
Kolumna Biljane Stepanović
Hajde Jano kuću da prodamo
Broj 73, septembar 2020.
Verovali ili ne, predsednik države Srbije Aleksandar Vučić ovo je stvarno izjavio: izgradnja nacionalnog stadiona, od svih stvari koje bi nam bile ...
Broj 73, septembar 2020.
Bogdan Petrović
0 komentara
Povoljni ekonomski vetrovi koji su duvali do krize prestali su, a potezi vlasti u privrednoj sferi pokazali su da ona nema pravi odgovor na ekonomski sunovrat izazvan koronom. Finansijska tržišta su velikom kamatom na majsko zaduživanje pokazala da nemaju poverenja u ekonomsku politiku srpske vlade
Posle više nego ubedljive izborne pobede, sa nešto ispod dva miliona glasova uz relativno solidan odziv birača (uprkos pozivu dela opozicije na bojkot i straha od zaraze), pozicija Aleksandra Vučića je na prvi pogled izgledala nedostižna. Uz više nego slabu opoziciju, koja luta bez pravog koncepta, sa ogromnom strankom na čijem je čelu i apsolutnom dominacijom u medijima, Vučić je ostvario cilj koji su prethodni srpski lideri mogli samo da sanjaju. Ipak, u veoma kratkom periodu, usled niza grešaka, postigao je da mu vlast izgubi i kredibilitet i deo legitimiteta.
Izborni trijumf se pretvorio u svojevrsni debakl
Parlamentarni izbori i pored dobijenih oko 60% glasova ipak nisu prošli povoljno za vlast. U gaženju i unižavanju svih opozicionih političara i stranaka Vučić se „malo“ preigrao, tako da čak ni posle odličnog taktičkog poteza sa snižavanjem cenzusa na samo 3% niko izvan vladajuće koalicije i instant-stranke SPAS Aleksandra Šapića (koji se i inače otvoreno nudi vlasti za koaliciju) nije uspeo da uđe u parlament. Manjinske stranke u to ne računamo; one imaju prirodni cenzus, a na ovim izborima dobile su i „pojačanje“ da njihov glas vredi za trećinu više od ostalih.
Srbija je tako posle 30 godina višestranačja prvi put dobila de fakto jednopartijski parlament, gde će petnaestak manjinskih poslanika predstavljati samo dekor, poslanici SPAS-a će izgledati kao egzotična tropska biljka, dok će Vladan Glišić koji je napustio njihov poslanički klub delovati kao „svetionik slobode“. Iskusan političar kao što je Vučić zna da time probleme stvara, a ne rešava. Da stvari za njega budu gore, nestanak parlamentarizma dogodio se u kombinaciji sa brutalnim julskim nasiljem na ulicama Beograda, što će imati dugoročne negativne posledice kod zapadnih faktora kod kojih on želi da bude što bolje viđen.
Koncentraciona vlada kao izlaz iz zamke
Izjava Aleksandra Vučića da razmišlja o formiranju koncentracione vlade pokazuje da je svestan da nekako (i to što pre) mora da izađe iz nebulozne situacije sa parlamentom bez opozicije, a da istovremeno ne prizna očigledni neuspeh ovih izbora. U koncentraciju se inače ide u trenucima velikih nacionalnih kriza kada preti rat (npr. u vreme Aneksione krize 1909. godine ili posle izbijanja I svetskog rata); kriza zbog virusa sigurno to nije, a ni oko Kosova i Metohije ne preti nikakav dramatični zaplet (osim možda u Vučićevoj glavi).
Ali čak i da takva kriza postoji, koncentraciona vlada sa postojećim parlamentarnim strankama bila bi obična farsa. Svrha koncentracije je da se u vladu uključe svi relevantni politički faktori, odnosno i sva relevantna opozicija, ali ona nije u parlamentu, a Vučić je rekao da bi takva vlada uključivala samo parlamentarne stranke.
Pravi razlog za „koncentracionu vladu“ je u nečemu drugom - Vučić je naglasio da bi se u tom slučaju 2022. godine parlamentarni izbori održali paralelno sa predsedničkim i beogradskim. Kako je i vrapcima na grani jasno da „bojkotašima“ ne pada na pamet da ne izađu na naredne beogradske izbore, ponovni bojkot parlamenta uz učešće na gradskim izborima ne bi bio moguć - videli smo šta se desilo u Paraćinu i Šapcu.
Vučić će tim manevrom dobiti kakvu-takvu parlamentarnu opoziciju, a ujedno će znatno povećati šanse za pobedu u Beogradu, gde će – posle svih afera i gluposti gradskih vlasti – ishod izbora biti krajnje neizvestan. U Beogradu je i inače najveća koncentracija birača koji su protiv Vučića.
Broj 73, septembar 2020.
Verovali ili ne, predsednik države Srbije Aleksandar Vučić ovo je stvarno izjavio: izgradnja nacionalnog stadiona, od svih stvari koje bi nam bile ...
Broj 73, septembar 2020.
Auto-industrija i u Srbiji i u svetu posle pandemije više neće izgledati isto, već sada se uveliko menja. Njena dalja transformacija, koja će zahte...
Broj 73, septembar 2020.
Vlasnici firmi-mrtvaca koje su prinudno likvidirane početkom ove godine počeli su da dobijaju pretnje-opomene od strane beogradskog pravobranilaštv...
Broj 73, septembar 2020.
Većina firmi veruje da će se oporaviti u periodu do godinu dana. Najteže pogođeni sektori (turizam, saobraćaj i skladištenje, i kreativna industrij...
Broj 73, septembar 2020.
U Švajcarskoj je mogao da živi zapadni san: radi u „fabrici ideja“, proputovao je ceo svet, zaradio puno novca, a onda mu to više nije bio motiv. U...
Broj 73, septembar 2020.
Ministarstvo finansija je u periodu nakon 2015. godine mesečno izveštavalo o postignućima ekonomije Srbije. Tako ste mogli da vidite ko su najveći ...
Broj 73, septembar 2020.
Megalomanski spomenik Stefanu Nemanji krucijalni je dokaz da imamo posla sa grupom ljudi koji ozbiljno mrze Beograd. Iako za sada još nisu uspeli...
Broj 73, septembar 2020.
Naš čovek kada reši da ode na odmor, on voli i da potroši, da pojede, da popije, da se provede. Stranac neće, on je limitirao svoj budžet, a pogoto...
Broj 73, septembar 2020.
Više od polovine preduzeća u Srbiji je značajno pogođeno krizom zbog pandemije korona virusa, a najugroženija su preduzeća sa manje od 10 zaposleni...
Broj 73, septembar 2020.
Ni nepristojni nadimci, ni lascivne šale, ni intimna pitanja, a ni neželjeni dodiri - ništa ne bi trebalo da bude prisutno na radnom mestu. A šta k...
Broj 73, septembar 2020.
Da bi se umirili, ljudi često pribegavaju preuzimanju uloge žrtve. Uloga žrtve smiruje jer oslobađa odgovornosti. Ali, dugoročno je izuzetno samora...
Broj 73, septembar 2020.
Ja bih voleo da niko ne pomisli da mi želimo da se Železara u Smederevu zatvori. Zapošljava 5.200 ljudi, uz to 10.000 ljudi radi za kooperantska pr...
Broj 73, septembar 2020.
U svojoj novoj knjizi „Pokrov tame“, zasnovanoj na istinitim događajima, Dušan Miklja pripoveda kako se tokom prethodnih 50 godina trgovalo oružjem...
Broj 73, septembar 2020.
Kad je Đinđić „krao“ glisere *Mi revoluciju samo osmišljavamo, ponovo definišemo, uvodimo nove pojmove i definicije – bavimo se, zapravo sholastik...
Broj 73, septembar 2020.
Živimo u vremenu neizvesnosti. Posebno nakon epidemije korone, neizvesno je kako će svet dalje funkcionisati i kakve će sve posledice korona ostavi...
Broj 73, septembar 2020.
Možda najveća zanimljivost vezana za slikara nadrealizma Renea Magrita jeste ta da u njegovom životu nije bilo tajni, nikakvih skandala ni ekscesa....
Broj 73, septembar 2020.
Da l’ je tad ljubav već bila splasla kao tokom dugogodišnjeg braka, a on se „fucnuo“ i postao nepoželjan drugima, kako sam smatrala u krizi srednji...
Broj 73, septembar 2020.
Umesto običnog gala otvaranja izložbe slika, gde se svi lepo obuku, dođu i onda odu kući kako se to uvek očekuje, što zbog korone, što zbog želje z...
Broj 73, septembar 2020.
Prošlu godinu EPS je završio sa gubitkom od 33 miliona evra, umesto planirane dobiti od oko milion evra. Nema nažalost objašnjenja zašto je planira...
Nema komentara