Da se tenderi u Srbiji nameštaju za „određene“ odavno je poznato svima osim tužilaštvima. Istražni organi retko reaguju na ponovljene medijske tekstove koji se bave potencijalnom proneverom novca državnih obveznika. Uostalom to se dobro vidi iz istrage o nesreći u Novom Sadu koja ni skoro dve godine posle stradanja 16 naših sugrađana nema epilog, a ponovo su zabeležene i opstrukcije u ovom postupku. Naša redakcija prati rad kompanija koje su učestvovale u nadzoru nad radovima na nadstrešnici u Novom Sadu i beleži neverovatne sume novca koje su ove firme nastavile da dobijaju na tenderima i posle ove nesreće.
Ono što privlači pažnju u poslednje vreme je „aljkavost“ kada su u pitanju uslovi postavljeni za nadmetanje na javnim nabavkama, a koji se od reči do reči prepisuju s jednog tendera na drugi i za koje naši sagovornici sumnjaju da se nameštaju za jednu kompaniju. Što će reći da se oni koji rade u institucijama zaduženim za raspisivanje tendera više ni ne trude da uslovi barem naizgled budu objektivni kako bi se više igrača na tržištu prijavilo za ove projekte. To onda dovodi do manjka konkurencije, dovodi u pitanje kvalitet radova kao i transparentnost celog procesa.
Tako je Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda nedavno raspisala dva nova tendera, postavivši na njima iste uslove kao u prethodnim tenderima koje je raspisivala, a koje kao i tada i sada može da ispuni samo jedna firma u Srbiji.
Uslovi o kojima se radi tiču se američkih standarda koji se kod nas ne koriste, kao i ispitivanja postojećih konstrukcija u tenderima u kojima nema nikakvih postojećih konstrukcija koje bi se ispitivale, već se grade nove konstrukcije.
Isti slučaj sa istim uslovima u kojima je na dva prethodna tendera dobila upravo firma za koju su inženjeri i sumnjali da će dobiti – AG Institut. Sada su ti isti uslovi postavljeni na još dva nova tendera.
U pitanju su javne nabavke za usluge „fidik inženjera“ i vršenje stručnog nadzora nad izvođenjem radova – izgradnji nastavka gradske saobraćajnice Jurija Gagarina sa pripadajućom infrastrukturom od ulice Ivana Ribara do državnog puta II V reda 475 Novi Beograd Surčin-druga faza, koju je raspisala Direkcija za građevinsko zemljište u vrednosti 150 miliona dinara.
Kriterijumi za izbor ponuđača, kao i u ranijim slučajevima, podrazumevaju da učesnik na tenderu koristi „profoskop za detekciju položaja, dubine i prečnika armature“ i „profometar – metodu za traženje korozije armature betona“. Ta oba zahteva primenjuju se na konstrukcije koje već postoje, a kojih na terenu ponovo nema. Sertifikate za ta ispitivanja u Srbiji ima samo AG Institut, što su nam izvori iz struke više puta potvrdili.
Drugi tender je raspisala opet Direkcija, u vrednosti nešto više od 260 miliona dinara i u pitanju je tehnička dokumentacija za izvođenje radova na izgradnji petlje za surčinski aerodrom na državnom putu IM reda M11 sa planiranim saobraćajnicama. Tenderski uslovi ponovo zahtevaju primenu američkih standarda za „određivanje uticajne vrednosti tla ASTM D5874-16“ i „određivanje smičuće čvrstoće krilnom sondom u zasićenom sitnozrnom tlu prema ASTM“.
Na ova pitanja, kao ni na prethodne poslate upite, Direkcija i AG Institut nisu odgovorili našoj redakciji.
Danijel Dašić, građevinski inženjer, izražava duboku frustraciju i nevericu povodom ponavljanja istih grešaka i procesa koji su se ranije pokazali kao neuspešni.
„Neko je jednostavno „naredio“ da se ponovi ono što je već urađeno i da verovatno niko ne sme da prigovori toj odluci. Apsurdnost situacije je da su „prošli put naruženi iz sve snage“ zato što posao nije bio urađen pametno, a sada se od njih traži da to isto ponove. Situacija je „smešna“ jer se ponavljaju stvari na koje su se ranije bunili drugi“, kaže Dašić. Kako dodaje, postoji sumnja da postoji dogovor po kojem se posao mora odraditi na specifičan način, pri čemu niko ne sme da pita „ni zašto, ni zbog čega, ni kako“.
Sagovornik iz struke koji je želeo da ostane anoniman, kaže da uslovi koji su postavljeni za ispitivanja i standarde nisu zahtevani ni jednim propisom (zakon i pravilnik) u Srbiji. Zakon i pravilnici u Srbiji su jasni i sasvim prilagođeni evropskim propisima.
Kako dodaje naš sagovornik, rezultati tih ispitivanja nisu korisni ni kao zanimljivost jer nije moguće uraditi komparativan test u drugoj laboratoriji sem da se uzorak šalje u Ameriku, „što je naravno besmisleno“. Nivo besmislenosti se povećava činjenicom da su neka od tih ispitivanja primenljiva kod sanacije objekata, a tender je za novu izgradnju, objašnjava naš sagovornik.
Tenderski uslovi traže i da inženjer ima akreditaciju koja obuhvata i ispitivanje šipova te da „nije najjasnije zašto se to traži, jer je poznato da to specifično ispitivanje isključivo radi izvođač radova“, kako Novoj ekonomiji objasnili stručnjaci građevinske struke. Dodatno, te metode ispitivanja su američke i ne koriste se u Evropi.
I na prošla dva tendera koja smo ispratili za Fidika inženjer i nadzor nad izvođenjem radova na izgradnji saobraćajnica i infrastrukture na lokaciji Makiško polje, ugovor vredan 400 miliona dinara, dodeljen je AG Institutu.
Oglas za usluge nadzornog organa i tehničku kontrolu na izgradnji dela saobraćajnice „Put za aerodrom, deo Nove 5 i deo Nove 8“ raspisalo je MInistarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, dok je vrednost bila 420 miliona dinara. Iako je i na tom tenderu bilo onih koji su se žalili na postupak i uslove, ali i podnosili zahtev za zaštitu prava, sve žalbe su tada odbačene. Umesto toga raspisan je novi tender sa istim uslovima i to samo nekoliko dana pred novogodišnje praznike. I ovaj tender je dobio AG Institut.
Kompanija AG – UNS Arhitektonsko-građevinski institut Novi Sad svima je postala poznata posle pada nadstrešnice u Novom Sadu, kao firma koja je bila i ostala deo konzorcijuma za stručni nadzor nad izvođenjem radova na rekonstrukciji i modernizaciji železničke pruge Novi Sad – Subotica – državna granica, zadužena za kontrolu kvaliteta ugrađenog materijala.
Tender za nadzor na Makišu “kao nacrtan” za jednu firmu, inženjeri zbunjeni traženim ispitivanjima