BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Knjige daju nova i šire stara znanja, ali time često i negiraju i preinačavaju ona koja smo imali, razarajući predrasude, stereotipe i prećutkivanja o značajnim ljudima i događajima
Usred polemika i priča i skupštinskih ujdurmi u vezi sa rodnom ravnopravnošću, evo jednog zabavnijeg „trik pitanja“– da li je Srbija u srednjem veku imala svoju „Jovanku Orleanku“?
Za davanje ravnopravnosnog „ženskog”“odgovora na ovo pitanje poslužićemo se knjigom Marka Aleksića „Srpski viteški kod“ (Laguna 2016). U njoj čak ima i odeljak o ženama vitezovima. Ali, da budemo iskreni, tragovi o tome u srednjem veku na ovim prostorima postoje, ali su prilično posredni i zapreteni. Barem tako što nema dokaza da se neka žena i borila kao vitez, da je bila „borac“ ili „borkinja“ kako neki to vole danas da kažu i na šta bi u Skupštini propali zakon obavezivao.
A opet, ima dokaza da je bilo onih koje su se viteški, časno i čestito odnosile prema svojim obavezama, pa i onim poslovima koji su bili – muški. Ili su, kao takvi – igrom sudbine zapali u deo „nežnijem polu“.
Da l’ je bilo bojnih vitezica, ili ne, ostaje da se još istražuje. Ali, da su viđane na ovim prostorima, to je sigurno. O tome piše vizantijski pisac Honorije, a u pomenutoj knjizi zabeleženo je ovako: „Opisujući vojsku Drugog krstaškog rata koja je u leto 1147. godine prošla i kroz naše krajeve, on navodi kako su u njoj bile i žene ’na muški način odevene’.“
Postoji i nešto konkretnije: pošto zakoni, znamo, regulišu ono što se dešava u stvarnosti, evo podatka iz zakona: „U članu 48 Dušanovog zakonika propisuje se da posle smrti vlastelina, ukoliko nije imao sina, nego kćer, ona nasleđuje vitešku opremu ’ogrtač veliki biserni i zlatni pojas’ i da sa njima može činiti po svojoj volji.“
Autor u vezi s ovim iznosi slobodan zaključak da je kod raspolaganja ostavinom među naslednicama „svakako bilo i onih koje su poželele da je obuku i isprobaju“. Međutim, u vezi s tim je važan kontekst – apsolutno je sigurno, po brojnim dokazima, da su se bezmalo svi vlastelini tokom vekova mogli svrstati u vitezove. Ili bar one koji su poštovali kod i obrasce ponašanja ovih čestitih časnih i smelih junaka u prvo vreme veoma odanih i veri. Uprkos tome što su ubijali ili oslepljivali očeve i braću!
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE