Svet

Prohujalo sa vihorom se vraća, ali uz tumačenje

Čuveni film “Prohujalo sa Vihorom” će biti vraćen na program HBO Maksa sa dodatim uvodom o njegovom istorijskom kontekstu, objavio je CNN. Nije međutim precizirano kada će film moći ponovo da se pogleda. Njujork tajms podseća da su se Afroamerikanci bunili zbog filma od prvog prikazivanja 1939. ali da "bela" Amerika to nije želela da čuje.Nakon vraćanja na program, američki kultni film će na tom servisu imati novi uvod koji će dati direktorka bezprofitne organizacije Black Cinema House i profesorka kinematografije na Čikago Univerzitetu Žaklin Stjuart.  Podsećamo, film o američkom građanskom ratu je nedavno uklonjen sa američke striming platforme zbog “romantizacije rasizma i horora ropstva".Na ovaj postupak “HBO max” odlučio se nakon nasilne smrti Afroamerikanca Džordža Flojda i protesta BlackLifeMatters koji su usledili u SAD, i drugim zemljama.Profesorka Stjuart u svojoj izjavi za Si-En-En pozvala je ljude da nastave da gledaju film.“Kada ‘Prohujalo sa Vihorom’ bude vraćen na program, ja ću obezbediti uvod u kojem se objašnjava istorijski kontekst filma. Za mene, ovo je prilika da se razmisli o tome šta klasični filmovi mogu da nas nauče,” kazala je Stjuart. Ona je dodala i da je film  istovremeno i „važan testament o učinku crnih glumaca u vremenu kada su znatne uloge za crne talente bile izuzetno retke u Holivudskim filmovima”.“Upravo zato što postoje stalni obrasci rasne nepravde i nepoštovanja prema crnim životima ‘Prohujalo sa Vihorom' treba da ostane u cirkulaciji i na raspologanju za analizu i diskusiju.” Prema rečima Stjuartove, to je najbolji primer za ispitivanje načina na koji se izrašavaju slučajevi superiornosti u popularnoj kulturi, i da prikazuje kako “prodoran rasizam ograničava crnima mogućnosti”.Film je povučen sa HBO Maks servisa nakon članka u američkom LA Tajmsu u kojem ga je Džon Ridli, dobitnik Oskara za scenario filma “12 godina ropstva ,“ kritikovao kao film koji “u trenucima kada ne ignoriše stravičnosti ropstva, jedino održava neke od najgorih stereotipa o Afroamerikancima”. Nakon toga je zahtevao da film bude uklonjen sa programa, što je narednog dana servis i uradio,  izazvajući konzervativne američke političare i pojedine grupe da optuže Ridlija za pokušaj 'brisanja istorije.'“Prohujalo sa Vihorom’ je proizvod svog vremena i prikazuje neke od etničkih i rasnih predrasuda koje su, nažalost, bile uobičajene u tadašnjem američkom društvu” saopštio je portparol HBO Maksa nakon Ridlijevog članka.“Ovi rasistički prikazi su bili pogrešni tada, a i sada su, tako da smo odlučili da bi ostavljane ovog naslova bez ikakvog objašnjenja i odricanja takvih prikaza bilo neodgovorno.” Reagovanja“Uklanjanje ‘Prohujalo sa Vihorom’ od strane HBO-a je samo još jedan podmukli deo plana levičara da se obriše američka kultura“ rekao је prošle nedelje Čarli Kirk, osnivač konzervativne američke bezprofitne organizacije Turning Point.Američki senator i republikanski funkcioner Ted Kruz je izjavio “Prestanite sa cenzurom, Orvelski etatisti.“ Bilo je kritika i 1939. kada je film prvi put prikazan. Tada je u novinama koje izdaje komunistička partije Sjedinjenih Američkih Država film opisan kao “Podmukla glorifikacija ropstva” i Kju-kluks-klana. Film “Prohujalo sa Vihorom” je 1940. osvojio 10 Oskara, uključujući nagrade za najbolji film i najbolju glumicu u sporednoj ulozi za Hati Makdanijel, prvu ženu Afroameričkog porekla kojoj je dodeljen Oskar.Hati Makdanijel dobila je nagradu zbog njenog tumačenja posluškinje Mami, ali joj nije bilo dozvoljeno da prisustvuje dodeli za glavnim stolom sa ostalim glumcima jer se događaj održavao u Ambasador Hotelu u Los Anđelesu, koji je podržavao rasnu segregaciju do 1959.Z

Srbija

IT-evci očekuju da neće biti smanjivanja primanja

U anketi za portal Netokracija, 73,5% zaposlenih u domaćoj IT industriji otkrilo da njihova primanja nisu smanjena zbog pandemije korona virusa. Više od polovine smatra da im ove godine primanja neće biti smanjena.Prilikom ankete, u kojoj je učestvovalo oko 700 ispitanika pod IT industriju uključeni su i stručnjaci koji, osim u oblasti razvoja softvera, rade i u oblasti dizajna, marketinga i prodaje, ljudskih resursa i administracije, projektnog menadžmenta i ostalim sličnim delatnostima.65,2% ispitanika odgovorilo je da ne očekuje da će u njihovom slučaju doći do bilo kakvog smanjenja plate, dok je 16,9% veruje da će biti smanjenja. Više od polovine izjavilo je da je trebalo da dođe do povećanja plate, a 47,7 odsto ne veruje u povećanje, dok 28% ispitanika smatra da neće dobiti svoje godišnje bonuse.Predviđanja na globalnom nivou išla su u nekoliko različitih pravaca, od toga da se u tehnološkoj industriji ne očekuje ozbiljna kriza do toga da je očekuje rast.Dodaje se da rasta ima samo ako određena IT oblast nije direktno povezana sa najugroženijim sektorima - turizmom i ugostiteljstvom.Najveći broj domaćih programera ne planira da menja posao, 45,3% ispitanika veruje da će rast domaćeg IT-ja biti usporen, ali da nećemo osetiti posledice, dok 27% ima suprotan stav: ovo će biti kriza koja će pogoditi sve nas.Ostatak ispitanika, njih 20,4%, smatra da neće biti problema i da će industrija nastaviti da raste jer se IT brzo oporavlja.Stav programera potvrdio je i mišljenje stručnjaka: krize će biti, ali se njen obim ne može jasno predvideti. Svi oni delili su još jedan zajednički stav: u ovakvim vremenima fokus se u IT-ju treba staviti na tehničke veštine, brzinu isporuke, kvalitet i sistematično smanjenje troškova (i to, kako naglašavaju, ne kroz otpuštanja), a sve to će kompanije staviti u mnogo bolju poziciju.

Svet

Nemačka: Aplikacija za praćenje zaraženih je spremna

Nemačka je završila aplikaciju za mobilne telefone koja bi pratila širenje koronavirusa, a za čiju upotrebu se založila i nemačka kancelarka Angela Merkel.Aplikacija za mobilne telefone biće pokrenuta ove nedelje, izjavio je nemački ministar zdravlja Jens Špan, prenosi Rojters.Aplikacija koristi blutut kratkog dometa da bi obavestila ljude da su možda bili izloženi nekome ko je zaražen koronavirusom i ne oslanja se na centralizovanu bazu podataka.Funkcioniše tako što se kod osobe zaražene koronavirusom u dogovoru sa bolnicom, u telefon upiše podatak o zarazi. Informacija bi zatim bila poslata svim korisnicima aplikacije koji su se u poslednjih 20 dana nalazili u blizini zaraženog, koji bi zatim mogli da budu testirani. Nije planirano da se njom prenose lični podaci zaraženog, već samo informacije o zarazi.Nemačka je zabeležila 186.000 obolelih, od toga 8.787 smrtnih slučajeva.Zahvaljujući opsežnim testiranjima, dobrom zdravstvenom sistemu i karantinskim merama uvedenim sredinom marta, Nemačka je imala relativno nizak broj smrtnih slučajeva od COVID-19 u poređenju s drugim zemljama, uprkos velikom broju slučajeva.

Svet

Kroacija Erlajns tražiće pomoć države od 100 miliona evra

Kroacija Erlajns tražiće pomoć države u iznosu od 700 milijuna kuna odnosno više od 92 miliona evra. Kako se navodi, taj iznos bi trebalo da bude dovoljan da se premosti pad poslovanja zbog koronavirusa i uloži razvoj flote, piše Jutarnji list .U Kroacija Erlajnsu procenjuju da bi gubitak na kraju godine mogao da dostigne cifru od 150 miliona kuna. Poređenja radi, gubitak na kraju prošle godine iznosio je 79,3 miliona. Prema preporuci finansijskih savetnika koji su radili na pronalaženju strateškog partnera, preostalih 550 miliona trebalo bi uložiti u razvoj flote.Nezvanično, u Vladi su spremni da pokriju gubitke, ali će se o iznosu odlučivati nakon izbora.Iako pojedini sugovornici Jutarnjeg lista smatraju da državno ulaganje nema smisla, većina ipak naglašava da je pandemija pokazala važnost nacionalne aviokompanije u kriznim situacijama. Ono je omogućilo korišćenje njenih aviona za hitan prevoz humanitarne pomoći i povratak građana koji su se na početku pandemije našli u inostranstvu, kao i evakuaciju jednog broja vojnika iz Avganistana.Mesec dana nakon popuštanja mera na hrvatskim aerodromima prisutni su i dalje samo avioni državne aviokompanije, koji lete na domaćim i stranim linijama.Iako Kroacija Erlajns najavljuje postepeno otvaranje novih linija, rezervacija karata za letnje mesece je izuzetno loša. Na osnovu sadašnjih rezervacija, krajem juna obaviće se samo 30 planiranih letova. Pad bukinga za preostali deo letnje sezone veći je od 50 odsto, ali se u kompaniji nadaju kako bi situacija mogla da se popravi, jer se sada karte kupuju nekoliko dana pre leta.

Srbija

Odlaže se primena pravilnika o voćnim sokovima

Primena pravilnika o voćnim sokovima odlaže se do 1. januara 2021. godine, predviđeno je izmenama pravilnika ovjavljenih u najnovijem Službenom glasniku.Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donelo je pre više od godinu i po dana Pravilnik o voćnim sokovima i određenim srodnim proizvodima namenjenim za ljudsku upotrebu. Prvobitno je primena planirana za 1. jul 2020.Ovim pravilnikom bliže se propisuju uslovi u pogledu kvaliteta voćnog soka kao i voćnog nektara.Na primer, ako se proizvod dobija od jedne vrste voća, u nazivu proizvoda reč "voće" može da se zameni nazivom te vrste voća, primera radi naziv: "voćni sok jabuke" zamenjuje se nazivom: "sok jabuke".Za proizvode koji se proizvode od dve ili više vrsta voća, naziv proizvoda se sastoji od naziva upotrebljenog voća, prema opadajućem redosledu, na osnovu količine upotrebljenog voćnog soka ili voćne kaše.Direktor Nektara: Kupovali smo domaće jabuke, čak i kad su skuplje od uvoznih Ako se proizvod dobija od tri ili više vrsta voća, nazivi voća u nazivu proizvoda mogu da se zamene izrazom - "od više vrsta voća", ili sličnim rečima ili brojem upotrebljenih vrsta voća.Voda koja se isključivo dodaje koncentrisanom voćnom soku i koncentrisanoj voćnoj kaši, radi vraćanja u prvobitno stanje, pri čemu je količina dodate vode jednaka količini vode koja je izdvojena prilikom njegovog koncentrisanja, ne mora da se navodi u spisku sastojaka.Ako se voćnom soku dodaje voćna pulpa ili čestice voćnog tkiva u količini većoj od one koja im je tehnološkim postupkom uklonjena, to treba da se navede na deklaraciji proizvoda, u spisku sastojaka.Kod mešavine voćnog soka i voćnog soka od koncentrisanog voćnog soka kao i kod voćnog nektara, koji je delimično ili u potpunosti dobijen od jednog ili više vrsta koncentrisanih voćnih sokova i/ili koncentrisanih voćnih kaša, na deklararaciji proizvoda navode se reči: "proizveden od jedne ili više vrsta koncentrisanog voćnog soka i/ili koncentrisane voćne kaše" ili "delimično proizveden od jedne ili više vrsta koncentrisanog voćnog soka i/ili koncentrisane voćne kaše".Kod voćnog nektara, na deklaraciji treba da se navede minimalan sadržaj voćnog soka, voćne kaše ili mešavine tih sastojaka rečima: "udeo voća: najmanje...%".Pri označavanju koncentrisanog voćnog soka koji nije namenjen isporuci krajnjem potrošaču, mora se navesti da li je dodat i u kojoj količini limunov sok, sok od limete ili materije za regulisanje kiselosti u skladu sa propisom kojim se uređuju prehrambeni aditivi.

Svet

COVID-19 stvara probleme rudnicima uglja u centralnoj Evropi

Zatvaranje rudnika u centralnoj evropi zbog pandemije stvorilo je dodatni pritsak na sektor, koji je već osećao finansijske poteškoće, prenosi Politico.Potpredsednik poljske vlade Jacek Sasin najavio je u ponedeljak tronedeljnu obustavu rada u desetak rudnika zbog povećanog broja infekcija među rudarima.Provincija Šlezija u Poljskoj, ležište uglja, postala je epicentar korona virusa u zemlji.Sumnja se da duge vožnje u skučenim liftovima pomažu pri širenju korona virusa, ali za sada nijedna druga država nije prijavila epidemiju poput ove u Poljskoj. Poljski rudari godinama pritiskaju vladu da blokira uvoz, ali sada se boje da će Varšava iskoristiti trenutnu obustavu rada kako bi trajno zatvorili neke rudnike. Džoana Maćkoviak-Pandera, generalna direktorka poljskog istraživačkog centra Forum Energii, rekla je da da su rudari u pravu što se boje trajnog zatvaranja rudnika."Ne možete napustiti ove rudnike tri nedelje, a zatim nastaviti sa radom. Postoje tektonske promene koje se mogu dogoditi u tom periodu", rekla je ona. "Za početak su ta mesta već bila u lošem stanju, pa nije jasno da li će se neko moći vratiti."Zatvaranja rudnika u Poljskoj i Češkoj dolazi u kritičnom trenutku za evropsku rudarsku industriju.Rudarska industrija u Češkoj proizvodi gotovo trećinu električne energije, dok u Poljskoj proizvodi oko 80 odsto.Industrija je takođe pod sve većim pritiskom zbog evropskog zelenog sporazuma i proizvodnja opada godinama unazad. 

Svet

Čerčilova unuka: Muzej je bolje mesto za spomenik mog dede

Spomenik bivšeg britanskog premijera Vinstona Čerčila na londonskom Parlamentarnom trgu ograđen je zaštitnom barikadom u petak, nakon što je bio meta vandala, prenosi Biznis Insajder.Tokom protesta 7. juna, grupa demonstranata napisala je na spomeniku Čerčila „Bio je rasista“.Ema Soums, unuka čuvenog premijera, rekla je za BBC da razume zašto su demonstranti to napisali, ali smatra da bi spomenik trebalo da bude u muzeju.„On je imao stavove koji su danas izuzetno neprihvatljivi, ali u njegovo vreme to nije bio slučaj“, rekla je ona i dodala da je Čerčil bio „veoma kompleksan čovek, ali čovek koji je uradio mnogo više dobrih stvari, nego loših“.Kritičari čuvenog premijera ukazuju na njegove stavove o rasi i na to da je on u jednom trenutku izrazio podršku upotrebi hemijskog oružja.Premijer Boris Džonson osudio je nanošenje štete spomeniku, napisavši da je statua "trajni podsetnik na njegovo dostignuće u spašavanju ove zemlje i cele Evrope, od fašista i tiranije.“ 

Srbija

Pravi Pravni fakultet dobio bitku protiv lažnog na Instagramu

Pravni fakultet u Beogradu uspeo je da ostvari svoja prava kod Instagrama i ukloni sa ove popularne društvene mreže lažni nalog koji je koristio bez dozvole žig ovog fakulteta, navodi se na sajtu kancelarije za korporativno pravo Karanovićpartners.Iako je reč o javnoj ustanovi, fakultet ima dugu istoriju u obrazovanju, konferencijama i izdavačkoj delatnosti u Srbiji. Aktivno koristi svoj žig u te svrhe, podseća se u tekstu (NA SLICI ŽIG REGISTROVAN U ZAVODU ZA INTELEKTUALNU SVOJINU).Lažni profil na Instagramu nije napravio Pravni fakultet, niti je na bilo koji način dozvolio upotrebu žiga koji je registrovan u Zavodu za intelektualnu svojinu. 

Svet

Francuska od ponedeljka otvara granice

Granice Francuske će biti otvorene za većinu evropskih zemalja od 15. juna, javlja Politico.Zemlje članice Evropske Unije, kao i Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska, uz Monako, San Marino, Vatikan i Andoru  moći će da putuju u Francusku bez obaveznog karantina ili bilo kojih drugih ograničenja, navodi se u izjavi Ministarstva unutrašnjih poslova.Za Španiju će mere biti ukinute nešto kasnije, 21. juna, kada će i španske vlasti povući svoja ograničenja.Putnicima iz Velike Britanije biće dozvoljen ulazak uz obavezan dvonedeljni karantin, kao odgovor na nedavnu meru koju je Velika Britanija donela za putnike Evropske Unije.Ograničenja za zemlje van EU postepeno će se ublažavati od 1. jula, saopštili su iz Ministarstva unutrašnjih poslova.Studenti na univerzitetima imaće prioritet pri ulasku u Francusku, bez obzira na zemlju porekla.

Srbija

Niko neće u profesore matematike

Srbiji se suočava sa ozbiljnim nedostatkom profesorskog kadra. Samo za matematiku nedostaje 700 predavača. Nema ni dovoljno profesora informatike, jezika, javlja RTS.  Veliki problem je u tome š...

Srbija

Javni interes sad zavisi od dobre volje vlasnika društvenih mreža

Intervju sa Snježanom Milivojević, profesorkom na Fakultetu političkih nauka, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Snježana Milivojević o društvenim mrežama posle pandemije (AUDIO)Ljudi doživljavaju internet i društvene mreže kao nešto što predstavlja opšte dobro -- maltene kao neku vrstu komunalne službe -- i u skladu sa tim očekuju da im sleduju neka prava. Kako to pomiriti s činjenicom da internetom upravljaju kompanije koje imaju svoje privatne vlasnike?Snježana Milivojević: Teško. Posle prve decenije entuzijazma, kada smo svi na internet gledali kao na novi prostor slobode i novu javnu sferu, već u drugoj deceniji smo se susreli sa nekim užasno upozoravajućim znacima u oblastima politike i ekonomije, i direktnim uticajem koji je internet imao na pad demokratije, kao i ljudskih prava i sloboda. Sada već ne znamo kako bismo bez njega kupovali, išli u školu, dopisivali se -- i ta radikalna promena je, u stvari, pokazala da je kumulirana inovacija u toj oblasti prevazišla naše mogućnosti da se sa njom kao društvo organizovano nosimo. S druge strane, vlasnici tehnoloških kompanija koje su u osnovi interneta su u prvoj rundi odneli pobedu nad društvom, i uspeli da nas ubede da bi svaka vrsta društvene intervencije u toj brzorastućoj oblasti sputala kreativnost i zaustavila njen razvoj. Svi mi koji smo se zalagali za regulativu smo se osećali kao cenzori, ali, kako jedan autor kaže: “Mi ipak ne živimo na slobodnom tržištu, nego u društvu.” Društva prvo ignorišu promene, pa onda pokušavaju da primene staru regulativu -- recimo, nešto što je radilo na televiziji, kao kada bismo pokušali da napravimo neki REM za internet... Onda shvate da to ne funkcioniše, i tek nakon toga krenu da traže stvarne regulativne istrumente. Za to vreme se ta teritorija već komercijalno zauzme, i onda regulacija ide mnogo teže.Kako društvene mreže uspevaju da izbegnu odgovornost za javni interes u ovoj oblasti?SM: Društveni mediji insistiraju na tome da su oni zapravo tehnološke kompanije, i da se zato na njih ne odnosi ta “medijska” regulativa. Tradicionalni mediji, koji su takođe komercijalne kompanije, su svejedno regulisani, zato što obavljaju posao koji je od velike važnosti za demokratiju. Tehnološke kompanije, naravno, ne žele da budu tako čvrsto regulisane -- te velike platforme se prave da nemaju nikakve veze sa sadržajem koji objavljuju, ali profitiraju od njegove distribucije, a one koji ga proizvode ostavljaju bez novca. Mi smo zadovoljni kupci, jer je sadržaj besplatan, ali smo nesrećni građani, jer je sadržaj sve manjeg kvaliteta, zato što u njega niko ne investira.U Evropi i svetu se već priča o nekom sistemu u kome bi se štitila sloboda tehnoloških kompanija, ali bi se, recimo, deo novca koji zarađuju preusmerio nazad u medije. Znači, one bi kroz neki sistem taksi bile oporezovane za posao koji rade -- na toj “distribuciji”, a ne proizvodnji -- jer oni sada parazitiraju na prodaji tuđeg sadržaja. Naravno, otpor tome iz tog komercijalnog tehnološkog krila je ogroman. Uvek bude tog vrištanja: "Cenzura, cenzura!" ali ta priča nije na liniji cenzura - sloboda, nego na liniji dileme da će demokratska društva kakvim ih znamo opstati bez novinarstva i informativnih medija, jer oni u ovakvom aranžmanu umiru. Dakle, javni interes sada zavisi od dobre volje vlasnika velikih privatnih korporacija, koji baš i nemaju neki razlog da ga stave ispred svog privatnog.Društvene mreže se vade da su samo platforme preko kojih drugi nude sadržaj, ali one imaju algoritme koji određuju koji sadržaj će se prikazivati. Kakve sve opasnosti krije korišćenje algoritama?SM: Oni te algoritme koriste kako bi stvorili utisak da je tu sve tehnološki neutralno -- da ne bismo posumnjali da je tu posredi neka ideologija, i da se neke stvari favorizuju... Algoritmi su posledica dve stvari. Kao prvo, tako se štedi na ljudskom radu, a kao drugo, tako se objektivizira taj ogromni saobraćaj. Glavna posledica uvođenja algoritama u selekciju sadržaja je što oni favorizuju saobraćaj, a ne sadržaj. Njih ne interesuje šta je zapravo to što nude -- nema rangiranja sadržaja po kvalitetu. Arhitektura društvenih mreža je po svojoj prirodi takva da se korisnicima samo kaže: “Evo, ovde ima najviše sadržaja.” Taj promet, taj saobraćaj je ono što donosi najviše novca. Drugi problem je to što se algoritmima, naravno, može manipulisati. Dalje, u tom anonimnom svetu se lako proizvode lažni nalozi i sajtovi, ka kojima se sadržaj onda usmerava, i tako se proizvodi neki fiktivni oblak popularnosti. Mislim da je ključna stvar to što su korisnici sadržaja i njegovi proizvođači razvezani -- oni žive na različitim planetama, a između njih postoji platforma, koja je u stvari indiferentna prema tom sadržaju. U ovih nekoliko kratkih godina smo videli užasnu polarizaciju unutar tog digitalnog okruženja, koja je posledica toga što s tim usmeravanjem sadržaja u tačno određenom pravcu dolazi do jedne vrste razvrstavanja publike, koja se tako grupiše u ono što se sad već zove “eho sobe”. Svi se izolujemo u svoje prijateljske grupe, u kojima se ne izlažemo različitim mišljenjima i viđenjima -- kad nam se na mrežama neko mišljenje ne dopada, mi ga odmah brišemo.Koje su posledice razvrstavanja sadržaja i publike na internetu?SM: Te prijateljske grupe, odnosno grupe sličnomišljenika, onda formiraju okruženje u kome se sve manje može razgovarati sa onima koji drugačije misle. To s jedne strane malo polarizuje te grupe, a sa druge strane ih često i ekstremizuje -- dakle, uverava ih da su njihova mišljenja prava i bolja, i da nema popuštanja. Tako se stvara jedna klima razvrstavanja, koja onda taj sajber-prostor čini prostorom koji naseljava neka vrsta digitalnih plemena, među kojima ima sve manje komunikacije. Neki autori čak govore o “sajber-balkanizaciji”. Ono što pouzdano znamo jeste da raste polarizacija, da se ekstremizuju razlike i da raste ekstremni govor. Taj ekstremni govor, čiju su javnu upotrebu u preddigitalno doba društva imala načine da sankcionišu, ovde izlazi u javnost bez ikakve kontrole, zaštićen idejom da bi, ako krenete da cenzurišete ili regulišete jednu vrstu govora, to moglo biti opasno po slobodu uopšte. Tako da se u društvima, čini mi se, podiže prag tolerancije na agresivni govor, i mislim da je to posledica njegovog nekontrolisanog izlivanja u javnost putem društvenih mreža.Kakva rešenja  postoje u svetu za pravno regulisanje ovih problema na internetu?SM: Postoje tri vrlo različita pristupa regulativi -- jedan je američki, drugi kineski, a treći je evropski. Znači, Amerika je mnogo sklonija tome da tržište bude liberalizovano, da regulativa bude minimalna, i da se država drži na velikoj distanci. Njihov stav je da te velike korporacije same najbolje mogu da štite svoj interes, i onda se od njih u nekom trenutku očekuje da se samoregulišu. To je ista ova iluzija -- prvo smo im dali javni interes u privatne ruke, a onda im kažemo: “Hej, hajde da se sad još i malo samoregulišete.” Kako to izgleda kad tamo država pokuša da se umeša, videli smo kad je Fejsbuk posle onog velikog skandala sa prodajom podataka svedočio pred američkim Kongresom -- to je bilo kao neka parodija demokratskog procesa kontrole, nije se znalo ko tu koga kontroliše... Ja mislim da vlasnici i vođe tih korporacija znaju da će nezadovoljstvo njima u jednom trenutku eskalirati. Eto, Fejsbuk je pre nedelju, dve objavio istorijsku odluku -- formirao je nezavisni nadzorni odbor, koji će, kako se najavljuje, će biti vrhovni sud Fejsbuka. Znači, neka vrsta autonomnog organa koji će propisivati pravila kroz donošenje pojedinačnih ocena o govoru mržnje, i drugom neprihvatljivom govoru. Dakle, baviće se sadržajem, i u tom odboru za sada ima 20 ljudi -- na spisku su bivši ministri, nobelovci, vrlo uticajni ljudi... Ipak, već ima sumnje da će oni išta zapravo moći da urade, ali hajde da im damo šansu da pomognu Fejsbuku da odgovori na te izazove.Kako tome prilaze ostali veliki igrači -- Evropska unija i Kina?SM: Evropska unija, čini mi se, jasno hoće da čvršće reguliše, i hoće to da uradi konzistentno. Problem sa Evropskom unijom je u tome što određena regulativa može da bude doneta na nivou Unije, ali da se članicama opet ostavi određena sloboda, i tu na nivou pojedinih država često bude velikih razlika. U osnovi regulative koja se odnosi na visokotehnološku industriju je najpre direktiva o zaštiti podataka o ličnosti, GDPR, kojom se štiti privatnost, i kompanijama se postavljaju visoki standardi u pogledu toga kako da postupaju sa privatnim podacima. Druga važna linija regulisanja u Evropskoj uniji se odnosi na ono što se zove “jedinstveno digitalno tržište” koje Evropa pravi, i na kome je sad donela regulative o zaštiti autorskih prava. Najjednostavnije rečeno, radi se o tome da Gugl i druge velike platforme ne mogu da preuzimaju autorski sadržaj od novina i ostalih proizvođača sadržaja, i da ga plasiraju bez ikakve obaveze da ga plate ili da učestvuju u finansiranju njegovog stvaranja. Mislim da u Evropi, u tamošnjoj akademskoj zajednici, ali čini mi se i uopšte u javnosti, raste svest o tome da tako nešto treba da se uradi. U međuvremenu, da završim tu priču o razlikama, se pojavio i taj treći, da kažemo, “veliki akter” -- Kina -- koja je, naravno, zainteresovana za drugačije odnose u sajber-svetu. Baš sam sad gledala neko istraživanje o tome kako su zemlje sveta prikazana na Vičetu, na kineskom internetu, i u Kini su državne medijske kuće relativno umerenije, a komercijalne su mnogo kritičnije prema ostatku sveta, a mnogo pohvalnije prema Kini. Tu sad vidimo jednu inverziju, koja je karakteristična za autokratije -- da tamo, navodno, preduzetnici i velike kompanije čvrsto brane vlast i svrstavaju se pod njenu zastavu. Kineska ideja regulativa je u mnogim normativnim stvarima potpuno nespojiva sa regulativom Evropske unije.Kako se internet koristi u autokratskim državama i društvima?SM: Internet se u autokratskim zemljama, malo više nego u demokratskim, inicijalno doživljavao kao prostor slobode. To je zato što demokratije imaju čvrste tradicionalne medije, pa su se digitalnim okretali ili oni koji, kao predsednik Tramp, misle da u tradicionalnim nisu dobro prihvaćeni, ili ljudi koji su se bavili nekim bočnim temama. U autokratijama se taj prostor, budući da je bio manje regulisan, isprva doživljavao kao neki prostor slobode. Međutim, autokrate su se vrlo brzo dočekale na noge, i mi danas u najautokratskijim zemljama imamo veliku kontrolu i efikasan menadžment tog prostora. Recimo, te armije od 50 centi -- koliko je bila, je li, ta dnevnica za botovski rad -- su gajene na farmama upravo u Kini i Rusiji. Mnogi tvrde da su ruski botovi podrivali američke i britanske izbore, odnosno glasanje za Bregzit, i da se spremaju to ponovo da rade i za predstojeće američke izbore. To je autsorsovan posao -- kao što Najk u perifernim zemljama traži jeftinije fabrike sa jeftinijom radnom snagom, tako se i ova proizvodnja razmnožava. Sada istraživanja pokazuju da i u demokratskim zemljama građani doživljavaju nosioce javne vlasti kao veliku opasnost po istinu. Jedan od kreatora izborne pobede predsednika Trampa kaže: “Političke partije, Demokrate -- oni nisu problem. Problem su mediji, a sa njima se radi tako što ih se zasipa đubretom.” Zašto je Tramp na Tviteru?SM: Predsednik Tramp nije otišao na mreže samo zato što je jako vešt, nego zato što tu vrstu govora kojim se on služi mediji u Americi ne tolerišu. Za njega tamo nije bilo prostora u javnom govoru, i on je, bez obzira što je predsednik države, bio izložen velikoj kritici. Ta njegova priča o dubokoj državi, o liberalnim medijima i svemu nesklonom njemu potiče od toga što se on tamo nije osećao dobro... Vidite, kod nas je razlika u tome što se naš predsednik u mejnstrim medijima oseća odlično -- odatle se u stvari i lansira podrška njemu, koja se onda prenosi u sajber-svet. S druge strane, predsednik Tramp je morao iz sajber-sveta da, kako on kaže, “napada” tradicionalne medije, koji se svojim profesionalnim i kritičkim stavom tome opiru, i zbog toga su za njega oni “lažne vesti”, neprijatelji predsednika i demokratije, i njegov najveći protivnik.Kako su društvene mreže funkcionisale kao izvor informacija tokom pandemije?SM: Pandemija je bila -- ili je možda još uvek -- jedan trenutak užasnog prekida svega. Ima nekih tvrdnji da je pandemija za mnoge medije bila jedan apokaliptičan događaj, da je neće preživeti. Recimo, saobraćaj na internetu je porastao za 50% već u prvoj nedelji, a prihod je u istom periodu, dok je još bilo nekih zaliha, opao za 30%. I vi sad vidite da su proizvođači informacija radili više nego ikad, a zarađivali manje nego ikad -- i to nije situacija u kojoj može da se preživi ni mesec dana, a kamoli na duži rok. Veliki mediji po svetu dižu sve zastave upozorenja i kažu: “Ovo se neće preživeti.” To nije samo atak na medijske kuće, to je, naravno, atak i na demokratiju, jer mi ne znamo kako će ona izgledati bez informacija. Šta se desilo -- znači, glad za informacijama je tokom pandemije bila ogromna, što je normalno u krizi. Međutim, ta ogromna količina informacija je izgleda sejala ogromnu konfuziju -- da li treba nositi masku ili ne, da li lek leči ili ne leči, da li je zaraženih više ili manje, da li će biti drugog talasa ili neće... Dakle, ispada da ni na jedno pitanje nemamo odgovor, a konstantno smo bili uključeni u taj tok informacija. Ta arhitektura interneta, po kojoj vi u istoj ravni imate ekspertsko mišljenje, antivakserska tumačenja i slike sa letovanja, ozoniranje i lečenje proverenim metodama, je građane dovela u situaciju da ne znaju kome da veruju. Odmah posle ukidanja vanrednog stanja kod nas, a u mnogim zemljama posle tog smanjenja pika epidemije registrovano je ogromno povlačenje pažnje -- dakle, aktivno izbegavanje informativnih sadržaja. Ovo “društvo postistine” ne počiva na pretpostavci da istine nema, nego da ona nije važna.Koje vrste lažnih vesti su se najčešće širile tokom pandemije? SM: Prva bi se odnosila na mit o poreklu virusa. Od podvrsta tu prvo imate tehnološko krilo, koje podrazumeva 5G mrežu, i tako dalje... Dalje imate teoriju ljudske zlobe, to je Bil Gejts, a imate i društvene teorije, o tome kako je virus iz laboratorije pustio vakcinaški ili farmaceutski lobi -- sad, tu ima varijacija, uključujući i političko-diplomatskih, u odnosu na to da li je navodno izašao iz Vuhana, ili iz neke laboratorije na Zapadu, pa je podmetnut Kini. Druga grupa lažnih vesti se odnosila na te suprematističke teorije, o tome kako postoje izabrane grupe kojima virus ništa ne može, jer imaju genetsku superiornost... Da ih štite ili Bog, ili neke njihove predispozicije i dobrota… I tu takođe ima varijacija, a i kod nas je ta teorija bila uspešno posađena. Treća grupa se odnosila na, da tako kažem, plašenje virusom. “Virus seje smrt” ili “virus je kao kuga” -- sećate se, i kod nas je bilo tih naslova... Četvrta grupa se odnosila na čudesne lekove, od rakijice do hlorokina, i u tome su takođe učestvovali kako političari, tako i doktori i kvazidoktori. Takođe, još jednu, poslednju grupu čini ovaj talas lažnih vesti vezan za testiranje i tok bolesti.Da li su oni koje i dalje zanimaju vesti tokom pandemije promenili to gde ih traže?SM: Sva istraživanja pokazuju da su čak i kod nas dominantni izvor vesti i izvor kome se najviše veruje javne televizije, dakle javni servis. To još jednom potvrđuje da se nikako ne bi trebalo igrati sa RTS-om -- odnosno, da bi trebalo uložiti sve napore da ta televizija stvarno bude javni servis. Nju obično prate stariji i obrazovaniji gledaoci, koji su otvoreniji za pluralizam ideja. To je slučaj i globalno -- recimo, globalni javni servis kakav je BBC tokom pandemije iz svih krajeva sveta ima veću posećenost nego u vreme kada nema krize. Takođe, poverenje u tradicionalne medije je veće u poređenju s digitalnim. Recimo, “dobri” -- šta god to značilo -- medijski sajtovi, odnosno ugledni mediji, uživaju poverenje čak i do 60%, dok je stepen poverenja u društvene mreže ispod 30%. To je ogroman jaz u poverenju, ali je problem u tome što veliki deo populacije, čak dve trećine, više ne pristupa sadržajima direktno, nego im pristupa baš preko društvenih mreža, ili preko pretraživača ili agregatora. Kažu da je u razvijenijim zemljama to slučaj sa do 70% stanovništva, ili čak do 90% kad je u pitanju mlada publika -- znači, oni ni ne znaju da vest koju čitaju dolazi sa BBC-ja. U Americi i Britaniji, kad pogledate, dve trećine sadržaja koji kolaju medijima i dalje dolazi iz štampanih medija. Dakle, štampa je medij ozbiljne političke komunikacije -- tamo rade dobri novinari, tamo su standardi visoki, i tamo se profilisala ta uloga medija da diktiraju teme.

Priče i analize

Život pod koronom: Najčitanije priče

Na početku vanrednog stanja u martu 2020. godine, Nova ekonomija je otpočela serijal "Život pod koronom". Kontaktirali smo ljude iz svih krajeva sveta i pitali kako pandemija utiče na njihov život, poslovanje, kao i funkcionisanje grada u kome žive. Ovo su najčitanije priče iz serijala, klik na naslov vas vodi na odvojenu stranicu, gde možete pročitati celu priču. Život pod koronom: Madrid Najčitaniji tekst iz serijala je bila priča iz Madrida, a razgovarali smo sa Vesnom, koja živi u gradiću nedaleko od glavnog grada Španije, rodnom mestu Migela de Servantesa. U trenutku razgovora za Novu ekonomiju je na snazi bila apsolutna zabrana izlaska, a naša sagovornica je pričala i o greškama koje se pravljene u strategiji borbe sa epidemijom, kao i tome kako su građani reagovali na mere sa ciljem da utiče na ljude u Srbiji i ukaže na ozbiljost situacije, koja je tada već izmakla kontroli u Španiji. Život pod koronom: StokholmŠvedska je poznata po tome što je imala najlabavije mere zabrane kretanja i što je njihova strategija borbe protiv širenja virusa bila da se u suštini ne bore. Stanje u Švedskoj opisao nam je Filip, koji je rođen u Stokholmu, a podelio je sa nama i zanimljiv video, gde je švedski novinar na slikovit način opisao kako šveđani vide tu situaciju sa pandemijom.  Život pod koronom: OsloU tri najčitanija teksta, imamo dva iz skandinavskih zemalja. Komšijske zemlje Norveška i Švedska imale su potpuno različite poglede na pandemiju koronavirusa i na to kako joj pristupiti. Norvežani su reagovali odmah, doneli sve potrebne mere i građani su ih poštovali od prvog dana. O tome kako su građani prihvatili mere i kako je sve uticalo na životi ekonomiju, pričao nam je Vladan iz Osla. Život pod koronom: Tel Aviv Zanimljivu priču iz Izraela nam je ispričala Ana, koja je trenutno na postdoktorskim studijama u Tel Avivu. Ana je po ugledu na Izrael napravila i grupu za samopomoć na Fejsbuku za građane u Srbiji koji žele da pomognu svojim sugrađanima u karantinu. Grupa ima preko 15.000 članova, a našoj sagovornici je služiča i kao koristan način da uporedi potrebe i probleme građana u Srbiji i Izraelu. Život pod koronom: BrajtonBrajton je grad na obali u Engleskoj i mesto gde se prvi put pojavio koronavirus u toj državi. Sagovornica Nove ekonomije Sonja živi sa porodicom u kampusu Univerziteta Saseks i pričala nam je kako je pandemija uticala na život u ovom Život pod koronom: Milano U trenutku kada je koronavirus bio na najvišem nivou što se tiče broja obolelih u Italiji i kada su na snazi bile stroge mere zabrane kretanja i okupljanja, razgovarali smo sa Jasminom, koja živi i radi u Milanu. Ona nam je opisala kakva je situacija u gradu i državi generalno, ali i kako je došlo do nekontrolisanog širenja virusa i kakve su poteze pravili političari.  

Srbija

VIDETI ZA KADA !!!! Druga diskusija u organizaciji Srpskog društva za veštačku inteligenciju 18. juna na Zoom platformi

Nakon uspešno održane prve Talking Minds diskusije sa Petrom Veličkovićem, naučnim istraživačem kompanije DeepMind, na red dolazi online izdanje sa Nikolom Mrkšićem, osnivačem PolyAI -a, jedne od nauspešnijih platformi za dizajn sistema za dijalog, posvećeno veštačkoj inteligenciji.Svoje bogato iskustvo i razvojni put u ovoj oblasti, podeliće 18. juna u 19 časova, na Zoom platformi.  Svoje prisustvo možete obezbediti  besplatnom registracijom na linku . PolyAI platforma je kreirana kako bi se razvili agenti za veštačku inteligenciju sposobni da vode složene razgovore u okviru korisniče podrške. Za razliku od glasovnog (voice) asistenata, ovi agenti su usko specijalizovani za konkretne domene u okviru kojih pružaju složene odgovore, „učeći“ upravo na bazi ljudskih razgovora, ali i posebnih algoritama koji im omogućavaju da razumeju i one slučajeve sa kojima se ranije nisu susreli.  To je samo jedno od pitanja na koje će Nikola Mrkšić odgovoriti u okviru druge Talking Minds diskusije, čiji će domaćin biti Jovan Stojanović, osnivač Srpskog društva za veštačku inteligenciju (Serbian AI Society ili SAIS) i skupa Wonderland AI Summit. Nikola Mrkšić je završio Matematičku gimnaziju u Beogradu, a interesovanja i posvećenost odveli su ga u tim kompanije Apple, gde je radio na usavršavanju sistema za razumevanje govora. Start up-a kompanija na čijem je čelu, nedavno je dobila investiciju vrednu 12 miliona dolara.  Talking Minds - inspirativne priče o veštačkoj inteligenciji sa Nikolom Mrkšićem je druga u nizu uspešnih i inspirativnih priča u oblasti veštačke inteligencije. Cilj projekta  je promocija dostignuća i potencijala u toj oblasti, uz podršku uspešnih stručnjaka iz celog sveta.

Svet

U Norveškoj se ukidaju prazna sedišta na letovima

Avio-kompanije u Norveškoj više neće morati da ostavljaju prazna srednja sedišta na komercijalnim letovima, kazao je norveški ministar za transport Knut Arild Harejde.Kako prenosi portal NorwayToday, prazna sedišta bila su obavezna u ovoj zemlji od 28. aprila, a ministar Harejde je rekao da je odluka sada na avio-kompanijama da li će zahtevati nošenje maski tokom domaćih letova.Dodaje da nova zakonska rešenja koja uređuju to pitanje neće biti usvajana.Norveška nacionalna televizija NRK nedavno je najavila da će ta država uvesti obavezno nošenje maski.U slučaju letova u inostranstvo, važiće pravila Evropske agencije za vazduhoplovnu sigurnost (EASA), tako da bi u nekim slučajevima ipak bilo obavezno nošenje maski, saopštilo je tamošnje ministarstvo saobraćaja.“Trenutno prilagođavamo mere međunarodnim preporukama, pod uslovima da se distanciranje između putnika i ostale predviđene mere sigurnosti i dalje poštuju” dodao je Harejde.On je rekao da avioni imaju odlične sisteme za klimatizaciju, tako da neće biti opasnosti od širenja COVID-19 tokom leta i bez praznih sedišta u sredini.“Avio industrija je trenutno u fazi gde se postepeno olakšavaju mere zaštite. Blokiranje srednjeg sedišta može biti veoma otežavajuće za industriju, i verujemo da se širenje infekcije može ograničiti i bez ove mere, imajući u vidu trenutni stepen zaraženosti” naveo je ministar zdravlja ove zemlje Bent Heje.Ukidanje srednjih sedišta na avionima je mera koje pojedine države zahtevaju od prevoznika, a koje kod avio-kompanija izazivaju negodovanje.Tom merom bi avioni ograničili kapacitet za prevoz putnika za trećinu, čme bi veliki broj letova postao nerentbilan.