Slika prosečnog radnika u Srbiji danas je takva da njegova prava važe samo na papiru, ali ne i u praksi, smatra i profesor FPN Zoran Stojiljković.
„Mi smo peta zemlja po raširenosti straha od gubitka posla“, rekao je on.
Prema njegovim rečima, problem je što kada neko izađe iz poslovnog kruga, izlazi i iz socijalnog, što mu onda život pretvara u večitu trku ka dnu.
„Ne znam šta je radikalno danas u tome da tražite pravo na dostojanstven rad?To se odnosi na to da radite u bezbednosnim uslovima, da vaš rad nije ilegalan i da ste za njega plaćeni koliko-toliko u kontinuitetu“, rekao je on.
Stojiljković kaže da nigde u svetu ne cvetaju ruže radnicima i sindikatima. Kaže da se desila neka promena pre tridesetak godina, tako da sindikati igraju na nacionalnim poljanama, a kapital na međunarodnom tržištu i tu dolazi do sukoba.
„Strani kapital uživa zaštitu vlada. Dovedene se u situaciju da vam je 80 odsto u vlasništvu stranaca ,koji se ne interesuju za socijalni dijalog“, kaže profesor i navodi primer Jure, gde je kompanija dobila 10.000 evra po radniku, a da je kasnije te iste radnike, kako se ovih dana žale – maltretirala.
On navodi da se u Srbiji radnici zadovoljavaju platom od 20.000 dinara, što nas kvalifikuje kao jeftinu radnu snagu.
„Čega se normalan čovek stidi, naši tajkuni se ponose“, rekao je on.