
Kolumna Biljane Stepanović
Čemu služi rekonstrukcija vlade
Broj 49, april 2018
Ovako je išla cela stvar sa tom rekonstrukcijom Vlade Srbije: Prvo se premijerka Ana Brnabić prenemagala pred novinarima da ne shvata dokle će da ...
Broj 49, april 2018
Bogdan Petrović
0 komentara
Kružile su procene da u Srbiji postoji više od 7.000 preduzeća sa društvenim kapitalom koja mogu biti predmet privatizacije. Na kraju, u postupku privatizacije našlo se manje od 3.000 preduzeća. Od toga, u suštini je vrlo malo vrednih kompanija ostalo na raspolaganju za privatizaciju 2001. godine
U prethodnim brojevima „Nove ekonomije" prikazana je privatizacija primenom Zakona o svojinskog transformaciji. U tom postupku, privatizovano je podelom zaposlenima i penzionerima do 60% besplatnih akcija 777 najboljih srpskih preduzeća (tim kompanijama rukovodili su uglavnom ključni ljudi SPS/JUL nomenklature), a dalja njihova privatizacija često je bila predmet velikih manipulacija (blokada trgovanja na berzi, nepoštovanje malih akcionara, neadekvatna regulativa i slično).
Iako je „na papiru" za privatizaciju bilo predviđeno oko 3.000 preduzeća, u suštini je vrlo malo vrednih kompanija ostalo na raspolaganju za privatizaciju 2001. godine – od najznačajnijih možemo izdvojiti samo dve duvanske fabrike (u Nišu i Vranju), Beopetrol, kao i tri cementare (nalazili su se na posebnom spisku firmi koje su bile izuzete od transformacije po ZOST-u, inače bi i one „otišle").
Model privatizacije je u potpunosti promenjen 2001. godine. Kapital se više nije delio bez naknade ili se interno otkupljivao od strane zaposlenih, već se prodavao većinski paket od 70% društvenog kapitala. Za razliku od svih prethodnih „zatvorenih modela", gde se kapital delio unutar same firme, novi model je širom otvarao vrata kupcima van preduzeća.
Prodaja preduzeća bila je transparentna – svi potencijalni kupci su imali identične uslove za kupovinu, omogućen je ravnopravan pristup privatizacionoj dokumentaciji, kao i obilasci firme radi sagledavanja njenih mogućnosti. Jedina ograničenja za učešće u privatizaciji postojala su u postupku tenderske prodaje – gde se tražilo da potencijalni kupci moraju da ispune određene kvalifikacione uslove, određene na jasan i precizan način.
Odlučivanje državnih organa bilo je svedeno na minimum, a kupci su se određivali na osnovu kriterijuma najveće ponuđene cene za kapital kod aukcije, a kod tenderske privatizacije uz cenu su obračunavani po unapred definisanoj formuli ulaganja u investicioni i socijalni program.
Ovakav otvoreni koncept privatizacije trebao je da onemogući „insajderske dilove" i da privuče što je mogući širi krug zainteresovanih. Za okolnosti koje su do tada vladale u Srbiji u pitanju je bio ogroman pomak napred (a moglo bi se reći i za društvene okolnosti danas) i omogućio je privlačenje investitora umesto insajderskih dilovanja menadžmenta.
Privatizaciju je sprovodila novoformirana Agencija za privatizaciju, koja je formirana kao poseban organ. Ministarstvo privrede nasledilo je nekadašnje ministarstvo za svojinsku i vlasničku transformaciju (kao i ministarstvo industrije), ali je njegova uloga u postupku privatizacije bila minimalna (pokretanje postupka privatizacije, imenovanje članova tenderskih komisija, drugostepeni organ po žalbama na rešenja Agencije i slično), ali je imalo mogućnost upravnog nadzora nad radom Agencije.
Za vladu Zorana Đinđića privatizacija je bila na vrhu prioriteta, a koncept privatizacije koji je tada postavljen nije ni do današnjeg dana promenjen. Iako su zakonski tekstovi izmenjeni, suština modela je ostala ista kao i na početku – opredeljenje za transparentnu prodaju većinskog paketa (aktuelni zakon omogućava i neke „mešovite" elemente, ali to u praksi nije zaživelo). Postojao je i politički konsenzus (bar u početku), a javnost je u početku privatizaciju prihvatala bez širih otpora, jer su građani bili svesni da se onako kako se radilo do tada – jednostavno više nije moglo. Očekivanja su bila velika – svež kapital je trebalo da pokrene više nego umrtvljenu srpsku privredu.
Koncept privatizacije definisan je na osnovu iskustava iz Istočne Evrope, a tu su ključnu ulogu imali stručnjaci Svetske banke (SB) koji su bili konsultovani prilikom izrade zakona. Stručnjaci SB ostaće angažovani i tokom sprovođenja privatizacije – zajmovi (i donacije) koje je davala SB i druge međunarodne institucije, bili su korišćeni za podršku pri privatizaciji (u pitanju su bili iznosi od nekoliko desetina miliona evra). Pri korišćenju tih zajmova, bilo je neophodno odobrenje SB praktično za svaki korak, a nekoliko konsultanata SB je bilo stalno angažovano u Agenciji za privatizaciju.
Broj 49, april 2018
Ovako je išla cela stvar sa tom rekonstrukcijom Vlade Srbije: Prvo se premijerka Ana Brnabić prenemagala pred novinarima da ne shvata dokle će da ...
Broj 49, april 2018
Otvoreno pismo inicijativi za podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću Poštovani / Poštovana, Najpre želim da vam čestitam na vašoj hrabroj inic...
Broj 49, april 2018
Izborne pobede u poslednjih nekoliko godina Aleksandar Vučić koristi kako bi uspostavio autoritativan sistem rukovođenja državom. Nakon uklanjanja...
Broj 49, april 2018
Postavlja se pitanje da li treba da rađamo decu, jer kada se rode gde će raditi ako sve bude automatizovano. Iskustva moje kompanije su takva da na...
Broj 49, april 2018
Dok Fiskalni savet postavlja logično pitanje – kako je to samo u Srbiji moguće da kod ovako visokog rasta zaposlenosti (prema zvaničnim statistički...
Broj 49, april 2018
Dobar karikaturista nikako nije „samo crtač". Ne - da bi napravio dobru karikaturu, i te kako mora dobro da poznaje različite discipline i da bude ...
Broj 49, april 2018
Pored čuvenih gubitaša, kao što su Putevi Srbije, RTB Bor ili Železara, kojima se bavi cela država, „ispod haube” krije se još jedan, ne manje ozbi...
Broj 49, april 2018
"Mislim da je glavni razlog ćutanja dela akademske zajednice strah. U tome ih donekle i razumem. Meni je čak u Nemačku redakcija provladinog tab...
Broj 49, april 2018
Po novom obračunu prosečna zarada će biti nešto niža, a samim tim i mnoga socijalna davanja. U prosek se više neće računati nagomilani zaostaci za...
Broj 49, april 2018
U martu je Imapct hab privodio kraju odabir pet od deset najboljih započetih startapova koji će biti u programu akceleracije, odnosno osnaživanja b...
Broj 49, april 2018
Kako se finansira zdravstveni sistem u Srbiji Građani koji nemaju novca za odlazak kod privatnika, često se nalaze u nerešivoj situaciji – iako su...
Broj 49, april 2018
Propaganda jeste prisilna sugestibilnost. To je naturanje jedne političke ideje, političke opcije ili jednog političkog kandidata svim zakonom dozv...
Broj 49, april 2018
Ministarstvo za Evropu i spoljne poslove je 2015. godine prihvatilo ideju Alena Dikasa, jednog od najpoznatijih francuskih kuvara, da gastronomsku...
Broj 49, april 2018
Vizuelni umetnik i reditelj Lazar Bodroža ima razloga da bude zadovoljan. Njegov debi film Ederlezi Rising je na ovogodišnjem Festu osvojio nagradu...
Broj 49, april 2018
Sudeći po rezultatima nedavno završenih izbora za Skupštinu grada Beograda, izgleda da je narodni heroj Jugoslavije, akademik i publicista Vladimir...
Broj 49, april 2018
Kako je nastao ovaj neobičan biznis? Te godine, masovna histerija za novim modelom Iphone-a bila je tolika da su je ljudi poredili sa „crnim petkom...
Broj 49, april 2018
Lubardine slike koštaju od 10.000 do 20.000 evra, zavisi od formata. Izazov su za falsifikatore. Postoji lanac. Naručilac, pa osoba koja slika, pa ...
Broj 49, april 2018
Ovaj 24-godišnji momak, student Tehnološko/metalurškog fakulteta, odsek za tehnologiju materijala, još kao srednjoškolac je naučio da šije. Odeću s...
Nema komentara