
Niko neće u profesore matematike
Srbiji se suočava sa ozbiljnim nedostatkom profesorskog kadra. Samo za matematiku nedostaje 700 predavača. Nema ni dovoljno profesora informatike, jezika, javlja RTS. Veliki problem je u tome š...

Srbiji se suočava sa ozbiljnim nedostatkom profesorskog kadra. Samo za matematiku nedostaje 700 predavača. Nema ni dovoljno profesora informatike, jezika, javlja RTS. Veliki problem je u tome š...

Narodna banka Srbije (NBS) saopštila je da je agencija „Standard end Purs“ (Standard and Poor’s – S&P) zadržala rejting Srbije na nivou BB+, uz potvrđivanje stabiln...

Intervju sa Snježanom Milivojević, profesorkom na Fakultetu političkih nauka, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Snježana Milivojević o društvenim mrežama posle pandemije (AUDIO)Ljudi doživljavaju internet i društvene mreže kao nešto što predstavlja opšte dobro -- maltene kao neku vrstu komunalne službe -- i u skladu sa tim očekuju da im sleduju neka prava. Kako to pomiriti s činjenicom da internetom upravljaju kompanije koje imaju svoje privatne vlasnike?Snježana Milivojević: Teško. Posle prve decenije entuzijazma, kada smo svi na internet gledali kao na novi prostor slobode i novu javnu sferu, već u drugoj deceniji smo se susreli sa nekim užasno upozoravajućim znacima u oblastima politike i ekonomije, i direktnim uticajem koji je internet imao na pad demokratije, kao i ljudskih prava i sloboda. Sada već ne znamo kako bismo bez njega kupovali, išli u školu, dopisivali se -- i ta radikalna promena je, u stvari, pokazala da je kumulirana inovacija u toj oblasti prevazišla naše mogućnosti da se sa njom kao društvo organizovano nosimo. S druge strane, vlasnici tehnoloških kompanija koje su u osnovi interneta su u prvoj rundi odneli pobedu nad društvom, i uspeli da nas ubede da bi svaka vrsta društvene intervencije u toj brzorastućoj oblasti sputala kreativnost i zaustavila njen razvoj. Svi mi koji smo se zalagali za regulativu smo se osećali kao cenzori, ali, kako jedan autor kaže: “Mi ipak ne živimo na slobodnom tržištu, nego u društvu.” Društva prvo ignorišu promene, pa onda pokušavaju da primene staru regulativu -- recimo, nešto što je radilo na televiziji, kao kada bismo pokušali da napravimo neki REM za internet... Onda shvate da to ne funkcioniše, i tek nakon toga krenu da traže stvarne regulativne istrumente. Za to vreme se ta teritorija već komercijalno zauzme, i onda regulacija ide mnogo teže.Kako društvene mreže uspevaju da izbegnu odgovornost za javni interes u ovoj oblasti?SM: Društveni mediji insistiraju na tome da su oni zapravo tehnološke kompanije, i da se zato na njih ne odnosi ta “medijska” regulativa. Tradicionalni mediji, koji su takođe komercijalne kompanije, su svejedno regulisani, zato što obavljaju posao koji je od velike važnosti za demokratiju. Tehnološke kompanije, naravno, ne žele da budu tako čvrsto regulisane -- te velike platforme se prave da nemaju nikakve veze sa sadržajem koji objavljuju, ali profitiraju od njegove distribucije, a one koji ga proizvode ostavljaju bez novca. Mi smo zadovoljni kupci, jer je sadržaj besplatan, ali smo nesrećni građani, jer je sadržaj sve manjeg kvaliteta, zato što u njega niko ne investira.U Evropi i svetu se već priča o nekom sistemu u kome bi se štitila sloboda tehnoloških kompanija, ali bi se, recimo, deo novca koji zarađuju preusmerio nazad u medije. Znači, one bi kroz neki sistem taksi bile oporezovane za posao koji rade -- na toj “distribuciji”, a ne proizvodnji -- jer oni sada parazitiraju na prodaji tuđeg sadržaja. Naravno, otpor tome iz tog komercijalnog tehnološkog krila je ogroman. Uvek bude tog vrištanja: "Cenzura, cenzura!" ali ta priča nije na liniji cenzura - sloboda, nego na liniji dileme da će demokratska društva kakvim ih znamo opstati bez novinarstva i informativnih medija, jer oni u ovakvom aranžmanu umiru. Dakle, javni interes sada zavisi od dobre volje vlasnika velikih privatnih korporacija, koji baš i nemaju neki razlog da ga stave ispred svog privatnog.Društvene mreže se vade da su samo platforme preko kojih drugi nude sadržaj, ali one imaju algoritme koji određuju koji sadržaj će se prikazivati. Kakve sve opasnosti krije korišćenje algoritama?SM: Oni te algoritme koriste kako bi stvorili utisak da je tu sve tehnološki neutralno -- da ne bismo posumnjali da je tu posredi neka ideologija, i da se neke stvari favorizuju... Algoritmi su posledica dve stvari. Kao prvo, tako se štedi na ljudskom radu, a kao drugo, tako se objektivizira taj ogromni saobraćaj. Glavna posledica uvođenja algoritama u selekciju sadržaja je što oni favorizuju saobraćaj, a ne sadržaj. Njih ne interesuje šta je zapravo to što nude -- nema rangiranja sadržaja po kvalitetu. Arhitektura društvenih mreža je po svojoj prirodi takva da se korisnicima samo kaže: “Evo, ovde ima najviše sadržaja.” Taj promet, taj saobraćaj je ono što donosi najviše novca. Drugi problem je to što se algoritmima, naravno, može manipulisati. Dalje, u tom anonimnom svetu se lako proizvode lažni nalozi i sajtovi, ka kojima se sadržaj onda usmerava, i tako se proizvodi neki fiktivni oblak popularnosti. Mislim da je ključna stvar to što su korisnici sadržaja i njegovi proizvođači razvezani -- oni žive na različitim planetama, a između njih postoji platforma, koja je u stvari indiferentna prema tom sadržaju. U ovih nekoliko kratkih godina smo videli užasnu polarizaciju unutar tog digitalnog okruženja, koja je posledica toga što s tim usmeravanjem sadržaja u tačno određenom pravcu dolazi do jedne vrste razvrstavanja publike, koja se tako grupiše u ono što se sad već zove “eho sobe”. Svi se izolujemo u svoje prijateljske grupe, u kojima se ne izlažemo različitim mišljenjima i viđenjima -- kad nam se na mrežama neko mišljenje ne dopada, mi ga odmah brišemo.Koje su posledice razvrstavanja sadržaja i publike na internetu?SM: Te prijateljske grupe, odnosno grupe sličnomišljenika, onda formiraju okruženje u kome se sve manje može razgovarati sa onima koji drugačije misle. To s jedne strane malo polarizuje te grupe, a sa druge strane ih često i ekstremizuje -- dakle, uverava ih da su njihova mišljenja prava i bolja, i da nema popuštanja. Tako se stvara jedna klima razvrstavanja, koja onda taj sajber-prostor čini prostorom koji naseljava neka vrsta digitalnih plemena, među kojima ima sve manje komunikacije. Neki autori čak govore o “sajber-balkanizaciji”. Ono što pouzdano znamo jeste da raste polarizacija, da se ekstremizuju razlike i da raste ekstremni govor. Taj ekstremni govor, čiju su javnu upotrebu u preddigitalno doba društva imala načine da sankcionišu, ovde izlazi u javnost bez ikakve kontrole, zaštićen idejom da bi, ako krenete da cenzurišete ili regulišete jednu vrstu govora, to moglo biti opasno po slobodu uopšte. Tako da se u društvima, čini mi se, podiže prag tolerancije na agresivni govor, i mislim da je to posledica njegovog nekontrolisanog izlivanja u javnost putem društvenih mreža.Kakva rešenja postoje u svetu za pravno regulisanje ovih problema na internetu?SM: Postoje tri vrlo različita pristupa regulativi -- jedan je američki, drugi kineski, a treći je evropski. Znači, Amerika je mnogo sklonija tome da tržište bude liberalizovano, da regulativa bude minimalna, i da se država drži na velikoj distanci. Njihov stav je da te velike korporacije same najbolje mogu da štite svoj interes, i onda se od njih u nekom trenutku očekuje da se samoregulišu. To je ista ova iluzija -- prvo smo im dali javni interes u privatne ruke, a onda im kažemo: “Hej, hajde da se sad još i malo samoregulišete.” Kako to izgleda kad tamo država pokuša da se umeša, videli smo kad je Fejsbuk posle onog velikog skandala sa prodajom podataka svedočio pred američkim Kongresom -- to je bilo kao neka parodija demokratskog procesa kontrole, nije se znalo ko tu koga kontroliše... Ja mislim da vlasnici i vođe tih korporacija znaju da će nezadovoljstvo njima u jednom trenutku eskalirati. Eto, Fejsbuk je pre nedelju, dve objavio istorijsku odluku -- formirao je nezavisni nadzorni odbor, koji će, kako se najavljuje, će biti vrhovni sud Fejsbuka. Znači, neka vrsta autonomnog organa koji će propisivati pravila kroz donošenje pojedinačnih ocena o govoru mržnje, i drugom neprihvatljivom govoru. Dakle, baviće se sadržajem, i u tom odboru za sada ima 20 ljudi -- na spisku su bivši ministri, nobelovci, vrlo uticajni ljudi... Ipak, već ima sumnje da će oni išta zapravo moći da urade, ali hajde da im damo šansu da pomognu Fejsbuku da odgovori na te izazove.Kako tome prilaze ostali veliki igrači -- Evropska unija i Kina?SM: Evropska unija, čini mi se, jasno hoće da čvršće reguliše, i hoće to da uradi konzistentno. Problem sa Evropskom unijom je u tome što određena regulativa može da bude doneta na nivou Unije, ali da se članicama opet ostavi određena sloboda, i tu na nivou pojedinih država često bude velikih razlika. U osnovi regulative koja se odnosi na visokotehnološku industriju je najpre direktiva o zaštiti podataka o ličnosti, GDPR, kojom se štiti privatnost, i kompanijama se postavljaju visoki standardi u pogledu toga kako da postupaju sa privatnim podacima. Druga važna linija regulisanja u Evropskoj uniji se odnosi na ono što se zove “jedinstveno digitalno tržište” koje Evropa pravi, i na kome je sad donela regulative o zaštiti autorskih prava. Najjednostavnije rečeno, radi se o tome da Gugl i druge velike platforme ne mogu da preuzimaju autorski sadržaj od novina i ostalih proizvođača sadržaja, i da ga plasiraju bez ikakve obaveze da ga plate ili da učestvuju u finansiranju njegovog stvaranja. Mislim da u Evropi, u tamošnjoj akademskoj zajednici, ali čini mi se i uopšte u javnosti, raste svest o tome da tako nešto treba da se uradi. U međuvremenu, da završim tu priču o razlikama, se pojavio i taj treći, da kažemo, “veliki akter” -- Kina -- koja je, naravno, zainteresovana za drugačije odnose u sajber-svetu. Baš sam sad gledala neko istraživanje o tome kako su zemlje sveta prikazana na Vičetu, na kineskom internetu, i u Kini su državne medijske kuće relativno umerenije, a komercijalne su mnogo kritičnije prema ostatku sveta, a mnogo pohvalnije prema Kini. Tu sad vidimo jednu inverziju, koja je karakteristična za autokratije -- da tamo, navodno, preduzetnici i velike kompanije čvrsto brane vlast i svrstavaju se pod njenu zastavu. Kineska ideja regulativa je u mnogim normativnim stvarima potpuno nespojiva sa regulativom Evropske unije.Kako se internet koristi u autokratskim državama i društvima?SM: Internet se u autokratskim zemljama, malo više nego u demokratskim, inicijalno doživljavao kao prostor slobode. To je zato što demokratije imaju čvrste tradicionalne medije, pa su se digitalnim okretali ili oni koji, kao predsednik Tramp, misle da u tradicionalnim nisu dobro prihvaćeni, ili ljudi koji su se bavili nekim bočnim temama. U autokratijama se taj prostor, budući da je bio manje regulisan, isprva doživljavao kao neki prostor slobode. Međutim, autokrate su se vrlo brzo dočekale na noge, i mi danas u najautokratskijim zemljama imamo veliku kontrolu i efikasan menadžment tog prostora. Recimo, te armije od 50 centi -- koliko je bila, je li, ta dnevnica za botovski rad -- su gajene na farmama upravo u Kini i Rusiji. Mnogi tvrde da su ruski botovi podrivali američke i britanske izbore, odnosno glasanje za Bregzit, i da se spremaju to ponovo da rade i za predstojeće američke izbore. To je autsorsovan posao -- kao što Najk u perifernim zemljama traži jeftinije fabrike sa jeftinijom radnom snagom, tako se i ova proizvodnja razmnožava. Sada istraživanja pokazuju da i u demokratskim zemljama građani doživljavaju nosioce javne vlasti kao veliku opasnost po istinu. Jedan od kreatora izborne pobede predsednika Trampa kaže: “Političke partije, Demokrate -- oni nisu problem. Problem su mediji, a sa njima se radi tako što ih se zasipa đubretom.” Zašto je Tramp na Tviteru?SM: Predsednik Tramp nije otišao na mreže samo zato što je jako vešt, nego zato što tu vrstu govora kojim se on služi mediji u Americi ne tolerišu. Za njega tamo nije bilo prostora u javnom govoru, i on je, bez obzira što je predsednik države, bio izložen velikoj kritici. Ta njegova priča o dubokoj državi, o liberalnim medijima i svemu nesklonom njemu potiče od toga što se on tamo nije osećao dobro... Vidite, kod nas je razlika u tome što se naš predsednik u mejnstrim medijima oseća odlično -- odatle se u stvari i lansira podrška njemu, koja se onda prenosi u sajber-svet. S druge strane, predsednik Tramp je morao iz sajber-sveta da, kako on kaže, “napada” tradicionalne medije, koji se svojim profesionalnim i kritičkim stavom tome opiru, i zbog toga su za njega oni “lažne vesti”, neprijatelji predsednika i demokratije, i njegov najveći protivnik.Kako su društvene mreže funkcionisale kao izvor informacija tokom pandemije?SM: Pandemija je bila -- ili je možda još uvek -- jedan trenutak užasnog prekida svega. Ima nekih tvrdnji da je pandemija za mnoge medije bila jedan apokaliptičan događaj, da je neće preživeti. Recimo, saobraćaj na internetu je porastao za 50% već u prvoj nedelji, a prihod je u istom periodu, dok je još bilo nekih zaliha, opao za 30%. I vi sad vidite da su proizvođači informacija radili više nego ikad, a zarađivali manje nego ikad -- i to nije situacija u kojoj može da se preživi ni mesec dana, a kamoli na duži rok. Veliki mediji po svetu dižu sve zastave upozorenja i kažu: “Ovo se neće preživeti.” To nije samo atak na medijske kuće, to je, naravno, atak i na demokratiju, jer mi ne znamo kako će ona izgledati bez informacija. Šta se desilo -- znači, glad za informacijama je tokom pandemije bila ogromna, što je normalno u krizi. Međutim, ta ogromna količina informacija je izgleda sejala ogromnu konfuziju -- da li treba nositi masku ili ne, da li lek leči ili ne leči, da li je zaraženih više ili manje, da li će biti drugog talasa ili neće... Dakle, ispada da ni na jedno pitanje nemamo odgovor, a konstantno smo bili uključeni u taj tok informacija. Ta arhitektura interneta, po kojoj vi u istoj ravni imate ekspertsko mišljenje, antivakserska tumačenja i slike sa letovanja, ozoniranje i lečenje proverenim metodama, je građane dovela u situaciju da ne znaju kome da veruju. Odmah posle ukidanja vanrednog stanja kod nas, a u mnogim zemljama posle tog smanjenja pika epidemije registrovano je ogromno povlačenje pažnje -- dakle, aktivno izbegavanje informativnih sadržaja. Ovo “društvo postistine” ne počiva na pretpostavci da istine nema, nego da ona nije važna.Koje vrste lažnih vesti su se najčešće širile tokom pandemije? SM: Prva bi se odnosila na mit o poreklu virusa. Od podvrsta tu prvo imate tehnološko krilo, koje podrazumeva 5G mrežu, i tako dalje... Dalje imate teoriju ljudske zlobe, to je Bil Gejts, a imate i društvene teorije, o tome kako je virus iz laboratorije pustio vakcinaški ili farmaceutski lobi -- sad, tu ima varijacija, uključujući i političko-diplomatskih, u odnosu na to da li je navodno izašao iz Vuhana, ili iz neke laboratorije na Zapadu, pa je podmetnut Kini. Druga grupa lažnih vesti se odnosila na te suprematističke teorije, o tome kako postoje izabrane grupe kojima virus ništa ne može, jer imaju genetsku superiornost... Da ih štite ili Bog, ili neke njihove predispozicije i dobrota… I tu takođe ima varijacija, a i kod nas je ta teorija bila uspešno posađena. Treća grupa se odnosila na, da tako kažem, plašenje virusom. “Virus seje smrt” ili “virus je kao kuga” -- sećate se, i kod nas je bilo tih naslova... Četvrta grupa se odnosila na čudesne lekove, od rakijice do hlorokina, i u tome su takođe učestvovali kako političari, tako i doktori i kvazidoktori. Takođe, još jednu, poslednju grupu čini ovaj talas lažnih vesti vezan za testiranje i tok bolesti.Da li su oni koje i dalje zanimaju vesti tokom pandemije promenili to gde ih traže?SM: Sva istraživanja pokazuju da su čak i kod nas dominantni izvor vesti i izvor kome se najviše veruje javne televizije, dakle javni servis. To još jednom potvrđuje da se nikako ne bi trebalo igrati sa RTS-om -- odnosno, da bi trebalo uložiti sve napore da ta televizija stvarno bude javni servis. Nju obično prate stariji i obrazovaniji gledaoci, koji su otvoreniji za pluralizam ideja. To je slučaj i globalno -- recimo, globalni javni servis kakav je BBC tokom pandemije iz svih krajeva sveta ima veću posećenost nego u vreme kada nema krize. Takođe, poverenje u tradicionalne medije je veće u poređenju s digitalnim. Recimo, “dobri” -- šta god to značilo -- medijski sajtovi, odnosno ugledni mediji, uživaju poverenje čak i do 60%, dok je stepen poverenja u društvene mreže ispod 30%. To je ogroman jaz u poverenju, ali je problem u tome što veliki deo populacije, čak dve trećine, više ne pristupa sadržajima direktno, nego im pristupa baš preko društvenih mreža, ili preko pretraživača ili agregatora. Kažu da je u razvijenijim zemljama to slučaj sa do 70% stanovništva, ili čak do 90% kad je u pitanju mlada publika -- znači, oni ni ne znaju da vest koju čitaju dolazi sa BBC-ja. U Americi i Britaniji, kad pogledate, dve trećine sadržaja koji kolaju medijima i dalje dolazi iz štampanih medija. Dakle, štampa je medij ozbiljne političke komunikacije -- tamo rade dobri novinari, tamo su standardi visoki, i tamo se profilisala ta uloga medija da diktiraju teme.
Nakon uspešno održane prve Talking Minds diskusije sa Petrom Veličkovićem, naučnim istraživačem kompanije DeepMind, na red dolazi online izdanje sa Nikolom Mrkšićem, osnivačem PolyAI -a, jedne od nauspešnijih platformi za dizajn sistema za dijalog, posvećeno veštačkoj inteligenciji.Svoje bogato iskustvo i razvojni put u ovoj oblasti, podeliće 18. juna u 19 časova, na Zoom platformi. Svoje prisustvo možete obezbediti besplatnom registracijom na linku . PolyAI platforma je kreirana kako bi se razvili agenti za veštačku inteligenciju sposobni da vode složene razgovore u okviru korisniče podrške. Za razliku od glasovnog (voice) asistenata, ovi agenti su usko specijalizovani za konkretne domene u okviru kojih pružaju složene odgovore, „učeći“ upravo na bazi ljudskih razgovora, ali i posebnih algoritama koji im omogućavaju da razumeju i one slučajeve sa kojima se ranije nisu susreli. To je samo jedno od pitanja na koje će Nikola Mrkšić odgovoriti u okviru druge Talking Minds diskusije, čiji će domaćin biti Jovan Stojanović, osnivač Srpskog društva za veštačku inteligenciju (Serbian AI Society ili SAIS) i skupa Wonderland AI Summit. Nikola Mrkšić je završio Matematičku gimnaziju u Beogradu, a interesovanja i posvećenost odveli su ga u tim kompanije Apple, gde je radio na usavršavanju sistema za razumevanje govora. Start up-a kompanija na čijem je čelu, nedavno je dobila investiciju vrednu 12 miliona dolara. Talking Minds - inspirativne priče o veštačkoj inteligenciji sa Nikolom Mrkšićem je druga u nizu uspešnih i inspirativnih priča u oblasti veštačke inteligencije. Cilj projekta je promocija dostignuća i potencijala u toj oblasti, uz podršku uspešnih stručnjaka iz celog sveta.

Prva „Ja volim Štark“ prodavnica otvorena je 11.juna u Nišu, u centralnoj gradskoj zoni, u Obrenovićevoj broj 10, saopštila je kompanija. U prodavnici će se prodavati ...

Od jeseni će poljoprivredni proizvođači, trgovci, izvoznici, odnosno svi oni koji poljoprivredne proizvode kupuju ili prodaju, trgovinu moći vršiti na sigurniji, jednostavniji i brži način. Robna berz...

Doktor Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, izjavio je da nema poverenja u zvaničnu statistiku o korona virusu, jer nema uvid u to kako se prijavljuje bolest i koji se kriterijumi prim...

Pažljivi i savesni vozači mogu da očekuju veče popuste na premije osiguranja od autoodgovornosti, predviđeno je izmenama odluke Narodne banke Srbije. Reč je o vozačima u prvom i drugom premijskom stemepnu. Za osiguranike u prvom premijskom stepenu iznos bonusa je uvećan za 10 procentnih poena, a za osiguranike u drugom premijskom stepenu za 5 procentnih poena. Veći bonusi će se primenjivati od 30. juna 2020. godine.U skladu sa Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju, na premiju osiguranja od autoodgovornosti primenjuje sistem bonusa (popusta) i malusa (doplatka). Ovaj sistem omogućava da nižu premiju plaćaju osiguranici koji nemaju štete, a da oni koji štete prouzrokuju, plaćaju višu premiju osiguranja.Očekuje se da će ovaj sistem uticati da se poveća opreznost u saobraćaju.Prema sajtu Osiguranik.com, sistem bonus-malus funkcioniše tako što vozač koji prvi put kupi polisu obaveznog osiguranja dobija 4. premijski stepen. Dakle, kada prvi put kupite auto, nevažno da li je nov ili polovan, dobijate osnovni 4. stepen.Kada nakon godinu dana produžavate registraciju, a niste izazvali ni jednu štetu, idete na 3. stepen i dobijate bonus (popust) od pet odsto.Još jedna godina bez štete dovodi vas na 2. stepen i donosi popust od 10 odsto.Ako ni treće godine ne izazovete štetu, stižete na 1. stepen i dobijate 15 odsto popusta. Međutim, svaka izazvana šteta vodi vas tri stepena gore – malus.Na primer, ako ste na 4. i napravite jednu štetu, idete na sedmi stepen, što znači da vam osiguranje za sledeću godinu poskupljuje za 50 odsto.Skrivite li dve štete u istoj godini, idete na 10. stepen, što znači da vam osiguranje za sledeću godinu poskupljuje za 110odsto.Ako napravite tri ili više šteta u istoj godini, idete na 12. stepen, te vam osiguranje za sledeću godinu poskupljuje za 150odsto.U slučaju da imate maksimalan bonus, tj. na 1. ste stepenu, nakon izazivanja štete „skačete“ na 4. stepen.Dakle, svaka izazvana šteta – 3 stepena gore, svaka godina bez štete – 1 stepen dole.

Narodna banka Srbije usvojila je propis koji omogućava izdvajanje manjeg učešća potrebnog za odobravanje stambenih kredita kupcima prvog stana, saopštila je NBS.U skladu s novim propisom, za ku...

Javno preduzeće Srbijavode obavezalo se da do kraja septembra 2020. godine popiše sve visoke brane u registar visokih vodnih objekata. Kako se navodi u poslerevizionom izveštaju koji je sačini...

Ovog leta neće biti velikih koncerata na otvorenom u Evropi, bikova koji trče ulicama Španije ili festivala piva u Nemačkoj, ali će biti Egzita, Guče, Birfesta i ostalih srpskih festivala.Pandemija je primorala gotovo sve velike evropske festivale na otvorenom da odlože ili otkažu svoje programe.Biće to ozbiljan ekonomski gubitak za manifestacioni sektor.Tako su, između ostalih, britanski Glastonberi, hrvatski InMjuzik, mađarski Siget, kao i nemački Rok em ring i Oktoberfest otkazani.Jedan od najvećih svetskih festivala elektronske muzike, Tumoroulend, održaće se digitalno tokom vikenda od 25. do 26. jula, što može u velikoj meri oblikovati festivale u budućnosti.Međutim u Srbiji će se većina festivala održati, neki u kasnijim terminima nego inače. Predsednica vlade Srbije Ana Brnabić po preporuci Kriznog štaba zamolila je Egzit Festival da ne otkazuje svoj program, već da pomere datum za kasniji termin.Ona se sastala sa predstavnicima manifestacionog turizma, kako bi odredili uslove neophodne za održavanje festivala tokom avgusta i septembra.Sastanku su prisustvovali predstavnici festivala Egzit, Guča, Birfest, Nišvil i drugi, na kojem su izložili probleme održavanja festivala zbog pandemije.Brnabić je istakla da je održavanje manifestacija i festivala veoma važno, kako u cilju promocije lokalnog turizma, tako i u cilju oporavka manifestacionog sektora, koji je teže pogođen pandemijom.Zvanično je potvrđeno da će Egzit obeležiti 20 godina postojanja od 13. do 16. avgusta.Organizatori festivala rekli su da će blisko saradjivati sa nacionalanim kriznim štabom Republike Srbije, a kao jedna od mera biće i smanjenje kapaciteta festivala na pola od uobičajnih 55.000 posetilaca po danu.Nišvil i festival Lavfest u Vrnjačkoj Banji održaće se od 7. do 16. avgusta, odnosno od 6. do 8. avgusta.Sabor trubača u Guči, koji je bio najavljen od 3. do 9. avgusta, održaće se od 14. do 18. oktobra, kada je Sabor i osnovan 1961. godine.Beogradski festival Birfest na Ušću biće održani od 20. do 23. avgusta, a Beogradski festival igre počeće 11. septembra.
-270x152.jpg)
Osnivanje Instituta za veštačku inteligenciju naredne godine samo je jedna od mere predviđenih Akcionim planom za razvoj veštačke inteligencije 2020-2022 koji je usvojila Vlada Srbije pre nek...

Od izjednačavanja prava stranih i domaćih investitora 2002. godine iznos investicija u Srbiji se drastično povećava. Sa 326 miliona USD u 2002. godini na 1 milijardu USD u 2003. godini, do 4,2 milijarde USD u 2006. godini. Nakon pada SDI od 2008. do 2010. godine, 2011. je godina sa nadprosečnim iznosom, međutim u 2012. vidimo opet nagli pad gde se zatim vrednost SDI ponovo povećava iz godine u godinu i 2018. dostiže nivo od 3,5 milijardi EUR, navodi se u najnovijoj ediciji Nove ekonomije Investicije u Srbiji 2000-2020.Najviše SDI je pristiglo iz zemalja EU, zatim iz Amerike i od 2014. godine značajnije iz Azije, naročito Bliskog Istoka.Međutim kada se pogleda procentualno prema broju projekata najveći broj investicija stigao je iz Nemačke i Italije, 15,8% i 13,7% respektivno. Dok posmatrajući vrednosno, najveći iznos investicija pristigao je iz Italije i SAD, 12,5% i 11,7% respektivno, međutim vrednosnom podelom ne zaostaju mnogo i Austrija (11,2%) i Češka (10,8%).

Er Srbija će zbog povećane potražnje povećati nedeljni broj letova do Ciriha u junu, a do Frankfurta i Berlina od 1. avgusta, navodi se u saopštenju. Srpska nacionalna avio-kompanija tokom ...

Najveći pritisak zbog Testa samostalnosti uvedenog početkom godine osećaju preduzetnici koji rade sa stranim klijentima, jer sva odgovornost se sva odgovornost padanja testa svaljuje na njih. Kako bi to izbegli, mnogi su odlučili, ili su bili prinuđeni da otvore Društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO), kažu za Novu ekonomiju sa portala pausal.rs.„Test samostalnosti koji je početkom godine uveden za preduzetnike sa paušalnim statusom sadrži 9 kriterijuma koji određuju u kojoj meri je on samostalan. Kroz te kriterijume treba da se posmatra odnos sa klijentom, a ukoliko je on takav da ispunjava 5 ili više kriterijuma, pada se na testu,“ podsećaju sa portala pausal.rs i naglašavaju da je važno da test rade sami preduzetnici, kao i da ne postoji forma koja se ispunjava u poreskoj upravi prilikom registracije ili sklapanja ugovora.Prema njihovim rečima bitno je da se test uradi zbog inspekcije.„U slučaju kontrole, inspektori mogu potvrditi ili osporiti prolaznost testa. Međutim, svakako je bolje da preduzetnici imaju popunjene odgovore i obrazloženja, koja mogu podupreti sa dokazima, na kriterijume testa samostalnosti, kako bi lakše u slučaju kontrole argumentovali svoje mišljenje da su samostalni.“KAKO SE RADI TEST SAMOSTALNOSTI?„Test se radi sa svakim klijentom i ukoliko ga preduzetnik padne, to ne znači da ne može više da posluje kao preduzetnik uopšte, već da sa tim klijentom ne može da nastavi saradnju na taj način. Prihod koji je ostvario sa tim klijentom se onda oporezuje kao ostali prihod, bez obzira što su već plaćeni porez i doprinosi po poreskom rešenju.“ Sa portala pausal.rs napominju i da je sa testom samostalnosti uvedena velika nesigurnost u poslovanje preduzetnika, upravo zbog toga što ne postoji garancija prolaska i da neće zavisti od odluka inspektora koji vrše kontrolu. „Preduzetnici koji rade sa domaćim klijentima, a smatraju da padaju test samostalnosti su se uglavnom kod njih i zaposlili. S druge strane, preduzetnici koji rade sa inostranim klijentima nemaju ovu opciju, pa su uglavnom upravo oni otvarali DOO društva kako bi prilagodili svoje poslovanje,“ kažu naši sagovornici i napominju da su to uglavnom digitalci, bilo iz IT industrije, konsaltinga, edukacija i slčnih oblasti, koji rade sa strancima ili kod njih.U pausal.rs smatraju da olakšice koje je država uvela za paušalce pomažu u zapošljavanju radnika, s obzirom da su troškovi značajno niži. Međutim, tvrde i da prema njihovom iskustvu, veliki broj paušalaca nema potrebu da zapošljava radnike, jer sav posao obavljaju sami.Čedomir Savković
Ekipa "5a" iz Pete beogradske gimnazije osvojila je prvu nagradu na takmičenju Tehnološka studija slučaja "Techcasestudy 2020" koju već drugu godinu organizuje Tehnološko-metalurški faku...

Grčka je najavila otvaranje granica za turiste. Građani Srbije još uvek ne mogu da putuju u Crnu Goru, Hrvatsku, Makedoniju i sve zemlje EU. Na osnovu međudržavnog sporazuma građani Srbije mogu da putuju u Rumuniju i Bugarsku, prenosi RTS. Svetska zdravstvena organizacija upozorava da se situacija sa koronavirusom globalno pogoršava i da u onim zemljama koje su popustile mere raste broj novozaraženih. Aleksandar Seničić, direktor Nacionalne asocijacije turističkih agencija (YUTA) izjavio je za Javni servis da prve grupe turista, kreću u Grčku već od ponedeljka.„Mnogo je nepoznanica, videćemo kako će se stvari odvijati kako bude odmicalo leto i kako se bude razvijala epidemiološka situacija. Prva grupa turista kreće 15. juna za Grčku i to će zapravo biti test – kako će oni proći i u pozitivnom ili negativnom smislu se odraziti na ovu sezonu,“ naveo je Seničić. Prema njegovim rečima pola putnika sa uplaćenim aranžmanima želi da putuje, polovina odbija, a rešenje je pronađeno u odlaganju.„Sa druge strane, naši ozbiljni problemi nastaju sa partnerima u inostranstvu koji su već primili naš novac, jedan deo njih ne želi da radi pod ovim uslovima jer imaju povećane troškove, treba da se prilagode nekim novim pravilima rada,“ objašnjava Seničić.Podseća da je Grčka vlada saopštila da će svi eventualno zaraženi putnici biti lečeni i smešteni u karantin o trošku države, kao i da su i Turska i Tunis najavili slične mere. Gostujući na RTS-u, direktor kancelarije Svetske zdravstvene organizacije u Srbiji Marjan Ivanuša izjavio je da su zemlje slobodne da donose odluke o otvaranju granica i karantinu.„Ja bih ipak preporučio da ako je neko bolestan - ne putuje, jer ako se razbolite negde bez obzira što vam te zemlje garantuju neku zdravstvenu negu, imajte na umu da to može imati velike posledice i na povratak jer možda nećete moći da se vratite istim avionom kojim ste planirali ili treba ostati duže i to može biti povezano sa troškovima koje niste planirali, tako da treba biti jako pažljiv,“ objašnjava Ivanuša.Seničić je podsetio i šta sve od troškova može da se pokrije putem osiguranja.„Osiguranjem pokrivaju sve do momenta dijagnostifikacije virusa. Tog trenutka prestaje njihova obaveza, ali imaju obavezu da urade repatrijaciju. Imamo zemlje koje prihvataju te troškove, nećemo imati dodatne troškove po pitanju lečenja hospitalizacije i karantina,“ naveo je direktor YUTE i napominje da neke osiguravajuće kuće mogu da pomognu oko dodatnih troškova transfera u slučaju karantina koji traje od 14 do 28 dana. Prema podacima YUTE turista još nema u Srbiji, postoje najave za septembar, ali to zavisi od nekog novog talasa zaraze.Otvaranje unutrašnjih granica Šengena završiće se do kraja juna, a zatim sledi postepeno otvaranje spoljnih granica EU, početkom jula, najavljeno je u Briselu.
Izvršni odbor Narodne banke Srbije odlučio je na današnjoj sednici da nastavi sa ublažavanjem monetarne politike ireferentnu kamatnu stopu je snizio za 25 baznih poena, na nivo od 1,25%.Donoseći takvu odluku, Izvršni odbor je imao u vidu da razmere krize u svetuizazvane širenjem virusa korona (Covid-19) zahtevaju dodatnu podrškumonetarne politike domaćoj ekonomiji, da bi se ublažili negativni efekti tekrize i podstakao privredni rast u narednom periodu. Izvršni odbor je imaou vidu prethodno donete mere znatnog ublažavanja monetarne politike ifiskalne podsticaje, ali i činjenicu da je, zahvaljujući odgovornom vođenjuekonomske politike, Srbija ovu krizu dočekala u znatno povoljnijojmakroekonomskoj poziciji nego prethodne krize. Na taj način je otvorenprostor da se dodatno poveća ekspanzivnost monetarne politike i pružipodrška privrednom oporavku zemlje.Izvršni odbor naglašava da je odluku o dodatnom smanjenju referentnekamatne stope doneo u uslovima obezbeđene niske i stabilne inflacije, čijeje usporavanje nastavljeno i u aprilu, na 0,6% međugodišnje, u skladu sočekivanjima Narodne banke Srbije. Prema oceni Izvršnog odbora,inflacija bi u ostatku godine trebalo da se kreće oko donje granicedozvoljenog odstupanja od cilja (3±1,5%) u uslovima niže agregatne tražnje,kao i nižih uvoznih cena, uključujući i cene nafte. Postepeno približavanjeinflacije centralnoj vrednosti cilja očekuje se u srednjem roku, čemu bitrebalo da doprinese oporavak tražnje, podstaknut merama monetarne ifiskalne politike.Širenjem virusa korona svetska privreda je uvedena u recesiju bez presedanai sve je izvesnije da će njeno „otvaranje“ biti postepeno, što je uticalo i dabrojne centralne banke donose nove mere za podsticanje bržeg oporavka. Zanas je posebno važan oporavak zone evra, koji bi trebalo da bude podstaknutnedavno donetim dodatnim merama Evropske centralne banke, kojima sepovećava likvidnost i pruža podrška povoljnim uslovima finansiranja.Koordinirane akcije monetarne i fiskalne politike u mnogim zemljama svetatrebalo bi da doprinesu povoljnijim uslovima finansiranja i podsticanjuoporavka privrede u narednom periodu. Izvršni odbor je imao u vidu i da sezbog lošijih izgleda za globalni privredni rast očekuje da će ceneprimarnih proizvoda na svetskom tržištu, pre svega cene nafte, ostati narelativno niskom nivou i u narednom periodu.Izvršni odbor je posebno istakao činjenicu da će dodatnim smanjenjemreferentne kamatne stope, zajedno s prethodno donetim merama monetarne ifiskalne politike, efekti pandemije na privredu Srbije biti znatnoublaženi. Gotovo je izvesno da su se najveći efekti krize, kao i u većinidrugih evropskih zemalja, u Srbiji osetili u aprilu, ali i da će u narednimmesecima uslediti oporavak, podstaknut preduzetim merama, koji će voditirastu bruto domaćeg proizvoda u 2021. godini od najmanje 6%, bez ugrožavanjacenovne i finansijske stabilnosti.Izvršni odbor je istakao da će puna koordinacija mera monetarne i fiskalnepolitike biti nastavljena, što će omogućiti smanjenje eventualnih daljihnegativnih uticaja iz međunarodnog okruženja. Narodna banka Srbije će idalje pažljivo pratiti globalna kretanja i njihove implikacije na domaćuekonomiju i inflaciju i blagovremeno reagovati kako bi očuvala postignutucenovnu i finansijsku stabilnost i doprinela rastu naše privrede naodrživim osnovama.Naredna sednica Izvršnog odbora na kojoj će biti doneta odluka oreferentnoj kamatnoj stopi održaće se 9. jula.

Kompanija Delez Srbija je dodatno pojačala liderski tim imenovanjem novog generalnog direktora Jan-Vilem Dokhejra. On će se zvanično pridružiti kompaniji u Beogradu 1.septembra 2020., navodi se u saopštenju kompanije. Dokhejr ima bogato lidersko iskustvo u različitim industrijama širom sveta i više od dvadeset godina uspešne profesionalne karijere, saopštili su iz Delezea. U okviru jednog od najvećeg globalnog maloprodajnog lanca Ahold Delez bio je odgovoran za rukovođenje divizijom „To go“ u okviru brenda Albert Hejin, gde je ostavio snažan doprinos u širenju novih kanala prodaje i lansiranju inovativnih digitalnih projekata koji su podigli ukupno iskustvo kupovine na najviši nivo.U protekle dve godine predvodio je jednu od najvećih fitnes kompanija u Holandiji, gde je u potpunosti reorganizovao posao i ponovo pokrenuo novu digitalnu platformu od fitnesa do zdravlja. Jan-Vilem Dokhejr predvodiće u Srbiji gotovo 13 000 zaposlenih, a pozicija generalnog direktora u kompaniji Delez Srbija biće prilika da bogatim internacionalnim iskustvom podrži već stabilan lokalni tim, kao i da inovativnim i liderskim pristupom podigne poslovanje kompanije na naredni nivo.Dokhejr je rođen u Holandiji, diplomirao je na Univerzitetu Groningen, a liderski potencijal je dodatno usavršavao na Harvard Bussines School, navodi se u saopštenju Delezea.

U Srbiji je trenutno otvoreno manje od 30 odsto hotela, 112 od ukupno 380 radi, a popunjenost smeštaja je usled pandemije je svega 10,79 odsto, saopštilo je danas Poslovno udruženje hotelsko-ug...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE