Vesti iz izdanja

31.03.2022. 21:49

Autor: Dimitrije Gašić

Tajna „VRH” kompanije

Kako privući mlade?

Plata nije jedini benefit koji privlači mlade ljude. To se, nekako, podrazumeva. Bez dobre plate, mladi stručni ljudi ne žele ni da odu na razgovor za posao. Fleksibilno radno vreme, nezavisnost i kreiranje prostora za lično usavršavanje su ključni za privlačenje pripadnika novih generacija

Prošla su vremena kada su poslodavci mogli samo platama da privuku mlade stručnjake. Da, mlade, jer gotovo svaka svetska, ali i domaća kompanija, smatra da je ulaganje u mladost od suštinske važnosti za napredak u poslu. To ulaganje, navodi jedna strana firma u Srbiji, obostrana je korist.

Jedno istraživanje iz 2019. godine, koje je obuhvatilo preko 4.000 ispitanika do 30 godina, pokazalo je da je mladima bitna stabilnost kompanije, osećaj pripadnosti, fleksibilno radno vreme, lični razvoj i „hibridni životni stil”.

A šta to tačno znači? Pandemija je samo ubrzala prelazak na rad od kuće. Danas je praktično nezamislivo da poslodavci donesu odluku da se zaposleni primoraju na rad iz kancelarije od devet do pet. Tako kažu naši sagovornici, mladi ljudi koji rade u domaćim i stranim kompanijama u Srbiji.

Oni navode da im je veoma važno da njihova pozicija bude „remote” (rad na daljinu), ali im nije problem da u toku nedelje jedan ili dva dana rade iz kancelarije. Kažu da ih kod poslodavaca privlači to što su, u tom smislu fleksibilni, ali, što je još važnije, i u pogledu toga da se posao uradi uz poštovanje rokova, nebitno odakle.

Jelena Orlićm koja radi za jednu svetsku kompaniju sa predstavništvom u Beogradu, kaže da joj je veoma važno da je kompanija ne primorava da bude u kancelariji od devet do pet. 

„Mislim da to jednostavno ne bih podnela. U kompaniji u kojoj radim tri godine, mogu da biram da li ću da radim od kuće i meni je to najvažnije. U toku radnog vremena imam slobodu da izađem iz kuće, odem do banke, na pijacu, prošetam psa. Niko me ništa ne pita, niti bilo kome moram da se javljam”, kaže ona.

S druge strane, Milica Krasić kaže da je posao u jednoj farmaceutskoj kompaniji dobila u toku pandemije. Navikla je na hibridni način rada, praktično ne zna kako izgleda rad iz kancelarije. Milica, kao i Jelena, pripada generaciji milenijalaca i obe su saglasne da idealan poslodavac mora da bude spreman da zaposlenima omogući rad od kuće.

„Rad od kuće, ukoliko je to moguće, ne smatram nekim posebnim benefitom. Međutim, nisam sigurna da li bih sada, iz ove pozicije, prihvatila da radim od devet do pet iz kancelarije. Takođe, idealan poslodavac za mene je onaj ko na odgovorne pozicije postavlja ljude koji su nam na raspolaganju kada mi je njihova pomoć neophodna. A među njih sigurno ne spadaju oni koji vam na TIMS-u na konkretna pitanja odgovaraju sa ’ne znam, pitaj nekog drugog’. Dakle, važno je da vam tim lider bude kompetentna osoba na koju možete da se oslonite”, kaže Milica.

Pojedini poslodavci otišli su korak dalje. Recimo, postali su „pet friendly” i omogućili zaposlenima da dovode svoje kućne ljubimce na posao. Oni koji imaju psa, recimo, znaju koliko to olakšava život. „Kids friendly” kompanije takođe. Tim bildinzi koji podrazumevaju odlazak van grada ili zemlje sa kolegama, takođe privlače mlade stručnjake. Međutim, veoma je važno i to da kompanije kod zaposlenih proizvedu osećaj pripadnosti i stabilnosti. 

Simona Knežević, koja kao arhitektkinja radi za predstavništvo strane kompanije u Srbiji, posebno ističe značaj stabilnosti kompanije.

„Važno mi je da je kompanija stabilna, da ne menja radnike kao čarape. Na prethodnom poslu smo na dva meseca imali promene, a svi znamo koliko je teško kada taman što se upoznate i organizujete taj timski rad, neko ode i dođe neko nov. Smatram da je to loše i za kompaniju i za sve zaposlene”, priča ona.

Pored stabilnog poslovanja kompanije, kompetentnih nadređenih koji imaju strpljenja i spremni su da upute, naročito nove zaposlene u posao, pomognu da isprave grešku ili objasne šta treba da rade, mladim stručnjacima je bitno i da imaju prostora za napredovanje.

 „Bitno mi je da pozicija na kojoj radim ima predviđen prostor za usavršavanje i napredovanje. Recimo, nakon osam meseci rada, dobila sam ponudu da napredujem. To je bitno uticalo na moju motivaciju, jer ne bih mogla godinama da radim isti posao bez ikakvog napretka. Važno mi je i da poslodavac u mene ulaže, da mi omogućava da naučim nešto novo”, kaže Simona.

Mladi stručnjaci, uprkos mogućnostima koje imaju u inostranstvu, ne žele da odu iz zemlje ukoliko poslodavci prate trendove modernog poslovanja u svetu, saglasni su naši sagovornici. Takođe, žele posao na duže staze jer, kako kažu, nije poenta da često menjaš radno okruženje.

„Naravno da treba da prihvatamo ponude iz drugih kompanija, pogotovo ako ste senior. Ali, nije poenta promeniti posao čisto radi promene. Pre biram poslodavca kome je važno da zaposleni ostanu jer imaju benefite koji postoje da bi konstantno rasla produktivnost. To je zaista važno jer je efekat toga odmah vidljiv. Rast kompanije u tesnoj je vezi sa ličnim rastom i razvijanjem zaposlenih, a jedno bez drugog nije moguće”, kaže Jelena Orlić i dodaje da joj je, takođe, bitan i benefit privatnog zdravstvenog osiguranja i gotovo sigurno bi joj to bio važan faktor kada bi menjala posao.

Tako kažu milenijalci. S druge strane, pripadnici takozvane Z generacije imaju drugačije poglede po pitanju odnosa sa poslodavcem. Recimo, njima radno vreme od devet do pet zvuči nepojmljivo i mnogi ne mogu da zamisle da svaki dan odlaze na posao.

 „Tih deset sati, koliko potrošite da odete i vratite se sa osmočasovnog posla, možete mnogo produktivnije da iskoristite. Moj posao influensera mi omogućava odličnu zaradu, a često se desi da radim i duže od osam sati. Samo, ja sam biram odakle radim, kada i koliko. Nekada po celu noć. Važno je da se posao uradi kvalitetno i na vreme, sve ostalo su bukvalno trivijalnosti”, kaže Nikola koji se već tri godine, od kada je postao punoletan, bavi digitalnim marketingom i društvenim mrežama.

Nikola priča kako su mu kompanije nudile full-time posao, ali nijedan nije prihvatio, jer smatra da sve te pozicije odlikuje striktnost i pravila koja su za posao koji radi potpuno nebitna.

 „Ne kapiram to i većina mojih prijatelja ne želi da im neko bespotrebno šefuje, samo da bi imao neku prividnu moć. Mi vrlo dobro znamo u kom vremenu živimo i da su stručnost i odgovornost veoma važni. S druge strane, ako ja treba da budem kreativan od devet do pet, s pauzom od pola sata, to samo znači da poslodavci ne prate promene i ne razumeju nove generacije. Tu nam se putevi razilaze”, kaže Nikola.

Prelazak na četiri umesto pet radnih dana, stigao je i u Srbiju. Kompanije koje su usvojile ovaj model rada, kažu da je produktivnost zaposlenih porasla. Naši sagovornici su saglasni da će ta promena teško ići u kompanijama u kojima rade, ali misle da bi to pozitivno uticalo na njih. 

Jedno je sigurno – ako ulažete u mlade stručnjake i njihovo usavršavanje, osluškujete potrebe i pružate im šansu za napredovanje, definitivno ste na putu da postanete VRH poslodavac.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.