Iako požar u Deliblatskoj peščari i dalje gori, ministarka zaštite životne sredine Sara Pavkov izjavila je u ponedeljak da bi prvi predlog plana sanacije i obnove Deliblatske peščare za period od 2027. do 2031. godine trebalo da bude spreman za nedelju dana. Stručnjaci smatraju da je apsurdno praviti ovakav plan dok se vatrogasci bore sa požarom i ocenjuju da je najava plana pokušaj da se javnost smiri.
,,Dogovorili smo konkretan plan sanacije zajedno sa stručnjacima, profesorima i predstavnicima pokrajinskih i republičkih institucija za sanaciju i obnovu ovog područja“, navela je Pavkov na svom Instagram profilu.
Međutim, stručnjaci su skeptični povodom ovog plana.
„Apsurdno je praviti sanacioni plan dok požar još uvek nije ugašen“, komentariše za Novu ekonomiju direktor Društva za zaštitu ptica Milan Ružić.
On smatra da nije moguće napraviti ozbiljan plan sanacije dok se ne zna konačan obim požara i pita se kako se plan uopšte može praviti ukoliko nije poznato šta je sve izgorelo i šta će još izgoreti.
Profesor Šumarskog fakulteta Slobodan Milanović podseća i da rok za njegovu izradu ne počinje dok požar još traje.
„Kada se požar definitivno ugasi tek onda „Vojvodinašume“ u roku od tri meseca moraju da predaju sanacioni plan Upravi za šume Ministarstva zaštite životne sredine“, kaže Milanović, dodajući da trenutni prioritet mora da bude gašenje požara.
Najava ministarke Pavkov, međutim, dolazi u trenutku kada drugi zvaničnici upozoravaju da požar još nije pod kontrolom i da vatrogascima predstoji težak period.
Tokom obilaska Deliblatske peščare, gde je požar zahvatio oko 3.500 hektara površine, ministar poljoprivrede Dragan Glamočić upozorio je da će visoke temperature i najavljeno jačanje vetra dodatno otežati posao službama na terenu. Kako je naveo, vetar bi mogao brzo da promeni pravac širenja vatre, prenela je Beta.
Na nepovoljne vremenske uslove upozorio je i načelnik Sektora za vanredne situacije Luka Čaušić, koji je rekao da se nadležni nadaju kiši.
„Pred nama je period u kojem se očekuje jači vetar, a da li će biti kiše u ovom trenutku ne možemo da znamo, ali joj se nadamo, ne samo ovde već u celoj Srbiji“, rekao je Čaušić.
Ružić ukazuje i da podatak o broju izgorelih hektara nije dovoljan za kvalitetno planiranje obnove.
„Ko god da pravi plan mora da ima dobre ulazne informacije, a dobre ulazne informacije o Deliblatskoj peščari ne uključuju samo to da poznajete gde su šumska odeljenja i da okvirno znate koja je površina izgorela“, kaže Ružić.
Milanović objašnjava da je proces izrade sanacionog plana složen jer je reč o zaštićenom prirodnom dobru. Javno preduzeće„Vojvodinašume“, kom je povereno upravljanje Deliblatskom peščarom, moraju da dobiju saglasnost Ministarstva zaštite životne sredine, a plan mora da bude usklađen i sa Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode.
Da bi se šuma obnovila nakon požara, prvo je potrebno ukloniti izgorela i oštećena stabla koja mogu postati pogodno mesto za razvoj štetočina, objašnjavaju stručnjaci. Nakon sanacije terena potrebno je zasaditi nove sadnice, zaštititi ih od životinja i negovati ih tokom narednih godina. Takođe je potrebno utvrditi i koliko je ugljen-dioksida ispušteno u atmosferu, proceniti posledice po staništa i odrediti koje su površine pogodne za obnovu. Zbog toga postoji sumnja da dokument pripremljen za svega nekoliko dana može predstavljati ozbiljan plan sanacije.
„Sve što se radi za nekoliko dana jesu dokumenti koji se koriste u dnevnopolitičke svrhe i to nas jako brine. To ne može biti dobro. To služi samo da se smiri javnost jer se na požar nije reagovalo kako treba“, kaže Ružić.
Poseban izazov predstavlja obezbeđivanje vode za Deliblatsku peščaru, zbog čega je potrebno napraviti dugoročan plan navodnjavanja novih biljaka i utvrditi odakle će se voda dopremati, objašnjava profesor Šumarskog fakulteta Aleksandar Anđelković. Upravo zato smatra da obnova ne bi smela da se zasniva na kratkoročnim rešenjima.
„Potrebno je napraviti jednu ozbiljnu strategiju koja bi se dosledno primenjivala. Inače, sva ova ad hok rešenja više imaju veze sa predstojećim izborima i političkim marketingom nego što zaista imaju za cilj da se neka površina adekvatno sanira i obnovi“, kaže Anđelković.
Klimatske promene dodatno komplikuju obnovu, jer se ne može unapred znati koliko će naredne godine biti sušne niti koliko će biti padavina. Zbog toga je neophodno pažljivo izabrati vrste koje će biti posađene i napraviti plan njihovog dugoročnog održavanja. Obnova pritom može da bude skupa i dugotrajna. Prema rečima Ružića, kvalitetna obnova jednog hektara šume može da košta nekoliko hiljada evra.
Ipak, Ružić upozorava da bi ponavljanje grešaka i novi požari mogli da naprave neuporedivo veću štetu.
„Da ne bismo došli u situaciju da za nekoliko godina ponovo pričamo o milionima evra štete, bolje je da sada investiramo milion evra kako bismo tu štetu izbegli“, kaže Ružić.
Srbija, „vatrogasni gigant“ bez vatrogasaca: Koliko kaskamo za ostalim evropskim zemljama u zaštiti od požara?