
Država preuzima muzej Nikole Tesle
Republika Srbija preuzima od grada Beograda osnivačka prava nad Muzejom Nikole Tesle, navodi se u najnovijem Službenom glasniku. Naziv i sedište Muzeja ostaju nepromenjeni i nastaviće da obavlj...

Republika Srbija preuzima od grada Beograda osnivačka prava nad Muzejom Nikole Tesle, navodi se u najnovijem Službenom glasniku. Naziv i sedište Muzeja ostaju nepromenjeni i nastaviće da obavlj...

Predstavnici nemačke kompanije "Frezenijus", koja je najveći svetski dobavljač usluga i proizvoda za dijalizu, saopštili su da su neovlašćeno objavljeni podaci njihovih korisnika iz Srbije, kao i da je slučaj prijavljen tamošnjem tužilaštvu.Na sajtu kompanije navodi se da je objavljivanje podataka u vezi sa IT incidentom koji se dogodio pre nekoliko nedelja i da je istraga u toku."Kompanija duboko žali zbog napada na privatnost nekih pacijenata, čini sve kako bi sprečila objavljivanje dodatnih podataka i spasila pacijente i druge aktere od štete. Interni i eksterni stručnjaci kontinuirano rade na sprečavanju daljih potencijalnih napada ili neovlašćenog pristupa podacima", piše u saopštenju."Frezenijus" je saopštio i da su neovlašćene osobe objavile podatke o pacijentima iz nekoliko centara za dijalizu u Srbiji.

Nakon elementarne nepogode koja je opustošila poljoprivredne useve i oštetila imovinu građana u nekim delovima Srbije, kao i prethodnih godina ponavlja se pitanje o efikasnosti protivgradne odbrane. Posebno se naglašava da su plate strelaca ostale nepromenjene i da ta suma na mesečnom nivou iznosi 4 hiljade dinara.O neefikasnosti protivgradne odbrane, oglašavala se i Državna revizorska institucija, još krajem 2018. godine. Njihov ključni nalaz tada glasio je da "Republički hidro-meteorološki zavod (RHMZ) prilikom planiranja sredstava potrebnih za funkcionisanje protivgradne zaštite, distribuciju protivgradnih raketa i održavanje lansirnih stanica, ne obezbeđuje u dovoljnoj meri zaštitu poljoprivrednog proizvoda i poljoprivrednog proizvođača".Od tad je prošlo godinu i po dana, a slike iz nekih delova Srbije od pre tri dana i dalje ukazuju da rešenje nije na vidiku. Gostujući na Javnom servisu, svojom izjavom, to je potvrdio i direktor Republičkog-hidrometeorloškog zavoda, Jugoslav Nikolić."Država za neke nadoknade, koje zaista jesu simbolične, za jednu sezonu izdvaja oko milion evra za te strelce. One su takve kakve jesu. Po zakonu o odbrani od grada i lokalne samouprave su subjekti sistema i oni učestvuju u podršci sistemu na svojoj teritoriji," izjavio je Nikolić.Prema njegovim rečima, problem koji se odnosi na pritivgradnu zaštitu, trebalo bi da "bude usklađen u narednim godinama".On je rekao da je RFZO aktivirao sve predviđene stanice u ovoj sezoni i ima jedan broj automatizovanih stanica, nekih 104 na području Radarskog centra Valjevo i još nekoliko na drugim centrima."U procesu je takozvana automatizacija lansirnih stanica, koja bi trebalo da obezbedi još veću sigurnost i efikasnost. To će se realizovati u narednim godinama i teče po planu," rekao je Nikolić i dodao da se ove godine delimično automatizuju radarski centri na Bukulji i na Fruškoj Gori, dok se u narednih nekoliko godina to očekuje u celoj Srbiji. Nikolić dodaje da je pred početak ove sezone obezbeđeno 18.000 raketa što je, kako navodi, "apsolutni rekord", kao i da se tokom poslednje nepogode dejstvovalo sa osam radarskih centara, ali je, objašnjava, ipak došlo do pojave grada. RTS je preneo da se posledice nevremena od pre nekoliko dana još uvek otklanjaju.


Vlada Srbije formirala je Savet za kontrolu malog i lakog oružja, objavljeno je u novom Službenom glasniku.Predsednik saveta, koji će se sastajati najmanje dva puta godišnje i prema potrebi, biće državni sekretar u Ministrastvu unutrašnjih poslova, Milosav Miličković.Pored praćenja ispunjavanja svih međunarodnih obaveza iz oblasti kontrole malog i lakog oružja, municije i eksploziva, predviđenih Strategijom, ali i Mapom puta za održivo rešenje tih problema na Zapadnom Balkanu, koje važe do 2024. godine, zadatak Saveta biće iniciranje novih politika i praćenje usaglašavanja propisa sa regulativom Evropske unije, navodi se u saopštenju Vlade.Ocenjivaće se napredak u sprovođenju Strategije i akcionog plana, kao i dalja incijativa u rešavanju uočenih problema.Na poziv Saveta, radi pružanja tehničke pomoći u njegovom radu mogu da učestvuju predstavnici Tehničkog Opitnog Centra, Agencije za ispitivanje, žigosanje i obeležavanje oružja, naprava i municije, Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, razna naučna i stručna udruženja, dodaje se u odluci.

Vlada Srbije donela je odluku da 190,72 miliona dinara (1,63 miliona evra) namenjenih za eksproprijacija zemljišta u cilju izgradnje kapitalnih projekata, prebaci u budžetsku rezervu i novac dalje raspodeli za finansijsku pomoć društvima i udruženjima u Crnoj Gori.Kako je objavljeno u najnovijem Službenom glasniku, novac se dodeljuje crnogorskim organizacijama radi realizacije projekata i podrške u radu.Podsećamo, u Crnoj Gori je poslednjih dana zabeleženo više incidenata. Uhapšeno je više osoba kad se policija sukobila sa vernicima SPC koji su protestovali tražeći da se na slobodu puste vladika Joanikije i osam sveštenika. Crnogorska policija je saopštila da je SPC organizator okupljanja uprkos merama zabrane zbog borbe protiv virusa korona. Vladici Joanikuju i sveštenicima ne teret se stavlja krivično delo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Razne vrste zagađenja, nekontrolisana seča šuma i izgradnja malih hidroelektrana (MHE), predstavljaju veliku opasnost po raznovrsnost živog sveta u Srbiji", kaže za Novu ekonomiju dekan Šumarsk...

Ustavni sud Srbije je zbirno odbacio sve inicijative za ocenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o proglašenju vanrednog stanja i opštih pravnih akata koji su iz te odluke proistekli, navodi se u saopštenju.Sud je takođe odbacio i zahtevi za obustavu izvršenja akata i radnji preduzetih na osnovu naveden osporene Odluke Vlade Srbije.Podsećamo, Ustavni sud je tokom trajanja vanrednog stanja primio više desetina inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti, od čega se preko 30 odnosilo na pojedine odredbe koje su tokom vanrednog stanja doneli Vlada Srbije i pojedina ministarstva.Vanredno stanje u Srbiji je zbog pandemije koronavirusa uvedeno 15. marta.Organizacije civilnog društva, političke partije i pojedinci koji su sudu podnosili inicijative ukazivali su na potencijalnu neustavnost odluke o samom uvođenju vanrednog stanja, obzirom da je odluka doneta bez saglasnosti Skupštine Srbije i bez "adekvatnog objašnjenja zašto se najviše zakonodavno telo nije sastalo da razmatra uvođenje restriktivnih mera".Inicijative su bile usmerene i na legalnost održavanja "skajp suđenja", Naredbe o ograničenju i zabrani kretanja lica na teritoriji Srbije i sličnih restriktivnih mera.Sve više inicijativa za ispitivanje ustavnosti vanrednog stanja

Drugo po redu istraživanje Američke privredne komore u Srbiji (AmCham) o uticaju COVID-19 na poslovanje pokazuje da iako 60 odsto ima teškoće u poslovanju, zaposlenost planiraju da zadrže na postojećem nivou. AmCham članice očekuju pad profitabilnosti za 25%, investicija za 30% odsto, ali većina (63%) ne očekuje probleme sa likvidnošću. Najveći uzrok pada poslovne aktivnosti čak 68% ispitanika nalazi u smanjivanju tražnje za proizvodima i uslugama, što je posebno vidljivo u sektoru turizma i ugostiteljstva, saobraćaja i nekretnina. Pored većine kompanija koje nameravaju da ostanu na istom broju zaposlenih do kraja godine (71%), relativno je sličan broj onih koji planiraju novo zapošljavanje (14%) i onih koji očekuju otpuštanje (15%). Ozbiljnost posledica po privredu najbolje ilustruje poređenje sa rezultatima istraživanja Sedmo prolazno vreme iz 2019. godine kada je 78% kompanija planiralo rast poslovanja, a 61% novo zapošljavanje. Kada je reč o prognozama oporavka, više od polovine kompanija (55%) smatra da će oporavak ekonomije biti postepen i imati oblik slova „U“, dok zbog očekivanja drugog talasa zdravstvene krize, 22% ispitanika prognozira oporavak u obliku slova „W“. Ukoliko se COVID-19 zaustavi odmah, više od 2/3 ispitanika (67%) procenjuje da je potrebno najviše šest meseci za povratak na uobičajen nivo poslovanja. Zoran Petrović, predsednik Američke privredne komore, zahvalio se Vladi Srbije na razumevanju za potrebe privrede i otvorenosti za sugestije i rekao da je ovakvo istraživanje jedan od najboljih načina da se pomogne u formulisanju i praćenju efekata mera za brži oporavak privrede. Istakao je i činjenicu da, iako privreda beleži značajne padove prihoda, primetan je i veći optimizam u očekivanjima u poređenju sa rezultatima istraživanja koje je sprovedeno početkom marta. Naime, tada je 42% članica očekivalo dodatne negativne efekte dok je u novoj anketi taj procenat pao na 25%. „Zahvaljujemo se Vladi što je u donete mere direktno uključila predloge koji su došli iz privrede i AmCham-a. Država je privredi dala prvu injekciju pomoći, ali do vraćanja na pretkrizni nivo, naročito posebno pogođenih industrija poput hotelijerstva i saobraćaja, potrebno je razmatrati i određene sektorske pakete. U narednom periodu snažan fokus mora da ostane na smanjivanju svih, pogotovo administrativnih troškova poslovanja, i ako smo nešto naučili iz prethodnog perioda to je svakako da možemo da povećamo stepen digitalizacije svih servisa i procesa države i po tom osnovu smanjimo troškove. Takav pristup predstavlja ključ bržeg oporavka privrede i dobru osnovu za razvoj i unapređenje servisa i proizvoda u privatnom sektoru.“, rekao je Petrović. Polovina AmCham članica ne koristi i ne planira da koristi mere državne pomoći, dok mere uglavnom koriste mala i srednja preduzeća. Najbolje rangirane mere Vlade među kompanijama su odlaganje plaćanja poreza i doprinosa na zarade (41%), direktna pomoć za mala i srednja preduzeća (40%) i odlaganje plaćanja poreza na dobit pravnih lica (23%). Neophodan drugi krug mera za posebno pogođene sektore – ugostiteljstvo, saobraćaj i nekretnine. Američka privredna komora ukazuje da je potreban drugi talas mera namenjen posebno pogođenim sektorima – turizmu (posebno hotelskoj industriji) i saobraćaju, uz razmatranje mera za pomoć građevinskoj industriji i sektoru prometa nepokretnosti. Gubici posebno pogođenih sektora, npr. hotelijerstva u ovoj godini u odnosu na prošlu godinu su preko 90%, a oporavak na pretkrizni nivo se ne očekuje pre 2023. godine. Metodologija istraživanja o uticaju COVID-19 na poslovanje u 2020.Istraživanje sprovedeno od strane Američke privredne komore u Srbiji (AmCham), po drugi put nakon početka zdravstvene krize izazvane COVID-19, ima za cilj da na strukturisan način predstavi aktuelni i očekivani ekonomski uticaj krize na poslovanje kompanija, kao i mere koje treba preduzeti kako bi se minimizirali negativni efekti na zdravlje građana i domaću ekonomiju.Istraživanje je zasnovano na ispitivanju percepcije kompanija članica AmCham-a i sprovedeno je u periodu od 04. do 13. maja 2020. godine uz korišćenje kombinovanog pristupa. Kvantitativno istraživanje obuhvatilo je 101 kompaniju članicu AmCham iz 15 sektora, dok je kvalitativno istraživanje sprovedeno sa 40 kompanija koje su komentarisale rezultate kvantitativnog istraživanja, navele ključne izazove i dale predloge za njihovo prevazilaženje. Skoro svi intervjuisani u okviru kvalitativnog uzorka bili su generalni direktori kompanija.Prvo istraživanje na temu uticaja COVID 19 na poslovanje sprovedeno je od 13. do 17. marta ove godine na istoj populaciji.

Privredni forum mladih u saradnji sa Beogradskom otvorenom školom i Institutom za razvoj i inovacije organizuje onlajn obuku za započinjanje sopstvenog biznisa, navodi se u saopštenju. Obuka z...

Kompanija Google odredila je svog predstavnika u Srbiji koji će biti zadužen za sva pitanja u vezi sa obradom podataka o ličnosti kojima rukovodi, saopštila je institucija Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.U saopštenju se navodi da će u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, ta institucija ili druga lica moći da se obrate predstavniku kompanije u cilju obezbeđivanja poštovanja odredbi tog zakona.To je učinjeno na inicijativu "SHARE fondacije", a Poverenik je kompaniju Google upoznao sa obavezom iz člana 44. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti da, kao rukovalac podataka o ličnosti, odrede u pismenom obliku svog predstavnika u Srbiji.Nakon toga, 21. maja, Google je odredio svog predstavnika i to kancelariju "BDK advokati", na adresi Bulevar kralja Aleksandra 28, Beograd."Poverenik na ovom mestu izražava zahvalnost kompaniji Google, kao jednoj od najvećih kompanija na svetu, s obzirom da je pokazala svest o obavezi poštovanja vladavine prava i privatnosti svojih korisnika u Srbiji i dala primer svim drugim stranim kompanijama koje ovu obavezu nisu izvršile", naglašava se u saopštenju.

Koliko stranke dobiju iz budžeta za učestvovanje na izborima Ove godine učesnici parlamentarnih izbora u Srbiji raspodeliće ukupno 6,34 miliona evra, što predstavlja 0,07 odsto planiranih poreskih prihoda. Ovaj iznos deli se na dva dela. Prvi deo od 20 odsto, tj. 1,3 miliona evra deli se na sve učesnike podjednako. Drugi deo od 80 odsto, tj. više od 5 miliona evra deli se u zavisnosti od broja osvojenih glasova i dobijenih mesta. Iako se često može čuti da neka stranka dobija po poslaniku određenu sumu, ovaj novac ne dobijaju narodni poslanici, već stranke i grupe građana koji učestvuju na izborima, tj. uđu u Skupštinu. Prema zakonu o finansiraju političkih aktivnosti, učesnici parlamentarnih izbora tokom izborne godine mogu da raspodele 0,07 odsto projektovanih poreskih prihoda. Po rebalansu budžeta iz aprila, planirani prihodi iznose 9,05 milijardi evra. To znači da stranke mogu da raspodele najviše 6,34 miliona evra.Na primer, ako učestvuje 10 lista, svaka dobija pre izbora 130.000 evra. Ako učestvuje 20 lista, dobiće svaka za kampanju 65.000 evra.Sredstva za kampanju bi trebalo da se uplate najkasnije pet dana nakon proglašenja izborne liste, tako da stranke mogu da ih iskoriste tokom predizborne kampanje. Međutim, u praksi uplata ovih sredstava često kasniUčesnici izbora koji ne uđu u Skupštinu, moraju da vrate dodeljeni novac, jedino ako na izborima njihova lista ne osvoji najmanje 1 odsto glasova. (Prethodno svi učesnici moraju da prilikom prijave liste polože jemstvo u iznosu od 60-70.000 evra, koje se aktivira ako ne vrate novac.)Programski direktor Nemanja Nenadić podseća da u slučaju da jedna lista osvoji polovinu poslaničkih mesta, što se može realno očekivati za SNS, po tom osnovu će steći pravo na čak 2,7 miliona evra budžetskih sredstava. "Daleko manja sredstva se izdvajaju iz lokalnih budžeta. Čak i u gradovima srednje veličine, može se očekivati da bi svaka lista mogla da računa na budžetsku podršku od svega 20 hiljada dinara i još oko 30 hiljada dinara po odborničkom mestu", dodaje on. Transparentnost Srbija se već petnaest godina zalaže za uspostavljanje sistema finansiranja kampanje iz budžeta koje bi bilo logičnije i svrsishodnije. Iako su Vlada i Skupština Srbije još 2013. planirale da se Zakon o finansiranju političkih aktivnosti unapredi, pravila o raspodeli budžetskih sredstava nisu menjana ni posle preporuka ODIHR iz 2016. i 2017. Na pitanje da li je opredeljeni iznos za kampanju mali u poređenju sa drugim zemljama, Nenadić kaže da je pravi ugao za razmatranje svrha zbog koje se finansiranje uopšte vrši. Ako je cilj davanja budžetskih dotacija stvaranje uslova za ravnopravnost učesnika, onda je sadašnji sistem višestruko pogrešan, ocenjuje on. Novac koji se dobija pre izbora svakako može da pokrije neke troškove kampanje, ali ni u kom slučaju oglašavanje na televizijskim stanicama ili organizovanje masovnih skupova. Pored toga, nema nikakve logike u tome da budžetska izdvajanja zavise od broja prijavljenih, već bi trebalo odrediti koji je to minimum sredstava koji obezbeđuje razumnu promociju i na koji bi sa sigurnošću mogli da računaju učesnici u kampanji. Najviše su oštećene stranke i grupe građana koje izlaze samo na lokalne izbore, jer njihovi konkurenti koji vrše i nacionalnu kampanju dobijaju znatno više novca iz budžeta kojim mogu da pokriju i kampanju na lokalnom nivou. Treba reći da ovaj ili sličan način raspodele postoji još od 2003, i da je za rezultat imao veoma skupe kampanje kod učesnika koji su na osnovu podrške u biračkom telu mogli da računaju na izuzetno visoke dotacije po osnovu uspeha na izborima, ističe on. Nema javnih podataka da li je neko vratio novacBilo je situacija u kojima su neki od učesnika koristili budžetske dotacije a nisu osvojili 1, odnosno 0,2 posto glasova (za manjinske liste). Ne znam da li je u tim situacijama novac vraćan u budžet iz drugih izvora, ili je naplaćivano izborno jemstvo, kaže Nenadić.On podseća da je Agencija za borbu protiv korupcije u svom izvešetaju o kontroli prethodnih parlamentarnih izbora notirala da su jednom političkom subjektu uplaćena sredstva bez polaganja jemstva, ali nije navedeno o kome je reč. Na pitanje da li preporuke o finansiranju kampanje iz avgusta 2019, i dalje važe ili ima nekih izmena, on kaže da su sve valid osim jedne. Jedina pozitivna promena do koje je došlo u međuvremenu jeste uvođenje roka za postupanje Agencije po prijavama nepravilnosti u vezi sa finansiranjem za vreme dok kampanja traje. Čak nit u, u vezi sa kontrolom nije ni koji način rešeno šta bi Agencija sve trebalo da uradi kada je reč o kontrolama koje se vrše bez prijave. Transparentnost je već ukazala Agenciji na niz situacija koje su veoma sporne sa stanovišta finansiranja kampanje. https://www.transparentnost.org.rs/index.php/sr/projekti/188-monitoring-izbora-2020 Veliki je problem to što su propisi od značaja za kampanju menjani da bi se navodno ispunile preporuke ODIHR, ali da nije pribavljeno mišljenje te organizacije pre izbora o kvalitetu tih izmena. Ne vidim kako bi njihova ocena mogla biti pozitivna, ali ćemo taj sud dobiti tek kada izbori prođu.U međuvremenu, stvari su se dodatno zakomplikovale usled odlaganja izbora, jer zakon ne prepoznaje pauziranje izborne kampanje, odlukama Vlade I RIK su samo pauzirane izborne radnje (npr. oovera potpisa, predaja izbornih lista). U ovoj situaciji je takođe postalo još očiglednije koliko je veliki problem to što nisu postavljena ograničenja za vođenje funkcionerske kampanje kroz promotivne aktivnosti predstavnika države upravo u predizborno doba. Prve nalaze našeg monitoring u toj oblasti smo predstavili 11.5, a to ćemo činiti I u nastavku kampanje. https://www.transparentnost.org.rs/images/dokumenti_uz_vesti/TS_prvi_rezultati_monitoringa_funkcionerske_kampanje_2020.pdf

Švedska banka Svenska Hahdelsbanken obavestila je klijente u Srbiji da će račun kod ove banke biti operativan samo do 30. juna što je izazvalo nedoumice zašto neće biti moguće transakcije prema Srbiji nakon tog perioda.U Narodnoj banci Srbije su kazali za Novu ekonomiju da je reč samo o jednoj švedskoj banci koja namerava od 1. jula 2020. da obustavi platni promet sa korisnicima u 90 država, uključujući i Republiku Srbiju. "Ne raspolažemo informacijama o konkretnim razlozima za obustavljanje platnog prometa ni sa jednom od obuhvaćenih država i verujemo da je reč o grešci birokratske prirode", navode u NBS.Narodna banka Srbije je već preduzela odgovarajuće korake na potpunom razjašnjenju ovog pitanja i otklanjanju verovatne greške, pri čemu će učiniti sve da se u saradnji s drugim nadležnim organima i u komunikaciji s nadležnim subjektima u Švedskoj, ova, kako verujemo, birokratska greška pojedinačne banke, na vreme otkloni, stoji u odgovoru na pitanja Nove ekonomije zašto se ovo dogodilo.Centralna banka podvlači i da osim navedene švedske banke nisu evidentirali probleme u platnom prometu s drugim državama, niti su se klijenti domaćih banaka obraćali Narodnoj banci Srbije da im te banke dostavljaju obaveštenje o tome da će transakcije s švedskim bankama biti moguće do 30. juna.Podsećamo, švedski bankarski sistem je poslednjih godinu dana globalna tema zbog skandala sa pranjem novca. Utvrđeno je da je ruski oligarh koristio of šor račune u baltičkim ograncima Swedenbank da bi oprao milione. Službenici litvanske banke su aktivno "jurili" rizične klijente i zanemarivali procedure za sprečavanje pranja novca.U odgovoru Novoj Ekonomiji, Narodna banka Srbije je dosta prostora posvetila borbi protiv pranja novca.Ističe se da Republika Srbija u ovom trenutku apsolutno ispunjava sve standarde koji se odnose na bezbedno i sigurno obavljanje platnog prometa i odgovarajućeg praćenja finansijskih tokova.NBS podsećaja da je Međunarodno telo koje prati usklađenost sistema u oblasti pranja novca i finansiranja terorizma s međunarodnim preporukama (FATF) u junu 2019. godine navelo da je Srbija u potpunosti ispunila akcioni plan i da se više ne nalazi na tzv. sivoj listi.Odnosno da Srbija više nije na listi zemalja kod kojih su postojali određeni nedostaci u sistemu za borbu protiv sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Dodaje se da je na toj listi sada Island. Srbija se, inače, nikada nije nalazila na tzv. crnoj listi FATF-a, kako je stvoren pogrešan utisak u pojedinim medijima, dodaje se. "Ističemo da čak i u periodu dok se naša država nalazila na tzv. sivoj listi, platni promet sa stranim državama nije bio obustavljen, niti je bio otežan, a bez teškoća se odvijao i sa švedskim bankama".O odgovarajućoj primeni svih međunarodnih standarda i usklađenosti našeg zakonodavstva sa evropskim i napretku u ovoj oblasti, svedoči i to što je Evropska unija, čija je Švedska država članica, u decembru 2019. godine otvorila pregovore s Republikom Srbijom u pregovaračkom poglavlju 4 koje se odnosi na slobodu kretanja kapitala, a koje, između ostalog, obuhvata i platni promet i sprečavanje pranja novca, podvlači Narodna banka.I.Pavlović
Dva IT giganta, Gugl i Epl, uključila su se u veliki posao suzbijanja virusa covid-19. Oni su omogućili da se na mobilne telefone instalira aplikacija koja će korisnicima omogućiti da saznaju da li su u svoj...

Kultna američka tradicija koja je gotovo izumrla zbog digitalne tehnologije, ponovo se rodila u pandemiji korona virusom. Beograđani će tokom predstojećih letnjih meseci, ali i tokom ostatka godine, moći da gledaju filmove pod nebom i to na Parkiralištu na Adi, koje će biti pretvoreno u bioskop na otvorenom.U skladu sa bezbednosnim poštovanjem propisane distance, filmovi će se pratiti iz automobila. Beograđani će na ovaj način imati priliku da uživaju gledajući filmove iz svojih vozila.Planirano je da filmovi budu besplatni od 1. juna do 1. jula, nakon čega će se ulaznice naplaćivati.Uz Beograd, Atina odbrojava dane do 1. juna i do otvaranja svog prvog „drive-in bioskopa“, čija je lokacija još uvek tajna, ali čija Fejsbuk stranica već postaje prilično popularna.U Nemačkoj je takođe sve popularniji koncept bioskopa na otvorenom, gde će ljudi moći da gledaju filmove iz komfora svojih vozila.Nemci su te prostore koristili i za koncerte i crkvene mise, iako je dotad bilo nezamislimo da je moguće đuskanje u kolima.„Drive in bioskopi“ su savršeno prilagođeni želji ljudi da se vrate kulturnim dešavanjima, a istovremeno održavajući socijalno distanciranje.

Kompanija Vip mobile otvoriće u petak, 22. maja u 9 časova ujutru prvu virtuelnu prodavnica na teritoriji Srbije, koju mogu da posete bez napuštanja sopstvenog doma.Korisnicima će u realnom vremenu moći da posete prodavnicu putem svojih računara i mobilnih telefona i da, kroz interakciju uživo sa odabranim savetnikom, dobiju detaljniji prikaz željenog uređaja ili usluge, preporuku i odgovore na dodatna pitanja, ali i da obave onlajn kupovinu.Nakon toga, kupljeni uređaj se plaća pouzećem, a dostavlja kurirskom službom.Vip virtuelna prodavnica tako predstavlja kombinaciju onlajn kupovine i odlaska na fizičko prodajno mesto. U prodavnici će u svakom trenutku na raspolaganju biti tri prodavca, a radno vreme će biti od 9 do 21 časova svakog radnog dana. Nakon što korisnici unesu broj telefona, savetnik će ih direktno kontaktirati putem jednosmernog video poziva. Ukoliko dođe do smetnji klijenti imaju opciju za dopisivanje sa prodavcima.Prilikom dopisivanja, prodavac može da zainteresovani prikaže i druge ponude kompanije ili da ih uporedi sa drugim operatorima.Prva virtuelna prodavnica u Srbiji, dimenzija 50 kvadratnih metara, biće smeštena u biznis centru Navigator, korporacijskom sedištu kompanije Vip mobile i ponudiće korisnicima isti asortiman proizvoda koji se nalazi na svim Vip prodajnim mestima.U Vip mobile navode da je ovaj način u Srbiju uveden nakon istih prodavnica koju je matična kompanija A1 grupa otvorila u drugim zemljama regiona, a da je najbolji odziv za sada zabeležen u Hrvatskoj.Ocenjuju da je to zbog toga što stanovnici našeg podenblja prednost daju kopovini uživo, prilikom koje sa prodavcem mogu da popričaju, uporede ponude u slučaju da se dvoume, ali i izbliza pogledaju uređaje koje nameravaju da kupe."Pre par dana je Narodna banka Srbije objavila da je onlajn kupovina u Srbiji 80 odsto viša nego u istom periodu prošle godine. Iako se čini da su nas nedavne okolnosti uvele u prisilnu digitalizaciju, verujem da smo već bili spremni da veliki deo obaveza i aktivnosti preselimo u digitalni svet. Ujedno, to je i logičan nastavak razvoja i unapređenja poslovanja kompanije Vip mobile, koje je od početka usmereno na tehnološke inovacije koje doprinose daljem razvoju digitalnog društva", saopštio je Dejan Turk, generalni direktor Vip mobile i A1 Slovenija.

Umro nam je 15. marta kolega koji je bio u bolnici od januara. Odbili su nas za pomoć u vidu tri minimalca jer umesto pet, imamo radnika manje. Ovo je samo jedna od nekoliko sličnih žalbi malih preduzeća koja su ostala bez prava na bespovratnu novčanu pomoć jer su, zbog više sile, smanjili broj zaposlenih više nego što je predviđeno uredbom o dodeli korona minimalca. Podsećamo, uredba o pogodnostima i direktnim davanjima za sprečavanje posledica COVID-19 predviđa dva uslova pod kojima se može dobiti pomoć.Prvo, da počev od 15. marta 2020. godine pa do dana stupanja na snagu ove uredbe nite smanjivali broj zaposlenih za više od 10%.Drugi uslov je da su preduzetnici, preduzetnici poljoprivrednici i preduzetnici paušalci registrovali privremeni prestanak obavljanja delatnosti najranije na dan 15. marta 2020. godine.Međutim, advokati za radno pravo sa kojima smo razgovarali kažu da to što je radnik umro, a nije dobio otkaz odlukom poslodavca, nije zadovoljavajuće obrazloženje budući da država gleda samo broj zaposlenih, a ne razloge zbog kojih je broj smanjen.Pravnici savetuju, ako je kompanija već uzela prvi minimalac, a otad je ostala bez radnika iz bilo kog razloga (smrt, otkaz koji je dao zaposleni ili poslodavac npr), mora da zaposli novoga inače mu sleduje i velika kazna i mora da vrati sav novac. Dakle, kompanija koja uzima pomoć je u obavezi da drži isti broj radnika do 31. oktobra.U slučaju firme u kojoj je kolega umro, zbog čega deluje da su smanjili broj zaposlenih za 20 odsto, morali su da zaposle novog radnika ako su želeli da konkurišu za pomoć države.Advokati kažu da smrt nije jedina situacija kad se broj radnika smanjuje mimo volje poslodavca. Recimo, pripravnici u advokatskoj kancelariji ako polože narednih nedelja pravosudni ispit, oni prelaze u advokaturu, i kancelarija koja je uzela pomoć mora na njihovo mesto odmah da zaposli nove pripravnike.

Narodna banka Srbije izabrala je skoring Agencije za privredne registre (APR) za referentnu ocene boniteta koju će koristiti prilikom obavljanje monetarnih operacija u prometu korporativnih hatrija od vrednosti (HOV), saopštio je APR.Skoring kao ocena boniteta koju APR pruža prisutan je na domaćem tržištu od 2007. godine, a počev od 5. maja 2020. godine korisnicima je dostupna treća verzija te ocene, utvrđena po modelu koji je prilagođen savremenim uslovima poslovanja.Privredna društva mogu dobiti skoring u kome je ocena boniteta iskazana u pet osnovnih i tri specifična nivoa, kao: odličan bonitet (AA), veoma dobar bonitet (BB+, BB, BB-), dobar bonitet (CC+, CC, CC-), prihvatljiv bonitet (DD+, DD, DD-) i veoma slab bonitet (EE).Za privredna društva nad kojima je pokrenut neki pravni postupak (stečaj, likvidacija ili statusna promena), zatim koja su duži vremenski period nelikvidna, novoosnovana društva ili za koja nema ili nema dovoljno podataka, ocena boniteta se ne utvrđuje, a skoring se iskazuje oznakama statusa."Ograničenja koja je NBS propisala u pogledu korporativnih obveznica koje će prihvatati u monetarnim operacijama, odnosno one koje su emitovala privredna društva koja, prema oceni APR, imaju odličan bonitet i veoma dobar bonitet, pokazuju njeno opredeljenje da investira u kvalitetne hartije od vrednosti, čiji su emitenti privredna društva koja imaju odličnu ili veoma dobru sposobnost izmirivanja obaveza, kao rezultat ostvarene visoke profitabilnosti, finansijske stabilnosti i sigurnosti, kao i fleksibilnosti u poslovanju.APR u saopštenju ocenjuje da je time "potvrđena objektivnost i kredibilitet koji ta ocena ima na finansijskom tržištu zemlje i pokazuje vodeću ulogu koju APR ima kao servis privrede", kao i da predstavlja "značajnu ulogu koju APR ima kao jedan od učesnika u podsticanju razvoja domaćeg tržišta kapitala".Prema podacima iz finansijskih izveštaja za 2019. godinu, koje je do sada dostavilo oko 74.000 privrednih društava, utvrđen je skoring za period od 2015 do 2019. godina, a odličan i veoma dobar bonitet ima 10.279 društava."Podsećamo da je, shodno Uredbi koju je donela Vlada Srbije, rok za dostavljanje redovnih godišnjih finansijskih izveštaja za 2019. godinu produžen do 4. avgusta 2020. godine i da za privredna društva koja još uvek nisu dostavila taj izveštaj, sve dok isti ne dostave, APR izdaje skoring za period od 2014. do 2018 godina. Taj skoring je utvrđen za ukupno 101.577 društava, od kojih je sa odličnim i veoma dobrim bonitetom bilo 16.855 društava", dodaje se u saopštenju.

Intervju sa Nikolom Kovačevićem, pravnikom iz Inicijative A11, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Nikola Kovačević o migrantima u Srbiji(AUDIO)O migrantima se u poslednje vreme dosta priča, i o njima kruže razna nagađanja, pretpostavke i teorije zavere. Kako tu zaista stoji situacija -- ko su migranti koji su sada u Srbiji, koliko ih ima i gde se nalaze?Nikola Kovačević: Najveći broj ljudi još uvek dolazi iz zemalja koje su pogođene ratom, ili nekim drugim dešavanjima koja su takva da prouzrokuju njihovo bekstvo i progon iz zemalja porekla. Dakle, ovo je i dalje kriza koju bih nazvao izbegličkom, zbog toga što ti ljudi dolaze iz Sirije i Avganistana, i oni koji su ovde su mahom izbeglice. U ovom trenutku, barem po podacima koje sam ja danas dobio, u devetnaest centara za azil i prihvatnih centara je trenutno smešteno nešto manje od osam hiljada ljudi. To je oko hiljadu i dvesta ljudi manje nego ranije -- što je i očekivano, s obzirom na to da je 14. maja konačno ukinuta naredba kojom su oni u tim centrima bili arbitrerno, protivzakonito i protivustavno držani i lišeni slobode. Čim je ta odluka prestala da važi, dosta ljudi se odlučilo da napusti centre za azil. Od tih hiljadu i dvesta koji više nisu u kampovima, neki su verovatno uspeli da izađu iz Srbije -- doduše, ne tako veliki broj, zbog Hrvatske, Mađarske i Rumunije, i njihovih graničnih praksi -- a dobar deo njih verovatno boravi na neformalnim mestima okupljanja izbeglica i migranata, koja su uglavnom ili u graničnom pojasu ka Hrvatskoj i Mađarskoj, ili u Beogradu, u okolini Savamale i Brankovog mosta. Tako da bih ja rekao da sa sigurnošću možemo da tvrdimo da se na našoj teritoriji nalazi negde oko osam i po hiljada izbeglica i drugih kategorija migranata.O načinu života u tim kampovima, odnosno prihvatnim centrima, se malo znalo i pre vanrednog stanja, a još manje se zna o tome kakva je tamo bila situtacija tokom tog prinudnog zatvaranja. Šta im je tamo država obezbedila, a šta nije, i kako je izgledao svakodnevni život?NK: Postoje izveštaji koji su se bavili prihvatnim centrima i centrima za azil, ali oni nikada nisu bili do te mere detaljni da bismo za svaku ustanovu sa sigurnošću mogli da kažemo da li su uslovi tamo u skladu sa međunarodnim standardima. Ono što svakako sigurno znamo je da su i pre pandemije -- dakle i pre nego što je uvedeno vanredno stanje, i prateće mere koje su dovele do toga da se svi stranci u Srbiji praktično zatvore u tih devetnaest centara -- neke brojke koje su provejavale, a koje je objavljivao Komesarijat za izbeglice i migracije, podrazumevale da Srbija ima kapaciteta da smesti nešto manje od šest hiljada ljudi. Međutim, ti kapaciteti nisu mereni uz obzire prema nekim međunarodnim standardima ljudskih prava -- koji podrazumevaju da svaka prostorija mora da ima određenu kvadraturu, da ti objekti moraju da budu u adekvatnom stanju, i tako dalje... Dakle, kada kažete da Srbija ima prostora da smesti pet hiljada i devetsto ljudi, to nije realan kapacitet, budući da se tu ubrajaju i montažne, šatorske konstrukcije, u koje može da se smesti sto pedeset ljudi, u krevete na sprat poređane jedne pored drugih. Takav smeštaj potencijalno može da posluži za nekoliko dana i u urgentnim situacijama, ali se definitivno ne može smatrati adekvatnim za period koji je duži od dva, tri ili četiri dana. Tako da su realni kapaciteti Srbije, za koje bi moglo da se kaže da ispunjavaju standarde ljudskih prava, negde između dve i tri hiljade mesta. Nažalost, nakon uvođenja vanrednog stanja, stanje u prihvatnim centrima i centrima za azil se drastično pogoršalo, i taj problem ima nekoliko slojeva. Prvi je taj što su oni u tih devetnaest centara nabili devet hiljada ljudi. Onda ste imali čitava šatorska naselja, koja su u prihvatnom centru u Obrenovcu postavljena na fudbalskom terenu, koja nemaju ni struju ni vodu, i gde je za nekih petsto, šesto ljudi koji tamo borave obezbeđeno dvadesetak toaleta i dvanaest česmi, a tuševi -- kada dođete na red u čvrstim objektima, u kojima su smešteni neki drugi ljudi. U takvoj situaciji se jasno vidi da, koje god mere da su primenjene prema građanima Srbije, a ni one nisu bile blage, stranci su prošli daleko gore -- i prošli su tako samo zbog toga što su stranci.A zašto su oni uopšte zaključani u prihvatnim centrima? Sa kojom logikom i obrazloženjem je to učinjeno -- da li zbog zaštite njih, ili zbog zaštite lokalnog stanovništva?NK: Jedini greh, i jedini razlog zbog koga su ti ljudi bili kolektivno lišeni slobode jeste to što su stranci, a obrazloženje koje je navedeno je sledeće: “da bi se sprečilo nekontrolisano kretanje ljudi koji bi mogli biti nosioci virusa.” Prvo se postavlja pitanje šta znači “nekontrolisano kretanje”, pošto je u vanrednom stanju to ono kretanje koje nije u skladu sa merama Vlade. Da li sam se ja tako nekontrolisano kretao, ako sam posle pet popodne izlazio napolje kada to nisam smeo? Dakle, da li je nekontrolisano kretanje svojstvo koje se pripisuje isključivo izbeglicama, tražiocima azila i migrantima -- ili svako, bez obzira na to koje je rase, vere, pola i porekla može da se kreće nekontrolisano? Drugi argument, koji je još besmisleniji, je to da oni mogu biti nosioci virusa. Znači, da li je zaista istina da samo stranci mogu da budu nosioci virusa? Pa, nije. Za vreme ovog vanrednog stanja praktično nijedan stranac, izbeglica ili tražilac azila nije bio zaražen koronavirusom. Tako da, kada pogledate razloge koji su navedeni, jasno se vidi da su ti razlozi protivustavni, da su protivpravni, i da su vrlo dobar osnov da svaki stranac koji je u ovom periodu boravio u Srbiji i te kako potraži pravdu pred međunarodnim ili unutrašnjim telima za zaštitu ljudskih prava.Da li su oni uopšte dobijali neka sredstva zaštite -- maske, rukavice, dezinficijense?NK: Njihova zaštita se, u principu, svodila na to da oni budu hermetički zatvoreni. Što se, ako pogledamo situaciju u staračkim domovima, nije pokazalo kao taktika koja u potpunosti garantuje da virus negde neće ući. S jedne strane, istina je da su tim merama, pre svega radnici Komesarijata, uspeli da spreče da se korona pojavi u migrantskoj populaciji. Sa druge, jedna od preporuka Svetske zdravstvene organizacije i međunarodnih tela koja se bave zaštitom prava lica lišenih slobode jeste da se sva mesta lišenja slobode -- da li su to zatvori, pritvori, psihijatrijske ustanove ili ustanove socijalne zaštite -- moraju rasteretiti, jer se mora izbeći situacija da se u mali prostor smesti preveliki broj ljudi. U takvoj situaciji, pogotovo kad je higijena loša, i kad je kontakt između ljudi neposredan -- vi u Obrenovcu imate ljude koji spavaju jedni pored drugih u šatoru, kao sardine -- da se bilo gde pojavila korona, što hvala Bogu nije, ona bi se vrlo verovatno raširila kao požar među celokupnom populacijom. Tu onda ne bi bili ugroženi samo stranci, bili bi ugroženi i radnici Komesarijata, koji su takođe ovim merama Vlade izvukli prilično debeo kraj. Kažem, na svu sreću nije bilo zaraze, i unutar tih kampova su verovatno deljene jednokratne maske -- ali nije bilo dovoljno resursa da se, na primer, obezbedi adekvatan broj higijenskih paketa. Opet ću reći, vi imate situaciju da se preko četiristo, petsto ljudi nalazi bez vode i struje u objektima u kojima spavaju. Tako da tih minimalnih pretpostavki, za one najosnovnije preventivne mere koje je propisala sama Vlada Republike Srbije -- a to su “Redovno perite ruke!” i “Kad ste u grupi ljudi, stavite masku.” -- njih jednostavno nije bilo u prihvatnim centrima.Uprkos tome što je država svojim merama uspela da ih zaštiti od zaraze, možemo da zaključimo da dostojanstvo migranata državi nije bilo baš najpreče. Kakvom je to atmosferom rezultiralo, i koliko su česti bili incidenti u tim kampovima? Ko je u njima sprovodio red, i na koji način?NK: Zabeleženo je dosta incidenata, i dosta navoda o zlostavljanju je stiglo lično do mene ili do nekih mojih kolega. U prihvatnim centrima i centrima za azil vlada prilično veliko nezadovoljstvo, s obzirom na to da su ljudi u njima ovoliko bili zatvoreni, sve bez da su za to dobili individualnu odluku, u kojoj bi im bilo dato obrazloženje, i na koju bi mogli da se žale. U izbegličkoj i migrantskoj populaciji koja je tamo bila smeštena je zato postojala određena tenzija i frustracija, koja je, u kombinaciji sa lošim uslovima u kojima su boravili, u nekim instancama dovodila i do međusobnog obračuna. Međutim, ono što je takođe važno da se kaže, je to da su tokom ove pandemije u prihvatnim centrima zabeleženi slučajevi zlostavljanja. Recimo, Žandarmerija je u nekoliko navrata intervenisala, ušla u Centar za azil u Krnjači i tamo pretukla nekoliko ljudi. Ja to mogu sa sigurnošću da tvrdim, iz prostog razloga što sam sa tim ljudima stupio u kontakt, i video vrlo tipične povrede koje su im nanete po leđima gumenim policijskim palicama. Isto tako, bilo je i slučajeva u kojima su se Inicijativi A11, meni i nekim drugim kolegama javljali ljudi iz drugih centara, koji su tvrdili da ih nije tukla policija, već da ih je tuklo obezbeđenje kampova. Tako da je, barem što se mene lično tiče, taj neki status koji je Srbija izgradila prethodnih nekoliko godina -- koji je podrazumevao da smo mi, je li, humani, za razliku od Mađara, Hrvata, Rumuna, Grka, Bugara, i tako dalje -- mislim da smo, nažalost, uspeli da taj status poljuljamo. Ja se bojim da posle ovakvih iskustava uspomene tih ljudi na Srbiju neće biti dobre.Ako stavimo po strani situaciju za vreme pandemije, kako bi se generalno moglo oceniti ponašanje države prema migrantima, i koliko je država tu iskrena? Nekako se stiče utisak da naša država ima dva lica -- jedno koje upravlja prema Evropi i Evropskoj uniji, i drugo kada se obraća domaćoj javnosti i svom biračkom telu.NK: Kada govorimo o državi, i o delovanju državnih agenata, treba reći da je, recimo, Komesarijat za izbeglice i migracije državni organ koji u redovnim okolnostima vrlo solidno obavlja posao rukovođenja tim prihvatnim centrima. Možemo pohvaliti i prvostepeni organ, a to je Kancelarija za azil, koja je prošle godine dodelila dosta azila -- dodelila je, zapravo, više azila nego ikada pre. Znači, postoje neki segmenti našeg sistema azila i migracija koji funkcionišu kako treba. Međutim, odgovor države se ne ogleda samo u tome kako se ponašaju njeni službenici -- dakle, policija, vojska i radnici Komesarijata -- već se meri i time kako se država ponaša, i kako odgovara na pojave kao što su narodne patrole, i kao što su neke grupe koje deluju u Šidu, a koje se sa četničkim obeležjima kreću po mestima gde se migranti okupljaju pred prelazak granice i tamo ih tuku i uništavaju im mobilne telefone, koje im benzinom pale šatore, i koje napadaju humanitarne radnike. Ja još uvek ne znam da je, na primer, neko od predstavnika Levijatana, ili neko iz narodnih patrola za to krivično odgovarao. Znam da su pokrenuti neki postupci -- ali u Srbiji se stalno pokreću neki postupci, pitanje je kako se oni završavaju. Tako da odgovor države u pogledu tih ksenofobnih, desničarskih, a ja ću slobodno reći i fašističkih grupa koje deluju, i koje su sve zastupljenije u našem javnom diskursu -- za sada ne postoji. I onda imamo Dveri, koje prave peticiju protiv naseljavanja migranata... Nema naseljavanja, ti ljudi neće da ostanu. Nažalost, ne da ti ljudi neće da ostanu, nego se i naši ljudi iseljavaju odavde. Tu vidite da je odgovor države prilično slab, i da će, što duže taj odgovor bude izostao, te grupacije ili pojedinci sve više misliti da imaju slobodu da rade to što rade -- a to je da šire govor mržnje i uzimaju zakon u svoje ruke.Otkud uopšte to da je migrantska tema sada toliko u fokusu? Oni su ovde prisutni već pet godina, i dok jeste bilo nekih uspona i padova u odnosu države prema njima, nikada nije postojala takva netrpeljivost, i nije kružilo toliko teorija zavere kao poslednjih meseci.NK: Kada je reč o tim narativima koji se pominju prethodnih godinu, godinu i nešto dana, oni se uglavnom svode na neke paušalne i u realnosti neutemeljene pretpostavke. Govori se o tome da su u našu zemlju došli neki ljudi, koji će ovde navodno da se nasele, da će oni da dobiju kuće na selu, i da će sa sobom doneti neke svoje običaje koji podrazumevaju ne znam šta -- da su oni neki silovatelji, teroristi i tako dalje... Međutim, kada se izvrši uvid u činjenice -- i ne samo činjenice, već i naše propise, u pravni okvir koji reguliše to da li neki stranac može da ostane ovde ili ne -- onda se vrlo lako dolazi do zaključka da ti narativi nisu ništa drugo nego jedna besmislena konstrukcija, koja za neke znači priliku da se dobiju politički poeni. Onda možemo da pričamo o pokretu Dosta je bilo, o Dverima -- a sada i o nekim udruženjima za zaštitu životinja koja su prerasla u političke partije. Ovi narativi su takođe dobra podloga i za argumente nekih desničarskih grupacija, koje po svojoj prirodi imaju neke stavove prema određenim manjinskim grupama -- i tu nije samo reč o migrantima, već i o Romima, i o drugim ranjivim kategorijama ljudi na našoj teritoriji.Posledica svega toga je, nažalost, to da su za prosečnog građanina Srbije migranti i izbeglice -- koji su do pre dve ili tri godine bili nesrećnici koje mi razumemo i pomažemo im zbog toga što i mi imamo izbegličko iskustvo -- danas neki ljudi koji su ovde došli da naruše naš način života, da ugroze naše postojanje, i da, kako neki kažu, promene etničku ili versku strukturu stanovništva.Kakav je plan Evropske unije za migrante u narednom periodu? Da li u tom pogledu postoji neka konzistentna politika, i gde je naše mesto u tim planovima? Da li smo mi zaista viđeni kao neka tampon zona -- priča se o tom nekom sporazumu, koji navodno postoji između Austrije i Srbije...NK: Što se tiče Evropske unije, ona je sama već pala na testu iznalaženja zajedničkog rešenja za izbegličku krizu 2015. i 2016. godine. Ja ne bih mnogo nade polagao u EU, s obzirom na to da je od tada prošlo već pet, šest godina, i da ono što je isplivalo nije rešenje -- odnosno, to jesu neka rešenja, ali ona ne počivaju na nečemu što mi zovemo ljudskim pravima. Neka težnja verovatno postoji da bi Srbija ili Zapadni Balkan mogli da budu način za eksternalizovanje tog problema, kao što su to sad, recimo, Grčka, Italija ili Severna Afrika. Ja se iskreno nadam da do toga neće doći, i to ne bi značilo da bi se izbeglice i migranti ovde naselili -- to bi značilo da bi se ovde digli ogromni pritvorski centri, kapaciteta za više hiljada ili desetine hiljada ljudi, u kojima bi oni bili lišeni slobode kao neki kriminalci. Bojim da bi tada na teritoriji Srbiji moglo da se dešava ono što se sada dešava na grčkim ostrvima kao što su Lezbos i Kos -- Morija, jedan izbeglički kamp na Lezbosu, je apsolutno na nivou srednjovekovnih tamnica. Sporazum sa Austrijom nije nikakva novina, jer je Republika Srbija 2007. godine potpisala sporazum o readmisiji sa Evropskom zajednicom, koji predviđa da svi ljudi koji su sa teritorije Srbije nezakonito ušli na teritoriju EU, a ne ispunjavaju uslove za azil, mogu biti vraćeni. Takvi međunarodni sporazumi o deportaciji nisu nešto što postoji od 2007. -- to je nešto na čemu je funkcionisala saradnja na nivou Evrope i pre Evropske unije. Tako da tu vidimo jedno izvrtanje činjenica i realnosti, u kome nam kažu “Postoji sporazum, vratiće nam šesto hiljada ljudi.” Neće, nisu to kruške i jabuke, ili ne znam ni ja šta, da mogu prosto da se istovare nazad. I ja bih se uplašio kada bi mi neko rekao da će iz Austrije da vrate nazad pedeset hiljada ljudi -- to nije normalno, i to ne treba da se desi, ali to je i pravno nemoguće.

Raiffeisen banka je četvrtu godinu zaredom dobitnik priznanja u godišnjem izboru „Evropske bankarske nagrade“, koji organizuje renomirani britanski finansijski magazin „EMEA Finance&...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE