Svetski dan siromašnih obeležen juče, i ove godine ozbiljan deo građana Srbije dočekao je upravo tako – u siromaštvu, ili riziku od siromaštva. Tako zvanični podaci pokazuju da su građani koji bez problema mogu da namire troškove stanovanja u ozbiljnoj manjini, a veliki je broj i onih koji sebi ne mogu da priušte meso ni svaki drugi dan. O odmoru – možda je i suvišno govoriti. A da bi se problem siromaštva rešio, potrebna je, pre svega, politička volja, a zatim sistemska, korenita promena aktuelnih zakonskih okvira.
U prošloj, 2025. godini, stopa rizika od siromaštva iznosila je 19,6 odsto i u odnosu na 2024, bila je tek neznatno niža – za 0,1 procentni poen.
Takođe, stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti iznosila je 23,2 odsto, i u odnosu na 2024. godinu, bila je niža za 1,1 procentni poen.
Inače, procenat rizika od siromaštva predstavlja procenat lica koji su tokom prošle godine zarađivali manje od 45.674 dinara za jednočlano domaćinstvo. Potom, prag rizika od siromaštva za domaćinstvo sa dvoje odraslih i jednim detetom mlađim od 14 godina iznosio je 82.213, a za četvoročlano domaćinstvo s dvoje odraslih i dvoje dece mlađe od 14 godina 95.915 dinara.
S druge strane, stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti pokazuje procenat lica koja su u riziku od siromaštva, ili su izrazito materijalno i socijalno uskraćena, ili žive u domaćinstvima veoma niskog intenziteta rada.
Kada posmatramo građane Srbije po uzrastu, oni najstariji su bili i najizloženiji riziku od siromaštva. Naime, među licima starim 65 i više godina, njih 25,8 odsto bilo je u riziku. Takođe, slede lica od 55 do 64 godine – 21,4 odsto.
S druge strane, najnižu stopu rizika od siromaštva imala su lica starosti od 25 do 54 godine – 14,9 odsto. To je, drugim rečima, radno sposobno stanovništvo.
U gotovo svim uzrastima, u većem riziku od siromaštva bile su žene, nego muškarci.
Prema tipu domaćinstva, najvišu stopu rizika od siromaštva imala su lica u domaćinstvima koja čine jedan roditelj s jednim ili više izdržavane dece – 41,3 odsto, a najnižu stopu domaćinstva koja čine tri ili više odraslih osoba – 10,8 procenata.
Kada posmatramo po zaposlenosti, za lica starija od 18 godina, vidi se da je riziku od siromaštva bilo izloženo 49,9 odsto nezaposlenih. Samozaposlena lica imala su veću stopu rizika od siromaštva od lica zaposlenih kod poslodavca, 13 u odnosu na 4,8 odsto. Za penzionere ova stopa iznosila je 23,4 odsto.
Pored primanja, postoje i drugi pokazatelji da je neko u riziku od siromaštva. Primera radi, 36,3 odsto građana Srbije živi u domaćinstvima koja ne mogu da priušte nedelju dana odmora van kuće. Takođe, 14,2 odsto građana živi u domaćinstvima koja ne mogu sebi da priušte meso, ribu ili njihovu vegetarijansku zamenu u obroku svakog drugog dana. Potom, 36,1 odsto stanovništva ne bi moglo da podmiri iznenadni trošak od 29.000 dinara. Konačno, 9,3 odsto građana Srbije živi u domaćinstvima koja ne mogu da priušte adekvatno grejanje.
A da “veoma teško” sastavlja kraj s krajem, smatra za sebe 10,3 odsto stanovništva. Njih 20,9 odsto reklo je da kraj s krajem sastavlja “teško”, a čak 54,4 odsto “sa izvesnim teškoćama”.
Kada se posmatraju troškovi stanovanja, 43,5 odsto građana smatra da ga oni “znatno opterećuju”. Nešto više, 50,8 odsto stanovništva, kaže da ih ovi troškovi opterećuju u “izvesnoj meri”. Tek 5,7 odsto tvrdi da nema problem da podmiri troškove stanovanja.
Penzioneri u najvećem riziku
Najugroženija grupa stanovništva, kada je u pitanju rizik od siromaštva, jesu penzioneri. U Srbiji, njihov životni standard može dramatično da opadne prilikom penzionisanja, zbog velikih razlika u visini plate i penzije.
Prema podacima PIO fonda, prosečna penzija u junu ove godine iznosila je 56.829 dinara. To je manje od minimalca, koji trenutno iznosi oko 65.000 dinara.
Manje od prosečne penzije zarađuju oni koji su se tokom radnog veka bavili samostalnim delatnostima – u proseku 52.011 dinara. A drastično manje zarađuju penzioneri iz kategorije poljoprivrednika – 24.674 dinara.
Siromaštvo zahvata sve širu populaciju
Kada se sagledaju svi dostupni podaci, jasno je da se oni ne odnose samo na najugroženije kategorije stanovništva, već je sve više građana ugroženo. To za Novu ekonomiju kaže Nađa Marković iz Inicijative A11.
“Stanje je loše, i sada imamo situaciju da se podaci o siromaštvu sada odnose i na širu populaciju, ne samo na one koji su socijalno najugroženiji. Kada pogledamo podatak da samo 5,7 odsto stanovnika, odnosno domaćinstava, nema problem da namiri troškove stanovanja, to znači da je jednom običnom građaninu stanovanje faktički nepriuštivo”, kaže Marković.
Za predsednicu Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata (ASNS) Ranku Savić, ovakvi podaci nisu iznenađujući.
“Jasno je da su kod nas plate manje, a cene veće nego u Evropskoj uniji. Mi samo imamo nekakve izjave predsednika o ekonomskom rastu, a to je ustvari samo farsa”, kaže Savić za Novu ekonomiju.
Prema njenim rečima, radnici u Srbiji žive teško, sa velikim osnovnim nametima, poput troškova stanovanja ili struje.
“Veliki je disbalans između primanja i najosnovnijih troškova, poput hrane i garderobe. O drugim troškovima, poput kulture, mi odavno više ni ne razmišljamo. Sada imamo najave povećanja penzija i minimalca, ali to je samo jedna kap vode u moru”, kaže Savić.
Potrebna sistemska promena
A šta je onda rešenje? Kako kaže Marković, prvi korak je da postoji politička volja. Siromaštvo je, pojašnjava, veoma slojevit problem, zapravo mreža problema – zakon je u mnogim poljima upitan, inflacija pogađa građane i zapravo postoji sveopšta kriza.
“Mi 15 godina nemamo strategiju socijalne zaštite. Pored toga, Zakon o socijalnoj zaštiti mora da se menja, jer su uslovi da bi neko postao korisnik socijalne zaštite prestrogi. Vi morate da ispunite preveliki niz uslova, da biste na kraju dobili socijalnu zaštitu koja, na mesečnom nivou, iznosi 12.536 dinara po osobi”, kaže Marković.
S druge strane, Savić kaže da je za bolji položaj radnika i bolji životni standard neophodno značajno povećanje plata u javnom sektoru, koje bi potom pratio i privatni sektor.
“Mi sada sa 100 evra možemo da kupimo u marketu hranu za tri dana. Prosto, prosečna plata više nije dovoljna”, zaključuje Savić.
Menstrualno siromaštvo u Srbiji: Veći porez plaćamo na uloške, nego na novine – s čime se sve bore žene svakog meseca
Ko nece da radi,ne moze da ima.