Bugarska jesen nezadovoljstva: U iščekivanju izbora 2021. godine
Autor teksta je Adrian Nikolov istraživač na Institutu za tržišnu ekonomiju, najstarijem nezavisnom ekonomskom think tank-u u Bugarskoj i član mreže 4Liberti.euBugarska je imala svoju jesen nezadovoljstva. Masovni protesti opisani kao krstaški rat protiv korupcije i zarobljavanja države nisu uspeli, dok su izgledi za reformu oligarhijskog modela u najboljem slučaju sumorni. Iz tog razloga Bugari očekuju zimu stagnacije i političke blokade pre nego što na proleće izađu na birališta za parlamentarne izbore.Otkud nemir? Iskra koja je zapalila plast sena bio je snimak na društvenim mrežama u julu koji je prikazao posetu istaknutog opozicionog političara Hrista Ivanova ilegalno izgrađenoj palati u Rosencu kod Burgasa, koja je u vlasništvu bivšeg šefa stranke Pokret za prava i slobode (DPS) i poznatog tajkuna Ahmeda Dogana. Palatu, koja je postala simbol korupcije i zarobljavanja države, okružilo je nekoliko hiljada demonstranata koji su se sukobili sa policijom. Odatle su se protesti preselili u Sofiju, bugarsku prestonicu, gde je šatorski kamp postavljen usred jedne od najprometnijih raskrsnica. Od tada su se ulični protesti dešavali svakih nekoliko nedelja.Postojala su dva glavna problema koja su pokretala proteste. Prvi problem bio je sveprisutna korupcija, nepotizam, zarobljavanje države i oligarhijska kontrola pseudo-demokratske vlade koju je premijer Borisov trebalo da otelotvori, a drugi, uloga generalnog tužioca Ivana Geševa kao neizabranog moćnika koji nikome nije odgovoran. Uloga novca EU kao goriva za oligarhiju takođe je bila u prvom planu poruke demonstranata, koji su zahtevali ostavku kako Borisova, tako i generalnog tužioca, zajedno sa promenom uloge kancelarije potonjeg u pravosuđu.Borisov je manje-više ignorisao zahteve demonstranata. Činilo se da je reagovao kada je, krajem leta, zamenio nekoliko ključnih ministara povezanih sa strankom DPS, mada ova rekonstrukcija nije dovela do značajne promene u političkom pravcu ili odlučivanju. Takođe, u avgustu je pravni tim njegove političke stranke užurbano izradio novi Ustav koji se suočio sa podsmehom stručne zajednice i kasnije postao tema kritičkog izveštaja Venecijanske komisije. Napušteni ustavni projekat postigao je, međutim, jedno, a to je iskakanje iz političkog diskursa na više od dva meseca.U jesen 2020. demonstranti su bili suočeni ne samo s nepopustljivim Borisovom, već i sa brzim širenjem Covid-19, primoravajući ih da obustave sve protestne aktivnosti bez postizanja bilo kog od svojih ciljeva, a pristalicama protesta nije ostalo ništa više od nejasnog obećanja da će se suočiti sa premijerom i njegovom vladom na opštim izborima na proleće 2021. godine.Trenutno sve ankete ukazuju na značajno vođstvo Borisova i njegovih saveznika. To je i očekivano, s obzirom na to da je opozicija u parlamentu slaba, neorganizovana i suočena sa krizom identiteta i manjkom talenata, dok su vanparlamentarnom pokretu ugušeni protesti. Za sada najbolje šanse da izazove vladajuću stranku ima bivši voditelj kasnonoćne emisije, Slavi Trifonov. Međutim, taj izbor mogao bi rezultirati još jednom pobedom populizma.Bitan faktor u narednim mesecima biće produbljivanje zdravstvene i ekonomske krize u Bugarskoj. Dok je prvi talas Covid-19 proizveo samo blage ekonomske posledice praćene brzim oporavkom, vlada je sporo reagovala na drugi. Posledice će verovatno biti katastrofalne, kako u ljudskom tako i u ekonomskom smislu. Iako je Borisov kritikovao sve delove opozicije, nema dokaza da je to uticalo na vladinu izbornu podršku, ostavljajući malo nade za značajne promene u predstojećem političkom ciklusu.

-270x152.jpg)








-270x152.jpg)


-270x152.jpg)











