Srbija
Veliki deo Banata leži na pesku, a jedan od najatraktivnijih prirodnih fenomena u tom delu Vojvodine su Zagajička brda, kod mesta Grebenac, na putu između Pančeva i Vršca.Mada sam pomen peska asocira na pustinju, svako ko dođe u taj deo Banata vratiće se sa drugačijim utiscima, posebno ako je krenuo sa namerom da pešači.Jedan od puteva za Zagajička brda vodi sa glavne ulice u selu Grebenac, odakle se kod lovačkog doma skreće prema mesnom groblju.Odatle se dalje ide kolskim putem, svako ko je došao da pešači, može na tom mestu da parkira automobil i nastavi dalje. Noge jednim delom puta, ali samo na početku, doslovce upadaju u pesak, ipak okolo je sve zeleno, ima bagrema, četinara, raznog šiblja, nailazimo na pčelare, pastire sa ovcama.Kasnije ništa ne ukazuje da se nalazimo u peščari, na njenim ozelenelim i pošumljenim brdima.Dvoje pešaka upravo je završilo turu do Zagajičkih brda, savetuju nam da idemo obilaznom stazom, jer mnogi posetioci, katkad krenu terenskim vozilima, pa dignu prašinu.Trebalo im je tri sata hoda do uzvišenja odakle puca pogled na vetropark i u daljini, prema Rumuniji, grad Vršac i Vršačke planine.Usput nailazimo na prezrele dudove, gorke divlje trešnje, izvore vode nismo videli, pa pre polaska svakako treba poneti dovoljno vode.Prolaze i poljoprivrednici na traktorima, jer su na uzvišenju velika polja pod suncokretom i kukuruzom i omdah nam je jasno zašto smo sreli pčelare, koji pašom na suncokretovim poljima obezbeđuju dobar deo zimske hrane pčelama.Prošavši poljima suncokreta i kukuruza, naziremo elise vetroelektrana, manja naselja u pravcu prema Vršcu obrasla su zelenilom i u zelenilu ušuškana od letnje žege, koja zna da bude nezgodna u Panonskoj niziji.Na uzvišenju stoji naprava nalik gromobranu, srećemo turiste koji su stigli kolima, fotorgafišu se pored stare građevine koja liči na kulu, obli talasasti brežuljci, obrasli tavom pružaju se sve do ravnice na drugoj strani.Pre nje nalazi se kosa zaravan, koja je prekrivena listopadnom šumom i četinarima.Pogledavši u tom pravcu, jer je bila dobra vidljivost, pepoznajemo Avalski toranj, Beograd, Pančevo, Kovin, Smederevo i crni fabrički dim, verovatno iz železare.Vraćamo se natrag, pastir je tu i dalje sa svojim stadom, među pčelarima vidimo i kampere, svu vodu smo popili, pa zato odlazimo do seoskog marketa, koji radi iako je nedelja poslepodne.Ispred prodavnice, komšije su se okupile da porazgovaraju i popiju pivo, javljaju se na srpskom, naravno, iako su u Grebencu većinsko stanovništvo Rumuni, koji igrom istorijskih okolnosti, nisu iskušavali režim Nikolaea Čaušeskog.Grebenac je inače poznat po pokladama, odnosno manifestaciji Fašanke, koja se svake godine održava u susret proleću, pre uskršnjeg posta.Njih je u svojim stručnim radovima opisao profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Slobodan Naumović, koji je ovde čest gost u vreme poklada.Tada glavnom seoskom ulicom defiluju traktori sa prikolicama, maskirani učesnici na njima izvode repertoar, svake godine teme su različite i naravno, raduju se proleću.Grebenac je poznat i po slavnom pesniku, Vasku Popu, Rumunu koji je stvarao na srpskom jeziku.