Posledice upola manjeg rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) Srbije u 2025. godini od oko dva odsto, umesto planiranih oko četiri odsto, odraziće se direktno na budžet i visinu prihoda, pa verovatno neke projekcije budžeta neće biti realizovane, rekao je profesor FEFA fakulteta u Beogradu Goran Radosavljević u intervjuu za agenciju Beta.
Sam deficit od tri odsto, projektovan u budžetu za 2025, ali i 2026. godinu je, prema njegovim rečima, manji problem nego to što je od 2020. i vremena pandemije kovida napuštena politika stabilizacije i postepenog smanjenje deficita, predviđena Fiskalnom strategijom.
„Naš dug je skup i kada je visok deficit Srbija se zadužuje, ne samo za refinansiranje tog duga nego i za finansiranje tekuće potrošnje. Učešće kamata na dug koji je 45 odsto BDP-a je blizu dva odsto, a Francuska, na primer, na javni dug od 113 odsto BDP-a ima približno isti nivo kamata kao Srbija, mereno u procentima BDP-a. To znači da je naš dug dva i po puta skuplji, odnosno mereno u kamatama razvijenih zemalja, dug je oko 96 odsto“, naveo je Radosavljević.
I sve to, kako je rekao, ne bi bilo toliko problematično da tekuća potrošnja ima investicioni potencijal. Država je, prema njegovim rečima, prethodnih nekoliko godina sprovela kampanju o povećanju javnih investicija i „radi se na sve strane, grade se putevi, objekti za međunarodnu izložbu Ekspo 2027…“.
„Kratkoročno investicije u građevinarstvu od jedan evro sa multiplikativnim efektom donose tri evra u ekonomiji. Međutim, kada se taj ciklus završi Srbija će imati najveći deo infrastrukture koja neće moći sama sebe da izdržava. U ovom trenutku ‘Putevi Srbije’ imaju konstantni deficit i stalno se dopunjuju iz budžeta. Ne mogu da se održavaju ni koridori koji bi trebalo da budu samoodrživi, a da ne govorim o regionalnim i lokalnim putevima i objektima za Ekspo, stadionu i drugim građevinama“, rekao je Radosavljević.
Dodao je da je pitanje gde će biti kraj tim, „nenormalno skupim projektima sa visokim stepenom korupcije koji se finansiraju zajmovima po visokim kamatama“. U jednom trenutku, kako je procenio, dogodiće se da i sa relativno niskim javnim dugom Srbija bude u riziku da ne može iz budžeta da finansira kamate, od blizu dve milijarde evra godišnje.
Suštinski Srbija je do sada, kako je rekao, imala neki vetar u leđa sve dok su kamate, po kojima se zaduživala bile manje od rasta BDP-a.
„Do sada je rast BDP-a mogao da izdrži rast kamata, ali je pitanje šta će biti od 2026, sa svim drugim rizicima, vezanim za Naftnu industriju Srbije (NIS), gas, uzdržanost i povlačenje investitora, kurs evra, parlamentarne i verovatno predsedničke izbore“, naveo je Radosavljević.
Ekonomija Srbije prilično krhka
Ekonomija Srbije je, prema njegovim rečima, bez obzira na dobre makroekonomske performanse na prvi pogled, prilično krhka, BDP generalno kako raste, tako usled velikih poremećaja može i da pada.
Naveo je da je, na primer u Crnoj Gori, za vreme kovida, preko noći BDP pao za 15,3 odsto, u Italiji i Španiji za oko 10 odsto, pa je njihov dug sa 60-70 odsto otišao na preko 100 odsto BDP-a iako se u nominalnom iznosu nije značajno promenio, a slična situacija je bila i sa Grčkom čiji je BDP usled svetske ekonomske krize kumulativno pao oko 26 odsto.
U Srbiji je, rekao je Radosavljević, obrnuta situacija, „nominalni dug raste strahovito brzo, a na papiru je još u nekim prihvatljivim granica i može da se servisira, ali je sve na tankim nogama“.
Revizijom BDP-a koju radi Eurostat, što je prihvatila i Srbija, BDP je 2024. godine, kako je naveo, uvećan osam-devet odsto, ukupno u četiri revizije oko 15 odsto, a u Evropi uobičajeno usklađivanje iznosi od 0,5 do dva odsto.
„BDP je 2012. bio oko 30 milijardi evra, a ove godine 88,35 milijardi evra. Nešto u Srbiji nije u redu sa tim velikim korekcijama, uz svo uvažavanje promene metodologije izračunavanja. Slično je bilo i sa podacima o nezaposlenosti čiji se broj nominalno nije značajno promenio. Od 2011. do 2017. je oko 100 manje nezaposlenih, a procenti su pali sa 25 na 14,5 odsto“, naveo je Radosavljević.
Revizijom je, kako je istakao, u rast BDP-a dodat i rast nelegalnog sektora i neformalne ekonomije, ali „ovako veliko usklađivanje zahteva dodatna objašnjenja“.
„Bez njih statistika Srbije nas ovakvim činjenjem dovodi do toga da joj se ne veruje, imam utisak da ponekad ni oni ne znaju šta su napisali“, rekao je Radosavljević.
Istakao je da BDP samo pokazuje koliko je proizvedeno u jednoj godini, međutim često se zloupotrebljava da se pokaže da je ekonomija u dobrom stanju, ali može da znači i da u zemlji postoji petorica bogatih, a svi ostali su siromašni.
Istakao je da su na manji rast BDP-a Srbije uticale i međunarodne okolnosti i unutrašnja nestabilnost.
„Podbacili su neki sektori u koje smo ulagali nade, kao autoindustrija i sa njom vezana industrija, povlače se neki investitori, na čija mesta nisu došli novi u toj meri, a neki standardni sektori koji ‘vuku’ ekonomiju rastu manje od očekivanja, nastao je problem sa Naftnom industrijom Srbije (NIS) i sa unutrašnjom nestabilnošu“, naveo je Radosavljević.
To, kako je ocenio, pokazuje da ekonomija nema neke jake stubove koji je drže, već je reč o svega nekoliko kompanija, pa kada one stanu i ekonomija posrne.
Politika podele neselektivne pomoći do 2022. godine je, kako je ocenio, možda mogla da se „proguta“ jer je novac bio jeftin, međutim, u poslednje tri godine kamate su značajno porasle i sad Srbija refinansira dug po značajno većim kamatama od onih po kojima se zaduživala.
Srbija je, prema njegovim rečima, 2011. godine naglo izašla iz krize jer su počeli da izvoze Fijat i NIS koji je u jednom trenutku imao izvoz od 400 miliona evra, a sada je to stalo. Ocenio je da je tako i sa kineskim firmama, koje su u vrhu liste izvoznika, jer Srbija nije u međuvremenu uspela da stvori sektore koji bi to nadomestili, IT sektor raste, ali još nedovoljno, a među mnogim kompanijama koje posluju u prerađivačkoj industriji samo nekoliko ima značajne rezultate.
„Naša ekonomija je na staklenim nogama i to je verovatno razlog što država pokušava da ‘podgrevanjem’ investicija drži ekonomiju iznad vode da može da diše, međutim, takva politika ima nekoliko pogrešnih rezultata“, rekao je Radosavljević.
Burazerska ekonomija i građevina
Rezultat, kako je rekao, sadašnjeg investicionog ciklusa ‘burazerske’ ekonomije biće da te firme nikad neće moći da se nigde pojave sa svojim referencama, a vlasnici nekih od njih su već sada pod međunarodnim sankcijama.
„Takve investicije su bačene pare u privatne džepove i neće biti multiplikativnog efekta na ekonomiju nakon njihove realizacije, na stranu kakav je kvalitet tih objekata i što će se teško održavati izgrađena infrastruktura. To je spektar loših odluka koje će koštati ekonomiju Srbije u narednim decenijama“, rekao je Radosavljević.
Od građevinskog sektora, prema njegovim rečima, „BDP ne treba da očekuje podršku jer je, naročito stanogradnja, ciklus koji kod nas nema veze sa ekonomskim ciklusom, već više sa nekim pranjem para“.
„Milijarde evra iz državnog budžeta prelivaju se u stanogradnju i dok bude tako građevinski sektor će da ‘pumpa’ ekonomiju i to će biti dok bude postojala tako kreirana tražnja. Kada gradnja ne bude moguća bez građevinske dozvole tada može da se priča o građevinarstvu kao nosiocu ekonomskog rasta, do tada je samo mašina za pranje para“, ocenio je Radosavljević.
Dodao je da će investicija u EXPO od nekoliko milijardi evra na privredni rast uticati kratkoročno pre svega na ekonomiju Beograda, a nakon izložbe ti objekti, počev od stadiona moraće da se održavaju parama iz budžeta.
„Ulazimo u igru koja dugoročno može da dovede da to u Surčinu postane grad duhova, moguće je da jednog dana bude interesantan za snimanje apokaliptičnih filmova. Nije ideja ove vlasti da dugoročno posmatra kakve će efekte Ekspo imati već kratkoročni ćar, pa kada se završi sa tom investicijom, preći će se na neki drugi investicioni ciklus“, naveo je Radosavljević.
„Vučić će popustiti sa NIS-om kao što je sa Kosovom“: Država gleda kako joj Naftna industrija propada