Vesti iz izdanja

29.08.2020. 21:30

Autor: Katarina Baletić

Stiže teška godina

Kako su mali privrednici preživeli prvi talas pandemije

Više od polovine preduzeća u Srbiji je značajno pogođeno krizom zbog pandemije korona virusa, a najugroženija su preduzeća sa manje od 10 zaposlenih. I pored mera države za podršku privredi, vlasnici malih preduzeća su u strahu da li će im odlaganje plaćanja obaveza doneti samo još veće dugove, kao i da li će prihodi biti dovoljni da spreče davanje otkaza i stavljanja ključa u bravu

Podaci o pretragama na Guglu pokazuju da su od druge nedelje marta ljudi u Srbiji čak osam puta manje guglali reč „restoran“ nego što je to bilo u ranijem periodu, a od kada je uvedeno vanredno stanje, duplo više bile su pretraživane reči kao što su „dostava“ ili „recept“.  A dok su građani kod kuće čekali svoj ručak od kurira ili učili da prave hleb, katanac na bravama restorana i kafića ostavio je dubok trag na njihovo poslovanje. Ugostiteljstvo je tako sektor koji je najviše pogođen uticajem krize prouzrokovane pandemijom korona virusa, pokazuje istraživanje koje je sprovela Unija poslodavaca Srbije.

Istraživanje, koje je sprovedeno u aprilu, a čiji su rezultati predstavljeni u junu, pokazuje da je više od polovine preduzeća u Srbiji uticaj krize na svoje poslovanje ocenilo kao veliki, dok je oko 40 odsto njih reklo da ih je kriza osrednje pogodila. Osim raspodele uticaja po sektorima, koja pokazuje da su najviše pogođeni ugostiteljstvo, hotelijerstvo, transport i tržište nekretnina, značajno je istaći da su krizom najviše pogođena mala preduzeća i to naročito ona koja imaju do deset zaposlenih. Dve trećine ovih preduzeća je ocenilo da je kriza imala visok uticaj na njihove prilive.

Skoro četvrtina preduzeća sa do deset zaposlenih uopšte nije mogla da radi za vreme krize – ni u prostorijama firme, a ni van nje. Sa druge strane, velika preduzeća sa preko 250 zaposlenih su najlakše nastavila rad, pa je čak 62% njih nastavilo nesmetano sa obavljanjem delatnosti, od čega je polovina radila u svojim prostorijama, a kod druge polovine su zaposleni radili od kuće.  

Istraživanje pokazuje da su velike firme dosta otpornije na stresove na tržištu i krize, pa tako preduzeća koja imaju između 100 i 250 zaposlenih procenjuju da bi mogla da se vrate u redovno poslovanje za manje od mesec dana, od čega bi polovini bilo dovoljno i nedelju dana. Sa druge strane tek trećina firmi do 100 zaposlenih bi moglo tako brzo da se oporavi, a isto toliko njih veruje da bi im za taj poduhvat trebalo više od tri meseca.

Da bi se brže oporavila i da ne bi ispala sa tržišta, mnoga preduzeća su bila primorana da prilagođavaju svoje poslovanje novonastalim okolnostima. Tako na primer podaci koje OEBS iznosi u svom izveštaju o krizi korona virusa u Srbiji pokazuju da je krajem marta čak 67.000 zaposlenih radilo od kuće, dok je 168 firmi koje se bave proizvodnjom zaustavilo poslovanje.

Može li baš sve preko interneta?

Rad od kuće i prodaja preko interneta, pogodovali su firmama koje se bave informacionim tehnologijama i telekomunikacijama, kao i onima koje rade u sektoru finansija i osiguranja, pokazuje istraživanje Unije poslodavaca.

Ana Marija Kopert, osnivačica i direktorka Ino edukacije, koja se bavi slanjem studenata na školovanje u inostranstvu, objašnjava da je njen centar bio pogođen pre svega zbog ograničene mobilnosti građana, pa tako i studenata. Objašnjava da poslovanje nisu prekidali i da su sve radili putem interneta, ali da to ne može da ispuni celu svrhu školovanja u inostranstvu.

„Cela poenta studija u drugoj sredini je iskustvo, pa su neki studenti odložili svoje studije za narednu godinu. Ipak, kako najviše šaljemo studente u EU, gde će većina univerziteta raditi hibridno, studije će početi na vreme u ’novom normalnom’ okruženju“, kaže ona.

Preduzeća koja će pandemija poraziti

Ima i onih koji ne veruju da u „novoj normalnosti“ mogu da opstanu, pa razmišljaju o privremenom ili trajnom zatvaranju. Iako taj broj procentualno nije veliki – tek dva odsto – iz Unije upozoravaju da ovi podaci nisu zanemarljivi jer bi, kada se procenti uporede sa brojem firmi u Srbiji, to značilo da bi moglo da se zatvori oko 7.000 preduzeća, pa bi u tom slučaju i njihovi zaposleni ostali bez posla.

U Agenciji za privredne registre ne mogu da daju odgovor na to koliko je mikro i malih preduzeća (do 50 zaposlenih) stavilo katanac na vrata od početka pandemije, jer ne raspolažu podacima o broju zaposlenih, koji do njih dolaze tek na kraju godine, kada firme predaju svoje finansijske izveštaje.

Treba imati u vidu da od ukupno 104.487 preduzeća, koliko ih je bilo u Srbiji na kraju 2019. godine, njih 102.577 spada u mikro i mala preduzeća, što znači da imaju manje od 50 zaposlenih. Velikih firmi, sa preko 250 zaposlenih, bilo je tek 417, dok postoji 1.493 preduzeća koja imaju između 50 i 250 zaposlenih. To znači da su 98% firmi u Srbiji u stvari mikro ili mala preduzeća. Ovo treba imati u vidu i kada govorimo o ukupnom broju osnovanih i ugašenih preduzeća za vreme krize, jer će se i ukupne brojke uglavnom odnositi na preduzeća do 50 zaposlenih.

Tako iz APR-a za „Novu ekonomiju“ kažu da je od početka marta do kraja jula ove godine registrovano osnivanje 3.730 privrednih društava i 11.643 preduzetnika, dok su u istom periodu obrisana 1.252 društva i 7.849 preduzetnika. U poređenju sa istim periodom prethodne godine, došlo je do smanjenja broja i novoosnovanih, ali i obrisanih preduzeća. Naime, u ovih pet meseci 2019. godine u registar je upisano 4.094 nova privredna društva i 16.869 preduzetnika, a iz njega izbrisano 1.687 društava i 9.899 preduzetnika.

U infografikama koje je APR objavio na svom sajtu, a koje se odnose na prvih šest meseci ove godine, najviše osnovanih privrednih društava se bavi računarskim programiranjem, nespecijalizovanom trgovinom na veliko i izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada. Novoosnovani preduzetnici se pak najčešće bave delatnostima kao što su restorani i pokretni ugostiteljski objekti, frizerski i kozmetički saloni, kao i drumski prevoz tereta.

Zanimljivo je da i među delatnostima ugašenih preduzetnika preovlađuju oni koji se bave programiranjem i ugostiteljstvom, ali i konsultantskim aktivnostima. I među obrisanim privrednim društvima najviše je onih koja se bave trgovinom na veliko, konsultantskim aktivnostima i izgradnjom zgrada.

Od države – minimalac, porezi na rate i povoljni krediti

Ekonomski udarac na mala preduzeća države širom sveta pokušale su da spreče ili makar zaleče posledice merama podrške privredi koje su uglavnom odnose na smanjenja poreza, novčana davanja ili povlašćene uslove za uzimanje kredita.

Srbija je od početka pandemije donela dva paketa mera – prvi krajem marta, a drugi krajem jula ove godine. Paketi mera obuhvataju odlaganje plaćanja obaveza prema državi kao što su porezi i doprinosi za plate i akontacije poreza na dobit, sa tim da sa početkom isplate ovih dugovanja treba početi od 2021, uz mogućnost odlaganja plaćanja najduže 24 meseca bez obaveze plaćanja kamata.

Istim ekonomskim podsticajima omogućene su isplate minimalnih zarada iz državnog budžeta svim zaposlenima u mikro, malim i srednjim preduzećima koja nisu smanjila broj zaposlenih za više od 10 odsto, ne računajući one kojima je istekao ugovor.

Isplate u visini minimalne zarade su u toku trajanja prvog paketa mera isplaćivane u celosti, dok drugi paket mera podrazumeva da će firme dobiti 60 odsto minimalne zarade u avgustu i septembru. Novac iz budžeta je preduzećima uplaćivan na zaseban namenski račun i one ga nisu mogle koristiti za bilo koje druge namene osim za isplate zarada. Ipak, u medijima su se pojavile pojedine tvrdnje zaposlenih da im je iz firmi traženo da minimalac nakon što ga podignu, vrate poslodavcu.

Da je preduzećima teško da održavaju trenutni broj zaposlenih, pokazuje i to što su kao jednu od najvećih prepreka za poslovanje, osim smanjene potražnje, privrednici isticali činjenicu da je prihod od poslovanja nedovoljan za održavanje postojećeg broja zaposlenih.

Odlaganje obaveza ili gomilanje dugova?

Kritike stručne javnosti odnosile su se pre svega na pitanje da li je opravdano davati podsticaje svima, iako se zna da su neke delatnosti ugroženije od drugih, a neka preduzeća u većem riziku od zatvaranja. Slične dileme bile su tema rasprava i kada je u pitanju pomoć od 100 evra koju su primili svi punoletni građani.

Osim neusmerene pomoći, vlasnici malih preduzeća zabrinuti su i zbog toga kako će im poslovanje izgledati u budućnosti, a svoje dileme, pitanja i kritike rešili su da objedine u okviru „Saveza 98%“ koji na zajedničkoj fejsbuk-grupi služi za razmenjivanje iskustava i međusobne pomoći poslodavaca, ali i za slanje apela državi da preispita da li su dosadašnje mere dovoljne i odgovarajuće.

Da je potrebno napraviti grupu na društvenim mrežama i stupiti u kontakt sa drugim vlasnicima preduzeća, preduzetnica Marija Čalija shvatila je čim je uvidela koliko će zabrane obavljanja određenih delatnosti uticati na ceo sektor malih privrednika. Tada je pokrenula i peticiju sa konkretnim zahtevima za pomoć privredi koja je za tri dana sakupila više od 25.000 potpisa. Nakon toga usledile su i mere države.

„Što se tiče donetih mera, Vlada je pokazala da nema sluha za preduzetnike. Podrška Vlade od tri minimalca po zaposlenom i odlaganje poreza i doprinosa za 2021. ne rešavaju problem preduzeća koja će zbog drastičnijeg pada prometa i likvidnosti biti primorana da se zatvore, ili su to već uradila. Ono što je moglo da bude značajno olakšanje preduzetnicima – otpis doprinosa –  postalo je duplo zaduženje u budućnosti, jer nas od januara praktično čeka plaćanje i redovnih doprinosa i ovih koji su odloženi u aprilu, maju i junu“, kaže Čalija za „Novu ekonomiju“.

Direktor Unije poslodavaca Srbije Srđan Drobnjaković pak za „Novu ekonomiju“ objašnjava da je država pod pritiskom i predlozima poslodavaca imala sluha i ublažila merama tešku situaciju poslodavaca, a samim tim i zaposlenih. Smatra međutim, da ima mesta i za nove predloge, a sa državom su u pregovorima u vezi sa potencijalnim novim merama.

„Mi smo predložili snižavanje stope PDV na deset odsto za najugroženije sektore turizma i ugostiteljstva. To je mera koju su već primenile neke zemlje, poput Austrije. Takođe, bilo bi logično da se umanji iznos zakupa na prostore u javnom vlasništvu za firme koje su obustavile ili značajno smanjile obim poslova.“

Drobnjaković dodaje da treba razmisliti i o bespovratnoj pomoći za one koji su najviše pogođeni krizom, a sve sa ciljem da se obezbede osnovna likvidnost i nastavak poslovanja.

Šta kada prođe sve?

Na potrebu nastavka podrške privredi ukazuju i predviđanja Svetske banke da će srpska ekonomija u 2021. godine ući u recesiju, dok podaci koje je objavila Agencija za privredne registre pokazuju da postoje realne šanse da nelikvidnost preduzeća u 2020. godini bude na značajno višem nivou nego što je to bilo u ranijem periodu.

Tako je, na primer, u 2019. godini bilo 54.789 preduzeća koja su duže od tri meseca bila u stanju nelikvidnosti, dok je u 2020. godini za samo prvih šest meseci takvih preduzeća bilo 36.888. Ukoliko imamo u vidu da prva tri meseca ove godine nije bilo ni restriktivnih mera, kao ni proglašene epidemije, a da su preduzeća i sa početkom krize trošila svoje dotadašnje rezerve, moguće je očekivati da bi broj nelikvidnih preduzeća u drugoj polovini godine mogao biti i veći. Čak i kada bi ostao na istom nivou, na kraju godine bismo imali povećanje od skoro 35 odsto preduzeća koja bu bila nelikvidna duže od tri meseca.

Šta će biti teško je predvideti, pogotovo kada nismo ni sigurni u verodostojnost informacija koje do nas stižu. Naše sagovornice jesu zabrinute, ali veruju da će uspeti da se prilagode novoj situaciji.

„Verujem da ćemo nastaviti posao. Važno je verovati. Ova kriza će izbrisati deo tržišta i konkurencije, posebno one koji su vezani za Severnu Ameriku i nove igrače koji su tek ušli na tržište. U ovim vremenima nije lako biti startap i biće im teško, kao i svima koji nisu sto odsto prigrlili internet, skajp ili poslovanje preko interneta“, kaže Ana Marija Kopert iz Ino edukacije.

Milica Čalija takođe veruje da će nastaviti sa svojim radom, ističući da im plasiranje proizvoda na internetu ni ranije nije bilo strano, ali veruje da ćemo tek morati da se prilagodimo novonastaloj situaciji.

„Pre ili kasnije, u staroj ili novoj normalnosti, situacija će sigurno postati uobičajena. Važno je do tada naći poslovni model koji će malim preduzećima omogućiti da prežive“, zaključuje Čalija.

*Ovaj tekst je podržao Balkanski fond za demokratiju. Stavovi izraženi u tekstu ne predstavljaju nužno mišljenje Balkanskog fonda za demokratiju, Nemačkog Maršalovog fonda SAD, već su isključivo odgovornost Business Info Group.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Komentar(1)

Оставите одговор на Dragana Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.