img

Srbija

Srbija

Danas: Vlast ne odustaje od 900 evra, ekonomisti kažu fantazija

Ministar finansija Siniša Mali ponovio je pre nekoliko dana obećanje da će prosečna plata biti 900 evra i penzija  400 evra do 2025. godine, dok ekonomisti ocenjuju da su takva obećanja iz ranije najavljenog programa Srbija 2025, tek sad u krizi neostvariva.Danas piše da optimizam ministra Malog ne samo da dobacuje do 2025. već važi i na kratak rok budući da "želi da uopšte ne bude pada BDP u ovoj godini".Ekonomista Mlađen Kovačević kaže da ne veruje ni da su vlasti sasvim ubeđene u to što pričaju, već to više služi za psihološko podizanje stanovništva.Ekonomista Ljubomir Madžar smatra da program Srbija 2025. nije bio ostvariv ni pre krize izazvane pandemijom, a pogotovu posle.

Srbija

RATEL: SBB ima pristup stubovima pod istim uslovima kao i ostali

Regulatorna agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge (RATEL) donela je rešenje u oktobru prošle godine, kojim je obavezala EPS Distribuciju da operatoru SBB omogući postavljanje kablovsko-distributivnog sistema na stubove niskonaponske mreže, na način i pod uslovima koji važe za sve ostale operatore elektronskih komunikacija, navodi se u RATEL-ovom saopštenju."Povodom ranije iznetih navoda SBB da je cena iznajmiljivanja koju EPS Distribucija nameće nerazumno visoka, Agencija je smatrala da bi propisivanje druge cene, s obzirom na to da je većina operatora već potpisala ugovore sa EPS Distribucija po tim komercijalnim uslovima, dovelo operatore elektronskih komunikacionih usluga u neravnopravan položaj", saopštio je RATEL.Dodaje se da je rešenjem utvrđeno da SBB ima pravo pristupa stubovima niskonaponske mreže pod jednakim uslovima kao i ostali operatori elektronskih komunikacija koji koriste iste stubove.Protiv ovakvog rešenja Agencije podneta je tužba Upravnom sudu i od strane operatora SBB i od strane EPS distribucija, a kako su sudski postupci u toku Agencija se "ograđuje od svakih daljih komentara"."Agencija u ostvarivanju svoje funkcije regulatora, preduzima mere isključivo  u okviru svoje stvarne nadležnosti, rukovodeći se prvenstveno ciljevima i načelima propisanim Zakonom o elektronskim komunikacijama, čime obezbeđuje podsticanje konkurencije, ravnopravan pristup i jednako postupanje prema svim operatorima prisutnim na tržištu elektronskih komunikacija u Republici Srbiji", navodi se u saopštenju.Kablovski operator SBB prethodno je saopštio da je EPS zloupotreblajava svoj položaj time što je zahtevao uvećanu naknadu u iznosu od 108 odsto za korišćenje svakog stuba na području Beograda, odnosno 64 odsto u ostatku Srbije, ne navodeći nijedan razlog za uvećanje cene.EPS tužio SBB, traži duplo veću naknadu i uklanjanje opreme sa svih stubova

Srbija

Zavod za javno zdravlje Pančevo snizio cenu testiranja na covid-19

Cena testiranja na prisustvo virusa Covid-19 u Zavodu za javno zdravlje Pančevo od danas je 6.000 dinara, umesto ranije objavljenih 8.225 dinara.Podsećamo N1 je juče objavio da će cena u ovom Zavodu biti veća nego što je ranije najavljivano. Međutim,  danas (19.maj) na portalu ove institucije je objavljeno da će cena uzorkovanja, testiranja i izdavanja sertifikata za RT-PCR  test na COVID-19 biti  6.000 dinara u skladu sa korigovanom cenom referentne laboratorije koja obavlja PCR ispitivanje.Testiranje će se naplaćivati državljanima Sbije koji ne ispunjavaju indikacije za testiranje o trošku države, onima koji žele da se testiraju na lični zahtev, ali i svim putnicima u međunarodnom saobraćaju kojima je potreban rezultat PCR testa da bi izašli iz Srbije ili da bi u nju ušli i tako izbegli 14-dnevni karantin.Zavod u Pančevu napominje da će testiranje biti besplatno isključivo za potrebe putovanja za maloletne državljane Srbije, studente - državljane Srbije, studente pripadnike srpske nacionalne manjine koji su državljani susednih zemalja i Slovenije, a koji studiraju u Srbiji.Uzimanje uzoraka za test obavljaće se u periodu od 11 do 13 časova.Uzimanje uzoraka i testiranje obavljaju se samo nad osobama koje su bez simptoma novog koronavirusa (groznica, kašalj) uz dokaz o uplati troškova. Onima koji imaju simptome ili su imali kontakt sa potencijalno zaraženom osobom savetuje se da ostanu kod kuće i stupe u kontakt sa nadležnim lekarom.Ako su rezultati ispitivanja pozitivni, testirane osobe će se blagovremeno obavestiti, navodi pančevački Zavod i dodaje da pozitivni rezultati ispitivanja moraju biti prijavljeni u skladu sa postojećim propisima.N1 navodi da cena testiranja u Zavodu za javno zdravlje Vranje iznosi 6.000 dinara, a testiranje se vrši radnim danima od 9 do 21 h i vikendom od 9 do 15 h. Testiranje po istoj ceni može se obaviti i u Zavodi za javno zdravlje Sombor.

Srbija

RTS: Uskoro kazne za nenošenje maske gde je propisano

Pomoćnik ministra zdravlja iz Sektora za inspekcijski nadzor Goran Stamenković najavio je jutros na RTS da će se sa kaznama za nepoštovanje zaštitnih mera protiv širenja covid-19 početi brzo, a zasad inspektori nalažu mere da se nedostaci otklone.On je podsetio da su kazne definisane novim izmenama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje su dale ovlašćenja drugim inspekcijama da te kazne izriču. Za fizičko lice se mogu izreći u iznosu od 50.000 do 150.000 dinara, a za pravna lica su od 200.000 do milion i po dinara.Stamenković kaže da je za sada u najavi 20.000 dinara kao mandatno kažnjavanje ili preko prekršajnih naloga za nenošenje maski."Očekujemo novu uredbu koja će preciznije ovo definisati, uredba od 7. maja je opšta uredba koja daje mogućnost određenim inspekcijskim službama da preduzimaju neke mere", zaključio je Stamenković. "Do sada je izvršeno preko 550 nadzora u objektima uslužnih delatnosti, frizerskim i kozmetičkim salonima, teretanama i fitnes klubovima. Vršen je i nadzor dela ugostiteljskih objekata, koji su u tržnim centima, radili smo preventivne nadzore početka rada u prdškolskim uslovima, i u školskim objektima gde postoji produženi boravci", kaže Stamenković.  U odnosu na kontrolu objekata najveći broj nadzora je izvršen u frizerskim i kozmetičkim salonima."Za sada postoji manji broj nepravilnosti u frizerskim i kozmetičkim salonima u smislu nedoslednog nošenja maske, maska postoji, ali nije uvek na licu onoga ko pruža usluge, pravilno korišćenje sredstava za dezinfekciju, nedostatak adekvatne količine tih sredstava u odnosu na zakazane klijente", ukazao je on.Vlasnik objekta je dužan da upozori klijenta da nosi masku da u trenutku pružanja usluge mora da se ponaša na određeni način, to stoji u uredbi, kaže Stamenković i dodaje da je "Batut" radio na tim preporukama. Kako kaže, to se zovu pravila ponašanja.Prema njegovim rečima, određeni objekti nisu istakli pravila ponašanja, ali u odnosu na broj kontrolisanih subjekata procenat utvrđenih nepravilnosti nije bilo značajan da bi se preduzele radiklanije mere. 

Srbija

Produžen konkurs za besplatno mentorstvo u sektoru prerađivačke industrije

Razvojna agencija Srbije (RAS) produžila je trajanje konkursa za učešće u Programu pružanja standardizovane usluge mentoringa sektorima prerađivačke industrije, za koji mogu da se prijave mikro, mala i srednja privredna društva i preduzetnici (MMSPP), navodi se u saopštenju te organizacije.Javni poziv će biti otvoren do 10. juna, ukupan budžet znosi 3,5 milionadinara, a krajnji rok za završetak pružanja standardizovane usluge mentoring je 20. novembar 2020. godine.Zainteresovani korisnici dobijaju sveobuhvatnu podršku u trajanju od 25 do 50 sati, kroz individualni pristup u samoj kompaniji.Putem mentoringa, vlasnik i/ili zakonski zastupnik privrednog subjekta i mentor će zajedno proučavaju aktuelno poslovanje, razloge trenutnih problema ili smetnje za dalji razvoj, najvažnije potencijale za rast, te na osnovu konstatovanog stanja mentor i korisnik mentoring usluge razvijaju i sprovode akcioni plan koji ima za cilj poboljšanje poslovnih rezultata.Na javni poziv mogu da konkurišu MMSPP iz oblasti industrije mašina i opreme, prehrambene industrije, drvne i industrija nameštaja, kao i industrije gume i plastike. Pravo na učešće u Programu imaju MMSPP koji su registrovani na teritoriji Srbije pre februara 2017. godine, koji obavljaju delatnost u okviru jednog od navedena četiri sektora prerađivačke industrije, da imaju izmirene obaveze po osnovu poreza i doprinosa i da su da su u većinskom privatnom vlasništvu.Uslugu pruža 70 sertifikovanih mentora iz 17 akreditovanih regionalnih razvojnih agencija, po metodologiji koju je RAS razvijenoj u dugogodišnjoj saradnji sa Japanskom agencijom za međunarodnu saradnju (JICA).Prijave sa svim pratećim obrascima i dokumentacijom se podnose lično ili preporučenom poštom akreditovanim regionalnim razvojnim agencijama (ARRA) sa naznakom: Prijava za učešće u Programu pružanja standardizovane usluge mentoringa sektorima prerađivačke industrije.Javni poziv, Uputstvo i obrasci za prijavu dostupni su na veb-sajtu RAS, kao i na internet  stranama nadležnih akreditovanih regionalnih razvojnih agencija.Za detaljnije informacije možete se obratiti akreditovanim razvojnim agencijama ili na i-mejl: mentoring4sektora@ras.gov.rs, kao i na broj telefona: 011/339 88 09.Do sada je 2.500 korisnika koristilo uslugu mentoringa pkoji je deo programa RAS i JICA "Uspostavljanje i promocija usluge mentoringa za mala i srednja preduzeća na Zapadnom Balkanu-faza 2".

Srbija

Nema rešenja za automobile kojima je u inostranstvu istekla registracija

Građani koji su se sa svojim automobilom našli u inostranstvu tokom vanrednog stanja, a kojima je u međuvremenu istekla registracija odnosno osiguranje, još uvek nemaju načina da svoje vozilo vrate u Srbiju. Ni posle dva meseca od izbijanja zdravstvene krize nema informacija o tome kako i kada će se regulisati ova oblast.Pre izbijanja zdravstvene krize, građani kojima je istekla registracija dok su bili u inostranstvu bili su dužni da plate šlep službu kako bi auto vratili u Srbiju, obzirom da se po zakonu ono smatra tehnički nebezbednim. Zakon ne dozvoljava da se auto kome je isteklo osiguranje vuče ili gura, a obzirom šlep-kamioni spadaju u putnička vozila, njihovi vozači koji bi samo ušli u međugranični prostor bili bi podložni svim merama propisanim za povratak ljudi iz inostranstva.Te mere podrazumevaju obavezno testiranje, a u međuvremenu mere obavezne samoizolacije.Jednog čitacou Nove ekonomije, koji je pre početka krize došao da bolesnog oca prebaci u Srbiju, prvo je korona sprečila da putuje a u međuvremenu mu je istekla i registracijqa vozila. Njemu su u ambasadi Srbije u Zagrebu rekli da nemaju odgovor na pitanje kako da svoje vozilo vrati u zemlju, da ne znaju kada će se to rešiti, a dodali su i da im se više građana obratilo sa istim problemom.U Auto-moto savezu Srbije (AMSS) navode da svakodnevno dobijaju veliki broj upita građana u istoj situaciji.Pres služba AMSS je pojasnila da za ovo nisu nadležni, obzirom da transport do granice obavljaju nadležne nacionalne šlep službe, da su putnički terminali na graničnim prelazima i dalje zatvoreni, te da propisima ova oblast trenutno nije regulisana.Prema Odluci Vlade Srbije o zatvaranju svih graničnih prelaza za ulazak u Srbiju, svi granični prelazi za ulazak putnika u Srbiju u međunarodnom drumskom, železničkom i rečnom saobraćaju su zatvoreni, a ulazak se može privremeno omogućiti "u skladu sa nacionalnim interesima i iz humanitarnih razloga", na osnovu odobrenja nadležnog organa državne uprave.Da stvari ne funkcionišu za Novu ekonomiju potvrdilo je više šlep-službi koje posluju u Srbiji i dopremaju vozila iz inostranstva kada vlasnicima istekne registracija, koje navode da su se o mogućnostima za vršenje te usluge informisali u medijima.Predstavnici tih firmi ocenjuju da im se po trenutnim cenama šlepovanja ne isplati da dovoze automobile iz inostrantsva, ako će to značiti da će posle jedne vožnje morati da obustave poslovanje na dve nedelje.Dodaju i da bi bio problematičan prevoz vlasnika vozila, obzirom da bi oni, čak iako dolaze iz države koja je žarište COVID-19, morali u kabini šlep-vozila sa vozačem morali da provedu više sati ili dana.Sve šlep službe potvrdile su i da su u proteklo vreme dobile više upita o problemu transporta automobila iz inostranstva, a da je problem pogoršan činjenicom da vlasnici obično u inostranstvu plaćaju ležarinu za to vozilo.

Srbija

Krov nad glavom: Postoje ljudi kojima 100 evra život znači

Organizacija Krov nad glavom pozvala je sve ljude kojima ne znače ništa 100 evra, koje daje država, da taj novac doniraju za pomoć beskućnicima.U saopštenju Krova se navodi da se tokom pandemije, još jednom pokazalo da vlast siromašni ne zanimaju i ističe se da mogućnost da dobiju 100 evra imaju osobe sa milionima na računu, dok ljudi koji nemaju dokumente neće dobiti ni ovu simboličnu brojku. "Većina beskućnika koje smo upoznali tokom prethodnih mesec i po dana rada nema ličnu kartu niti zdravstvenu knjižicu, te sada pokušavamo da im pomognemo i u tom smeru, kako bi uz zdravstveno i socijalno dobili i obećanih 100 evra od države. Javljaju nam se i podstanari koji su na par nedelja od izbacivanja na ulicu jer nemaju 70-100 evra za kiriju, a neki ni za administrativne takse da izvade ličnu kartu." kažu iz Krova nad glavom. Navode i da je vlast pokazala da je ne zanima pravo na dom, koje je ljudsko pravo po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i da umesto da omogući krov nad glavom svim građanima, ona daje veća ovlašćenja izvršiteljima koji izbacuju građane iz domova. Iz organizacije ističu da se pored odbrane jedinog doma oni zalažu i za to da "svako, ali baš svako mora da ima šta da jede". "U nešto manje od dva meseca dopremili smo pakete hrane i higijene za preko 1600 ljudi i potrošili oko 20.000 evra od donacija građana u procesu. Novac koji države daje kao 'pomoć zbog krize' je naš novac, koji plaćamo porezima i doprinosima. Ne treba da se odričemo nečega što smo već zaradili. Međutim, ukoliko nekome taj novac ne znači mnogo, postoje drugi ljudi kojima život znači - ako želite da 100 eura od kojih se odričete dođe do najugroženijih članova našeg društva, uručite taj novac beskućnicima na ulici ili uplatite na račun našeg udruženja sa naznakom pomoć beskućnicima", navode iz Krova i pozivaju ljude da donacije uplate na račun: Udruženje građana ZA KROVDinarski račun: 205 - 0000000263391 - 77Devizni račun: 0070800050225IBAN: RS35205007080005022588.PayPal: zakrovnadglavom@gmail.comKako izgledaju akcije Krova nad glavom i na koji način organizacija troši novac od donacija možete pročitati u tekstovima: Krov nad glavom prikupio preko milion dinara pomoći za mesec danaKada nema izvršenja, "Krov nad glavom" pomaže siromašnima

Srbija

Florijan Biber: EU mora da opstane, zato što nema alternativu

Intervju sa Florijanom Biberom, profesorom Univerziteta u Gracu i ekspertom za Jugoistočnu Evropu, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Florijan Biber o odnosima Srbije i EUDa li autorski tekst Aleksandra Vučića, koji je nedavno objavljen u Ju-Es Njuzu, možemo da shvatimo kao neku vrstu izvinjenja Evropskoj uniji, i da li će to izvinjenje biti prihvaćeno? Takođe, kako je do tog teksta uopšte došlo, i da li ga je diktirao neko sa strane?Florijan Biber: Taj tekst je jako čudan. U stvari, čudno je gde je on objavljen -- jer je Ju-Es Njuz jedan jako nebitan portal. To je do pre deset godina bio jedan od velikih nedeljnih časopisa, kao što su Tajm i Njuzvik, ali je ugašen, i sada postoji kao neka veb stranica -- koja se, uzgred, uopšte ne bavi svetskom politikom. Dakle, nije relevantna ni u Americi. To meni onda jako liči na autorski tekst koji je Ana Brnabić skoro objavila u Vašington Tajmsu, što su takođe jedne nebitne novine. Pogotovo ako je u pitanju izvinjenje, ili objašnjenje predsednikove izjave o Evropskoj uniji, jako je čudno što je ono objavljeno na nekom nebitnom američkom portalu... Bilo bi očekivano da takav tekst bude objavljen u nemačkim novinama, ili na portalu Politiko, koji je najbitniji internet portal za Evropsku uniju.Kome je namenjena ta poruka? Da li je ona namenjena čitaocima i publici u domaćoj javnosti, ili je ona ipak upućena u smeru Evrope?FB: Ovo je sve tako opskurno, da ne znam šta je zapravo cilj ovakvog poteza. Meni se više čini da je ovo poruka za domaću publiku, zato što onda može da se kaže da je predsednik Vučić napisao neki bitan tekst za neke američke novine, i da se zaboravi da je u pitanju sasvim nebitan portal -- isto kao Vašington Tajms i tekst Ane Brnabić. Te novine niko ne čita, ali ih ljudi često pobrkaju sa Vašington Postom, i onda to čitaocima u Srbiji zvuči kao da premijerka i predsednik imaju neku međunarodnu publiku, kojoj objašnjavaju svoj stav prema svetu, iako u suštini nije tako.Zanimljivo je što se u tom tekstu navode konkretni podaci, iz kojih se vidi da je Srbiji mnogo više pomoći stiglo od Evropske unije, i  sa Zapada uopšte, nego od Kine. Da li to može da dovede do nekog pomaka u tretmanu tih spoljnopolitičkih saveznika u domaćoj javnosti?FB: Predsednik Vučić je i ranije davao neke izjave, kojima je pokazivao naglašenu zahvalnost za pomoć koja dolazi od EU i Zapada -- ali on takve poruke uvek usmeri prema delu svoje publike koji je više prozapadan. Znači, on šalje razne poruke, i građanima koji su prozapadno orijentisani i onima koji su više, da kažem, proistočni -- nezavisno da li je to u pravcu Rusije ili Kine. Na isti način, on u spoljnoj politici takođe uvek pokušava da igra i sa jednom i sa drugom stranom. Naravno, on bi bio loš političar kada bi prekinuo sve veze sa Evropskom unijom i sa Sjedinjenim Američkim Državama, i samo se orijentisao prema Kini... Dakle, ovo što on radi je, kao što sam često govorio, neka loša kopija Titove politike, koja se ogleda u tome da uvek igra sa svim stranama, i svima šalje poruku: “Ne, ne, niste me dobro shvatili! Ipak bih sa vama, i cenim vašu pomoć.”Bitan razvoj događaja za Srbiju i evrointegracije je i najnoviji izveštaj Fridom hausa, u kome se vidi da je naša država ispala iz kruga demokratskih zemalja. Kako Evropska unija gleda na dalji pad demokratije u Srbiji, i zbog čega ona uopšte pokazuje bilo kakvo strpljenje za takve stvari? Šta je tu zapravo interes EU?FB: Po meni, taj izveštaj pokazuje nešto što znamo već duže vreme. Druga istraživanja su takođe pokazala da se stanje demokratije u Srbiji pogoršava. To, naravno, nije dobro ni za Evropsku uniju, zato što su Srbija i Crna Gora zemlje u regionu koje su najbliže članstvu u EU od svih šest zemalja Zapadnog Balkana -- a istovremeno su to dve zemlje koje trenutno imaju najvećih problema sa demokratijom. I to je onda neka čudna poruka, jer niko ne bi hteo da se stekne utisak da približavanje Evropskoj uniji znači pogoršanje stanja demokratije. Naravno da se stanje demokratije u ovim zemljama nije pogoršalo zbog približavanja Evropi -- to samo znači da proces proširenja sam po sebi ne obezbeđuje poboljšanje demokratije. To je jedna zabrinjavajuća poruka za Evropsku uniju, i ona bi trebalo jasnije i glasnije da komunicira svoje nezadovoljstvo u tom pogledu, jer je jasno da Unija traži da njene članice budu demokratske zemlje -- iako, razume se, znamo kakvo je stanje demokratije u Poljskoj i Mađarskoj, isti izveštaj pokazuje ozbiljan pad i u tim zemljama... Tek ćemo videti kako će funkcionisati nova metodologija proširenja, koja obećava mogućnost slanja jasne poruke, i to da proces pregovora može da stane u slučaju da se stanje demokratije ili vladavine prava u zemljama kandidatima pogoršava.Pomenuli ste Mađarsku i Poljsku. Nije tajna da postoje veoma bliski odnosi između predsednika Srbije i mađarskog premijera. Koliko EU zamera Srbiji tu bliskost sa Mađarskom?FB: Ta bliskost može samo da vodi do daljeg otpora među zemljama koje su već skeptične prema proširenju. To smo čuli iz Francuske, ali takođe i iz Holandije, da te zemlje ne žele proširenje, zato što se plaše da će biti još više “Orbana” u Evropskoj uniji. Znači, one ne znaju kako da spreče pad demokratije u Mađarskoj, ali bar ne žele da unutar EU bude još više sličnih vladara. I u tom smislu, što se više Srbija bude zbližavala sa Mađarskom, to će veći biti otpor njenom članstvu od strane zemalja kao što su Holandija, Danska i Francuska. Takođe, vidim da je u Nemačkoj taj neki polet pozitivnog raspoloženja prema Vučiću pao, i više nije takav kakav je bio u ranijim godinama njegove vladavine. Dakle, ako Srbija, ili barem ova sadašnja vlada u Srbiji, izgubi podršku Nemačke, ne može ništa da uradi bez obzira na to koliku joj podršku budu pružale zemlje kao što su Mađarska i Poljska.Da li je Vučić ipak bio u pravu kada je govorio o krizi solidarnosti unutar Evropske unije? FB: Naravno da postoji kriza solidarnosti u Evropskoj uniji, to nije sporno. U kriznim trenucima je to uvek najvidljivije, zato što je to momenat u kome svaka zemlja gleda prvo sebe, i jasno je da je ta sebičnost jako negativna -- ali je, takođe, razumljiva. Ne možemo da zaboravimo da tu sebičnost imamo svuda po svetu, to nije ništa specifično za Evropsku uniju, samo se od zemalja Unije više očekivalo. Najbolja poruka je možda to da EU iz svake krize u kojoj se nađe nešto nauči, i da uvek pokušava nešto da promeni u načinu na koji funkcioniše. Dakle, alternativa nije da Evropska unija prestane da postoji, nego da nastavi da uči iz svojih grešaka, ili grešaka zemalja članica, i da se poboljšava. Zbog toga EU danas izgleda kako izgleda -- a to je potpuno drugačije nego što je izgledala pre dvadeset, trideset ili četrdeset godina. Mislim, pre trideset godina niko ne bi očekivao od Evropske unije da pomaže u ovakvim okolnostima, zato što je tada imala još manje ovlašćenja. Dakle, to je jedan spor proces učenja lekcija kroz krize i probleme, i on naravno ponekad ide presporo, ali to je u prirodi takve vrste konstrukcija.Šta se formalno očekuje da Srbija uradi u narednih nekoliko godina kako bi nastavila proces približavanja EU, i šta je od toga Srbija zaista spremna da učini?FB: Ako gledamo brzinu kojom su se reforme u Srbiji odvijale u prethodnih nekoliko godina, moramo da konstatujemo da ne postoji dovoljno političke volje da se preduzmu koraci koji su potrebni za članstvo. Taj proces integracija manje-više stagnira -- a, za razliku od Severne Makedonije i Albanije, koje su bile pod blokadom, Srbija nema taj izazov. Dakle, Srbija je mogla brže da napreduje, što se tiče pregovora, zatvaranja poglavlja, i tako dalje, i nije to uspela. Naravno, to je deo jedne šire slike oko stanja vladavine prava i demokratije u Srbiji, koja pokazuje, po mom tumačenju, neozbiljnost vlasti kad je u pitanju proces integracija. Znači, spremnost formalno postoji, i formalno je cilj da Srbija postane član EU -- ali ja bih rekao da Vlada ne radi sve što je potrebno da taj cilj dostigne, i da se taj proces zbog toga se produžava. To smanjuje entuzijazam za članstvo kod građana, zato što oni to više ne vide kao nešto što je realno. Tu postoji i jedna dodatna dimenzija, koja se odnosi na relacije sa Kosovom. Rešenje tog spora je takođe bitno, i predstavlja izazov za obe zemlje, tako da nije jasno kada će se to sve završiti.Zašto je Srbija odbila da od EU traži svoj deo finansijske pomoći regionu za rešavanje posledica koronavirusa? Da li je to znak nekog namernog otklona od evropske politike, ili je nešto drugo u pitanju?FB: Ja sam takođe bio iznenađen tom odlukom. Ne znam da li je to bilo iz inata, ili se time šalje neka poruka Evropskoj uniji da Srbija može sama da izađe iz krize... Meni je to teško shvatljivo, zato što, uprkos tvrdnjama vlasti, ne postoji razlog zašto bi Srbija bolje prošla kroz ovu krizu nego druge zemlje regiona i EU. Svuda se govori o ekonomskom padu, koji će biti ozbiljan -- možda jedan od najozbiljnijih u Evropi već decenijama. Tako da je meni neshvatljivo, i ne mogu da vidim neko, recimo, stručno objašnjenje za to što je Srbija ovu pomoć odbila. Nisam ekonomista, ali ako uzmemo u obzir to da su je sve druge zemlje prihvatile, meni se to više čini kao neka politička poruka, i ne bih bio iznenađen ako bi u nekom trenutku Srbija ipak prihvatila pomoć, samo da to ne bude u javnosti, nego malo, kao…Što bi se reklo “ispod žita”.FB: Da, tako je. Kakve trenutno diplomatske odnose sa EU imaju vlasti u Srbiji, a kakav odnos ima, i da li ikako diplomatiju sa Evropom održava opozicija?FB: Kriza demokratije u Srbiji i pogoršanje stanja u tom pogledu su doveli do malo gorih odnosa vlasti i EU. S druge strane, veliki deo opozicije u Srbiji nije deo evropskih političkih stranaka, i to svakako smanjuje njihov uticaj i mogućnost da imaju neke partnere s kojima bi mogli da razgovaraju. Izuzetak je Demokratska stranka, koja je deo Partije evropskih socijalista, i na taj način ima neki pristup i partnere u Evropi... Ali, ja mislim da je to jedna mana srpske opozicije, što nije dobro integrisana u evropske političke strukture -- i zbog toga nema ni kontakte, ni podršku u političkim sukobima.Srbija je poslednjih nekoliko godina u sve dubljoj političkoj krizi, koja je sad dodatno produbljena dešavanjima oko vanrednog stanja i pandemije, a odskora i nastavkom izbornog procesa. Kako bi u narednom periodu vlast i opozicija mogle da pomognu da se u sledećem izveštaju Fridom hausa popravi položaj Srbije, i da li bi Evropa nekako mogla tome da doprinese?FB: Ja mislim da bi EU mogla da bude puno jasnija u svojoj kritici, ili u svojoj analizi toga šta je problematično u stanju demokratije u Srbiji. Takođe, što se tiče izbora -- uz sadašnje okolnosti će biti još teže osigurati slobodne izbore, nego što je to bio slučaj pre pandemije. U tom pogledu bi bilo jako značajno da Evropske unija pošalje jasnu poruku da izbori treba da se organizuju u okolnostima gde nema bojkota opozicije, gde su ispunjeni neki osnovni uslovi koji omogućavaju demokratske izbore. Mislim da jasnu poruku u tom smeru vlast u Srbiji ne bi bila u stanju da odbije, i to smo već videli kad je za vreme vanrednog stanja bilo tog pokušaja da se ograniči sloboda medija -- ta uredba je ukinuta u jako kratkom roku. Dakle, možemo da vidimo da je vlast u Srbiji još uvek spremna da sluša neke jasne poruke, i da EU u tom smislu ima neki uticaj -- ali to mora da bude jasna i javna poruka, u kojoj se ukazuje na neke bazične vrednosti, a to su demokratija i vladavina prava.U kakvom stanju se kamion Evropske unije vraća na drum, nakon što je sleteo u jarak zbog korone? Kako su institucije, duh i sama ideja EU preživele pandemiju koronavirusa?FB: Imali smo dosta kriza u prethodnih petnaest godina. Dakle, imali smo ekonomsku krizu 2008, zatim krizu u Evrozoni 2012. i 2013. godine, imali smo takozvanu “migrantsku krizu” 2014, 2015. godine, onda skorije i Bregzit, 2016. -- i svaki put je dosta ljudi reklo: “To je kraj Evropske unije, EU ovo neće preživeti.” Ali je svaki put Evropska unija ipak našla neki način da ostane u životu, zato što ispunjava potrebe građana svojih zemalja članica. Dakle, ona nema alternativu. Alternativa jeste jedino da se Evropska unija poboljša, i ja mislim da je u tom smislu ova kriza, naravno, pokazala i neke mane EU -- ali to ne znači da će se Evropska unija zbog toga raspasti. Možda je sada prilika da se malo ozbiljnije razmisli o reformama, i tome šta se u njoj može poboljšati. Lično mislim da su te prethodne krize na neki način propuštene šanse da se razgovara o tome kako EU može bolje da odgovara na te zahteve, kritike i probleme koje smo videli -- ne samo sada, nego i u prethodnih deset, petnaest godina.

Srbija

Studente pogađa cena školarine, ne politika i plagijati

Intervju sa Jelenom Riznić, studentkinjom i članicom pokreta “Zaustavimo iseljavanje studenata iz Studentskog grada”, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Jelena Riznić o studiranju za vreme pandemijeNedavno smo imali slučaj profesorke iz Novog Sada koja je zapalila svoje diplome ispred Skupštine, u znak protesta jer, kako kaže, mladi i školovani ljudi kod nas nemaju perspektivu. Kako ti vidiš perspektivu fakultetski obrazovanih mladih kod nas?Jelena Riznić: Fakultetski obrazovani ljudi ovde nemaju neku posebnu perspektivu. Ali ono što je, čini mi se, još važnije -- a što nema veze sa nivoom obrazovanja -- je da smo svi uslovljeni time da se bavimo politikom na način na koji je ta profesorka to radila, verovatno do juče. Njen slučaj je pokazao da to nije samo stvar ulaska u vladajuću stranku, odnosno u vladajuće strukture, nego u ulasku u političke stranke kao takve. Dakle, ona se nije bavila “botovanjem” samo za vladajuću partiju, nego je to radila za različite stranke. Postavlja se pitanje gde je neka nova opcija, koja će ukazati na to šta je problem u samom ovakvom sistemu, a ne u tome da neko “botuje” za određenu partiju.Situacija u kojoj su studenti Beogradskog Univerziteta trenutno zatečeni je ta da su mnogi od njih koji su stanovali u studentskim domovima pre dva meseca naprasno iseljeni, a sada se, od petka nadalje, najavljuje početak njihovog povratka. Kako je organizovano to iseljenje na početku pandemije i vanrednog stanja?JR: Prvo smo, pre nešto manje od dva meseca, negde krajem marta, morali da se iselimo bez svojih stvari. Odnosno, rečeno nam je da treba da odemo za manje od dvadeset četiri sata, ali da stvari mogu da ostanu. Zatim nam je nedelju dana kasnije, nakon što je Vučić na konferenciji rekao da postoji mogućnost da Studentski grad bude pretvoren u kovid bolnicu, rečeno da se nekako snađemo i dođemo po svoje stvari, i da se u potpunosti iselimo. U trenutku kada nam je to saopšteno, međugradskog i gradskog prevoza više nije bilo. Svi smo se snalazili kako smo znali i umeli kako bismo te svoje stvari preselili, jer nismo bili sigurni šta će biti sa njima ukoliko to ne uradimo. Bilo je nekih informacija da će one biti spakovane i odnete u neki magacin -- ali, s obzirom na to kako se odnose prema nama kao živim ljudima, nikako nismo bili načisto kako će se odnositi prema našim stvarima, koje su nam potrebne za svakodnevni život. Dakle, u tom trenutku liftovi nisu radili, voda nam je bila isključena, dakle ništa što nam je bilo esencijalno u situaciji u kojoj se čovek seli -- sve i da nema pandemije, a ima je -- tada nismo imali. To iseljenje je trajalo tri dana, po nekoliko sati dnevno, da bi na kraju Vučić rekao da se Studenjak ipak neće koristiti kao kovid bolnica. Sve bez ikakve ideje o tome šta će se desiti sa nama, kako ćemo mi možda dalje prenositi zarazu. Naravno, nije bilo ni reči o tome na koji način će se nama refundirati troškovi puta ili bilo šta slično, da li će nam neko nadoknaditi pretrpljeni duševni bol, i tako dalje... Prosto, pre dva meseca smo iseljeni, i to je to -- kud koji, mili moji.Kako je to sada rešeno? Šta se dešava u petak, ko se i gde ponovo useljava?JR: Na sajtu Studentskog centra je juče ili prekjuče izašlo obaveštenje o tome da od petka kreće useljenje studenata koji imaju nekih obaveza na fakultetu. Dakle, to su studenti koji imaju ispitni rok, na primer, aprilski -- međutim, to nije isto na svim fakultetima u okviru Beogradskog univerziteta. Recimo, moj fakultet nema regularni aprilski rok, već samo apsolventski, što bi značilo da apsolventi mogu da se vrate u domove sada, a da ćemo mi koji nemamo takve obaveze na fakultetu to moći tek kasnije. Pitanje je kada će to biti, verovatno nekih sedam do deset dana nakon što se oni usele, a ispitni rok će najverovatnije početi prvog juna. Mi smo pratili obaveštenja Studentskog centra, ali smo na gotovo svim nivoima imali nedovoljne informacije. To je s jedne strane razumljivo, jer svi u ovom procesu učimo u hodu -- ali, s druge strane, oni pokazuju jedan sistematski nemar i nezainteresovanost za gomilu ljudi koje su iselili, i koji sada moraju da završavaju ovu školsku godinu kako znaju i umeju. Fakulteti ne rade, ne znamo kako će se nadalje obavljati nastava, kada će biti ispitni rokovi, da li će biti nekog nadoknađivanja i slično, ali i pored svega toga -- i ovo je ključno -- niko nijednog trenutka nije spomenuo mogućnost smanjenja školarina, što je prosto nešto najmanje što možete da uradite u ovoj situaciji.Kada gomilu ljudi čije školovanje zavisi od njihovog rada -- a mnogi od nas moraju i da rade kako bi se školovali i izdržavali -- isterate iz domova u kojima oni moraju da budu da bi radili, kada ih ostavite bez stipendija -- pošto su nam tokom trajanja vanrednog stanja uporno kasnile stipendije -- a sa druge strane odlučite da im ne smanjite školarine, to prosto pokazuje na koji način se vi brinete o studentariji, odnosno kakav je načelno vaš odnos prema njima. Tako da je onda pitanje ispitnih rokova tek na nekom desetom mestu za sve nas koji moramo da se školujemo. Čovek prosto ne stigne da misli o tome kako će da spremi ispit, ukoliko mora da razmišlja o tome kako će da plati školarinu. Uostalom, na ispit ni ne može da se izađe dok se školarina prethodno ne isplati. Dakle, nije bilo ni reči o tome da se školarine smanje, niti da se učini bilo kakav ustupak studentima.Kako su se naši fakulteti snašli u novom vidu nastave? Kako je funkcionisalo održavanje predavanja onlajn?JR: To je dosta zavisilo od individualne spremnosti da se odgovori na taj izazov. Nije postojala organizovana platforma koju bi koristili svi profesori, barem ne u mom slučaju, ja studiram sociologiju. Većina mojih profesora i profesorki je u poslednja dva meseca održavala nastavu, ali ono što je bilo problematično je bila njihova neosetljivost u pogledu toga šta mi možemo, a šta ne možemo da postignemo u celoj ovoj situaciji. Ja sam, konkretno, u ova dva meseca za fakultet radila više nego ikad… Znam koji će biti izrazi lica kada ljudi ovo čuju, reći će: “Eto, studenti se opet žale!”, ali zaista se ne radi o tome. Ja nisam osoba koja će se žaliti na rad u bilo kom smislu, ali čini mi se da nije bilo razumevanja za uslove u kojima se nalazimo. Dakle, čak i da neko nema obaveza kakvih može imati -- kao što su, recimo briga o starijim članovima domaćinstva, ili starijim komšijama i komšinicama -- u situaciji u kojoj divlja pandemija postoji vrlo, vrlo specifična društvena kriza, i nije baš za očekivati da student tek tako sebe stavi u pogon, i da efektivno radi nekih dvanaest, trinaest sati, ili više od toga -- a to se od nas očekivalo u poslednja dva meseca.Da li se nešto promenilo u komunikaciji između studenata i univerziteta, odnosno fakulteta?JR: Nismo dobijali nikakve posebne informacije u vezi sa tim šta će se nadalje dešavati sa našim obavezama. To, naravno, ima veze i sa tim što samo fakultetsko osoblje nije bilo obavešteno do kraja -- dakle, učili smo u hodu mnogo toga, pa ni oni nisu mogli da nam daju neke posebne informacije. Međutim, problem je što mi ni sada, ovoliko već dana nakon prestanka vanrednog stanja, te informacije još nemamo. Barem ne one koje su nam najpotrebnije -- na primer, kada će se održati ispitni rokovi, u kakvom će aranžmanu oni biti, da ne davim pojedinostima...  Ima tu dosta problema, i čini mi se da nema nekog dubljeg promišljanja o tome kako bi oni mogli da se reše. U stvari, mislim da te ideje zapravo postoje sa studentske strane, ali da za njih nema sluha sa one druge strane, koja će na kraju doneti odluku koju ćemo svi morati da poštujemo.Beogradski univerzitet su još pre pandemije potresale razne afere i skandali -- plagijati, neregularni izbori dekana, optužbe za korupciju i slične stvari. Da li sada, posle svega što nam se izdešavalo u prethodna dva meseca, studenti mogu i žele da utiču na popravljanje tih stvari, ili makar na ispravljanje nepravdi koje su se njima desile, poput ovoga sa školarinama? Koliko ima energije među studentima da utiču na promenu stanja u svom neposrednom radnom okruženju?JR: Kada se govori o visokom obrazovanju, najčešće se govori o kvalitetu obrazovanja. Zapravo, ne govori se čak ni u potpunosti o kvalitetu -- pre svega se govori o tome šta se dešava sa plagijatima, i na koji način ljudi dolaze do svojih diploma. To je, naravno, vrlo značajno, i ja to ne sporim. Međutim, to nije nešto što nas studente neposredno pogađa -- nas neposredno pogađaju školarine, neposredno nas pogađa problem prijave ispita, odnosno koliko će to koštati, neposredno nas pogađa pitanje dostupnosti udžbenika i koliko oni koštaju, i slično... Dakle, nas takve stvari neposredno pogađaju, a to taj dominantni diskurs ne uspeva da uhvati. Naprosto, nisam stekla utisak da ljude preterano zanima da se bave dostupnošću obrazovanja. Pre svega mi deluje kao da se najviše bavimo tim opozicionim i drugim nadgornjavanjima -- ko ima više plagiranih diploma, ko pravih i slično, i to jeste važno pitanje, ali mislim da studente realno pogađaju druge stvari.Zaista postoji i impuls i potreba da se borimo za drugačiji sistem. Neki problemi jesu tretirani kroz borbu za, doslovno, krov nad glavom, za dom -- dakle, za čuvanje mesta u domu uprkos održavanju Univerzijade -- i to je ono čime ćemo se mi baviti u narednom periodu. Dalje, pitanje je i ko uopšte može da se školuje, i mislim da će to biti ključno pitanje nakon ove krize. Ja očekujem da će mere štednje koje će nastupiti nakon svega ovoga najviše pogoditi one koji najviše zavise od javnog sektora -- a to su deca iz radničke klase i ranjivih grupa, ona najviše zavise od javnog obrazovanja. Očekujem da će budžetski rezovi biti najveći upravo tu i u zdravstvu, dakle u sektorima koji su za nas male ljude najvažniji. Dakle, kada budemo došli u situaciju da vrlo mali procenat ljudi može da se školuje, onda ćemo videti da li nam je ključno bilo pitanje plagijata Siniše Malog, ili neko drugo, i zapitati se zašto se nismo dovoljno bavili tim drugim stvarima. Isto pitanje treba postaviti i opozicionim strankama, zašto one postavljaju isključivo pitanja vezana za kvalitet obrazovanja, a ne i dostupnost?Studenti su poslednjih decenija u više navrata bili inicijatori protesta protiv postojećeg stanja, ali se, posle trideset godina, stiče utisak da se društvo nije mnogo pomerilo s mrtve tačke. Da li je energija studenata potrošena, da li oni i dalje mogu da budu neki aktivan činilac promena u društvu, i da li to uopšte žele?JR: Ne treba ići u smeru romantizacije studentskog tela kao nekog posebnog revolucionarnog aktera. Mislim da, ako studenti mogu nešto da urade, to mogu isključivo u savezu sa radničkom klasom i sa drugim ugnjetavanim grupama -- upravo to se i dešavalo u toku nekih većih društvenih promena. Studentsko telo nije apolitično, daleko od toga, samo mislim da u njemu vrlo često postoji pogrešno shvatanje politike kao takve. Ipak, onog trenutka kada pokažemo da se, kad god se bavimo stvarima koje su važne za nas, mi u stvari bavimo politikom, mi vidimo da ima veće aktivacije za borbu na tim frontovima. Tako da, i te kako mislim da studenti imaju potencijal -- ali takođe mislim da ne treba fetišizovati studente kao takve, već da treba govoriti o tome šta po pitanju društvenih problema mogu da urade neki širi frontovi, u koje će biti uključene različite društvene grupe.Dugo vremena je vladao stereotip da su mladi tolerantniji i otvorenijeg uma. Međutim, vidimo da razne prilično ekstremno desne ideje mogu da nađu dosta oduševljenih pristalica među studentima. Koliko je tačno da su mladi, akademski građani liberalniji, otvoreniji i tolerantniji od prethodnih generacija?JR: To nije tačno. Nije tačno, pre svega, zato što ne treba fetišizovati akademiju, i gledati na nju kao na neko stecište liberalnih ideja. Baš naprotiv, vrlo često upravo univerziteti predstavljaju neku vrstu inkubatora za novu desnicu. Naravno, da ne budem sasvim pesimistična, uvek postoje nekakvi džepovi, i tačno je i da na fakultetima možete da dobijete neko znanje koje vam inače ne bi bilo dostupno, ili barem neki socijalni kapital. Takođe, imate prilike da se povežete sa ljudima koji rade neke drugačije stvari, i da se upoznate sa nekim novim idejama. U akademskom okruženju često možete i da se povežete sa drugim društvenim pokretima, pre svega onima na levom delu ideološkog spektra. Naravno, ništa od toga nije zagarantovano, i ja prosto nikad ne bih rekla da su studenti nužno ovakvi ili onakvi. To prilično zavisi od društvenog konteksta, odnosno od celokupne socio-ekonomske slike i miljea iz kog dolaze... Na kraju krajeva, zavisi i od dominantnog raspoloženja u društvu. Ukoliko postoji bujanje desnice kao takve, i ukoliko vidimo da su oni ti koji postavljaju pitanja koja “građanska” opozicija ne uspeva da postavi, a koja su značajna... Opet se vraćam na to ko može da se školuje -- ako oni to ne postave kao neko značajno pitanje, desnica to lako može da preotme.

Srbija

‘Vožd Karađorđe’ gradiće se po leks specijalisu

Vlada Srbije donela je zaključak kojim je projekat izgradnje državnog puta prvog reda "Vožd Karađorđe" proglašen za projekat od posebnog značaja, što znači da će se prilikom njegove izgradnje primenjivati leks specijalis koji je Skupšina usvojila u februaru, navodi se u saopštenju preduzeća "Koridori Srbije".Leks specijalis omogućava skraćenje rokova u kojima se vrši eksproprijacija zemljišta ili rešavanje imovinsko-pravnih odnosa, ali i da se neće primenjivati odredbe o rokovima Zakona o javnim nabavkama.Takođe, procedura koja se tiče javnih nabavki neće se primenjivati ni u slučajevima kada je međunarodnim ugovorima drugačije određeno.Projekat izgradnje saobraćajnice obuhvata teritorije opština Sopot, Mladenovac, Lazarevac, Aranđelovac, Topola, Rača, Lapovo, Velika Plana, Svilajnac, Despotovac i Bor.Vlada Srbije je krajem prošle godine prvo usvojila nacrt leks specijalisa kako bi ubrzala izgradnju važnih infrastrukturnih projekata, poput metroa i auto-puteva.Sredinom januara Ministarstvo građevinarstva saopštilo je da za gradnju šumadijskog koridora "Vožd Karađorđe" zainteresovana kineske kompanija "Pauer Čajna".To saopštenje usledilo je nakon što su predstavnici Ministarstva razgovarali sa delegacijom "Pauer Čajna" o saradnji na infrastrukturnim projektima.Prema prethodno dostupnim informacijama, šumadijski koridor „Vožd Karađorđe" treba da spoji koridore 10 i 11, a njegova izgradnja koštaće od 1,7 milijardi evra do više od dve milijarde evra.

Srbija

Gorenje zatvara fabriku u Zaječaru

Menadžment Gorenja  doneo je odluku da zatvori zaječarsku fabriku za proizvodnju sanitarne opreme "Gorenje houm", javio je RTS.  Fabrika, kako navode iz kompanije "Gorenje", već duže posluje sa zn...

Srbija

Preduzetnici kojima je greškom legao minimalac da ga ne podižu

Pojedinim preduzetnicima koji su u radnom odnosu, ili su korisnici penzije legla je na namenski račun uplata državnog minimalca, iako je ranije navedeno da oni na ova direktna davanja neće imati prava. Računovođe i poreznici savetuju preduzetnicima da taj novac ne podižu sa računa jer su propisane ozbiljne kazne za zloupotrebu pomoći, piše Ekapija.Privredna komora Srbije je ranije dala instrukciju da u slučaju da preduzetnik istovremeno ima status zaposlenog ili penzionera, nema pravo na direktna davanja. Takođe, ukoliko preduzetnik ne iskoristi novac, novac će nakon završetka primene mera u skladu sa Uredbom, odnosno 15. avgusta 2020. godine, biti vraćen u budžet. Penzioneri preduzetnici nezadovoljni jer neće dobiti korona minimalac I iz Ministarstva finansija odgovorili su za E kapiju da preduzetnik koji je u radnom odnosu ili je penzioner ne može da ostvari pravo na direktna davanja, ali ima pravo na fiskalne pogodnosti.Pojedinima je međutim, uplata prvog minimalca legla na račun. Aleksandar Vasić, osnivač kompanije Poslovni savetnik kaže za eKapiju da je savet da se novac ipak ne koristi.- Savetujem da ukoliko je do takve greške došlo, preduzetnici taj novac ne troše ako na njega nemaju pravo. Međutim, pitanje je kako je došlo do te greške i zašto bi neki preduzetnik paušalac, recimo obućar, koji nije čitao Uredbu, trebalo da zna više o propisima od države - kaže Vasić za eKapiju.Kako paušalac podiže korona minimalac i da li se plaća dodatni porez On dodaje da se s obzirom na to da su propisane visoke kazne ako privrednici zloupotrebe pomoć države, postavlja pitanje na kome je odgovornost.- Ukoliko je država pogrešila, a bez greške preduzetnika, postavlja se pitanje ne kome je odgovornost - ističe Vasić.Navodi i da je moguće da je dolazilo i do nenamernih grešaka prilikom popunjavanja prijave za korišćenje mera državne pomoći, ali da za sada nije omogućeno da se takve greške u samoj prijavi isprave.