Srbija

Srbija

Javni poziv za Specijalni program istraživanja COVID-19

Fond za nauku Republike Srbije uputio je javni poziv za podnošenje predloga naučnoistraživačkih projekata u okviru Specijalnog programa istraživanja COVID-19, navodi se u saopštenju.Putem programa će se finansirati projekati koji će doprineti efikasnom naučnom odgovoru na pandemiju koronavirusa i omogućiti bolju spremnost i reagovanje društva na ovu pandemiju.Ukupan budžet je 2 miliona evra, najveći budžet pojedinačnog projekta je 200.000 evra, a program se finansira iz zajma Svetske banke kroz Projekat akceleracije inovacija i podsticanja rasta preduzetništva u Republici Srbiji (SAIGE).Poziv je namenjen istraživačima koji su zaposleni u akreditovanim naučno-istraživačkim organizacijama, a podržava primenjena naučna istraživanja, kreiranje interdisciplinarnih i multidisciplinarnih timova i konzorcijumsko podnošenje projekata.Projekti u okviru ovog Programa se podnose na unapred zadate teme u okviru tri grupacije naučnih oblasti:- (bio)medicinske nauke;- (bio)medicinsko inženjerstvo i informacione tehnologije;- ekonomska, sociološka, psihološka istraživanja i upravljanje složenim sistemima.Prema trajanju projekata, Programom su predviđene tri kategorije projekata:- kratkoročni projekti sa preporučenim trajanjem do 12 meseci;- srednjeročni projekti sa preporučenim trajanjem od 12 do 18 meseci;- izuzetno, dugoročni projekti sa maksimalnim trajanjem do tri godine (36 meseci).Prijave projekata na ovaj javni poziv podnose se isključivo u elektronskoj formi, najkasnije 10. juna 2020. godine do 15 časova po srednjoevropskom vremenu, popunjavanjem projektne prijave preko portala za eUpravu Republike Srbije.

Srbija

„Ne očekujemo povlačenje auto-industrije iz Srbije“

Iako je globalna automobilska industrija teško pogođena pandemijom koronavirusa, nemamo razloga da verujemo da će se fabrike koje su deo velikih svetskih lanaca snabdevanja povući iz Srbije, ocenio je direktor Automobilskog klastera Srbije (AKS) Igor Vijatov. Dodaje da će se obustavljanje proizvodnje automobila sigurno odraziti na domaću privredu, a da će budućnost zavisiti od spremenosti i mogućnosti stanovnika Evrope da kupuju nova vozila."Stvarno ne očekujem odlazak investitora (iz Srbije). To su nam potvrdili i predstavnici BME – Association Supply Chain Management, Procurement and Logistics iz Nemačke, koji su tokom nedavno održane onlajn konferencije 'SEE Automotive Conference 2020' koju tradicionalno organizuje Automobilski klaster Srbije izneli svoju analizu da se ne očekuje da će veliki proizvođači automobila težiti tome da promene svoje dobavljače", navodi VIjatov.On je u intervjuu za magazin CorD objasnio i da je većina fabrika automobila u roteklih 30 godina odustalo od moedela po kom su proizvodili što više delova za svoje potrebe, a da se od tada proizvođači oslanjaju na spoljne dobavljače."Auto-industrija i prateći lanac snabdevanja je zbog toga postao globalan. Takva filozofija proizvodnje i poslovanja se pokazala kao dobra u normalno vreme, ali u  kriznim periodima, kao što je ova izazvana COVID-19, problemi nastaju zato što su se lanci snabdevanja zaustavili", rekao je Vijatov.On dodaje da je dodatni problem to što pandemija nije ceo svet pogodila istovremeno, što je dodatno otežalouspostavljanju normalnih lanaca snabdevanja."Dobro je što se, po svim pokazateljima, kriza u Evropi završava, fabrike automobila se vraćaju poslu a njihovi dobavljači takođe ponovo pokreću sopstvenu proizvodnju delova", navodi Vijatov.

Srbija

Uoči novog protesta mini-hidrocentrale i dalje izmiču zakonu

Dok se bliži datum za kada  je u Beogradu zakazan protest građanskih udruženja koja se zalažu za zabranu derivacionih mini-hidrocentrala, održan je sastanak predstavnika vlasti, naučne zajednice i aktivista udruženja Odbranimo reke Stare planine (ORSP).Vlada Srbije se tim povodom još uvek ne oglašava, a iz ORSP-a poručuju da ne odustaju od protesta zakazanog za 13. jun.Povodom problema sa MHE, koji kulminiraju poslednjih godina, sastanku sa predsednicom Vlade Srbije, Anom Brnabić, prisustvovao je i dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu, profesor Ratko Ristić.Ristić, koji važi za jednog od najupornijih zagovornika zabrane MHE, kaže za Novu ekonomiju da na sastanku nije bilo nekih novih momenata u vezi sa tim problemom, osim „premijerkinog jasno izraženog stava da će se striktno poštovati zakoni, i da će se posebna pažnja usmeriti na slučajeve koji su primer kršenja zakona.“Profesor Ristić naglašava da je to primer građevinskih dozvola za MHE Zvonce, u opštini Babušnica i MHE Кaraula, na teritoriji grada Кraljeva.“Ponovljeno je obećanje, koje je dao predsednik Vučić, 28.09.2019. godine, da će se pristupiti izmenama Zakona o zaštiti prirode, sa ciljem zabrane gradnje MHE u zaštićenim područjima“, a isti je slučaj dodaje i sa obećanjem da će biti formirana državna komisija koja će se baviti svim izdatim, kao i zahtevima za nove dozvole.„Premijerki sam ukazao na činjenice u vezi sa izgradnjom i korišćenjem MHE u Srbiji i svetu.“Sastanak sa predsednicom Vlade Srbije, aktivista pokreta Odbranimo reke Stare planine Aleksandar Jovanović, ocenio je kao „čisto gubljenje vremena“, preneli su mediji. Izjavio je i da se od 13. juna, za kada je zakazan ekološki protest u Beogradu „prekida dalja komunikacija sa nadležnima do ispunjenja zahteva“.U Evropi reke niko ne gura u cevi Nastavak izgradnje MHE do planiranog broja od 856 doveo bi do ozbiljnih ekosistemskih poremećaja i uništavanja jedinstvenih prirodnih vrednosti Srbije, upozoravaju stručnjaci.Za derivacione MHE prave se vodozahvati na rekama i postavljaju se kilometarske cevi do mašinske zgrade. Sve to praćeno je uništavanjem biljnog i životinjskog sveta i presušivanjem malih planinskih vodotokova.

Srbija

Nenad Paunović na čelu radne grupe za izradu nacrta propisa o kripto imovini

Vlada Srbije donela je odluku o obrazovanju Radne grupe za izradu Nacrta kriptoimovinskog regulatornog okvira u Srbiji.Za predsednika radne grupe je Nenad Paunović iz kabineta predsednika Vlade, objavljeno je u Službenom glasniku. (Na slici)Zadatak Radne grupe je da koordinira pripremu Nacrta kriptoimovinskog regulatornog okvira, s obzirom na važnost kripto imovine za dalji razvoj tehnologije, privrede i tržišta kapitala.Cilj izrade ovog okvira je dalje unapređenje poslovnog i regulatornog okruženja u RSrbiji.Prvi u regionu: Vlada Srbije donela strategiju razvoja veštačke inteligencije

Srbija

Radnika se u kampanji sete samo kad se slikaju po fabrikama

Intervju sa Saritom Bradaš, istraživačicom Fondacije Centar za demokratiju, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Sarita Bradaš o položaju radnika i radnica u Srbiji (AUDIO)Pojavili su se neki novi podaci o broju zaposlenih, odnosno nezaposlenih, u Srbiji -- šta te brojke kazuju, i kako se uopšte računaju? Šta nam kaže službena statistika, i na koje još načine možemo da čitamo te brojke?Sarita Bradaš: Republički zavod za statistiku broj nezaposlenih, odnosno stope nezaposlenosti računa na dva načina. Prvi način je prikupljanje podataka anketom o radnoj snazi, koja je usklađena sa metodologijom Međunarodne organizacije rada. Ono što je interesantno kod te metodologije je to što su njom obuhvaćeni i ljudi koji se ne nalaze u statistici o registrovanim zaposlenima i nezaposlenima, a to su oni koji rade u neformalnoj ekonomiji. Prema anketi o radnoj snazi, nezaposleni su svi oni koji u nedelji koja je prethodila anketiranju nisu radili ni dva sata, i koji su u prethodnih mesec dana aktivno tražili posao. S druge strane, podatke o registrovanoj nezaposlenosti daje Nacionalna služba za zapošljavanje, i registrovano nezaposleni su svi oni koji se prijave na njenu evidenciju. Među tim brojkama postoji razlika od nekih 200.000 ljudi -- recimo, oko 550.000 ljudi je u 2019. godini bilo registrovano kao nezaposleno, dok je prema anketi o radnoj snazi nezaposleno bilo oko 335.000 ljudi. Razlog za to je što u anketi o radnoj snazi postoji jedno pitanje koji se odnosi na subjektivnu procenu statusa onoga ko se anketira, i kada ljude pitate “Kakav je vaš status na tržištu rada?” njih 900.000 odgovara “Mi smo nezaposleni.” To je zato što čovek ne smatra sebe zaposlenim ako je radio dva sata u prethodnoj nedelji, i to bilo da je za to bio plaćen, ili je pomogao nekome u nekom poslu i za to dobio nešto u naturi -- recimo, ručak ili piće. Dobili smo sveže podatke iz ankete o radnoj snazi za prvi kvartal 2020. godine, i dobili smo podatke o registrovanoj zaposlenosti za april 2020. Sad, prema anketi o radnoj snazi, u prvom kvartalu 2020, u odnosu na poslednji kvartal 2019. godine, broj zaposlenih je manji za 60.800. Broj nezaposlenih je takođe manji, za 3.800, i to je interesantno. Međutim, ono što je ključno za posmatranje toga šta se dešava na tržištu rada nije koliki je broj nezaposlenih, nego koliko je manje ljudi koji su zaposleni -- jer su ovi koji su ostali bez posla prešli u neaktivnost, a nisu prešli u nezaposlenost. To je negde i logično -- recimo, u martu mesecu, kad je uvedeno vanredno stanje i zabrana kretanja, oni svakako nisu mogli aktivno da traže posao. Ko su tih 60.000? SB: Najveći broj je onih koji su samozaposleni bez zaposlenih. Tako da je u formalnom sektoru 17.700 samozaposlenih bez zaposlenih i poslodavaca ostalo bez posla, a u neformalnom sektoru čak 30.900 njih. Najveći broj njih je van poljoprivrede -- u sektoru poljoprivrede nije došlo da značajnih promena. To je takođe logično, budući da za vreme vanrednog stanja, naravno, nisu mogli da rade ljudi koji su radili u sektoru usluga, ili kao zanatlije. Prave dimenzije toga kako je epidemija uticala na zaposlenost se još uvek ne vide, jer su ovo podaci za ceo kvartal, i u njih ulaze i podaci iz perioda kad je sve bilo regularno -- dakle, oni obuhvataju i januar i februar mesec. Ali, već se i po ovim podacima vidi koliko se stanje u martu, odnosno od te polovine marta, već odrazilo na tržište rada. Kad smo već kod statistike, često se među podacima pominje i prosečna plata. Recimo, skoro smo imali neke najave da će ona 2025. biti 900 EUR... Koliko je prosečna plata uopšte upotrebljiva kao neko merilo ekonomske moći stanovništva?SB: Po meni je ona vrlo upotrebljiva političarima tumačenje napretka u ovoj zemlji -- međutim, čak ni zvanične statistike ne idu u prilog tome da se radi o napretku. Imamo podatke o prosečnim zaradama Republičkog zavoda za statistiku, koji obuhvataju samo one koji su formalno zaposleni, a ne i prihode onih koji su u neformalnom sektoru, i po njima je prosečna plata u martu bila 59.681 RSD. Međutim, Republički zavod za statistiku daje još jedan pokazatelj, a to je medijana zarade, koja nam govori koliko zarađuje polovina ljudi. Dakle, polovina zaposlenih u Srbiji je u martu imala zaradu koja je 44.818 RSD ili manja, i ona je u odnosu na februar smanjena za nekih 900 RSD. Vidimo da je prosečna zarada u martu porasla u odnosu na februar, a da je ono što većina zaposlenih prima smanjeno. Tri četvrtine registrovano zaposlenih u Srbiji prima manje od prosečne zarade. Sliku iskrivljavaju i prosek dižu visoke zarade jednog malog procenta zaposlenih, koji imaju plate veće od 100.000 - 110.000 RSD. Kad pogledamo statistiku, vidimo da je 40% ljudi u septembru na ime plate primilo manje od 33.000 RSD.Kakav je na tržištu rada položaj žena u odnosu na muškarace? Ima li tu nekih razlika -- i što se tiče plate, i što se tiče vrste i količine posla?SB: Kada gledate podatke o stopama nezaposlenosti muškaraca i žena, tu nema neke velike razlike. Međutim, ono što ukazuje na rodne nejednakosti na tržištu rada su stope zaposlenosti -- razlika u stopama zaposlenosti muškaraca i žena je skoro 13 procentnih poena. Takođe, velika razlika postoji i u stopama neaktivnosti. Dakle, žene najčešće ostaju iza kućnih zidova, vode brigu o deci i starijima -- one rade neplaćene, kućne poslove. Žene se teže uključuju na tržište rada, a to je slučaj i sa još jednom grupom, a to su mladi. Na tržištu rada i dalje postoje velike razlike u stopama zaposlenosti između onih koji su odraslog doba, da kažemo da je to raspon godina od 25 do 55, i onih koji su mladi. Njima je ulazak na tržište rada najčešće u nesigurnim oblicima rada. Tako, recimo, za 2019. godinu postoji podatak da među mladima uzrasta od 15 do 24 godine koji su zaposleni njih 55% radi na određeno, ili po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima. Dakle, oni ne mogu da dođu do stalnog posla. Kada su u pitanju zaposlene žene, ono što je bilo karakteristično za ovu epidemiju je to da su žene najbrojnije u onim zanimanjima koja su bila na prvoj liniji fronta, takoreći -- tu se vidi takozvana sektorska segregacija. Dake, među zaposlenima u zdravstvu i socijalnoj zaštiti ima 75% žena, s tim da ih je preko 80% zaposleno na pozicijama medicinskih sestara i negovateljica. One su te koje su podnele najveći teret ove krize. Takođe, u trgovinama, odnosno maloprodaji, isto rade većinom žene -- to smo svaki dan i viđali za vreme vanrednog stanja, viđali smo mnogo manje muškaraca. One su u tom periodu svaki dan odlazile odlazile na posao, a da ne govorimo o problemima izloženosti infekciji, i o nedostatku zaštite, koji je bio očigledan u prvim danima. To su i inače poslovi koji su veoma malo plaćeni, i muškarci koji rade u tim delatnostima imaju veće plate od žena. Generalno, u Srbiji većina radnika i radnica ima plate koje im ne omogućavaju dostojanstven život -- ali su u tom nedostojanstvu žene u još nepovoljnijem položaju. Prema poslednjim podacima, a to je istraživanje o strukturi zarada iz 2014. godine, platni jaz između muškaraca i žena je čak i za žene sa visokom stručnom spremom negde oko 17%.Kad smo pomenuli zdravstvene radnike, da li se njihov položaj imalo promenio posle epidemije -- i što se tiče plata, i što se tiče broja zaposlenih? Šta je bilo sa onom najavom ministra Lončara da će se zaposliti neki silni lekari sa biroa?SB: Sad smo dobili podatke za april, i pogledala sam koja je razlika u broju zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti -- daju nam zbirne podatke, nemamo podatke po zanimanjima -- i broj zaposlenih je u ovom sektoru u odnosu na februar porastao za čitavih 681. Ja ne prepoznajem da je to ni blizu tih pomenutih 2000, a čak ni podaci koje imamo u biltenu Nacionalne službe za zapošljavanje nam ne govore o nekom masovnom zapošljavanju zdravstvenih radnika. Ja sam, recimo, u aprilu mesecu videla da su prijavljene potrebe za 55 medicinskih sestara, odnosno tehničara, i jednim epidemiologom -- i to je sve. Videli smo i da su novine pisale o tome da se ne zna da li će biti isplaćeno onih 10% povećanja plate  -- prvo je bilo da je isplaćeno kao stimulacija, onda da nije... Pa je bilo pitanje da li će to da uđe u osnovicu ili neće... Čini mi se da smo imali mnogo tapšanja, od kojeg ljudi nemaju nikakve koristi, a da se njihov stvarni položaj neće promeniti .Često se govori o privremenim i povremenim poslovima, a na šta se tu tačno misli? Ko ih obavlja -- da li je tačno ono što je rekao Siniša Mali, da su to uglavnom ljudi zaposleni u javnoj upravi?SB: Ja bih od jednog ministra finansija očekivala da se razume u brojke -- ili, ako baš ne može da ih saspe iz rukava, da barem od nekoga zatraži tačne podatke. Dakle, podaci o zaposlenima na privremenim i povremenim poslovima kažu da je u aprilu mesecu u javnom sektoru na ovakvim poslovima bilo angažovano 23.398, ljudi a u privatnom sektoru 39.483. Iz toga vidimo da je većina njih zaposlena u privatnom sektoru, i taj odnos je otprilike isti i godinama unazad. Ono što je karakteristično za one koji rade na privremenim i povremenim poslovima jeste da oni ne uživaju većinu prava koje uživaju zaposleni -- nemaju pravo na bolovanje, nemaju pravo na godišnji odmor... Njihove plate su skoro 30% niže nego plate onih koji rade po ugovorima na neodređeno ili određeno, i najveći broj zaposlenih u ovoj kategoriji čine mladi. Epidemija i stanje na tržištu rada na margine dodatno guraju one koji su i inače bili marginalizovani -- neformalno zaposlene, one koji rade na određeno, i one koji su angažovani na privremenim i povremenim poslovima.Kako se ova kriza odrazila na privredjivanje najranjivijih grupa -- onih koji preživljavaju od sakupljanja sekundarnih sirovina, prodaje na buvljaku i sličnih poslova? SB: Podaci nevladinih organizacija koje sam ja videla kažu da se između 35.000 i 55.000 ljudi u Srbiji kao osnovnim poslom bavi prikupljanjem sekundarnih sirovina. Među njima je 80% pripadnika romske populacije, i oni najčešće žive u neformalnom naseljima. Međutim, pored njih se sakupljanjem sekundarnih sirovina bavi još nekih 100.000 ljudi kojima je to dodatan izvor prihoda, jer nemaju dovoljno sredstava za život. U situaciji policijskog časa, koji je nekada trajao i po ceo vikend, svi oni su bili sprečeni da taj posao obavljaju.Šta se dešava sa radnicima u fabrikama? Imali smo sad razne slučajeve -- od onih koji nisu imali dovoljnu zaštitu od epidemije, do onih koji su na razne druge načine bili iskorišćavani i šikanirani...SB: O tome nam dosta govori struktura prerađivačke delatnosti. Uz velike subvencije su dovedeni investitori, koji su otvarali fabrike, najčešće za automobilsku industriju ili pletenje kablova -- dakle, sa skoro nikakvom dodatom vrednošću... To su fabrike koje mogu da se sklope i da nestanu preko noći. U tim fabrikama ljudi rade za nekih 250 do 300 EUR, i subotom, i nisu im plaćeni prekovremeni sati. Videli smo one proteste radnika Jure, koji su tražili da im se obezbedi samo ono osnovno što im zakon u ovoj zemlji garantuje -- da imaju zaštitu na radu. Onda je jedan sindikalac bio uhapšen zbog toga što je tražio da radnici budu zaštićeni... Naravno, nekoliko nedelja kasnije se ista fabrika javlja kao izvor širenja zaraze.Kako u Srbiji 2020. godine izgleda biti zaposlen u javnom sektoru? Ranije se podrazumevalo da, jednom kada dobiješ državni posao, onda si obezbeđen do kraja života...SB: Nikad nije sprovedena analiza koja su to radna mesta koja nama trebaju u javnom sektoru. Da li nam treba toliko administracije na republičkom i na lokalnom nivou? Da li treba neselektivno da smanjujemo broj zaposlenih u obrazovanju i zdravstvu? Sada smo videli da su to dve najvažnije delatnosti... Tako da se ova država suštinski nije ni bavila javnim sektorom, van rezanja troškova -- da bi se onda, u ovoj situaciji epidemije, hvalili da smo uštedeli, i da sad možemo da dajemo subvencije, što je potpuno izvrnuta slika. Poslovi u javnom sektoru se i dalje smatraju najsigurnijim, ali je ova zabrana zapošljavanja dovela do porasta korupcije i klijentelizma, i do toga da u javni sektor mogu da dođu samo oni koji su podobni i poželjni -- a ulaznica za to jeste partijska knjižica. Čak i kad na takav način dobijete posao, on najčešće bude na određeno vreme, ili po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima -- upravo zbog zabrane zapošljavanja. Nama je čitava državna uprava u “v.d. stanju”. Ljudi se drže na kratkoj uzici, da bi mogli da ispunjavaju ono što se što se od njih traži, i to će imati velike, velike posledice. Čini mi se da se to partijsko zapošljavanje i ucenjivanje ljudi koristi kao kao veliki resurs za partijsku vojsku. Ukoliko budete nagrađeni nekim od tih radnih mesta, uvek ste obavezni ili da donirate nešto ili da radite za to -- da se odužite ili u novcu ili u naturi.Kako stoji situacija sa sindikatima i sindikalnim organizovanjem? Kolika je moć sindikata, u kakvom su stanju, i da li možda postoje neki efikasniji alternativni oblici samoorganizovanja zaposlenih na zaštiti svojih prava?SB: Sindikati vrlo teško ulaze u privatni sektor. Najvećim delom su u javnom sektoru, koji je i inače najzaštićeniji. Ne znam koliko uopšte ima kolektivnih ugovora u privatnom sektoru, osim na nivou poslodavca... Tako da su sindikati u nimalo zavidnoj poziciji. Potpuno je drugačija situacija bila ranije, kada ste imali fabrike koje zapošljavaju 2000, 3000 ili 10.000 ljudi... Sada je najveći broj zaposlenih angažovan u malim i srednjim preduzećima, i njih je vrlo teško organizovati. Ova epidemija je pokazala kakav je u stvari odnos vlasti prema sindikatima. Recimo, kad je Vlada donosila ove mere, koje treba da zaštite radna mesta -- sindikati uopšte nisu konsultovani, niti su sazivane sednice Socijalno-ekonomskog saveta. S druge strane, imali smo svetao primer Sindikata lekara i farmaceuta Srbije, koji se od prvog dana svim silama borio da zaštiti zdravstvene radnike. Mislim da je takav način delovanja nešto što vraća ugled sindikatu, koji je u ruševini. Mi imamo jako mnogo sindikata, i ta njihova rasparčanost dovodi do toga da ljudi ne mogu da zaštite tvoja prava. Ja vidim rešenje u tome da se sindikati udruže u asocijacije, i da uključe u svoje redove i one koji rade na privremenim i povremenim poslovima, ili u neformalnom sektoru, pa čak i nezaposlene -- to neki sindikati i rade, recimo, već postoje neke organizacije koje okupljaju nezaposlene. Snaga sindikata je u njihovoj brojnosti -- trebalo bi da se udruže i nereprezentativni i reprezentativni sindikati, jer svi imaju isti interes, a to je zaštita radničkih prava, koja će u budućnosti biti samo još potrebnija.Koliko su ekonomske teme i teme radnih mesta i zapošljavanja prisutne u aktuelnoj predizbornoj kampanji?SB: Ako računate slikanje po fabrikama i razne manipulacije podacima, verovatno bismo tada mogli da kažemo da su prisutne... Kada se pominje priča o zapošljavanju, jedino o čemu čujemo jeste ucenjenost glasača njihovim radnim mestima. Ja zaista nisam čula šta je to što bi trebalo uraditi da bi u ovoj zemlji bilo bolje radnicama i radnicima, i šta po tom pitanju može da se da se uradi u narednom periodu.  

Srbija

Produžen rok za legalizaciju oružja do 17. avgusta

Izmenama naredbe o legalizaciji oružja, rok za podnošenje zahteva za legalizaciju pomeren je sa 16. juna na 17. avgust, objavljeno je u najnovijem Službenom glasniku.Podsećamo, nekoliko dana uoči vanrednog stanja, polovinom marta, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović doneo je naredbu u kojoj se navodi da vlasnici nelegalnog oružja mogu da podnesu zahtev za legalizaciju od 16. marta do 16. juna ove godine. Kako je tada rečeno, oni koji poseduju nelegalno oružje mogu ga predati u vlasništvo države, bez naknade. Nadležni su naveli i da neće sprovoditi postupak dokazivanja porekla nelegalnog oružja niti utvrđivanja odgovornosti za njegovo neovlašćeno držanje i nošenje.Ova naredba resornog ministra odnosi se na vlasnike koji imaju oružje iz kategorija A, B i C.Na sajtu MUP-a se navodi da u kategoriju A spadaju minsko-eksplozivna sredstva, automatsko kratko i dugo vatreno oružje kao i ono skriveno u drugim predmetima i oružje sa prigušivačem.U kategoriju B spada svako oružje (kratko, dugo, poluautomatsko, repetirajuće, jednometno, dvometno, sa olučenim i glatkim cevima), dok se u kategoriji C, između ostalog, nalazi onesposobljeno, staro oružje i njegove moderne kopije koje ne koriste metak sa centralnim ili ivičnim paljenjem, vazdušno oružje.

Srbija

Dodatak na platu negovateljicama i medicinarima u Zavodu za sport

Vlada Srbije odlučila je da dodatak na osnovnu platu dobiju i negovateljice u ustanovama socijalne zaštite i zdravstveni radnici u Zavodu za sport i medicinu sporta Republike Srbije.Dodak na platu će dobiti počev od plate za jun 2020. godine, predviđeno je dopunom uredbe o dodatku na osnovu platu zaposlenih u zdravstvenim ustanovama i određenih zaposlenih koji obavljaju poslove lečenja i zaštite stanovništva od širenja Covid-19. Podsećamo, u javnosti otvorilo pitanje da li će dodatak lekatima od 10 odsto biti trajni ili samo dok traje epidemija.

Srbija

Dr Aleksandar Ramah: Bolesti zavisnosti se pojačavaju nakon vanrednog stanja

Vanredna situacija koja je bila uvedena za vreme bombardovanja 1999. godine pokazala je da vanredne okolnosti dosta pogoduju i razvoju zavisnosti, rekao je za Novu ekonomiju prim. dr Aleksandar Ramah, psihijatar koji 30 godina radi u oblasti lečenja bolesti zavisnosti. Ramah je naveo da je generalno zanemarljiv broj osoba kojima stanje izolacije pogoduje i da je to nešto, što je karakteristično za sve kategorije, čak i za ljude koji nisu zavisnici i nemaju nikakav problem u tom smislu. "Ako govorimo sa aspekta zavisnosti, paradoks je u tome da većina nastavlja sa uspostavljenim obrascima ponašanja.", istakao je dr Ramah. Dodao je i da se mogu se javiti pogoršanja, koja su više indirektna, gde je, na primer, neko izgubio posao, pa ima manje novca i samim tim i teže dolazi do droge ili neće imati novac za kocku, ali da iskustvo govori da se retko dešavaju situacije u kojima neko kaže „teže mi je da stignem do droge, pa ću da prestanem“. "Tako nešto se praktično ne dešava i ljudi u tim okolnostima pronalaze načine kako da stignu do toga što smatraju da im je potrebno, nezadovoljni su i frustrirani ako to nisu u mogućnosti", kaže doktor Ramah. Doktor je napravio i paralelu sa situacijom za vreme bombardovanja Srbije 1999. godine i rekao da je taj primer pokazao da vanredne okolnosti dosta pogoduju i razvoju zavisnosti i dodao da ljudi često razmišljaju: „Da uzmem nešto da se opustim, da mi brže prođe vreme, da zaboravim na brige…“, "U tom smislu ove situacije pogoduju razvoju ili pogoršanju zavisnosti, ali i mentalnih bolesti, a takođe je karakteristično da se u ovim okolnostima manji broj ljudi javlja na lečenje i traži pomoć, ali onda dođe do eksplozije posle toga. Baš te 1999. godine se ispostavilo da je dosta mladih u tom periodu, za vreme bombardovanja, počelo da uzima razne supstance, a sve to je došlo na naplatu posle godinu ili dve dana." Kada su u pitanju bolesti zavisnosti u Srbiji doktor kaže da su opijati poput heroina izgubili primat i od tih ilegalnih supstanci  sada su najzastupljeniji marihuana i preparati kanabisa. Zastupljeni su i kokain i stimulativne droge, a istraživanja su pokazala da je Srbijia u vrhu u po zloupotrebi sedativa, ako gledamo zemlje Evrope, a naročito kada je u pitanju mlađa populacija. "Najveći problem u Srbiji kada su u pitanju legalne supstance, definitivno je alkohol i zavisnost od alkoholizma i tu se uklapamo u svetski prosek. Računa se da od 10 do 15 procenata odraslog stanovništva ima ili može imati problem sa alkoholom." navodi doktor Ramah.   

Srbija

Ognjen Radonjić: Sami smo krivi za ovaj sunovrat

Čini mi se da mi živimo u jednom institucionalnom rasulu, naše društvo je u svakom pogledu u jednom privrednom, demografskom, kurtuloškom, obrazovnom sunovratu. Postavio bih pitanje građanima šta oni misle ko je za to kriv, kako smo se našli ovde gde smo se našli? Ja mogu da kažem ono što mislim iz perspektive građanina, da smo sami krivi za to što se nalazimo tu gde se nalazimo, rekao je za sledeći broj Nove ekonomije Ognjen Radonjić, profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu.Ono što se meni čini jeste da kada slušate taj javni diskurs i kada se pokrene bilo kakva politička debata, bar kada su u pitanju protivnici ove vlasti, s jedne strane se govori da je ova vlast besprizorna i bezočna, a da je opozicija nesposobna i iz toga izvodim zaključak da su zapravo drugi krivi. Ja bih, kaže Radonjić, predložio da krenemo od jednog elementarnog pitanja: da krene svako od sebe i postavi pitanje - šta sam ja to učinio ili sam propustio da učinim zbog čega živimo u ovom rasulu. Po mom mišljenju, mi smo kao građani dopustili jednu višedecenijsku korupciju, pri čemu ne mislim na korupciju u bukvalnom smislu reči, nego mislim i na takvu korupciju da smo prosto sami zatvarali oči pred ogromnim problemima sa kojima smo se suočavali, samo zato što nam je u tom trenutku tako bilo lakše, odnosno ugodnije i onda smo naravno vremenom počeli da se navikavamo na sve gore i gore, i kao građani smo u tome učestvovali. Naravno, čast pojedincima. Zašto to govorim? Neke istupe videli smo tokom pandemije korone. Ovde su lekari goloruki zapravo poslati u borbu protiv epidemije i imali ste prijavu – otvoreno pismo protiv direktora klinike Dedinje, to je bila neka grupa zaposlenih, niko se nije tu poimence potpisao; imali smo Anu Lalić, vašu koleginicu koja je završila u zatvoru zbog anonimnih dojava da nema opreme, itd. Kada je ona završila u zatvoru, žestoko je reagovala vaša struka novinari, čak i opozicija je reagovala, ali se ne sećam da je iko iz KCV reagovao i da je javno rekao da je to što je ona napisala  istina. Jedna velika bruka, neviđena bruka tokom ove pandemije je slučaj mlade Jovane Popović. Imamo i masovni egzodus, znači da oni koji prosto ne žele da žive u ovakvom sistemu masovno napuštaju zemlju, a među njima je veoma mnogo mladih i to je naš ogroman problem, jer se na taj način značajno crpi naš demokratski kapacitet u budućnosti, kaže profesor Ognjen Radonjić.

Srbija

Nikola Knežević: IT sektor takođe trpi posledice krize

IT sektor trpi posledice kao i sve druge industrije. Možda ne u tolikom obimu, ali definitivno trpi posledice. Naša industrija je vezana za druge industrije, kao što su građevina, ugostiteljstvo i slično. Čak i sam deo industrije koji se bavi programiranjem je pretrpeo i dalje trpi posledice, s obzirom na to da su investicije stopirane, smanjene ili odložene. Samim tim i naš sektor, koji je servisni sektor svih industrija, trpi, kaže za sledeći broj Nove ekonomije Nikola Knežević, vlasnik IT kompanije Nes Communications. Ovo leto će, smatra Knežević, biti veoma izazovno za mnoge, kako poslodavce, tako i zaposlene. Prvo, posao još uvek neće biti na nivou na kome je normalno da bude, jer se nijedna ekonomija neće oporaviti do leta, pa ni naša, s obzirom na to da mi veoma zavisimo od stranih ulaganja i stranih tržišta. Ono što vidim kao najproblematičnije za poslodavce je nemogućnost planiranja tokova novca, jer će pogođene industrije i kompanije i dalje imati problem, a samim tim će odlagati plaćanje svojim dobavljačima. Takođe, mnogi projekti ce biti odloženi za sledeću godinu, dok se vidi kako će izgledati oporavak. Što se zaposlenih tiče, njima će problemi takođe biti višestruki, jer pored smanjenog obima posla, verovatno će doći i do smanjenja plata, a da oni koji su već smanjili plate neće ih vraćati na stari nivo do kraja godine, što zbog nemogućnosti odlaska na odmor nigde osim u Srbiji, jer će verovatno i dalje biti problematično putovati, a što i zbog toga što će zaposleni sa malom decom imati problem sa čuvanjem dece za vreme leta. Virtualna kancelarija je sve bliža realnosti u Srbiji. Alati za to postoje, samo ih treba koristiti. Verujem da će biti i veliki broj ljudi koji će obavljati delatnost iz kafića, tamo je mirno, a može se organizovati i sastanak, kao i popiti kafa, smatra Nikola Knežević.Kompletan intervju sa Nikolom Kneževićem dostupan je junskom izdanju časopisa Nova ekonomija 

Srbija

CarGo i Agencija za zaštitu životne sredine obeležili Svetski dan zaštite životne sredine

Udruženje gradjana CarGo, kompanija CarGo Technologies i Agencija za zaštitu životne sredine zajedno su obeležili Svetski dan zaštite životne sredine i poručili da je neophodan zajednički rad privatnog, javnog i civilnog sektora kako bi se smanjila emisija štetnih gasova i očuvala životna sredina.Predsednik Udruženja građana CarGo Aleksandar Vučić istakao je da se kroz ovakve zajedničke akcije pokazuje kako privatni i javni sektor mogu zajedno da rade kada teže istom cilju, a to su u ovom slučaju zdraviji i zeleniji Beograd i Srbija. “Veoma smo ponosni jer je prepoznato da CarGo usluga utiče na smanjenje emisije štetnih gasova, čime se smanjuje i zagađenje životne sredine. Pre par godina smo govorili o velikom snu da predvodimo borbu za smanjenje zagađenja i emisije štetnih gasova, a danas sa ponosom mogu da kažem da idemo korak dalje”, rekao je Vučić na konferenciji ispred Muzeja savremene umetnosti.On je naglasio da u saradnji sa kompanijom CarGo technologies imaju cilj da CarGo flotu do 2023. godine čine isključivo hibridni i električni automobili i da se zato kontinuirano ulaže u tom pravcu.“Svi zajedno moramo da radimo na čistijem vazduhu. Nije dovoljno da samo jednom godišnje obeležimo Svetski dan zaštite životne sredine i da sutra nastavimo sa starim, lošim navikama. Moramo pre svega svojim primerom da pokažemo kako kompanije, udruženja i pojedinci mogu da daju svoj doprinos da svi živimo u čistijoj i zdravijoj sredini”, izjavio je Vučić.Vučić je podsetio da se pregovara sa kompanijom koja je lider u izgradnji elektro punjača u jugoistočnoj Evropi, a kako bi se obezbedila neophodna infrastruktura elektro punjača. Prepoznatljivi CarGo električni i hibridni automobili prošli su trasom od Agencije do Ušća kako bi pokazali kako ovi automobili utiču na smanjenje emisije štetnih gasova. Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Filip Radović je rekao da CarGo karavanom električnih automobila žele da ukažu na uticaj koji saobraćaj ima na kvalitet vazduha u velikim gradovima, posebno metropolama, kakav je Beograd.“Karavan električnih automobila organizujemo u skladu sa izazovima sa kojima se Srbija trenutno suočava na polju ekologije. U karavanu učestvuju kompanija CarGo sa svojim električnim i hribridnim automobilima, ali i motori na električni pogon, trotineti, skuteri. Na ovaj način promovisaćemo značaj ovih vozila koji ne narušavaju našu životnu sredinu i doprinosi smanjenju emisije izduvnih gasova”, rekao je Radović.On je dodao da se ovaj karavan uklapa i u ovogodišnju parolu Svetskog dana zaštite životne sredine „Vreme je za prirodu”.CarGo flotu čine hibridni i električni automobili, među kojima i jaguari I-Pace, koji je proglašen za automobil godine 2019.

Srbija

SUBOTA Maline

Srbija bi ove godine od izvoza voća mogla da ostvari devizni priliv od oko 650 miliona dolara, uprkos tome što će rod biti manji oko pet odsto nego prošle godine, rekao je danas stručnjak za vo...

Srbija

SUBOTA Maline

Srbija bi ove godine od izvoza voća mogla da ostvari devizni priliv od oko 650 miliona dolara, uprkos tome što će rod biti manji oko pet odsto nego prošle godine, rekao je danas stručnjak za vo...

Srbija

NBS: Banke očekuju pad tražnje za kreditima u drugom tromesečju

U prvom tromesečju ove godine kreditna kretanja bila su veoma povoljna, a rast kreditne aktivnosti na međugodišnjem nivou ubrzavao iz meseca u mesec, saopštila je Narodna banka Srbije. Učešće kredita u bruto domaćem proizvodu i dalje je ispod dugoročnog trenda. Usled pandemije, banke očekuju pad tražnje za kreditima.U prvom tromesečju 2020. prosečna kamatna stopa za dinarske kredite u privredi iznosila je 3,6 odsto, a na one u evrima 2,5 odsto, piše u saopštenju NBS. Prosečna kamatna stopa za kredite namenje stanovništvu iznosila je 9,2 odsto za one u dinarima, a 3,6 odsto za one u evrima.Prema oceni banaka, tokom prvog tromesečja smanjena je tražnja za dinarskim kreditima, dok je tražnja za devizno indeksiranim stambenim kreditima nastavila da raste. U uslovima povećane neizvesnosti zbog pandemije, banke očekuju smanjenje tražnje za kreditima u drugom tromesečju.Zahvaljujući rastu ekonomske i kreditne aktivnosti, u martu je smanjeno učešće problematičnih kredita na 4,0%, što prema oceni NBS otvara prostor za dalji rast.Na međugodišnjem nivou, kreditne aktivnosti zabeležile su rast od 11,9% (u privredi od 14,5%, stanovništvu od 9,7%). To je, kako se precizira „ostvareno zahvaljujući efektima ranijeg ublažavanja monetarne politike, niskim kamatnim stopama na međunarodnom tržištu novca i povećanoj konkurenciji među bankama“.Naglašava se da je finansijska podrška i dalje bila pretežno usmerena na segment mikropreduzeća, malih i srednjih preduzeća, kojima je odobreno preko 55% kredita. Nakon toga usledile su mere zbog pandemije, dodaje se u saopštenju.„Prema podacima koji su banke dostavile NBS, 94% građana i 93% privrede prihvatilo je moratorijum u otplati kredita, zbog pandemije izazvane korona virusom. Pored toga, u narednom periodu za kretanja na kreditnom tržištu važan je deo Programa ekonomskih mera za smanjivanje negativnih efekata prouzrokovanih pandemijom virusa COVID-19 i podršku privredi Srbije koji se odnosi na kredite za likvidnost namenjene mikropreduzećima, malim i srednjim preduzećima i preduzetnicima,“ navodi se u saopštenu Narodne banke Srbije.Poručuje se da će ta podrška, uz garanciju države, biti realizovana preko Fonda za razvoj u iznosu od 200 miliona, kao i preko poslovnih banaka, u iznosu od 2 milijarde evra.