Svet
Direktne strane investicije (SDI) na zapadnom Balkanu su stabilne i povećavaju se svake godine. Međutim, prema nekim analitičarima, kada je profil investicije u pitanju, veći deo i dalje teži da bude usmeren ka niskotehnološkim proizvodnim poslovima, na neki način suprotno ciljevima Industrije 4.0 koje su si zemlje regiona postavile za sebe, piše portal Emerging Europe.Glavna pitanja i izazovi vezani za SDI u regionu povezani su kako sa njihovim geografskim položajem, tako i sa strategijama koje su države izabrale u cilju privlačenja investicija.U Srbiji, koja neprekidno pokazuje dobre brojeve stranih direktnih investicija i regionalni je lider, ova pitanja ostaju izazov, sa velikim ulaganjem, što je pre svega rezultiralo izgradnjom fabrika koje zapošljavaju relativno niskokvalifikovanu radnu snagu.„Većina SDI u Srbiji, a ukupno na zapadnom Balkanu, bavi se niskotehnološkom proizvodnjom, koja zahteva niskokvalifikovanu radnu snagu. Jednostavno rečeno, Srbiji i zapadnom Balkanu nedostaje visokokvalifikovana radna snaga koja je potrebna za visokotehnološke kompanije “, kaže Branimir Jovanović, ekonomista sa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (wiiw) i stručnjak za region zapadnog Balkana.Mahmud Bušatlija, beogradski savetnik za SDI, se slaže sa ovom procenom.„Ako pogledate učešće nemačkih investitora na našem [srpskom] tržištu, sa velikim brojem njihovih kompanija i desetinama hiljada zaposlenih, stvarnost je takva da je broj zaposlenih oko 150 po kompaniji. To znači da su većina ovih preduzeća MSP, od kojih je samo nekoliko velikih preduzeća, što znači da su usluge tih kompanija više zanatske, a ne industrijske “, objašnjava on.Vreme je da se ukinu subvencijeRelativno niskotehnološka priroda SDI u regionu vezana je za još jedno pitanje, odnosno relativno kontroverzne politike subvencionisanja koje vode zemlje zapadnog Balkana. Budući da zemljama nedostaje visokokvalifikovana radna snaga koja bi bila privlačna za visokotehnološke investicije, prisiljene su da se takmiče na različite načine.„Njihova prednost [zemalja zapadnog Balkana] u odnosu na druge regione je ta što nude niže plate, niže poreze i izdašne pakete podrške stranim kompanijama. Ovi faktori su važni za proizvodne, radno intenzivne kompanije, ali ne i za visokotehnološke kompanije “, objašnjava Jovanović.Politika subvencionisanja stranih investitora pokazala se u najmanju ruku kontroverznom u zemlji. Bušatlija slabo gleda na ove politike, jer kaže da su u Srbiju privukli špekulativni kapital, što utiče na rejting zemlje.„Analizirajući uslove tokom dužeg perioda, jasno je da subvencije uglavnom privlače špekulativni kapital, u obimu koji je manji od potrebnog, dok je ostatak pokriven sredstvima iz državnog budžeta“, kaže gospodin Bušatlija. „Investitori preuzimaju obavezu da nastavljaju svoje glavne aktivnosti samo određeno vreme, što ne garantuje da će se povećanje zaposlenosti održati.“Dodaje da takva špekulativna vrsta kapitala uglavnom podstiče stvaranje radnih mesta sa niskim platama i niskokvalifikovanim radnicima, sa minimalnim platama i minimalnim doprinosima za zdravstveno i penzijsko osiguranje.Nedostatak transparentnostiJovanović ipak ističe da je Srbija u poslednje vreme zabeležila neke relativno impresivne SDI. Konkretno, u 2018. i 2019. SDI su činile oko osam procenata BDP-a Srbije. Pa ipak, u ove dve godine BDP je samo porastao za oko četiri procenta na godišnjem nivou, što pokazuje da SDI nisu sve i kraj kada je u pitanju ekonomski rast.Ipak, prema rečima Jovanovića, uprkos činjenici da su izdašne subvencije privukle investicije, način na koji je Srbija krenula u tome ostavlja nešto da se želi, posebno kada je reč o transparentnosti.„Takođe je važno znati cenu politika za privlačenje SDI. Srbija daje izdašne subvencije i pakete podrške stranim kompanijama, kao i mnoge zemlje iz regiona. Vlada bi trebala biti transparentna u vezi s tim i najaviti podršku koju je dobila svaka kompanija “, kaže on. „Neke zemlje iz regiona, poput severne Makedonije, su to učinile i ništa se strašno nije dogodilo. To bi ekonomistima omogućilo da urade analizu troškova i koristi politika, a javnost da napravi bolju procenu rada vlade “.Konačno, pitanje koje muči mnoge stručnjake u regionu, je zašto zemlje zapadnog Balkana nisu bile toliko uspešne u privlačenju visokokvalitetnih stranih direktnih investicija kao što je to bila grupa zemalja Višegrada?Prema rečima Jovanovića, u igri je više faktora.Geografska blizina zapadne Evrope je jedna od njih. Zapadni Balkan je jednostavno malo predaleko. Nemačkoj kompaniji je lakše da otvori pogon u Češkoj ili Poljskoj, nego u Srbiji ili Crnoj Gori.Zatim postoje opšti ekonomski uslovi kada je svaki region prvi put počeo da se nadmeće za strane investicije. Kada je Višegradska četvorka ušla u EU davne 2004. godine, ekonomski uslovi „Velike umerenosti“ bili su svuda u igri sa visokim ekonomskim rastom, a SDI su takođe imale uzlazni trend.„Zemlje Višegrada takođe imaju prilično dobru infrastrukturu, funkcionalne institucije i kvalifikovanu radnu snagu“, kaže Jovanović.Suprotno tome, kada je započeo Zapadni Balkan i pokušao da kopira ono što je učinila Višegradska četvorka, ekonomski uslovi bili su gori zbog recesije 2008. Ali u igri su bili i drugi faktori.„Zemlje zapadnog Balkana pokušale su da kopiraju ovu [strategiju Višegradske četvorke], ali kako to obično biva prilikom kopiranja, nisu uspele. Prostor su već zauzele zemlje Višegrada, nisu imale ništa novo da ponude, osim nižih zarada, što izgleda nije bilo dovoljno “, ističe Jovanović.Preživeti Kovid-krizuSada se region suočava sa još uvek nejasnim ekonomskim posledicama pandemije Covid-19. Uz očekivanu duboku recesiju, ovo će verovatno uticati na SDI. Prema rečima Bušatlije, priliv SDI u Srbiju najviše će zavisiti od toga kako će Nemačka i Italija, dve najveće investitorke, same podneti krizu.„Činjenica da su Italija i Nemačka u recesiji igraće veliku ulogu u očekivanom usporavanju priliva SDI“, objašnjava on.Jedan od načina na koji bi Srbija mogla da bude fleksibilnija je umanjivanje dominacije Evropske unije u njenom miksu stranih investicija.„Moramo voditi ekonomsku politiku koja bi bila uravnotežena proširivanjem saradnje sa Sjedinjenim Državama, Rusijom, Kinom i Turskom, što bi smanjilo udeo razmene sa EU, odakle potiče većina rizika“, objašnjava Bušatlija .Generalno, SDI ostaju važan izvor kapitala i ekonomskog razvoja za zemlje zapadnog Balkana.Međutim, zemlje regiona moraju da rade na povećanju ne samo kvantiteta već i kvaliteta investicija koje privlače povećavanjem udela visokotehnoloških projekata i transparentnijim u pogledu celokupnog procesa.