Srbija

Javni poziv za Specijalni program istraživanja COVID-19

Fond za nauku Republike Srbije uputio je javni poziv za podnošenje predloga naučnoistraživačkih projekata u okviru Specijalnog programa istraživanja COVID-19, navodi se u saopštenju.Putem programa će se finansirati projekati koji će doprineti efikasnom naučnom odgovoru na pandemiju koronavirusa i omogućiti bolju spremnost i reagovanje društva na ovu pandemiju.Ukupan budžet je 2 miliona evra, najveći budžet pojedinačnog projekta je 200.000 evra, a program se finansira iz zajma Svetske banke kroz Projekat akceleracije inovacija i podsticanja rasta preduzetništva u Republici Srbiji (SAIGE).Poziv je namenjen istraživačima koji su zaposleni u akreditovanim naučno-istraživačkim organizacijama, a podržava primenjena naučna istraživanja, kreiranje interdisciplinarnih i multidisciplinarnih timova i konzorcijumsko podnošenje projekata.Projekti u okviru ovog Programa se podnose na unapred zadate teme u okviru tri grupacije naučnih oblasti:- (bio)medicinske nauke;- (bio)medicinsko inženjerstvo i informacione tehnologije;- ekonomska, sociološka, psihološka istraživanja i upravljanje složenim sistemima.Prema trajanju projekata, Programom su predviđene tri kategorije projekata:- kratkoročni projekti sa preporučenim trajanjem do 12 meseci;- srednjeročni projekti sa preporučenim trajanjem od 12 do 18 meseci;- izuzetno, dugoročni projekti sa maksimalnim trajanjem do tri godine (36 meseci).Prijave projekata na ovaj javni poziv podnose se isključivo u elektronskoj formi, najkasnije 10. juna 2020. godine do 15 časova po srednjoevropskom vremenu, popunjavanjem projektne prijave preko portala za eUpravu Republike Srbije.

Srbija

„Ne očekujemo povlačenje auto-industrije iz Srbije“

Iako je globalna automobilska industrija teško pogođena pandemijom koronavirusa, nemamo razloga da verujemo da će se fabrike koje su deo velikih svetskih lanaca snabdevanja povući iz Srbije, ocenio je direktor Automobilskog klastera Srbije (AKS) Igor Vijatov. Dodaje da će se obustavljanje proizvodnje automobila sigurno odraziti na domaću privredu, a da će budućnost zavisiti od spremenosti i mogućnosti stanovnika Evrope da kupuju nova vozila."Stvarno ne očekujem odlazak investitora (iz Srbije). To su nam potvrdili i predstavnici BME – Association Supply Chain Management, Procurement and Logistics iz Nemačke, koji su tokom nedavno održane onlajn konferencije 'SEE Automotive Conference 2020' koju tradicionalno organizuje Automobilski klaster Srbije izneli svoju analizu da se ne očekuje da će veliki proizvođači automobila težiti tome da promene svoje dobavljače", navodi VIjatov.On je u intervjuu za magazin CorD objasnio i da je većina fabrika automobila u roteklih 30 godina odustalo od moedela po kom su proizvodili što više delova za svoje potrebe, a da se od tada proizvođači oslanjaju na spoljne dobavljače."Auto-industrija i prateći lanac snabdevanja je zbog toga postao globalan. Takva filozofija proizvodnje i poslovanja se pokazala kao dobra u normalno vreme, ali u  kriznim periodima, kao što je ova izazvana COVID-19, problemi nastaju zato što su se lanci snabdevanja zaustavili", rekao je Vijatov.On dodaje da je dodatni problem to što pandemija nije ceo svet pogodila istovremeno, što je dodatno otežalouspostavljanju normalnih lanaca snabdevanja."Dobro je što se, po svim pokazateljima, kriza u Evropi završava, fabrike automobila se vraćaju poslu a njihovi dobavljači takođe ponovo pokreću sopstvenu proizvodnju delova", navodi Vijatov.

Svet

Malta ublažava mere ulaska od jula, Srbija još na čekanju

Malta ublažava mere ulaska u zemlju od 1. jula, Srbi još na čekanjuGrađani 18 zemalja moći će da putuju na Maltu od 1. jula, nakon što su u ublažene restriktivne mere za ulazak u zemlju, donete zbog pandemije korona virusa, prenosi portal SchengenVisaInfo.com.Građani Italije, koji žive na Siciliji i Sardiniji, kao i građani Nemačke, Austrije, Švajcarske, Islanda, Slovačke, Norveške, Danske, Mađarske, Finske, Irske, Litvanije, Izraela. Litvanije, Letonije, Estonije, Luksemburga i Češke Republike, moći će da putuju na Maltu od sledećeg meseca.Malteško ministarstvo turizma i zaštite potrošača objavilo je i da će ta lista biti proširena, kada se za to dobije odobrenje Ministarstva zdravlja. Dodaje se da će istog dana biti otvoren Malteški aerodroma, kao i da će krenuti komercijalni letovi ka tim zemljama.Zvanična javnost pozdravlja odluku verujući da će Malta ove godine ipak moći da računa na letnju turističku sezonu, jer su mnogi ljudi koji žive od turizma u toj zemlji trpeli zbog ograničenog kretanja na globalnom nivou.Malta je veom popularna turistička destinacija među građanima Evropske unije, kao i među ljudima iz drugih zemalja. Prema raspoloživim podacima, srpska zajednica na Malti broji oko 6 hiljada članova, ali se procenjuje da je taj broj tri puta veći. Ljudi iz Srbije na Maltu uglavnom odlaze zbog posla.

Impact Hub

Vuk Nikolić, osnivač TruckTrack-a: Kasnili smo u odnosu na druge startape

powered by SounderImpact Hab Beograd pokrenuo je novi podkast serijal u kome će sa osnivačima startapa i drugih IT kompanija govoriti o sopstvenim poslovnim neuspesima.Gost prve epizode je Vuk Nikolić, softverski inženjer, preduzetnik i savetnik startupima koji su u ranim fazama razvoja. Nikolić je osnivač prvog, pravog srpskog startapa – TruckTrack, softverskog rešenja za navigaciju kamiona, optimizaciju potrošnje goriva, kao i optimizaciju papirologije koja prati poslovanje.Nikolić je govorio kako se jedan ETFovac našao u svetu kamiona, kako je došao prve investicije, koje su to prve manje greške koje je pravio, a koje su dovele do toga da napravi one velike."Mi smo investitorima možda i bili zanimljivi, sa druge strane u poređenju sa drugim startapima smo kasnili u razvoju. Nama jeste bilo jasno šta treba da napravimo, ali proizvod nismo imali. Nismo znali kako da komuniciramo sa investitorima, koliko često treba da ih kontaktiramo, kao ni šta ih zanima. To je umalo na samom početku ubilo firmu", kaže Nikolić.Razgovore vodi Pavle Krivokuća, Managing partner i COO Impact Haba Beograd, koji je pozvao sve zainteresovane da sa budućim osnivačima podele svoje neuspehe. 

Svet

Ryanair leti uprkos britanskom karantinu

Rajaner (RyanAir) neće otkazivati letove do i iz Velike Britanije uprkos uvođenju dvonedeljnog karantina za međunarodne putnike, izjavio je u ponedeljak šef Majkl O’Liri, prenosi Rojters.Nova pravila koja zahtevaju da se svi putnici samoizoluju na 14 dana stupila su na snagu u ponedeljak, iako su kompanije Rajaner, EasyJet i vlasnik kompanije IAG, pretili pravnim postupkom.Ova pravila, koja će se razmatrati na svake tri nedelje, uvedena su kako bi se sprečilo ponovno širenje COVID-19, a kazna za kršenje karantina iznosiće do hiljadu funti.„Nećemo otkazivati letove ni u julu i avgustu, ljudi ignorišu ovaj karantin jer znaju da je glupost“, rekao je O’Liri.Kako su avioni širom sveta prizemljeni od kraja marta, aviokompanije su se nadale da će početi da lete od jula kako bi spasile svoju letnju sezonu. 

Srbija

Uoči novog protesta mini-hidrocentrale i dalje izmiču zakonu

Dok se bliži datum za kada  je u Beogradu zakazan protest građanskih udruženja koja se zalažu za zabranu derivacionih mini-hidrocentrala, održan je sastanak predstavnika vlasti, naučne zajednice i aktivista udruženja Odbranimo reke Stare planine (ORSP).Vlada Srbije se tim povodom još uvek ne oglašava, a iz ORSP-a poručuju da ne odustaju od protesta zakazanog za 13. jun.Povodom problema sa MHE, koji kulminiraju poslednjih godina, sastanku sa predsednicom Vlade Srbije, Anom Brnabić, prisustvovao je i dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu, profesor Ratko Ristić.Ristić, koji važi za jednog od najupornijih zagovornika zabrane MHE, kaže za Novu ekonomiju da na sastanku nije bilo nekih novih momenata u vezi sa tim problemom, osim „premijerkinog jasno izraženog stava da će se striktno poštovati zakoni, i da će se posebna pažnja usmeriti na slučajeve koji su primer kršenja zakona.“Profesor Ristić naglašava da je to primer građevinskih dozvola za MHE Zvonce, u opštini Babušnica i MHE Кaraula, na teritoriji grada Кraljeva.“Ponovljeno je obećanje, koje je dao predsednik Vučić, 28.09.2019. godine, da će se pristupiti izmenama Zakona o zaštiti prirode, sa ciljem zabrane gradnje MHE u zaštićenim područjima“, a isti je slučaj dodaje i sa obećanjem da će biti formirana državna komisija koja će se baviti svim izdatim, kao i zahtevima za nove dozvole.„Premijerki sam ukazao na činjenice u vezi sa izgradnjom i korišćenjem MHE u Srbiji i svetu.“Sastanak sa predsednicom Vlade Srbije, aktivista pokreta Odbranimo reke Stare planine Aleksandar Jovanović, ocenio je kao „čisto gubljenje vremena“, preneli su mediji. Izjavio je i da se od 13. juna, za kada je zakazan ekološki protest u Beogradu „prekida dalja komunikacija sa nadležnima do ispunjenja zahteva“.U Evropi reke niko ne gura u cevi Nastavak izgradnje MHE do planiranog broja od 856 doveo bi do ozbiljnih ekosistemskih poremećaja i uništavanja jedinstvenih prirodnih vrednosti Srbije, upozoravaju stručnjaci.Za derivacione MHE prave se vodozahvati na rekama i postavljaju se kilometarske cevi do mašinske zgrade. Sve to praćeno je uništavanjem biljnog i životinjskog sveta i presušivanjem malih planinskih vodotokova.

Srbija

Nenad Paunović na čelu radne grupe za izradu nacrta propisa o kripto imovini

Vlada Srbije donela je odluku o obrazovanju Radne grupe za izradu Nacrta kriptoimovinskog regulatornog okvira u Srbiji.Za predsednika radne grupe je Nenad Paunović iz kabineta predsednika Vlade, objavljeno je u Službenom glasniku. (Na slici)Zadatak Radne grupe je da koordinira pripremu Nacrta kriptoimovinskog regulatornog okvira, s obzirom na važnost kripto imovine za dalji razvoj tehnologije, privrede i tržišta kapitala.Cilj izrade ovog okvira je dalje unapređenje poslovnog i regulatornog okruženja u RSrbiji.Prvi u regionu: Vlada Srbije donela strategiju razvoja veštačke inteligencije

Svet

Madrid ponovo otvorio svoje muzeje

Madrid je ponovo otvorio muzeje Prado, Rejna Sofiju i Tisen-Bornemizu nakon što su gotovo tri meseca bili zatvoreni zbog korona virusa, prenosi Rojters. Vlada je 12. marta zatvorila državne muzeje zb...

Svet

Džef Bezos odgovorio lično „uvređenom“ kupcu na Amazonu

Izvršni direktor Amazona, Džef Bezos, podelio je na svom instagram nalogu razmenu mejlova sa kupcem kojeg je uznemirio  „Black Lives Matter“ baner koji se nalazi na Amazonovoj veb stranici, prenosi Business Insider.Kupac je napisao Bezosu da je „uznemiravajuće“ videti taj baner, jer kako on kaže „svi životi su važni“..Bezos je odgovorio da pokret „Black Lives Matter“ ne znači da drugi životi nisu bitni."Želim da znate da podržavam ovaj pokret koji se dešava svuda oko nas i moj stav se neće promeniti",, dodao je Bezos.Smrt Džordža Flojda prošle nedelje pokrenula je proteste zbog rasizma i policijske brutalnosti sa kojima su Afroamerikanci suočeni.Direktori Amazona izrazili su svoju podršku „Black Lives Matter“ pokretu.Amazon je ranije ove nedelje objavio da donira 10 miliona dolara organizacijama koje podržavaju pravdu i jednakost. 

Priče i analize

Svetski dan bezbednosti hrane – da li gledamo kakvu hranu jedemo?

Skoro svaka deseta osoba na svetu oboli od pokvarene hrane, a oko 420.000 ljudi godišnje od nje izgubi život, podaci su Svetske zdravstvene organizacije.Kako bi se skrenula pažnja na ovaj problem i sve veće izazove jačanja sistema bezbednosti hrane, u svetu je po drugi put obeležen Svetski dan bezbednosti hrane.Obeležavanje je ustanovljeno 7. juna prošle godine, na inicijativu Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) i Svetske zdravstvene organizacije.„Trećina proizvedene hrane na globalnom nivou se baci, a procena je da je u 10% do 15% slučajeva uzrok tome način deklarisanja „najbolje upotrebiti do“. Ova roba nije nužno pokvarena kao što je slučaj sa onom na kojoj stoji oznaka „upotrebiti do“, već samo počinje da gubi na kvalitetu“, kaže Tisa Čaušević iz NALED-a.Za razliku od mesa i mlečnih proizvoda koji se ne smeju jesti nakon označenog datuma, hranu poput pirinča, testenina i keksa moguće je, uz određene uslove i dalje koristiti u ishrani i nakon određenog roka.Zbog toga NALED duže vreme predlaže da se zakonski uredi doniranje hrane kako bi ona otišla u humanitarne svrhe umesto na otpad. Ono što bi dodatno olakšalo proces donacija hrane jeste i oslobađanje kompanija od plaćanja PDV-a na ovu robu, koje zbog visokih troškova često odustaju od akcije, smatra Tisa Čaušević, koordinatorka Saveza za hranu i poljoprivredu u NALED-u.Važan uslov za stvaranje boljeg okruženja za plasman bezbedne hrane ostaje proces digitalizacije, u kome nove tehnologije treba da doprinesu prepoznavanju opasnosti u svakoj od faza proizvodnje hrane i proceni njihove štetnosti po zdravlje.NALED u saradnji sa USAID-ovim Projektom saradnje za ekonomski razvoj želi da doprinese jačanju svesti javnosti o kontroli i bezbednosti hrane kako bi se očuvali i interesi potrošača i proizvođača.Svetski dan bezbednosti hrane pod motom Bezbedna hrana, zadatak svakog od nas podseća da bezbednost hrane uključuju proizvođača, prerađivača, distributera i potrošača koji prepoznaje i vrednuje poudan proizvod i proizvođača ili prodavca.U procesu očuvanja zdravlja stanovništva, važnu ulogu imaju i sami potrošači i njihova sposobnost da razlikuju rokove upotrebe naznačene na pakovanju i kvalitet i bezbednost proizvoda.Do sad su novi alati obezbedili transparentniji i efikasniji nadzor, putem platforme eInspektor, a u planu je i razvoj eAgrara. Ovaj softver za poljoprivredne proizvođače doprineće efikasnijoj obradi zahteva za podsticaje u oblasti poljoprivrede, kao i kontroli usklađenosti sa veterinarskim, fitosanitarnim i standardima zaštite životne sredine

Lifestyle

O ličnoj sreći – kako da ukrotimo „slona“ u sebi

Galupova istraživanja nivoa zadovoljstva stanovnika raznih zemalja navode na zaključak da je zadovoljstvo povezano sa materijalnim blagostanjem. Tako je prosečan stepen zadovoljsva stanovnika Evrope i Severne Amerike znatno viši od proseka u afričkim zemljama. Ipak, dobro je poznato da osećanje izuzetne sreće, kao i osećanje jake nesreće prilično brzo prolaze, pa se osoba ubrzo vraća na neki svoj uobičajeni nivo sreće, koji je imala i pre tog događaja. Na primer, posle venčanja ljudi su obično jako srećni, ali im se raspoloženje posle kraćeg perioda opet vraća na neko stanje od pre venčanja. Takođe, ljudi koji dožive neku nesreću (na pr. hroničnu bolest), osećaće se neko vreme manje srećnim, ali će im se raspoloženje ipak ubrzo vratiti na neku pređašnju normalu. Kada se radi o materijalnom bogatstvu i blagostanju i tu stvari nisu tako «čiste» i «proste». Istraživanja tako pokazuju da ono što nas čini zadovoljnim nije apsolutno bogatstvo koje posedujemo, već pre naše relativno materijalno stanje. Drugim rečima, naš materijalni nivo u odnosu na naše okruženje je presudniji od konkretne, apsolutne cifre na našem bankovnom računu. Prestiž u grupi, mesto na društvenoj lestvici nam je bitnije od na primer brda novca. Društveno zadovoljstvo, harmonija i opšti osećaj blagostanja pre su u vezi sa relativno ujednačenim materijalnim stanjem stanovnika neke zajednice, nego sa bogatstvom. Odsustvo ogromnih razlika u materijalnom stanju, kao na primer u Skandinavskim zemljama, ljude čini u proseku zadovoljnijim svojim životom. Ali šta je na primer sa asketama ili duboko religioznim osobama koje se voljno odriču materijalnih dobara? Šta je sa borcima za slobodu i prava potlačenih koji svojom voljom biraju da, ne samo svoje materijalno blagostanje, već ponekad i sam svoj život stave na kocku, ne bi li dostigli neki drugi vid sreće? Koji su to drugi izvori sreće, osim onih očiglednih i «golim okom vidljivih»?U svojoj knjizi «Hipoteze sreće» (The Happiness Hypothesis), jedan od najeminentnijih psihologa današnjice, Džonatan Haid (Jonathan Haidt), proučava istorijske izvore, počevši od drevnih filozofa i religijskih knjiga, i dolazi do zaključka da osećanje sreće ljudi crpe iz tri moguća izvora.  Prvi izvor sreće je kada dobijemo nešto što želimo. Na primer želimo da odemo u Pariz, pa smo srećni kada nam se ta želja ostvari. Ovaj tip sreće je, međutim kratkoročan. Posle nekog vremena, sreća zbog odlaska u Pariz će splasnuti i naš nivo zadovoljstva će se vratiti na onaj pređašnji, pre odlaska u Pariz. Druga hipoteza o izvoru sreće kaže da sreća dolazi iznutra. Ako čovek nauči da manje zavisi od postizanja ciljeva u spoljašnjem svetu i traženja zadovoljstava u okruženju, i ako nauči da prihvati svet onakvim kakav on jeste, to će ga učiniti manje ranjivim i u suštini i dugoročno zadovoljnijim. Tom stanju i veštini «odvezivanja» od sveta i razvijanja unutrašnjeg zadovoljstva nezavisno od spoljašnje nagrade, cilj je kojem teže na primer budisti ili ranije stoici u staroj Grčkoj. Haid zatim uvodi treću hipotezu o izvoru sreće, a to je da se sreća postiže u interakciji pojedinca i okruženja, tj. da je izvor sreće negde između pojedinca i sveta oko njega. Ono što nas dugoročno čini srećnim i ispunjenim je kada smo zadovoljni svojim životom i ciljevima koje postižemo na svom poslu, sa svojim bližnjima (porodicom, prijateljima) i svojim odnosom sa širim okruženjem, kao i svojim postojanjem i ulogom u svetu i životu u metafizičkom/duhovnom smislu.Kao put za praktično postizanje ovog trećeg «puta» sreće Haid savetuje ljudima da prouče i upoznaju same sebe, ili konkretnije da spoznaju greške u mišljenju koje ih ometaju da vode život kakav žele. On savetuje pre svega tehnike kognitivno bihejvioralne terapije (prim. autora: ACT (Acceptance and Commitment Therapy) kao treća (najnovija)generacija CBT (Cognitive Behavioral Therapy) se još bolje uklapa u teorijske okvire i istraživanja Džonatana Haida u poređenju sa klasičnom CBT prve i druge generacije). Vrlo sažeto, cilj ACT terapije je spoznaja ličnih sržnih vrednosti i učenje kako da ono što u svom životu ne možemo da promenimo, prihvatimo (tj da na to gubimo što manje vremena i energije), a ono što nam je bitno i na šta možemo da utičemo, da to na najefikasniji način sledimo i praktično postižemo. Imajući u vidu ovu treću «vrstu» sreće koju opisuje Haid, jasno je da smo tu donekle zavisni od sebe, a donekle od okruženja. Nije dovoljno da samo radimo na sebi (kao Stoici) ili da samo «jurimo» ciljeve u svetu izvan nas. Potrebno je da postignemo nekakvu harmoniju i uklapanje između sebe i svog okruženja. U realnom životu svi svedočimo da smo često «žrtve» unutrašnjih i spoljašnjih trvenja, nesuglasica, svađa i sukoba. Ne samo da često dolazimo u nesuglasice i sukobe sa svojim okruženjem, nego se sukobljavamo i u sebi samima. Tako često patimo od sukoba raznolikih ideja u svojoj glavi, suprotstavljenih želja i sličnih «rasprava» unutar sebe samih. Da bi objasnio zdrav, zreo i efikasan način odnosa sa samim sobom i svojim okruženjem, koji nas vodi u pravcu postizanja zadovoljstva i dugoročne sreće, Haid preuzima Budinu metaforu o slonu i jahaču. Buda kaže: čovek treba da ukroti svoj um kao što jahač kroti slona. Slon je mnogo jači od jahača. Ako slon neće da ide u nekom pravcu, jahač nema nikakve šanse da ga na to natera, jer je slon fizički mnogo jači. Ipak, kada je ukroćen, slon sluša jahača i radi ono što jahač od njega traži. Jahač je naš svesni um, sve ono što znamo i što svojom voljom direktno kontrolišemo. Slon reprezentuje ostatak, a to je nekih 90% našeg psihičkog funkcionisanja, u šta spadaju svi oni psihički procesi u koje nemamo potpuno svestan uvid i koji se odvijaju automatski i nisu pod našom direktnom, svesnom kontrolom. Svi ćemo se verovatno prepoznati u sledećem primeru: iako skoro svako od nas želi da ima idealnu telesnu težinu i da se hrani zdravo, ipak većina nas kuburi sa slatkišima, čipsevima i sličnim, ne baš zdravim i dijetalnim đakonijama. Dakle i tu vidimo da kada dođe do konkretne prakse i ponašanja, naš «slon» ide za čipsom i tortom od čokolade, umesto da sluša razumnog jahača koji mu naređuje da jede salatu i voće. Kako onda jahač kroti slona? Odgovor je sledeći: najpre jahač treba da prihvati činjenicu da slon ima svoju životinjsku prirodu i da nije dovoljno da jahač samo poželi i naredi slonu šta ovaj treba da uradi. Slona nećemo naučiti šta da radi time što ćemo mu držati pridike ili mu racionalno objašnjavati zašto i kako treba da se ponaša. Slon je životinja i zato ga treba ukrotiti. To znači da ukoliko želimo da živimo u harmoniji sa samim sobom, moramo najpre da prihvatimo činjenicu da nismo potpuni gospodari u svojoj «kući». Treba da upoznamo svoju prirodu, da je ne mrzimo i da joj ne komandujemo, nego da je sa ljubavlju i strpljenjem, korak po korak navodimo i vodimo ka željenom cilju. Kao što se životinje krote korišćenjem nagrada i upornim ponavlajnjem zadataka i uvežbavanjem novih navika, tako treba da postupamo i sa samim sobom, tačnije sa sopstvenim «slonom» (našim navikama, željama, intuicijom, emocijama itd).A kako se postiže harmonija u odnosu sa okruženjem? Na sličan načinkao i sa samim sobom. Upoznavanjem drugih jahača i njihovih slonova i pre svega učenjem kako da efikasno komuniciramo sa «slonovima» drugih jahača, umesto što se svađamo sa samim jahačima. Jer ne zaboravimo, jahači drugih slonova kao ni mi sami, nemaju potpunu svesnu i voljnu kontrolu nad svojim slonovima. Kada ljudi diskutuju jedni sa drugima i ne slažu se oko neke teme, onda često upadaju u tu zamku svađe sa drugim jahačem. Jahač (naše svesno ja) je sklon tome da zaboravi koliko realno malu snagu ima.Jahač pati od «kompleksa» veličine i značaja. U raspravama se zato često preterano razbacujemo logičkim i činjeničnim argumentima i pokušavamo da ubedimo drugog «jahača» da smo u pravu. Pri tome i jedan i drugi jahač zaboravljaju koliko su mali i koliko su u stvari zavisni od svojih «slonova» koji ih nose kroz njihove živote.Ljudi, posebno kod nas u Srbiji, još uvek zaziru od psihologa i pate od ubeđenja da samo «ludi» ljudi idu kod psihologa. Na osnovu poznavanja psihologije i dugogodišnjeg iskustva u praktičnom radu, i na osnovu vidljivih pozitivnih rezultata koje postiže psihologija u praktičnom radu sa ljudima, sa žaljenjem moramo konstatovati da nam životi prolaze u nepotrebnom rasipanju svih naših resursa i gledanju kako nam mlade generacije odlaze u potrazi za nekim zdravijim životnim okruženjem.Zapitajmo se napokon, da li je to ono što želimo sebi, svojim bližnjima i svojim potomcima? Odluka je na kraju uvek na nama samima.  Lana Engel, psiholog MSc, ACT terapeutPsihološka pomoć i trening psiholoških veština online https://diaid.nl/

Srbija

Radnika se u kampanji sete samo kad se slikaju po fabrikama

Intervju sa Saritom Bradaš, istraživačicom Fondacije Centar za demokratiju, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Sarita Bradaš o položaju radnika i radnica u Srbiji (AUDIO)Pojavili su se neki novi podaci o broju zaposlenih, odnosno nezaposlenih, u Srbiji -- šta te brojke kazuju, i kako se uopšte računaju? Šta nam kaže službena statistika, i na koje još načine možemo da čitamo te brojke?Sarita Bradaš: Republički zavod za statistiku broj nezaposlenih, odnosno stope nezaposlenosti računa na dva načina. Prvi način je prikupljanje podataka anketom o radnoj snazi, koja je usklađena sa metodologijom Međunarodne organizacije rada. Ono što je interesantno kod te metodologije je to što su njom obuhvaćeni i ljudi koji se ne nalaze u statistici o registrovanim zaposlenima i nezaposlenima, a to su oni koji rade u neformalnoj ekonomiji. Prema anketi o radnoj snazi, nezaposleni su svi oni koji u nedelji koja je prethodila anketiranju nisu radili ni dva sata, i koji su u prethodnih mesec dana aktivno tražili posao. S druge strane, podatke o registrovanoj nezaposlenosti daje Nacionalna služba za zapošljavanje, i registrovano nezaposleni su svi oni koji se prijave na njenu evidenciju. Među tim brojkama postoji razlika od nekih 200.000 ljudi -- recimo, oko 550.000 ljudi je u 2019. godini bilo registrovano kao nezaposleno, dok je prema anketi o radnoj snazi nezaposleno bilo oko 335.000 ljudi. Razlog za to je što u anketi o radnoj snazi postoji jedno pitanje koji se odnosi na subjektivnu procenu statusa onoga ko se anketira, i kada ljude pitate “Kakav je vaš status na tržištu rada?” njih 900.000 odgovara “Mi smo nezaposleni.” To je zato što čovek ne smatra sebe zaposlenim ako je radio dva sata u prethodnoj nedelji, i to bilo da je za to bio plaćen, ili je pomogao nekome u nekom poslu i za to dobio nešto u naturi -- recimo, ručak ili piće. Dobili smo sveže podatke iz ankete o radnoj snazi za prvi kvartal 2020. godine, i dobili smo podatke o registrovanoj zaposlenosti za april 2020. Sad, prema anketi o radnoj snazi, u prvom kvartalu 2020, u odnosu na poslednji kvartal 2019. godine, broj zaposlenih je manji za 60.800. Broj nezaposlenih je takođe manji, za 3.800, i to je interesantno. Međutim, ono što je ključno za posmatranje toga šta se dešava na tržištu rada nije koliki je broj nezaposlenih, nego koliko je manje ljudi koji su zaposleni -- jer su ovi koji su ostali bez posla prešli u neaktivnost, a nisu prešli u nezaposlenost. To je negde i logično -- recimo, u martu mesecu, kad je uvedeno vanredno stanje i zabrana kretanja, oni svakako nisu mogli aktivno da traže posao. Ko su tih 60.000? SB: Najveći broj je onih koji su samozaposleni bez zaposlenih. Tako da je u formalnom sektoru 17.700 samozaposlenih bez zaposlenih i poslodavaca ostalo bez posla, a u neformalnom sektoru čak 30.900 njih. Najveći broj njih je van poljoprivrede -- u sektoru poljoprivrede nije došlo da značajnih promena. To je takođe logično, budući da za vreme vanrednog stanja, naravno, nisu mogli da rade ljudi koji su radili u sektoru usluga, ili kao zanatlije. Prave dimenzije toga kako je epidemija uticala na zaposlenost se još uvek ne vide, jer su ovo podaci za ceo kvartal, i u njih ulaze i podaci iz perioda kad je sve bilo regularno -- dakle, oni obuhvataju i januar i februar mesec. Ali, već se i po ovim podacima vidi koliko se stanje u martu, odnosno od te polovine marta, već odrazilo na tržište rada. Kad smo već kod statistike, često se među podacima pominje i prosečna plata. Recimo, skoro smo imali neke najave da će ona 2025. biti 900 EUR... Koliko je prosečna plata uopšte upotrebljiva kao neko merilo ekonomske moći stanovništva?SB: Po meni je ona vrlo upotrebljiva političarima tumačenje napretka u ovoj zemlji -- međutim, čak ni zvanične statistike ne idu u prilog tome da se radi o napretku. Imamo podatke o prosečnim zaradama Republičkog zavoda za statistiku, koji obuhvataju samo one koji su formalno zaposleni, a ne i prihode onih koji su u neformalnom sektoru, i po njima je prosečna plata u martu bila 59.681 RSD. Međutim, Republički zavod za statistiku daje još jedan pokazatelj, a to je medijana zarade, koja nam govori koliko zarađuje polovina ljudi. Dakle, polovina zaposlenih u Srbiji je u martu imala zaradu koja je 44.818 RSD ili manja, i ona je u odnosu na februar smanjena za nekih 900 RSD. Vidimo da je prosečna zarada u martu porasla u odnosu na februar, a da je ono što većina zaposlenih prima smanjeno. Tri četvrtine registrovano zaposlenih u Srbiji prima manje od prosečne zarade. Sliku iskrivljavaju i prosek dižu visoke zarade jednog malog procenta zaposlenih, koji imaju plate veće od 100.000 - 110.000 RSD. Kad pogledamo statistiku, vidimo da je 40% ljudi u septembru na ime plate primilo manje od 33.000 RSD.Kakav je na tržištu rada položaj žena u odnosu na muškarace? Ima li tu nekih razlika -- i što se tiče plate, i što se tiče vrste i količine posla?SB: Kada gledate podatke o stopama nezaposlenosti muškaraca i žena, tu nema neke velike razlike. Međutim, ono što ukazuje na rodne nejednakosti na tržištu rada su stope zaposlenosti -- razlika u stopama zaposlenosti muškaraca i žena je skoro 13 procentnih poena. Takođe, velika razlika postoji i u stopama neaktivnosti. Dakle, žene najčešće ostaju iza kućnih zidova, vode brigu o deci i starijima -- one rade neplaćene, kućne poslove. Žene se teže uključuju na tržište rada, a to je slučaj i sa još jednom grupom, a to su mladi. Na tržištu rada i dalje postoje velike razlike u stopama zaposlenosti između onih koji su odraslog doba, da kažemo da je to raspon godina od 25 do 55, i onih koji su mladi. Njima je ulazak na tržište rada najčešće u nesigurnim oblicima rada. Tako, recimo, za 2019. godinu postoji podatak da među mladima uzrasta od 15 do 24 godine koji su zaposleni njih 55% radi na određeno, ili po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima. Dakle, oni ne mogu da dođu do stalnog posla. Kada su u pitanju zaposlene žene, ono što je bilo karakteristično za ovu epidemiju je to da su žene najbrojnije u onim zanimanjima koja su bila na prvoj liniji fronta, takoreći -- tu se vidi takozvana sektorska segregacija. Dake, među zaposlenima u zdravstvu i socijalnoj zaštiti ima 75% žena, s tim da ih je preko 80% zaposleno na pozicijama medicinskih sestara i negovateljica. One su te koje su podnele najveći teret ove krize. Takođe, u trgovinama, odnosno maloprodaji, isto rade većinom žene -- to smo svaki dan i viđali za vreme vanrednog stanja, viđali smo mnogo manje muškaraca. One su u tom periodu svaki dan odlazile odlazile na posao, a da ne govorimo o problemima izloženosti infekciji, i o nedostatku zaštite, koji je bio očigledan u prvim danima. To su i inače poslovi koji su veoma malo plaćeni, i muškarci koji rade u tim delatnostima imaju veće plate od žena. Generalno, u Srbiji većina radnika i radnica ima plate koje im ne omogućavaju dostojanstven život -- ali su u tom nedostojanstvu žene u još nepovoljnijem položaju. Prema poslednjim podacima, a to je istraživanje o strukturi zarada iz 2014. godine, platni jaz između muškaraca i žena je čak i za žene sa visokom stručnom spremom negde oko 17%.Kad smo pomenuli zdravstvene radnike, da li se njihov položaj imalo promenio posle epidemije -- i što se tiče plata, i što se tiče broja zaposlenih? Šta je bilo sa onom najavom ministra Lončara da će se zaposliti neki silni lekari sa biroa?SB: Sad smo dobili podatke za april, i pogledala sam koja je razlika u broju zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti -- daju nam zbirne podatke, nemamo podatke po zanimanjima -- i broj zaposlenih je u ovom sektoru u odnosu na februar porastao za čitavih 681. Ja ne prepoznajem da je to ni blizu tih pomenutih 2000, a čak ni podaci koje imamo u biltenu Nacionalne službe za zapošljavanje nam ne govore o nekom masovnom zapošljavanju zdravstvenih radnika. Ja sam, recimo, u aprilu mesecu videla da su prijavljene potrebe za 55 medicinskih sestara, odnosno tehničara, i jednim epidemiologom -- i to je sve. Videli smo i da su novine pisale o tome da se ne zna da li će biti isplaćeno onih 10% povećanja plate  -- prvo je bilo da je isplaćeno kao stimulacija, onda da nije... Pa je bilo pitanje da li će to da uđe u osnovicu ili neće... Čini mi se da smo imali mnogo tapšanja, od kojeg ljudi nemaju nikakve koristi, a da se njihov stvarni položaj neće promeniti .Često se govori o privremenim i povremenim poslovima, a na šta se tu tačno misli? Ko ih obavlja -- da li je tačno ono što je rekao Siniša Mali, da su to uglavnom ljudi zaposleni u javnoj upravi?SB: Ja bih od jednog ministra finansija očekivala da se razume u brojke -- ili, ako baš ne može da ih saspe iz rukava, da barem od nekoga zatraži tačne podatke. Dakle, podaci o zaposlenima na privremenim i povremenim poslovima kažu da je u aprilu mesecu u javnom sektoru na ovakvim poslovima bilo angažovano 23.398, ljudi a u privatnom sektoru 39.483. Iz toga vidimo da je većina njih zaposlena u privatnom sektoru, i taj odnos je otprilike isti i godinama unazad. Ono što je karakteristično za one koji rade na privremenim i povremenim poslovima jeste da oni ne uživaju većinu prava koje uživaju zaposleni -- nemaju pravo na bolovanje, nemaju pravo na godišnji odmor... Njihove plate su skoro 30% niže nego plate onih koji rade po ugovorima na neodređeno ili određeno, i najveći broj zaposlenih u ovoj kategoriji čine mladi. Epidemija i stanje na tržištu rada na margine dodatno guraju one koji su i inače bili marginalizovani -- neformalno zaposlene, one koji rade na određeno, i one koji su angažovani na privremenim i povremenim poslovima.Kako se ova kriza odrazila na privredjivanje najranjivijih grupa -- onih koji preživljavaju od sakupljanja sekundarnih sirovina, prodaje na buvljaku i sličnih poslova? SB: Podaci nevladinih organizacija koje sam ja videla kažu da se između 35.000 i 55.000 ljudi u Srbiji kao osnovnim poslom bavi prikupljanjem sekundarnih sirovina. Među njima je 80% pripadnika romske populacije, i oni najčešće žive u neformalnom naseljima. Međutim, pored njih se sakupljanjem sekundarnih sirovina bavi još nekih 100.000 ljudi kojima je to dodatan izvor prihoda, jer nemaju dovoljno sredstava za život. U situaciji policijskog časa, koji je nekada trajao i po ceo vikend, svi oni su bili sprečeni da taj posao obavljaju.Šta se dešava sa radnicima u fabrikama? Imali smo sad razne slučajeve -- od onih koji nisu imali dovoljnu zaštitu od epidemije, do onih koji su na razne druge načine bili iskorišćavani i šikanirani...SB: O tome nam dosta govori struktura prerađivačke delatnosti. Uz velike subvencije su dovedeni investitori, koji su otvarali fabrike, najčešće za automobilsku industriju ili pletenje kablova -- dakle, sa skoro nikakvom dodatom vrednošću... To su fabrike koje mogu da se sklope i da nestanu preko noći. U tim fabrikama ljudi rade za nekih 250 do 300 EUR, i subotom, i nisu im plaćeni prekovremeni sati. Videli smo one proteste radnika Jure, koji su tražili da im se obezbedi samo ono osnovno što im zakon u ovoj zemlji garantuje -- da imaju zaštitu na radu. Onda je jedan sindikalac bio uhapšen zbog toga što je tražio da radnici budu zaštićeni... Naravno, nekoliko nedelja kasnije se ista fabrika javlja kao izvor širenja zaraze.Kako u Srbiji 2020. godine izgleda biti zaposlen u javnom sektoru? Ranije se podrazumevalo da, jednom kada dobiješ državni posao, onda si obezbeđen do kraja života...SB: Nikad nije sprovedena analiza koja su to radna mesta koja nama trebaju u javnom sektoru. Da li nam treba toliko administracije na republičkom i na lokalnom nivou? Da li treba neselektivno da smanjujemo broj zaposlenih u obrazovanju i zdravstvu? Sada smo videli da su to dve najvažnije delatnosti... Tako da se ova država suštinski nije ni bavila javnim sektorom, van rezanja troškova -- da bi se onda, u ovoj situaciji epidemije, hvalili da smo uštedeli, i da sad možemo da dajemo subvencije, što je potpuno izvrnuta slika. Poslovi u javnom sektoru se i dalje smatraju najsigurnijim, ali je ova zabrana zapošljavanja dovela do porasta korupcije i klijentelizma, i do toga da u javni sektor mogu da dođu samo oni koji su podobni i poželjni -- a ulaznica za to jeste partijska knjižica. Čak i kad na takav način dobijete posao, on najčešće bude na određeno vreme, ili po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima -- upravo zbog zabrane zapošljavanja. Nama je čitava državna uprava u “v.d. stanju”. Ljudi se drže na kratkoj uzici, da bi mogli da ispunjavaju ono što se što se od njih traži, i to će imati velike, velike posledice. Čini mi se da se to partijsko zapošljavanje i ucenjivanje ljudi koristi kao kao veliki resurs za partijsku vojsku. Ukoliko budete nagrađeni nekim od tih radnih mesta, uvek ste obavezni ili da donirate nešto ili da radite za to -- da se odužite ili u novcu ili u naturi.Kako stoji situacija sa sindikatima i sindikalnim organizovanjem? Kolika je moć sindikata, u kakvom su stanju, i da li možda postoje neki efikasniji alternativni oblici samoorganizovanja zaposlenih na zaštiti svojih prava?SB: Sindikati vrlo teško ulaze u privatni sektor. Najvećim delom su u javnom sektoru, koji je i inače najzaštićeniji. Ne znam koliko uopšte ima kolektivnih ugovora u privatnom sektoru, osim na nivou poslodavca... Tako da su sindikati u nimalo zavidnoj poziciji. Potpuno je drugačija situacija bila ranije, kada ste imali fabrike koje zapošljavaju 2000, 3000 ili 10.000 ljudi... Sada je najveći broj zaposlenih angažovan u malim i srednjim preduzećima, i njih je vrlo teško organizovati. Ova epidemija je pokazala kakav je u stvari odnos vlasti prema sindikatima. Recimo, kad je Vlada donosila ove mere, koje treba da zaštite radna mesta -- sindikati uopšte nisu konsultovani, niti su sazivane sednice Socijalno-ekonomskog saveta. S druge strane, imali smo svetao primer Sindikata lekara i farmaceuta Srbije, koji se od prvog dana svim silama borio da zaštiti zdravstvene radnike. Mislim da je takav način delovanja nešto što vraća ugled sindikatu, koji je u ruševini. Mi imamo jako mnogo sindikata, i ta njihova rasparčanost dovodi do toga da ljudi ne mogu da zaštite tvoja prava. Ja vidim rešenje u tome da se sindikati udruže u asocijacije, i da uključe u svoje redove i one koji rade na privremenim i povremenim poslovima, ili u neformalnom sektoru, pa čak i nezaposlene -- to neki sindikati i rade, recimo, već postoje neke organizacije koje okupljaju nezaposlene. Snaga sindikata je u njihovoj brojnosti -- trebalo bi da se udruže i nereprezentativni i reprezentativni sindikati, jer svi imaju isti interes, a to je zaštita radničkih prava, koja će u budućnosti biti samo još potrebnija.Koliko su ekonomske teme i teme radnih mesta i zapošljavanja prisutne u aktuelnoj predizbornoj kampanji?SB: Ako računate slikanje po fabrikama i razne manipulacije podacima, verovatno bismo tada mogli da kažemo da su prisutne... Kada se pominje priča o zapošljavanju, jedino o čemu čujemo jeste ucenjenost glasača njihovim radnim mestima. Ja zaista nisam čula šta je to što bi trebalo uraditi da bi u ovoj zemlji bilo bolje radnicama i radnicima, i šta po tom pitanju može da se da se uradi u narednom periodu.  

Srbija

Produžen rok za legalizaciju oružja do 17. avgusta

Izmenama naredbe o legalizaciji oružja, rok za podnošenje zahteva za legalizaciju pomeren je sa 16. juna na 17. avgust, objavljeno je u najnovijem Službenom glasniku.Podsećamo, nekoliko dana uoči vanrednog stanja, polovinom marta, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović doneo je naredbu u kojoj se navodi da vlasnici nelegalnog oružja mogu da podnesu zahtev za legalizaciju od 16. marta do 16. juna ove godine. Kako je tada rečeno, oni koji poseduju nelegalno oružje mogu ga predati u vlasništvo države, bez naknade. Nadležni su naveli i da neće sprovoditi postupak dokazivanja porekla nelegalnog oružja niti utvrđivanja odgovornosti za njegovo neovlašćeno držanje i nošenje.Ova naredba resornog ministra odnosi se na vlasnike koji imaju oružje iz kategorija A, B i C.Na sajtu MUP-a se navodi da u kategoriju A spadaju minsko-eksplozivna sredstva, automatsko kratko i dugo vatreno oružje kao i ono skriveno u drugim predmetima i oružje sa prigušivačem.U kategoriju B spada svako oružje (kratko, dugo, poluautomatsko, repetirajuće, jednometno, dvometno, sa olučenim i glatkim cevima), dok se u kategoriji C, između ostalog, nalazi onesposobljeno, staro oružje i njegove moderne kopije koje ne koriste metak sa centralnim ili ivičnim paljenjem, vazdušno oružje.

Svet

Povučena studija zbog koje je prestao da se koristi hidroksihlorokin

Medicinska studija objavljena u stručnom časopisu Lanset, u kojoj se tvrdilo da oboleli od COVID-19 koji uzimaju hidroksihlorokin imaju veću stopu smrtnosti i više srčanih problema, povučena je zato što autori nisu bili u stanju da obave "nezavisno otvrde podatake na kojima se temelji analiza".Autori studije su prvobitno tvrdili da je istraživanjem obuhvaćeno oko 96.000 pacijenata sa šest kontinenata, što je uticalo na više država da zabrani upotrebu ovog antimalarika za lečenje koronavirusa, navodi Axios.Britanski Gardijan prethodno je objavio da zaposleni Surdžisfiru (Surgisphere), kompaniji koji su za Lanset obrađivali podatke iz studije, "nisu imali nikakve ili skoro nikakvo obrazovanje iz prirodnih nauka", među kojima su bili i pisac naučne fantastike i model za odrasle koja je bila šefica marketinga.Za sada i dalje nije poznato kako je skoro nepoznata firma bez relevantnijih referenci dobila ugovor za proveravanje podataka u ovako uticajnoj studiji.Na osnovu rezultata studije je i Svetska zdravstvena organizacija obustavila dalja istraživanja sa hidroksihlorokinom i njenim uticajem na COVID-19.Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp bio je veliki pobornik upotrebe antimalarika, zbog čega je bio meta oštrih kritika medija i naučne zajednice.Danas: Galenika više ne proizvodi hidroksihlorokin