Svet

Tramp ima novi rok za TikTok

Američki predsednik Tramp je u petak izdao novu izvršnu naredbu kojom BajtDensu (ByteDance) daje 90 umesto 45 dana koliko je to bilo ranije, da proda ili obustavi američki deo poslovanja svoje aplikacije TikTok, saznaje The Verge.„Postoje verodostojni dokazi da BajtDens može preduzeti akcije koje mogu uticati na nacionalnu bezbednost Sjedinjenih Američkih Država“, napisao je Tramp u uredbi.Sedište kompanije BajtDens je u Kini, a Trampova administracija nedavno je sugerisala da ova kineska kompanija deli informacije o američkim korisnicima sa kineskom vladom. BajtDens je ove optužbe negirao.Prvobitni rok bio je do 20. septembra, ali je on sada produžen do 12. novembra što će pružiti TikToku malo više vremena za pregovore.Nova izvršna uredba zahteva od BajtDensa da uništi sve podatke koje je TikTok, kao i preteča TikToka aplikacija Musical.ly prikupila o američkim korisnicima i da podnese izveštaj Odboru za strana ulaganja u Sjedinjenim Američkim Državama nakon što svi podaci budu uništeni.Prvobitna izvršna uredba sa rokom od 45 dana nije imala ove zahteve.„Kao što smo već rekli, TikTok voli 100 miliona Amerikanaca, jer je platofrma za zabavu, samoizražavanje i povezivanje sa ljudima“, rekao je TikTok u izjavi za za portal Verge. „Želimo da nastavimo da pružamo radost porodicama i značajnu karijeru onima koji stvaraju na našoj platformi još mnogo godina“, kaže TikTok.Majkrosoft i Tviter su zainteresovani za kupovinu američkog dela poslovanja TikToka.

Srbija

Ruski lanac marketa dolazi u Srbiju, planira da otvori više od 100 prodavnica

Ruski prehrambeni lanac MERE ulazi na srpsko maloprodajno tržište, saznaje portal Retail Serbia.MERE najavljuje da će njegove cene biti 20 odsto niže od prosečnih, navodi Retail Serbia.Kako se navodi, MERE je pridružnica ruske Torgservis grupe, osnovane 2009. godine, koja trenutno posluje na više od 800 lokacija širom Rusije pod brendom Svetofor i treći je po veličini lanac iza trgovačkih kompanija X5 i Magnit."Do sada smo otvorili 1.500 diskont marketa i poslujemo u 10 zemalja. Došlo je vreme da proširimo svoje poslovanje i na srpsko tržište sa bar 100 marketa i prosečnom površinom od oko 1.000 kvadrata", istakli su iz filijale ruske kompanije u Srbiji.Dodaju da planiraju da rade direktno s proizvođačima, sa strogom kontrolom kvaliteta i niskom trgovačko maržom.Ulaskom na nemačko tržište, MERE je bio prinuđen da, zbog velike potražnje i nestašice robe na zalihama, privremeno zatvori svoje prodavnice.Portal navodi da su u ponudi ruskog diskontera prisutni i neki srpski proizvodi.U regionu kompanija poseduje diskont markete u Rumuniji i planira da, pored Srbije, poslovanje proširi i na tržište Grčke.Diskonti MERE prostiru se na površinama od 800 do 1.200 kvadrata i nude od 1.500 do 2.000 raznovrsnih artikala, navodi portal Retail Serbia.

Srbija

Nikola Lunić: Interesi trgovaca oružjem ne smeju da budu jači od spoljnopolitičkih interesa države

Intervju sa Nikolom Lunićem, izvršnim direktorom Saveta za strateške politike, za podkast "Dan posle".Razgovarao: Aleksandar GubašLINK NA AUDIO INTERVJUKako zapravo funkcioniše trgovina oružjem proizvedenim u Srbiji? Nikola Lunić: Da bi se neko oružje ili roba dvostruke namene izvezlo iz Srbije, za to mora da postoji odobrenje Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija. Ono je u obavezi da pre toga nabavi izvozne dozvole od Ministarstva odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva spoljnih poslova i Bezbednosno-informativne agencije. Samo, i isključivo samo ukoliko sve te četiri institucije to dozvole, Ministarstvo trgovine automatski izdaje izvoznu dozvolu potencijalnom izvozniku. To je već dugo vremena ustaljena procedura, međutim, u toj proceduri postoje i neke dileme za društvo u kojem se nalazimo -- ali, o tome ćemo posle. Odbrambena industrija, nekada Jugoslavije, a sada Srbije, je kroz istoriju predstavljala industrijsku granu sa najvećim izvoznim potencijalom. Ne samo zbog mnogobrojnih vojnih operacija koje su bile ili su u toku u kriznim područjima širom sveta, već i zbog novih tehnologija. Onoliko brzo koliko se i u ostalim poljima menjaju tehnologije i gotovi proizvodi,  isto tako se menja i naoružanje. Ako gledamo SFRJ, recimo, u vreme poslednje vojne parade, koja je bila 1985. -- u kojoj sam, uzgred, ja učestvovao, kao pitomac prve godine -- bili smo među prvih 10 izvoznika naoružanja i vojne opreme u celom svetu. Mi smo, na primer, bili jedna od retkih zemalja koja je proizvodila podmornice... Zvezda naše industrijske proizvodnje bio je tenk M-84, koji smo prodali Kuvajtu. Razvijali smo nadzvučni borbeni avion, imali smo sjajnu saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama, u koje je trebalo da izvezemo 5.000 aviona "Galeb G-4"  -- tako da smo u to vreme predstavljali jednu moćnu, stvarno moćnu zemlju... Danas proizvodimo uglavnom veoma jednostavne proizvode -- veoma traženu artiljerijsku minobacačku municiju, oružje kalibra ispod 40mm… Dalje, tu su i samohodna haubica "Nora", i oklopni transporter "Lazar", koji je u svetskim razmerama možda jedino konkurentan po pitanju cene, ali sasvim sigurno ne konkuriše po pitanju kvaliteta. Ko je u doba SFRJ prodavao domaće naoružanje, a ko ga danas prodaje? NL: U doba SFRJ je to maltene monopolistički prodavao Jugoimport-SDPR. On je osnovan neposredno posle Drugog svetskog rata, 1949. godine -- i to rešenjem, u to vreme ministra narodne odbrane, maršala Josipa Broza Tita -- sa primarnim ciljem da uvozi delove i repromaterijal za potrebe domaće vojne industrije. Međutim, oni su kroz taj monopol svoje poslovanje izgradili tako da su se kasnije bavili i izvozom i uvozom. Danas to nije slučaj, danas se izvozom bave sve kompanije, agencije i firme koje su za to registrovane u ministarstvu trgovine, uključujući i SDPR. Naravno, u obavezi su da plaćaju poreze i dažbine državi, ali nisu u obavezi da se pridržavaju nekakvih spoljnopolitičkih ili nacionalnih interesa, već samo principa profitabilnosti. Hoću da naglasim -- za trgovinu oružjem odgovornost snosi samo država, jer ona i privatnicima i SDPR-u izdaje dozvole za kontrolu i promet robe dvostruke namene, i naoružanja i vojne opreme. Prema tome, na državi je da obuzda interese pojedinih trgovaca, i oni ne smeju da budu jači od spoljne politike naše države. Kome je sve država dala dozvolu da prodaje naše oružje, i u kakvom su međusobnom odnosu ti sadašnji trgovci sa državom, a i međusobno? NL: Trgovci oružjem su međusobni konkurenti. Oni se bore za poslove jedni sa drugima, ali i sa državom, odnosno državnim firmama. Saudijska Arabija i mnoge druge zemlje ne posluju po eksplicitnim pravilima međunarodne trgovine oružjem. Kad kažem "eksplicitna pravila", mislim pre svega na uverenje o krajnjem korisniku (end user certificate). Kada imamo uverenje o krajnjem korisniku, odnosno izvoznu dozvolu, mi tačno znamo gde će i kod koga završiti naše oružje -- a nije tajna da ono često završava i u rukama terorista. To znači da zemlje u koje mi izvozimo ne poštuju izdato uverenje o krajnjem korisniku, i redistribuiraju to oružje nekim grupama koje ga upotrebljavaju za nelegalne vojne akcije. Država bi trebalo da veoma detaljno analizira naš izvoz oružja, međutim, tu postoji par problema... Pre svega, problem je što u Ministarstvu spoljnih poslova nema analitike. Ministarstvo odbrane, Bezbednosno-informativna agencija i Ministarstvo unutrašnjih poslova dozvolu daju ili ne daju po kriterijumima koji su u njihovoj resornoj nadležnosti, dok je za procenu spoljnopolitičkog interesa Srbije nadležno Ministarstvo spoljnih poslova. Oni analitiku u specifikaciji poslova daju referentima, i zadužuju ih da vrše analize unutrašnjih, spoljnopolitičkih, ekonomskih, i drugih društvenih kretanja, vojno-političkih kretanja na globalnom, regionalnom i podregionalnom planu, i tako dalje, i tako dalje... Ali oni u praksi jednostavno nemaju vremena da se pored svakodnevnih poslova bave i analitikom. S druge strane, istina je da mi kao država nemamo dovoljne obaveštajne kapacitete. Odavno smo devastirali, a posle toga 2007. godine na kraju i uništili Službu za istraživanje i dokumentaciju u okviru Ministarstva spoljnih poslova. Znači, u praksi, ministar spoljnih poslova odluku o izvozu oružja donosi diskreciono, i građani mogu sa pravom da postave pitanje da li ministar spoljnih poslova, ili ta ekipa u ministarstvu, imaju nekakav interes u tom poslu. Ko je uopšte taj Slobodan Tešić koji se sad pominje u vezi sa prodajom naoružanja Jermeniji, i koliko još ima takvih likova u poslovima te vrste?NL: Slobodan Tešić je trgovac oružjem koji je nekad bio na crnoj listi Ujedinjenih nacija, pa je potom sa nje skinut, i sada se samo nalazi na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država -- koja ne obavezuje niti jednu zemlju na svetu, pa tako ni nas. Dakle, formalno-pravno gledano, on ima pravo da se bavi trgovinom oružja. Opasno je kada neke tek otvorene firme imaju tolike profite poput kompanije "DLS Specijalni sistemi". Poseban problem je i feudalna praksa otimanja kadrova, i to najstručnijih kadrova, iz Vojske Srbije u privatna preduzeća koja su ovlašćena za trgovinu naoružanjem. Time se dugoročno uništavaju potencijali razvoja odbrambene industrije, a posebno Vojnotehničkog instituta. I onda se moramo upitati koji su to pojedinci iz izvršne vlasti koji imaju direktan lični interes u poslovima izvoza naoružanja. Koliko može da se shvati iz ovoga što ste rekli, SDPR-u se ne piše baš svetla budućnost... NL: Ne, ukoliko se nešto ne promeni, ne piše se. Jugoimport je de jure državno preduzeće sa tradicijom u prometu naoružanja, ali de fakto predstavlja partijski privilegovanu kompaniju bez kontrole vlasnika, odnosno države. U budućnosti, kad me već pitate, Jugoimport bi trebalo da ima krucijalnu ulogu u srpskoj privredi, ali na jedan drugačiji način. On treba da iskoristi sopstvene potencijale i da preuzme odgovornost za dalji koordinirani razvoj namenske industrije, i to upravo kroz najbolja rešenja iz iskustva holding sistema u Evropskoj uniji. Za Slobodana Tešića se navodi da je profesionalnu karijeru počeo kao kondukter, a Branko Stefanović je počeo tim biznisom da se bavi kao penzioner. Kako uopšte kondukteri i penzioneri postaju trgovci oružjem? Da li sad tako može i neki poslastičar ili domar da se baci u taj biznis, i koje veštine i kvalifikacije su za to potrebne? NL: Pa eto, i ja bih postao da mogu. (smeh) Šalim, se naravno... I ja bih postao trgovac oružjem, ali nemam taj osnovni preduslov, a to su konekcije sa ključnim figurama na vlasti. Očigledno je kod nas to osnovni preduslov za početak nekog unosnog biznisa. Znači, prvo treba biti povezan sa vlašću, a onda vam dozvole i sva druga odobrenja idu automatski. Taj osnovni preduslov mnogi nemaju -- ali ga, izgleda, imaju pojedini kondukteri, koji su svojevremeno zadužili nekoga ko je sada u vlasti, ili ga finansirali.Osim ove dvojice najpoznatijih, koliko još ima privatnika koji se bave trgovinom oružjem? Da li ih ima nekoliko, ili nekoliko desetina? NL: Ima ih nekoliko desetina. U Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija je za tu delatnost registrovano više desetina firmi, ali samo oni najprofitabilniji izvoze oružje u Azerbejdžan ili u Jermeniju. Šta je pozadina tog problema sa prodajom oružja Jermeniji? Vučić tvrdi da je Jermenima oružje prodala prethodna vlast. Koliko je to tačno, i zašto je Nebojša Stefanović morao da ode u Baku? NL: Koliko sam shvatio, prethodna vlast je dala odobrenje da se u Jermeniju izvozi oružje, ali taj izvoz nije realizovan. Znači, čak i u slučajevima kada Ministarstvo trgovine izda izvoznu dozvolu, dešava se da se ti poslovi iz raznoraznih razloga ne realizuju. Azerbejdžan inače najviše kupuje od Izraela i Belorusije. Jermenija isto tako od mnogih kupuje oružje... Nebojša Stefanović je morao da putuje u Baku da se izvini, kako bismo nastavili sa poslovima koji su u toku -- a to su neki investicioni, građevinski poslovi. To je bilo neophodno, da ne bismo ugrozili pre svega odnose sa Azerbejdžanom, a time onda i odnose sa Turskom. Naša pozicija je da nijednom partneru u svetu ne bismo smeli da dozvolimo da prigovara Srbiji zbog određenih izvoznih poslova. A koje interese mi kao država moramo da poštujemo kad biramo kome ćemo da prodajemo oružje i od koga ćemo da ga kupujemo? NL: Mi bi po pravilu trebalo da poštujemo konvencije Ujedinjenih nacija i OEBS-a, koje daju preporuke za to. Da li to u potpunosti poštujemo? Pa… Formalno da, a u principu ne. Zašto? Mi formalno tražimo sva potrebna dokumenta, uključujući i uverenje o krajnjem korisniku. Mi to i dobijamo, i bez toga nema trgovine. Nas su čak postavili kao jednu od pet najtransparentnijih zemalja po tom pitanju. Međutim, šta ne radimo? Ne radimo obaveštajne procene. Da li naše naoružanje koje prodajemo Saudijskoj Arabiji njima služi za potrebe nacionalne bezbednosti? Pa svaki laik u Srbiji zna da oni to reeksportuju, a mi nemamo obaveštajne podatke o tome, i ne sprečavamo trgovinu sa Saudijskom Arabijom, upravo radi profitabilnosti. Ja nisam protiv prodaje oružja pojedinim zemljama, ali tamo gde postoji osnovana sumnja da uverenje o krajnjem korisniku neće biti poštovano -- u tim slučajevima treba biti oprezan, i ne bih se zaleteo u takve avanture.A što se tiče kupovine, koliko su nam tu odrešene ruke? Sad se, recimo, digla frka oko najave kupovine raketnog sistema od Kine... Da li smo mi kupili taj sistem ili nismo, i šta će na kraju uticati na tu odluku?NL: Moramo da poštujemo međunarodne norme. Ukoliko, na primer, federalni zakon Sjedinjenih Američkih Država eksplicitno kaže da se oružje ne sme uvoziti iz Severne Koreje, Irana i Rusije, i taksativno nabraja pojedince i firme od kojih ga je takođe zabranjeno uvoziti, a mi to kršimo, i kupujemo proizvode poput "Pancira S", i tako dalje -- onda ne treba da se čudimo zašto određeni političari i entiteti u svetu neće da sarađuju sa nama. Međutim, to za sada nema drastične posledice, i nadam se da ih neće ni biti. U ovom konkretnom slučaju koji ste pomenuli, Kina nije ni na kojoj listi zabrane uvoza i trgovine oružjem -- samim tim, nama je dozvoljeno da sarađujemo, odnosno da trgujemo sa Kinom. Ali, tu se opet vraćamo na spoljnopolitičke procene -- kakve takva jedna trgovina može da ima spoljnopolitičke posledice? I to ne samo od Evropske unije i Amerike, čija je ambasada izdala saopštenje, nego čak i od Rusije. I Rusija je kroz svoje medije pustila vesti o tome, i oni se sad bave time zašto mi ne kupujemo rusko oružje, nego smo prešli na Kineze... I da vam kažem -- delimično su u pravu. Mi sada verovatno prvi u Evropi, a sasvim sigurno prvi put u svojoj istoriji, kupujemo kinesko oružje -- koje će nam zadati niz glavobolja, pre svega u logističkom smislu. Ukoliko hoćemo da integrišemo PVO sistem, mi moramo da u njega da uključimo sve radare koji su nam na raspolaganju, a sada se u tim radarima nalazi čitav spektar različitih tehnologija: od američke, preko švedske, do ruske -- a mi sada dodajemo i kineske. To je tehnološki veoma, veoma teško izvesti, skoro nemoguće. Pažnju javnosti je privukla i najava kupovine 20 bombardera od Amerike. Tu je, s jedne strane, zanimljiv izbor prodavca, a s druge strane predmet trgovine -- šta će nama bombarderi, i to 20 komada? NL: Ja bih voleo da naše ratno vazduhoplovstvo poveća svoje sposobnosti u tom pogledu, bez daljnjeg. Međutim, meni to deluje samo kao kontrola štete, koja je načinjena i "Pancirom" i ruskim helikopterima, a kasnije i kupovinom FK-3 sistema i kineskih naoružanih dronova. Mislim da je neko procenio da je to najbolji način da se ublaže spoljnopolitičke posledice ovih poslova, i da se ponovo uspostave odnosi poverenja.Dosta smo govorili o tome kako ti razni privatni nakupci i preprodavci domaćeg oružja rade na štetu domaće namenske industrije. Da li oni tako seku granu na koji sede? Šta će prodavati kad cela namenska industrija bude uništena? Respiratore i maske, ili će nešto drugo izmisliti? Ili je možda plan da sad privatnici preuzmu i proizvodnju oružja? NL: Tako je, ali je proizvodnja, po meni, manje značajna od razvoja. U Srbiji se već neko vreme ubija i devastira razvoj naoružanja. Pojavljuju se privatne firme kao alternative Vojnotehničkom institutu, koje mu pre svega otimaju kadrove, a onda počinju sa modernizacijom i nadogradnjom. Kako kupe neki proizvodni sistem, tako se na toj bazi, potom prave novi projekti, koji se kobajagi razvijaju, i tako dalje... Na kraju smo došli do toga da su te firme direktni konkurenti razvojnim projektima na Vojnotehničkom institutu, i onda dolazimo do jedne krucijalne stvari -- ko je ovlašćen da iz Vojnotehničkog instituta kopira i iznosi tehničku dokumentaciju koja je vezana za razvojne projekte topova, haubica, i tako dalje? I gde je ta kopirana dokumentacija završila? Da li je to ugrožavanje najvećih odbrambenih sposobnosti, da li je devastacija razvoja, ugrožavanje nacionalnih interesa? To je direktno krivično delo zloupotreba službenog položaja, i ako hoćemo, odavanje službene tajne -- a na kraju, i trgovina uticajem. Po meni, ključna je devastacija razvoja, a ona će posledično da proizvede i devastaciju proizvodnje, a onda, ponovo posledično, socijalne probleme u državi, otkaze... Najmanji problem je što će neki ljudi ostati bez posla, veći problem je što će Srbija ostati bez odbrambene industrije. A sada smo već ostali bez savremene odbrambene industrije. Ono što nama nedostaje su ljudi u izvršnoj vlasti koji će ispred svog ličnog staviti nacionalni interes. Tek tada će naša država u odbrambenoj industriji krenuti napred.

Srbija

Er Srbija i Aerodromi Crne Gore dogovorili novu liniju

Aerodromi Crne Gore i Er Srbija dogovorili su novu liniju sa od Ništa do Tivta, saopštio je direktor Aerodroma Crne Gore Danilo Orlandić u Jutarnjem programu Televizije Crne Gore (TVCG), piše portal eKapija.„Ključna linija za Aerodrome i crnogorsku privredu je linija ka Beogradu. Mi ćemo od srede imati osam letova iz Tivta i Podgorice za Beograd. Sa prijateljima iz Er Srbije smo dogovorili da od 23. avgusta počne linija Niš-Tivat. To su linije iz regiona koje za nas znače dosta“, saopštio je Orlandić.Orlandić je kazao i da je u subotu, prvi put od obustave avio-saobraćaja, na oba crnogorska aerodroma bilo više od 4.000 putnika, što je dobar pokazatelj.„Imamo značajan broj letova sa oba aerodroma. Sa Tivta je to uglavnom Velika Britanija, Ukrajina i Belorusija, a iz Podgorice linije ka Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Austriji i Irskoj“, rekao je Orlandić.On smatra da će broj putnika biti veći ukoliko epidemiološka situacija bude pod kontrolom.Orlandić je govoreći o posledicama pandemije rekao da su Aerodromi Crne Gore, uprkos tome što su jedno od najuspešnijih preduzeća, pretrpeli ogromne gubitne.„Na današnji dan imamo nešto više od 300.000 putnika, a prošle godine u ovo doba ih je bilo 1,6 miliona. Verujem da će se od momenta otvaranja emitivnih tržišta omogućiti oporavak privrede“ kazao je Orlandić.

Svet

Francuska objavila kako će deca u školu od 1. septembra

Francuska vlada objavila je ažurirani zdravstveni protokol za povratak u školu u septembru, a   koji se razlikuje značajno od plana ministra Šarčevića za đake u Srbiji. Plan obuhvata tri nivoa obrazovanja, osnovne škole, srednje škole, ali takođe predviđa neka pravila za najmlađu decu u predškolskim ustanovama. Nema ograničenja u veličinama odeljenjaKada su škole počele ponovo da se otvaraju u maju, vlada je ograničila broj učenika dozvoljenih u svakom razredu na 10, u vrtićima i u srednjim školama na 15.Ovo pravilo je kasnije ublaženo i novi plan ne postavlja nikakva ograničenja za veličinu klase.Međutim, škole treba da organizuju aktivnosti kako bi ograničile protok učenika i roditelja u dolasku i odlasku u žurbi.Fizičko distanciranje, može, al ne moraPravilo udaljenosti od jednog metra napušteno je u novom planu, kako unutar učionica tako i van na igralištu.Preporučuje se držanje udaljenosti od jednog metra u školi, međutim pravilo više nije obavezno kada „to nije fizički moguće ili ako znači da svi učenici ne mogu biti primljeni“, prema planu.Nastavnici treba da organizuju učionice tako da se „učenici drže na što većoj udaljenosti“, a kad god se u učionici prekrši pravilo o udaljenosti od jednog metra, sva deca iznad 11 godina moraju da nose masku za lice.Maske za starije od 11Samo deca starija od 11 godina moraju da nose masku za lice u Francuskoj. Maske su zabranjene u vrtićima, pošto je vlada odlučila da bi teranje dece na nošenje maske bilo kontraproduktivno.U osnovnim školama maske se takođe ne preporučuju, mada će prema planu biti maske „dostupne deci koja pokazuju simptome“ Covid-19 „dok čekaju da napuste školu“.Učenici srednjih i srednjih škola moraju da nose maske, kako u prostorijama tako i na otvorenom na igralištu. Roditelji će deci da obezbede maske, mada će vlada svim školama obezbediti zalihe koje će dati učenicima koji nemaju masku.Nastavnici i drugo školsko osoblje moraju nositi masku u svakom trenutku kada se fizičko distanciranje od jednog metra ne može održati, u skladu sa planom. Ne moraju da nose masku tokom nastave, osim ako ne mogu da drže razdaljinu od jednog metra između sebe i đake.Roditelji da ne šalju decu sa temperaturomRoditelji se moraju „obavezati da neće slati dete u razred ako ima temperaturu (38C ili više) ili u slučaju simptoma Covid-19 kod kuće ili u porodici“, navodi se u planu.Obavezno školovanjeKada su škole ponovo otvorene u maju, na roditeljima je bilo da li će svoju decu poslati nazad ili ne, međutim, u septembru će se Francuska vratiti na pravilo da je školovanje obavezno za sve. Ljudi koji žele nastaviti školovanje u kući moraju da se registruju kod svojih lokalnih vlasti.

voda

Srbija

Aktivisti probijaju cevi za MHE na Staroj planini

Aktivisti Odbranimo reke Stare planine i drugih inicijativa, kao i meštani, probili su prvu cev na cevovodu za mini-hidroelektrane (MHE) na Rakitsoj reci Staroj planini, čime su, kako navode, onesposobili njen rad."Nema tehničkih uslova da se cev fizički ukloni iz reke, za to je potreban bager, ali je cevovod onesposobljen", rekli su aktivisti reporterki portala Nova.rs.Aktivista pokreta "Odbranimo reke Stare planine" Aleksandar Jovanović Ćuta izjavio je da "svima treba da bude jasno da će građani sprovoditi zakon ako ga država ne sprovodi".Nekoliko stotina aktivista nalazi se kod cevovoda mini-hidroelektrane a, prema poslednjim informacijama, nema policije i nisu zabeleženi nikakvi incidenti.Za danas su aktivisti najavili akciju vađenja dela cevovoda za MHE "Zvonce" u selu Rakita, što pravdaju time da cevi i dalje leže ukopane u reci, iako je pre više od godinu dana usvojeno rešenje da se one izvade.Akciji su se pridružili predstavnici više organizacija i meštani tog sela u blizini Babušnice.#Babušnica #NeZaMHEDesimir Stojanov, predsednik Mesne zajednice #Rakita, uz suze:"Tri godine pokušavamo da država uradi ono što mora, a ona neće." pic.twitter.com/lUvzaYXzqv— Južne vesti (@juznevesti) August 15, 2020

Svet

Od ponedeljka prijave za Moju prvu platu

Nacionalna služba za zapošljavanje u ponedeljak će raspisati poziv poslodavcima zainteresovanim da tek svršenim srednjoškolcima i diplomcima ponude prvo radno mesto. Mladi, do 30 godina...

Srbija

Od ponedeljka prijave za Moju prvu platu

Nacionalna služba za zapošljavanje u ponedeljak će raspisati poziv poslodavcima zainteresovanim da tek svršenim srednjoškolcima i diplomcima ponude prvo radno mesto.Mladi, do 30 godina starosti, koji bi kroz program "Moja prva plata" da steknu praksu, moći će da konkurišu od 1. do 15. oktobra. Firme će za angažovanje tek svršenog srednjoškolca dobijati iz budžeta 20.000 dinara dotacije, a za diplomca 24.000 dinara tokom devet meseci.Program će se sprovoditi kod poslodavca koji pripada privatnom ili javnom sektoru, a prioritet za uključivanje u program imaju poslodavci iz privatnog sektora, a naročito poslodavci iz devastiranih opština, u skladu sa propisom Vlade Srbije o stepenu razvijenosti jedinica lokalne samouprave.Procene su da će prve zarade uz pomoć budžeta dobiti oko 10.000 mladih, a državu će to koštati dve milijarde dinara.Firme će za program moći da apliciraju preko sajta "Moja prva plata" do 25. septembra. Unosiće opis radnih pozicija, poslova, radnih zadataka, ali i ostale uslove koje očekuju da kandidat treba da ispuni. Za prijavu budućih radnika, Kancelarija za IT i eUpravu, kreiraće aplikaciju.

Srbija

Aerodrom Nikola Tesla u minusu od 352 miliona dinara, koncesionar zaštićen ugovorom

Beogradski Aerodrom „Nikola Tesla“ (AERO), nakon što je u prvom tromesečju ove godine zabeležio gubitak od 105,4 miliona dinara, u periodu april-jun je negativan rezultat produbio za 246,4 miliona dinara, pre svega usled pandemije i izostanka naplate jednokratne koncesione naknade zbog „nastupanja slučaja više sile“, objavila je brokerska kuća Momentum.Kompanija je u drugom kvartalu zabeležila ukupan prihod od 18,6 miliona dinara, dok je planom uprave predvđano ostvarenje ukupnih prihoda od 170,7 miliona dinara.Aerodrom „Nikola Tesla“ je u prvom polugodištu zabeležio ukupan prihod od 186,9 miliona dinara (pad od 47,8 odsto) i gubitak od 362,8 miliona dinara u odnosu na prošlogodišnju dobit od 27,2 miliona dinara.Glavni prihod kompanije tokom 25-ogodišnje koncesije trebalo bi da budu godišnje koncesione naknade u rasponu 4,5-16 miliona evra (a ne manje od pet odsto bruto prihoda), dok ostali detalji ugovora još nisu obelodanjeni, podsetili su brokeri Momentuma.Koncesionar beogradskog aerodroma je francuska kompanija Vansi.

Srbija

Srbija pomaže Libanu sa 100.000 evra

Srbija će pomoći Libanu radi oklanjanja posledica nastalih nakon razorne eksplozije u luci „Bejrut” sa 11,9 miliona dinara. Kako je objavljeno u Službenom glasniku, novac će biti izdvojen iz tek...

Srbija

Priština ukinula obavezu testiranja na Kovid-19 za građane Srbije, S.Makedonije i Albanije

Vlada Kosova donela je juče odluku da u potpunosti otvori granice sa Albanijom, Severnom Makedonijom i Srbijom, piše radiomitrovicasever.com.Prema toj odluci, od državljana tih zemalja se neće zahtevati da se testiraju kada ulaze na Kosovo.“Usvojena je odluka o otvaranju granica Kosova sa Albanijom, Severnom Makedonijom i Srbijom”, navodi se u saopštenju iz Kancelarije kosovskog premijera.