tu postoje važne teme --recimo, meni je jako interesantno to oko Gazivoda. Da li će tu zaista nešto biti urađeno, ta studija izvodljivosti... Da li će to zaista voditi ka nekom rešavanju pitanja jezera Gazivode, i na koji način će biti korišćen taj resurs? Zanima me i da li će deo sporazuma koji se tiče međusobnog priznavanja diploma sada, garancijom Sjedinjenih Američkih Država, biti primenjen tako da mladi ljudi više s time nemaju problema. Naravno da bih volela da nema zadržavanja u toj zoni koju nazivaju "mini Šengen" -- to je jedan mali prostor, gde vi na svakih par desetina kilometara imate neki problem... Pokazujem ova dokumenta, pokazujem ona dokumenta, ove tablice, one tablice... Prosto, ljudi imaju realne probleme, i ja bih volela da se zaista radi na njihovom rešavanju, ali nisam preterano optimistična da će se to i desiti. Volela bih, ali...*Proizvodnju podkasta "Dan posle" omogućile su Građanske inicijative

Srbija

Još je rano za pitanja od koga ćemo i kada dobiti vakcinu protiv korone

Ključna institucija koja će kontrolisati kvalitet, efikasnost i bezbednost vakcije protiv korona virusa biće Agencija za lekove, kaže za RTS njen predstavnik Pavle Zelić.„U trenutku kada se odlučimo za određeni proizvod tada će se neophodna dokumentacija i uzorci vakcine doneti u Agenciju za lekove. Naši eksperti koji su visoko kvalifikovani za ovaj posao će proceniti i dokumentaciju i uzorak i tek kada dobije pozitivno mišljenje svih onih koji su nadležni za to u našoj Agenciji može da se nađe na tržištu odnosno da bude dostupna pacijentima, istakao je Zelić.On dodaje da će ključnu odluku prilikom odlučivanja imati Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje Batut, a nabavku će sprovoditi Republički fond za zdravstveno osiguranje.Zelić kaže i da je sada vanredno stanje na globalnom nivou i da u Agenciju dolazi sam proizvođač, odnosno farmaceutska kompanija koja želi da registruje određeni proizvod. "Ono što je za nas važno je da mi svaki proizvod gledamo potpuno identično, želimo da vidimo zadovoljavajući kvalitet, efikasnost i posebno obraćamo pažnju na bezbednost", kaže Zelić.NEMA MESTA TEORIJAMA ZAVERE"U godinama i decenijama koje su za nama, mi smo se trudili da pokažemo koliko su to bezbedni proizvodi i da zasta nekim teorijama zavere koje su karakteristične za ove vrste lekova nema mesta", dodaje Zelić.Objašnjava da se bezbednost vakcine proverava pažljivim praćenjem onoga što se dešavalo dok se razvijala vakcina, na primenu i izveštaje. "Velika je verovatnoća da će i u ovom slučaju, kao i u mnogim prethodnim, ta vakcina već biti primenjivana negde u praksi pre nego što dođe u Srbiju", objašnjava Zelić.Dodaje da želi da vakcina što pre dođe, ali da će već postojati neka iskustva iz kliničke prakse o neželjenim reakcijama, kao što je crvenilo na mestu uboda, blaga temperatura i glavobolja.Zelić je naglasio i da je cilj da se vakcinacijom suprostavimo toj bolesti i da to uz maske i sve druge mere bude najbolja preventiva.Naglasio je da će Agencija za lekove svaki proizvod koji dođe u Srbiju posmatrati prema evropskim i svetskim standardima sa idejom da se oni preporuče građanima bez ikakve bojazni.