img

Srbija

Srbija

Orlovi krstaši ponovo lete iznad Srbije

Ovog proleća nacionalna populacija najugroženije ptice, orla krstaša, bogatija je za čak dva nova gnezdeća para, saopštilo je danas Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije uoči Svetskog dana biodiverziteta koji se obeležava 22. maja. Društvo podseća da je da je na krajnjem severu vojvođanskog Banata do skoro obitavao poslednji par orlova krstaša. Gubitak staništa, ubijanje i trovanje doveli su krstaše na prag izumiranja u Srbiji.Suočeni sa zabrinjavajućom situacijom ornitolozi Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije u proleće 2017. godine započeli su program čuvanja gnezda. Ova aktivnost imala je za cilj da spreči uznemiravanje i ugrožavanje poslednjeg para krstaša u najosetljivijem periodu godine, kada podižu potomstvo. Od marta do jula orlove su nadgledali i čuvali volonteri čiji je boravak na terenu u prethodne tri godine doprineo uspešnom gnežđenju i izletanju 5 mladunaca.„Srećan sam i izuzetno ponosan što nakon dugih godina strepnje i neizvesnosti danas možemo da saopštimo javnosti da se orao krstaš vraća na nebo iznad Srbije. Ovo je značajno dostignuće za našu organizaciju i uopšteno zaštitu ptica i prirode u Srbiji. Pokazali smo da ujedinjeni stručnjaci, brojni građani, državne institucije, privreda i mediji imaju snage i volje da naprave velike promene“, kaže Milan Ružić, izvršni direktor Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. On je kazao da su uz podršku Evropske Komisije kroz projekat „PannonEagle LIFE“ koji u Srbiji sprovode sa Pokrajinskim zavodom za zaštitu prirode i saradnju sa organizacijama iz Mađarske, Slovačke, Češke i Austrije,  stekli neophodne veštine i znanja. Primenili smo iskustva uglavnom mađarskih kolega koji više od 40 godina uspešno rade na zaštiti krstaša, rekao je Ružić.Tri gnezdeća para orlova krstaša jesu uspeh, ali ornitolozi poručuju da i dalje ima razloga za brigu. Gubitak staništa i hrane i dalje prete orlovima. Novi parovi u mnogim delovima Vojvodine ne mogu da pronađu stara stabla na kojima bi napravili svoja velika gnezda. Pašnjaci na kojima žive tekunice, omiljeni plen krstaša, ubrzano nestaju usled preoravanja. Stručnjake izuzetno zabrinjavaju učestali slučajevi trovanja divljih ptica i drugih životinja, a neki od njih ovog proleća dogodili su se u neposrednoj blizini staništa krstaša.„Ove godine postavili smo nove metalne platforme za gnežđenje orlova, nastavili košenje zaraslih pašnjaka, započeli sadnju drveća i obezbeđivanje plena kao dodatne mere za oporavak populacije krstaša. Apelujemo na građane da budu savesni i pesticide u poljoprivredi koriste odgovorno i prema uputstvima, a da slučajeve namernog trovanja životinja prijave policiji i tužilaštvu“, kaže Mirjana Rankov, koordinatorka projekta „PannonEagle LIFE“ u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije planira da ove godine po prvi put jednog mladunca orla krstaša obeleži satelitskim odašiljačem kako bi imali bolji uvid u ponašanje mladih krstaša po napuštanju gnezda.Takav način praćena pruža informacije kuda se ptica kreće, gde lovi, a ukoliko se predugo zadržava na jednom mestu moguće je posetiti ga i proveriti da li je sa pticom sve u redu.Projekat „Pannoneagle LIFE“ se sprovodi uz finansijsku podršku LIFE programa Evropske Unije i traje do 2022. godine. Cilj projekta, oko koga se okupilo 13 partnera iz Mađarske, Austrije, Slovačke, Česške i Srbije, je da se poveća populacija orla krstaša u Panonskoj niziji uz značajno smanjenje stradanja prouzrokovanog od strane ljudi.

Srbija

Smrklo javnom prevozu, svanulo biciklu

Javni prevoz u Srbiji nije funkcionisao uobičajeno tokom pandemije i mnogi ljudi često su se snalazili u pronalaženju alternativnih rešenja kako bi došli na neko odredište, barem oni koj...

Srbija

Putevi Srbije kupuju GPS uređaje za praćenje službenih vozila

Javno preduzeće Putevi Srbije raspisalo je  tender za nabavku sistema za praćenje službenih vozila, objavile su Novosti. Planirana je kupovina GPS uređaja za 226 putničkih i 23 teretna vozila za šta će platiti 2,9 miliona dinara, odnosno oko 24.000 evra.U konkursnoj dokumentaciji je navedeno da je neophodno da sistem omogući pozicioniranje vozila, prikaz putanje, praćenje vozila u realnom vremenu, kao i izveštaj o parkiranjima i zaustavljanjima. Važna stavka je i izveštaj o dinamici korišćenja automobila van radnog vremena, kao i o prekoračenju brzine. Traže i da im se omoguće pregledi fotografija kroz izveštaje.V. d. direktora "Puteva Srbije" Zoran Drobnjak za Novosti kaže da ovo nije prvi put da ovo preduzeće nabavlja ovaj tip opreme, ali da se ona do sada dobro pokazala i da je dala rezultate:- Već četiri ili pet godina pratimo korišćenje službenih automobila u firmi i za to vreme je znatno smanjena potrošnja goriva. Pratimo ih gde idu i kada vraćaju vozila. Od kada tako radimo, uveli smo red i nema zloupotreba vozila.

Srbija

Holandski SmartOcto i novosadski Content Insights se spajaju u jednu firmu

Analitički sistemi za onlajn medije SmartOcto i Content Insights su, nakon uspešne saradnje na Value+ projektu, najavili da će se spojiti u kompaniju pod nazivom "smartocto" uz podršku konzorcijuma investitora, navodi se u zajedničkom saopštenju."Izuzetno je značajno: čuli smo toliko puta od zajedničkih klijenata da bismo bili nezamenljivo ultimativno analitičko rešenje za svaku novinarsku redakciju kada bismo se ujedinili. A kada ti industrija nešto govori, onda slušaš", rekao je Dejan Nikolić, CEO kompanije Content Insights. U saopštenju se navodi da novi tim želi da svojom analitičkom platformom bude "vodeće rešenje u novinarskim redakcijama širom sveta", a tim koji će raditi u Holandiji i Srbiji skaliraće sve operacije tokom tekuće godine. "Analitički uvidi koji su bazirani na podacima su ključ uspeha u modernim novinarskim redakcijama. Međutim, oduvek je bio izazov učiniti da ti podaci zaista pomažu urednicima da donose odluke i da im zaista donose opipljivu vrednost. Imajući u vidu ovaj problem, 2019. godine kreiran je projekat Value+ sa idejom da nađe rešenje", navodi "smartocto".Novi pristup se zasniva na zajedničkom iskustvu koje su ponaosob stekle kompanije SmartOcto i Content Insights. Kompanija Content Insights pomaže preko 150 medijskih brendova na četiri kontinenta sa temeljnom istorijskom analizom članaka, a SmartOcto sarađuje sa preko 50 istaknutih redakcija, prikupljajući i pružajući podatke i grafikone u realnom vremenu."Naše rešenje se zasniva na dva radikalno nova elementa, bazira se na kombinaciji istorijskih podataka koji računaju vrednost i kvalitet članaka s jedne strane, i preciznim i personalizovanim notifikacijama u realnom vremenu koji obaveštava članove novinarske redakcije koje korake mogu da preduzmu sa objavljenim novim sadržajem", kazao je Erik van Hejsvajk, CEO kompanije smartocto. Roj Vasink, menadžer podataka u istaknutoj holandsko-belgijskoj medijskoj kući DPG Media, potvrđuje uspeh Value+ projekta."Rezultati su sjajni i pomeraju granice, čak i u doba pandemije korona virusa, u pogledu čitalaca koji su se konvertovali u pretplatnike, kao i generalno dopiranje do većeg broja publike. Analitičko rešenje smartocto igra ključnu ulogu, kako za naše novinare, tako i za pristup naše novinarske redakcije koji se zasniva na praćenju podataka", dodaje Vasink.U spajanje dve kompanije investirao je konzorcijum koji čine North Base Media (NBM), Eleven, Neveq, V-Ventures i South Central Ventures (SCV). Jan Kobler, partner menadžer u SCV-u kazao je da veruje da će novo rešenje doneti veliku promenu na tržištu analitičkih alata namenjenih medijima, a da će u godinama koje dolaze "profitabilnost medija biće važnija nego ikada". "Smatramo da će zajednička kompanija, sa jedinstvenom kombinacijom dokazanog iskustva i pristupa, postaviti zlatni standard u industriji analitike sadržaja. Nijedna druga kompanija na tržištu trenutno ne može svojim klijentima obezbediti dubinu podataka i predloge u realnom vremenu, kakve smartocto može", kazao je Saša Vučinić, patrner menadžer u NBM-u.O kompaniji smartocto: nova kompanija je kombinacija dva bivša startapa. Obe kompanije, Content Insights (Srbija) i SmartOcto (Holandija) osnovane su 2015. godine. Kompanije trenutno ima predstavništva u Holandiji, Srbiji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Srbija

Kad se domaće firme vraćaju u kancelarije

Iako je vanredno stanje u Srbiji ukinuto a prevoz proradio, domaće kompanije ne žure sa otvaranjem kancelarija, a njihovi zaposleni i dalje rade od kuće. Kompanije u Srbiji planiraju da vraćaju zaposlene postepeno već od juna. Evo kakve su im politike.Tehnomanija: Ako ne bude iznenađenja, vraćamo se u junuTehnomanija je odlučila da svoje zaposlene koji su radili od kuće u radno okruženje vraća postepenom dinamikom. Pratimo situaciju i uputstva nadležnih državnih organa i prilagođavamo način rada okolnostima. Ukoliko sve bude išlo kako struka očekuje i ne bude bilo novih zdravstvenih izazova, plan je da vratimo sve naše zaposlene u kancelarije početkom juna, poručuju u kompaniji.Telenor: 11. maja počela prva faza povratkaNevena Stefanović, izvršna direktorka HR-a u Telenoru, kaže da je od 11. maja počela prva faza povratka u kancelarije, na dobrovoljnoj osnovi. Zaposlenima je, ukoliko žele, omogućen rad iz kancelarije, uz poštovanje svih propisanih mera, dok je rad od kuće i dalje preporuka kompanije, za šta se opredelila većina. Naredne faze ćemo prilagođavati epidemiološkoj situaciji i mišljenju  i merama propisanim od strane nadležnih organa, kaže Stefanović. Nije bilo negativnih promena u vezi sa platama i beneficijama, ističe ona. GIGATRON: Poslednji se na posao vraćaju zdravstveno osetljiviZaposleni će biti vraćani na rad u prostorije poslodavca sukcesivno/etapno. Poslednji koji će se vratiti su zaposleni koji pripadaju zdravstveno osetljivim grupama.Atlantic Grupa: Preventivni rad od kuće do kraja majaOd ukupno 5.500 zaposlenih u sistemu Atlantic Grupe, zahvaljujući visokom nivou digitalizacije svih procesa, njih preko 1.800  je nastavilo da redovno radi od kuće. Ukidanjem vanrednog stanja i relaksacijom dela ograničavajućih mera za stanovništvo i privredu, prodajni timovi su se već vratili na teren i očekujemo polagano normalizovanje svih segmenata poslovanja, uz postepeni povratak u radne prostorije i zaposlenih koji su radili od kuće. S obzirom da epidemiološki rizici i dalje postoje, izvesno je da će se preventivni rad od kuće nastaviti do kraja maja.U međuvremenu, Atlantic Grupa priprema plan postepenog povratka zaposlenih u službene prostorije u nekoliko faza i ukoliko  epidemiološka situacija nastavi da se poboljšava ovom dinamikom, u prvom momentu vratiće se jedan deo zaposlenih, naravno uz dalje poštovanje svih propisanih epidemiološko-higijenskih mera i socijalnog distanciranjaMol: Dolazak u Direkciju samo ako je preko potrebanPrioritet MOL Serbia je bezbednost zaposlenih i kupaca u svakom trenutku.Napravljen je detaljan plan ponašanja i raspodele posla pre proglašenja vanrednog stanja u Srbiji tako da našli zaposleni iz Direkcije rade u home office režimu i pre zvaničnog proglašenja vanrednog stanja. Za zapsolene na Depou u Sremskim Karlovcima i na servisnim stanicama obezbeđena je zaštitna oprema i poštuju se sva propisana pravila. Iako je doneta odluka o ukidanju vanrdenog stanja, kompanija je odlučila da ostane dosledna donetim merama i na taj način smanji bilo kakav rizik.U skladu sa tim, nastavljamo sa primenom svih zaštitnih mera, a naši zaposleni nastavljaju rad od kuće. Dolazak u Direkciju se preporučuje samo ukoliko je preko potreban i to uz prethodnu konsultaciju sa menadžerima kako bi se smanjio kontakt među kolegama i na taj način obezbedila njihova sigurnost. Što se tiče sastanaka, svi se održavaju online. Headline & Dkit: Kolege biraju odakle će da rade Agencije Headline i Dkit nisu ni jedan dan tokom pandemija zaustavljale posao. Činjenica da nismo sedeli u kancelarijama, vec svako u svojoj kući, nije uticao ni na obim ni na kvalitet naših usluga, kaže Marina Grihović, generalni direktor agencije Headline & Dkit. Sada postoji strah kako će izgledati povratak na «staro», i moram priznati da sa raznih strana čujem da se deo zaposlenih teže privikava na sadašnji ritam, dodaje ona. "Strah i loše vesti su još oko nas, te mislim da nema potrebe žuriti sa nekim formalnostima i masovnim okupljanima. Nadam se da ćemo se u agenciji družiti već u junu mesecu, ali sve dok prevoz ne bude adekvatan ili dok se broj zaraženih ne svede na minimum, moje kolege će moći da biraju odakle će da rade". Fabrike dečje hrane (BFF): Svi smo u kancelarijama od 11. majaMilena Cvetković, izvršni direktor Fabrike dečje hrane (BFF) kaže da su se počev od 11. maja svi zaposleni  vratili na posao i proizvodnja je nastavljena punim kapacitetom. Rad u fabrici je organizovan uz najviše poštovanje mera bezbednosti, u skladu sa svim propisanim uredbama i preporukama. Obezbeđena su zaštitna sredstva (maske, rukavice, dezinfekciona sredstva) za sve zaposlene, pojačane su mere dezinfekcije radnog prostora, iako naša proizvodnja zbog specifičnosti i pre uvođenja vanrednog stanja i mera, primenjuje najviše standarde u pogledu mera bezbednosti na radu. Infostud: Ne sme da bude više od pola ljudi u kancelarijamaU punom kapacitetu sigurno se nećemo vraćati do 1. juna, ali smo počeli sa povratkom manjeg dela zaposlenih, kažu za Novu ekonomiju u Infostudu. Reč je o dobrovoljnom povratku a ne samo o potrebi biznisa jer delu zaposlenih je lakše da poslovne obaveze završavaju u kancelarijama.Budući da imamo kancelarije u Subotici i Beogradu, jedan deo ljudi počeo je da se vraća u njih 18. maja. Šefovi svih biznisa i sektora unutar Infostud grupe dogovoriće sa svojim zaposlenima ko treba i ko želi da se vrati na rad u kancelariji tokom maja, ali se mora ispoštovati interna odluka da ne bude više od 50% ljudi u kancelarijama i da sede na propisanoj distanci jedni od drugih (minimum dva metra). Ako sve bude po planu od juna nastavljamo sa povratkom većeg broja ljudi, kažu u Infostudu.Sastanci se preporučuju online a na onima koji se održavaju uživo nosiće se maske. To se odnosi i na konferencijske sale i zajedničke prostorije. Kada je reč o eksternim sastancima preporuka je da se i oni održavaju online i da se nose maske.  

Srbija

Freedom House: Stojimo iza nalaza da je Srbija hibridni režim

Fridom haus (Freedom House) stoji uz svoje nalaze objavljene u izveštaju "Zemlje u tranziciji 2020", izjavio je za Radio Slobodna Evropa direktor te međunarodne organizacije Majkl Abramovic (Mike Abramowitz).„Izveštaj Fridom Hausa ’Zemlje u tranziciji’ ocenjuje demokratiju u 29 država Evrope i Evroazije od 1995. godine, a od 2005. godine primenjuje istu metodologiju i višeslojni postupak izrade. Svake godine, Fridom Haus radi sa lokalnim analitičarima koji sastavljaju izveštaje i predlažu ocene za svaku zemlju ponaosob. Te verzije izveštaja za svaku zemlju analizira tri do pet anonimnih kontrolora koji daju ocenu narativa i procenjuju ocenu koju je predložio autor(i) izveštaja“, naveo je Abramovic u pisanoj izjavi za RSE govoreći o metodologiji rada prilikom izrade izveštaja.„Na kraju, o nalazima i ocenama svih 29 zemalja diskutuje stručni, savetodavni odbor, a Fridom haus proverava činjenice iznete u izveštaju „Zemlje u tranziciji“ pre nego što on bude objavljen“, ističe Abramovic.„Izveštaj za Srbiju u okviru „Zemlje u tranziciji 2020“, prošao je kroz taj rigorozni proces. Fridom haus stoji iza nalaza iznetih u svom izveštaju“, zaključuje direktor Fridom hausa Majkl Abramovic za RSE.U izveštaju Fridom hausa za 2020. godinu, Srbija je iz kategorije "delimično konsolidovanih demokratija" spuštena u kategoriju "hibridnih režima", što je i prvi put od 2003. godine da Srbija u izveštajima Fridom hausa nije svrstana u kategoriju demokratija.Na nalaze u Izveštaju je reagovala predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić, koja je 13. maja uputila odgovor, adresiran na Majkla Abramovica, a u kome je navela da predstavljanje Srbije kao zemlje koja prednjači u opadanju demokratije u Evropi.

Srbija

Prva presuda za ništavost valutne klauzule u ‘švajcarcima’

Osnovni sud u Novom Sadu je prvostepenom presudom ugovor o hipotekarnom stambanom kreditu indeksiran u švajcarskim francima oglasio ništavim. Ovo je prva takva presuda valutne klauzule u "švajcarcima" doneta nakon stava Vrhovnog suda od prošle godine, navodi organizacija "Efektiva".U konkretnom slučaju, radi se o kreditu iz 2007. godine, koji je podignut u iznosu od 85.000 švajcarskih franaka.Nalazom veštaka je utvrđeno da je korisnik na ime otplate kredita ukupno vratio iznos od oko 10,8 miliona dinara, a da bi indeksacijom tog kredita u evro, za isti period otplate vratio oko 8,35 miliona dinara.Usled toga, u presudi se navodi da banka dužniku mora da vrati razliku od oko 2,45 miliona dinara, dodaje se u saopštenju."U narednom periodu očekujemo još ovakvih presuda, s obzirom da se radi o pravnom pitanju za koje je Vrhovni sud zauzeo jasan stav o nedozvoljenosti ugovaranja valutne klauzule u švajcarskim francima", navode u "Efektivi".Nakon donošenja pravnog stava Vrhovnog kasacionog suda u aprilu 2019.godine, sudovi imaju obavezu da po službenoj dužnosti ispitaju da li su odredbe o indeksaciji kredita u valuti švajcarskog franka ništave.Građani koji su konvertovali kredite u "švajcarcima" i dalje mogu da tuže banke?

Srbija

Ne upadajmo u zamku egzotike, ne mora se preći granica da bi se putovalo

Intervju sa Urošem Krčadincem, profesorom digitalne umetnosti i putopiscem za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Uroš Krčadinac o putovanju posle pandemije (AUDIO)Kakvi će biti efekti ove pandemije na turizam i na kulturu putovanja -- što se tiče načina putovanja, ali i načina provođenja vremena na destinaciji?Uroš Krčadinac: Ja sam se tim pitanjem bavio sa Lazarom Pašćanovićem i Markom Đedovićem, ekipom iz Kluba putnika, i mi smo tome pristupali na jedan uslovno rečeno antituristički način -- premda je i antiturizam neka vrsta turizma. Vodili smo se idejom da su putovanja neka vrsta ličnog sredstva za obrazovanje, za razumevanje sveta. Ona čoveku daju mogućnost da ode i dodirne neke stvari koje je inače video samo na ekranu, ili je o njima čitao, i koje su mu do tada uvek bile predstavljane iz određenog ugla -- a ovako može da ih doživi i uživo. Želeli smo takođe da putovanje predstavimo kao nešto što je mnogo pristupačnije nego što to ljudi misle. Ako se odreknemo raznih udobnosti, možemo prilično jeftino da putujemo, i to može da bude pristupačno čak i za većinu ljudi neke periferijske zemlje kao što je naša. Ipak, čini mi da to sada, u odnosu na vreme pre nekih deset, petnaest godina, kada smo se mi time najviše bavili, jeste teže, i da je to pandemija promenila. Odjednom su nam pasoši postali važniji nego što su tada bili. S druge strane, videli smo da i virusi mogu da putuju… Možda smo mi ljudi i previše putovali. Svakako smo previše putovali na jedan bahat i nedovoljno pametan način, i sad, eto, virusi putuju -- a mi čekamo.Šta možemo da očekujemo u pogledu uticaja pandemije na putovanja različitim prevoznim sredstvima -- avionom, autobusom, i tako dalje?UK: To je već pitanje za turističku ili prevoznu industriju -- ja prosto ne znam dovoljno o tome šta će se kome isplatiti. Recimo, u ovom trenutku vidim da aviokompanije imaju puno problema. Rekao bih da će biti mnogo rigoroznije kontrole na aerodromima i graničnim prelazima, i tome se ne radujem -- ali to je prosto nešto što mi se čini neizbežnim u ovom trenutku. Takođe očekujem jednu eksploziju neprijatnih biopolitika. Kad kažem biopolitike, mislim na potvrde o tome da li imamo antitela, da li smo se vakcinisali, na koji način smo preležali virus, i tako dalje...Hoće li biti posledica po autostoperski način putovanja?UK: Bude mi žao kada pomislim da će ljudi koji sada imaju dvadesetak godina neizbežno teže da stopiraju nego što smo mi stopirali. Opet, čini mi se i da smo mi stopirali teže nego što su to radili naši roditelji, pa će i sadašnji klinci morati da se izbore za neki svoj oblik stopiranja ili kaučsurfinga -- neke vrste slobodne razmene smeštaja i prevoza zasnovane na solidarnosti i empatiji. Želim da verujem da ćemo moći da se izborimo za to i sad, samo što će izgledati drugačije. Jednom smo autostopom putovali iz Španije u Maroko -- u Španiji smo satima stopirali i niko nije stao, dok u Maroku nikad nismo čekali više od 10 minuta. Dakle, bilo je potrebno da se prođe samo jedan mali moreuz, pa da se kultura stopiranja promeni iz korena. Najlakše je bilo stopirati u Turskoj i arapskim zemljama, tu je bila milina jedna stopirati... U tom pogledu je i Balkan relativno dobar.Dakle, ljudi iz tih područja vole da primaju stopere?UK: Da, da. I onda se raspričaju sa njima, i čovek shvati da zna više turskih reči nego što je mislio da zna. Te vrste razmena su bile čarobne, zato što čovek kroz njih ima prilike shvati koliko je zapravo sličniji svim drugim ljudskim životinjama nego što je mislio. Putovanje je za mene pre svega bilo sredstvo velikog otvaranja ka svetu, i pokušaj da se lansiram u taj svet, šta god iz toga ispalo. Mislim da je dobro za čoveka da ima to iskustvo kao deo svog razvojnog puta. Sada mi se čini da možda nije loše da više putujemo po, recimo, svom gradu, ili da više obilazimo neka mesta u svom kvartu u kojima nismo ranije bili  -- u tom smislu nas pandemija ne sprečava da putujemo, makar na taj način. Možda će neke stvari biti teže, ali eto, ne mora se preći granica da bi se putovalo... Svi negde žudimo za egzotikom, i putujući često upadamo u zamku egzotizma. Čitava turistička industrija na neki način počiva na toj egzotističkoj retorici -- nudi nam se da odemo na neki drugi kraj sveta, na Bali ili u Kinu, i vidimo neke potpuno drugačije ljude, koji žive nekim potpuno drugačijim životom. To u stvari nije baš tako. Svi mi zapravo delimo mnogo više toga nego što nas razdvaja, i ispod naših kulturnih razlika se kriju veoma slični problemi.Koliko ova situacija otvara prostor za razvoj lokalnog turizma? Najavljena je ova akcija vaučera za letovanje u banjama i na planinama... Ali lokalni turizam nije samo to, nego i putovanje u bilo koji grad u Srbiji u kome do sada nisi bio.UK: Ja bih voleo da ima mnogo više tog nekog malog, lokalnog zujanja. Meni je u svakom gradu zanimljivo na svoj način, i drago mi je kad mogu da upoznam nekoga iz tog grada, da razgovaram sa njim, i da čujem neke stvari o načinu života tamo. Mislim da je mejnstrim kultura putovanja u kojoj živimo poprilično problematična, u smislu te ideje da moraš da skupiš neke pare, da bi išao u Budvu na leto... Prosto, otići u neki potpuno nasumični grad, upoznati neke ljude, provesti tamo jedan ili dva dana -- mislim da to može da bude jedno čudesno iskustvo, bez obzira da li je to Paraćin, Kikinda, Sjenica, Mali Iđoš ili Dimitrovgrad... U kulturno umetničkim scenama velikih gradova postoji jedna vrsta elitističkog autizma, dok u malim gradovima to uglavnom bude drugačije. Tako da, ako će ova pandemija da dovede do toga da se više ljudi povezuje na jednom lokalnom nivou, to bi bilo baš lepo. Meni su i putovanja po regionu temeljno promenila život, jer sam kroz njih shvatio razne stvari koje pre toga nisam. Razmišljao sam o tome da bi trebalo da postoji više regionalnih školskih ekskurzija, na kojima bi đaci otišli preko jedne granice -- ne moraju preko dve, ali neka makar pređu jednu granicu, posebno tamo gde je isti jezički prostor. Ja ionako te naše granice vidim kao neku vrstu nasilja koje nam je nametnuto, i dok sam živ neću prestati tako na njih da gledam -- kao na nametnuto političko, identitetsko i ekonomsko nasilje.Pre godinu, dve sam čitao jedno istraživanje o vrednosnim sistemima milenijalaca -- doduše američkih, ali može da se primeni i na ostatak zapadne civilizacije -- u kome se pokazalo da mladi sve manje razmišljaju o trošenju para na predmete, na stvari koje se poseduju, već da su sve zainteresovaniji da troše pare na sticanje iskustava, kao što su, na primer, putovanja.UK: Putovanje sa jedne strane može da bude lični avanturistički čin, ili čin sazrevanja ili prelaska -- ali je sa druge strane roba kao i svaka druga. Roba koja može da se kupi, i da se fotka, i da se okači na Instagram, i da bude statusni simbol, i tako dalje... Ja verujem da su mladi spremni da kupuju iskustva više nego objekte, ali ne mislim da je to išta posebno drugačije nego da se kupuju objekti. Mislim da nam treba više antikonzumerističkog sentimenta, da manje kupujemo bilo šta. To je još jedna stvar koja je došla s pandemijom. Shvatili smo da možemo da živimo sa mnogo manje bilo čega, i to ne znači da ćemo biti manje srećni. Meni je bilo fantastično da sad, u tim danima koje sam provodio zatvoren, nekako više razmišljam -- gledam oblike lišća, slušam ptice ili gledam materijale predmeta po kući. Odjednom sam imao više vremena da na to obraćam pažnju, i shvatio sam da je to jedna vrsta putovanja -- kao francuski pisac iz devetnaestog veka koji napisao putopis po svojoj sobi. Džabe nam sva putovanja, ako nismo u stanju da putujemo u sebe i sebe menjamo kroz to putovanje, da osluškujemo i baždarimo svoje senzore na stvarima koje nas okružuju. Ako je to samo roba, koju ćemo platiti, zabeležiti i staviti na Instagram, onda bolje i da ne putujemo.Kakvi su i pre koronavirusa bili zdravstveni rizici putovanja u neke zemlje?UK: U tropskom pojasu postoje zemlje koje još uvek muku muče sa nekim zaraznim bolestima. Zato smo, pre našeg velikog afričkog putovanja, išli na Institut “Batut” u Beogradu da se vakcinišemo protiv tih nekoliko najvažnijih. Ja se, recimo, na putovanju nikad nisam zarazio nekom takvom bolešću -- možda sam imao proliv, ili temperaturu ili grip, i to je bilo sve. Mi smo bili odgovorni kao putnici, i vodili smo računa -- što se tiče malarije, koristili smo razne mreže, sredstva za komarce, i tako dalje...Jedna od stvari koje su neraskidivo povezane sa putovanjima su granice. Pre pandemije je u neku ruku postojala težnja ka labavljenju državnih granica -- EU kao takva je praktično počivala na njihovom ukidanju. Onda je došla pandemija, i granice su odjednom postale strašno važne. Šta će biti s granicama u budućnosti?UK: Kad pogledamo šta su problemi današnjeg sveta -- a to su klima, migracije i ovakvi biohazardi -- i kada pogledamo razvoj tehnologije, medije i internet, vidimo da je sve globalno. Naša kompletna situacija je globalna, a institucije su nam i dalje lokalne -- i dalje su nacionalne. Jedan britanski biolog je rekao nešto što mi se svidelo: “Imamo paleolitske emocije, srednjovekovne institucije i božansku tehnologiju.” Kombinacija te tri stvari je, na neki način, dobra slika onoga što je trenutni problem. Naše srednjovekovne institucije zapravo nisu u stanju da se nose sa današnjom tehnologijom, a ni sa epidemijom, klimatskim promenama i svim drugim stvarima koje se dešavaju. I onda su granice prosto jedna neuralgična tačka, jedna neuralgična linija na kojoj se ti paradoksi najbolje vide -- to da virus može da pređe granicu, a da ja ne mogu. Vidi se taj paradoks da novac i roba mogu da pređu bilo koju granicu, a da ja ili ti to ne možemo, ili da migrant to ne može. Tu će biti jako važno vraćanje na osnovni humanizam -- da li smo u stanju da razmišljamo o odnosima koji su solidarni, o empatiji, ili će sve da se pretvori u krvavu borbu za preživljavanje svih protiv svih? Na granicama će to opet biti najočiglednije, ta zabrana migracija i pretvaranje Evrope u tvrđavu, a Balkana u nekakvu vojnu krajinu.Hoće li vredeti putovanja sveg tog maltretiranja? Čekanja i testova na granici, na aerodromu, ograničenja što se tiče pristupa plažama i muzejima… Ili će putovanje u budućnosti da poprimi neki sasvim drugi oblik?UK: Dobro, tu ima više slojeva... Ta ograničenja će trajati dok se pandemija ne stavi pod kontrolu -- još godinu ili dve, ako se pronađe vakcina. Ja se više plašim da će doći do ojačavanja granica kao jedne opšte društvene posledice pandemije. Svakako će kontrole na aerodromima da budu još gore. Aerodrom je jedno užasno zanimljivo mesto, koje predstavlja nekakvu kombinaciju šoping mola, operacione sale i vojno-policijske postaje, i to će sada da bude još dodatno pojačano ovim biopolitikama -- potvrdama o vakcinaciji, i slično. Treba putovati, namerno prolaziti kroz sve te stvari, i pisati o tome. Možda su ta iskustva baš, baš relevantna za neko savremeno stanje -- to da ne možeš da uđeš na plažu, ili da stojiš na aerodromu dva dana i ne možeš da uđeš nigde. Možda ta iskustva govore dobro o nekom našem vremenu. Na neki način smo mi tako i putovali -- nismo putovali da se zabavljamo i da nam bude udobno, nego da bismo istraživali i razmišljali o svetu, i to nas je nekako držalo. Držala nas je ideja da putovanjem možeš da saznaš nešto novo, postaneš nova verzija sebe ili otkriješ nešto novo o svetu, i o stanju sveta u kome se trenutno nalaziš. Opet kažem, za gomilu putovanja koja su trenutno u ponudi, ja bih više voleo da ne postoje. Troši se gorivo, niko ništa ne saznaje, ugrožava se planeta, zapadnjaci se bahato ophode kada odlaze u Treći svet... Voleo bih da počnemo više da cenimo putovanja. Ako budemo putovali ređe, možda se, kada otputujemo, budemo trudili da malo drugačije doživimo sve to što smo videli. Kad se čovek nađe u novoj situaciji, u nekom novom gradu i zemlji, gde se govori novim jezikom -- odjednom ga sve napada, i u tom stanju on prosto postaje drugačija osoba. Receptivniji je, i više upija sve to, a istovremeno ima malo potrebu i da se brani, i onda ga to menja. Međutim, ima puno putovanja koja nisu takva -- to su vrlo industrijska, turistička putovanja, gde ste vi maltene kao neki predmet na pokretnoj traci. Odvedu vas da vidite to što je planirano, vi to vidite, uđete nazad u autobus i vratite se kući. Ako takvih putovanja bude bilo manje, meni neće biti žao.Možda će na putovanjima budućnosti polazište biti značajnije od dolazišta.UK: Može se tako reći, i to je baš lepo rečeno. Još jedna lepa stvar u vezi s putovanjima jeste to da čovek ima prilike da spozna mnogo više o mestu odakle je došao, nego što može dok tamo živi. Odjednom ga ljudi pitaju “Odakle si?”, pitaju ga “ Šta je ta zemlja, taj grad, ta regija odakle dolaziš? Šta je to bilo kod vas?” i onda čovek na neki način počne da razmišlja o tome. Mene su moja prva samostalna putovanja naterala da počnem mnogo više da čitam o istoriji, društvu i drugim temama kojima sam se ranije mnogo manje bavio, jer sam odjednom osetio da imam neku vrstu odgovornosti. Svi mi imamo tu odgovornost, i svako od nas je neka vrsta glasnika -- i bolje bi bilo da to što ćemo širiti ne budu neke već prerađene poruke, stereotipi i ideološki obrasci, nego nešto do čega smo došli sami.Otkako je ukinut javni prevoz u Beogradu -- i sada kada je vraćen, pa je rizičan zbog nepoštovanja mera zaštite -- ja svuda po gradu idem peške, i usput često vidim neka mesta kuda autobuske linije ne prolaze. Tako se moja dnevna rutina pretvorila u neku vrstu mikroputovanja.UK: Što sam stariji, sve više verujem u ta mikroputovanja. Mislim da je to sjajno -- ako ima ljudi koji su pronašli neku novu radost u tim mikroputovanjima, koji su sada otkrili mikroputovanja, ja sam srećan zbog toga. Rekao bih da smo previše tupi na takva mala iskustva, kao što je neki novi izlog, ili neka nova fasada, neka nova radnja ili ulica. Mislim da nismo u stanju da im se radujemo, i da nam nisu zanimljiva koliko bi zapravo mogla da budu. U stvari je ta reč “mikroputovanja” možda ključ za ceo ovaj razgovor. Bilo bi dobro da nas ova pandemija navede na putovanje na tom mikro nivou, na istraživanje našeg neposrednog okruženja -- da istražimo ko živi u našoj zgradi, kako se zovu ti ljudi, kako izgledaju dvorišta oko kvartova gde živimo, male radnjice u našoj okolini, izlozi i drveće... U osnovi svega je jedna kultura radoznalosti -- da li nam je uzbudljiv taj svet u kome smo se našli, u kome smo se rodili i u kome ćemo jednog dana umreti? Da li nam je tu nešto uzbudljivo, da li u njemu postoji nešto što želimo da otkrijemo, nešto čime želimo da se bavimo, ili ceo taj svet doživljavamo zdravo za gotovo?