
Rodoljublje dimna zavesa za kriminal
Jedan protest bio je dovoljan da napravi remiks od izveštaja novinarke Studija B Barbare, a deset dana karantina bilo je dovoljno da napravi isto toliko pesama za album Dekameron. Kako na njegovu muzi...

Jedan protest bio je dovoljan da napravi remiks od izveštaja novinarke Studija B Barbare, a deset dana karantina bilo je dovoljno da napravi isto toliko pesama za album Dekameron. Kako na njegovu muzi...
Umesto države, pomogla mu je porodica. Iako je 2005. započela podrška, ona je prekinuta promenom vlade tri godine kasnije, bez bilo kakvog obrazloženja. Smatram da je to bila velika greška jer ...
Ljudi na srpske slave nose strana pića čak i lošijeg kvaliteta od domaće rakije, a sad će tek biti ohrabreni cenom. Država mora da se uključi u brendiranje tradicije. Rakija ima veliki tržišni ...

Dramatične promene u energetskom sektoru zahtevaju da država utvrdi jasnu strategiju i da odredi pravac razvoja u narednim godinama. Do kraja 2050. godine EU treba da eliminiše emisiju uglјovodonika, ...

Da li ćemo se voziti brzim prugama ako ne bude imao ko da ih održava? Rade se pruge za vozove od 200 kilometara na sat, a železničari žive na minimalcu Razdvajanje Železnica Srbije na četiri celine 20...
Srpska prestonica, odavno slušamo, zaslužila je Muzej koji će u punom svetlu prikazati život na ovom prostoru kroz vekove. Novi dom kolekcija koje su iznuđeno bile loše smeštene biće zgr...

U poslednje vreme Ši Đinping je počeo da „obuzdava“ najmoćnije kapitaliste u Kini. Samo u proteklih godinu dana u Kini je doneto više od 100 različitih mera, propisa i regulatornih ...

Mnogi smatraju da je rudna renta u nas nedopustivo niska, pa je i to, između ostalog, povod da se ekološke grupe obruše na projekte koji se izvode ili planiraju u oblasti korišćenja prir...
Pola procenta svetske populacije nema noge. Hteo sam drugačije ortopedsko pomagalo, da pokažem i sebe i osobe sa invaliditetom na drugi način, da to ne bude mejnstrim pogled kao što su veštačke...
Od onih koji odu na školovanje na neki od stranih fakulteta 50 do 60 odsto se vrati, što je otprilike svetski prosek. Mislim i da reč „odliv mozgova“ više ne odgovara situaci...

1. oktobra počinje prijava posredstvom portala ePorezi putem kojeg će moći poreski obveznici da prijavljuju poslovni prostor i poslovne prostorije u kojima obavljaju delatnost za koju je neophodno posedovanje fiskalnog uređaja.Obaveza obveznika fiskalizacije je da, Poreskoj upravi elektronskim putem dostave podatke o poslovnom prostoru i poslovnim prostorijama radi generisanja jedinstvene oznake, kako bi mogli da započnu proces eFiskalizacije.Oni koji su u obavezi da imaju fiskalne kase treba da to urade pre početka korišćenja elektronskog fiskalnog uređaja za izdavanje fiskalnih računa.Nakon provere dostavljenih podataka, Poreska uprava odlučuje o prijavi u roku od tri dana od dana podnošenja.O tome se dostavlja obaveštenje podnosiocu prijave u elektronskom obliku. Obaveštenje sadrži jedinstvenu oznaku poslovnog prostora i poslovne prostorije, koja će se koristiti u elektronskom fiskalnom uređaju.

Arhitekta Branko Stanojević sa svojim saradnicima osvojio je prvu nagradu na konkursu za paviljon i proširenje kapaciteta Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.Muzej savremene umetnosti u Beogradu u saradnji sa Udruženjem arhitekata Srbije raspisali su sredinom jula konkurs za idejno rešenje paviljona MSU u Beogradu, sa proširenjem magacinskih kapaciteta muzeja.Žiri je doneo jednoglasnu odluku da se prva nagrada dodeli arhitekti Branku Stanojeviću sa saradnicima: Ana Komnenić, Dimitrije Prelić i Andrea Stanković.Koncept za idejno rešenje Muzeja savremene umetnosti predstavljen je kroz dualan odnos postojećeg i novonastalog arhitektonskog pejzaža, kaže arhitekta Stanojević za naš portal."Dualnost se ogleda u težnji da novonastala arhitektonska volumetrija ne ugrozi postojeće arhitektonsko i kulturno nasleđe, a da se istovremeno oblikom i funkcijom uključi u postojeću strukturu."Paviljon u formi i obliku ostvaruje indirektan/neutalan odnos sa objektom MSU, a direktan/posredan odnos preko funkcije samog objekta. Upravo ova dualnost stvorila je određene preduslove da se iz nje same stvara oblik i funkcija budućeg Paviljona, kaže Stanojević.Ekstenzija parteraOblikovno paviljon postaje ekstenzija već postojećeg parternog uređenja, tako da ne utiče na arhitektonsku volumetriju i proporciju muzeja. Funkcionalno pozicioniran na raskrsnici svih puteva i vizura na parceli, omogućio je stvaranje novih potcelina (trg, pozornica, tribine…).Ovakav pristup neutrališe njegovu pojavnost, a uspešno reaktivira već postojeće sadržaje MSU i ostavlja mogućnost za nove, zaključuje arhitekta Branko Stanojević.Poziv za korišćenje PaviljonaKonkursnim zadatkom predviđene su dve programske celine: paviljon (kafe restoran i prodavnica) i magacini za proširenje postojećih kapaciteta magacinskog prostora muzeja.Prvu projektovanu programsku celinu čini paviljon sa komercijalnim sadržajima muzeja, podeljenim na ugostiteljstvo i trgovinu. Kafe-restoran i prodavnica projektovani su u jednom objektu – Paviljonu, sa svojim glavnim i pomoćnim prostorijama.Paviljon je projektovan tako da posetilac na njega nailazi kada izađe iz muzeja, te mu se nameće logično kretanje ka paviljonu kao poziv na njegovo korišćenje.Objekat je prizemni, sa jednom podzemnom etažom. U prizemlju se nalazi sala i bašta kafe-restorana, šank i pomoćni magacin restorana, kao i prodavnica. Ona zauzima krajnji deo sale i na taj način ne remeti funkcionisanje restorana, već ga dopunjuje sadržajem koji posetioce može zanimati, te održava ambijent izložbenog prostora u ovom restoranu koji i jeste integrativni deo MSU. Prodavnica ima svoj zasebni ulaz, a police-paneli imaju funkciju mobilnosti, tako se da u svakom trenutku njihovim pomeranjem može ostvariti celovitost sa restoranom.Paviljonu se, osim nakon izlaska iz muzeja lako pristupa i okolnom stazom koja vodi od ulaza muzeja do javnog parkinga u ulici Ušće i keja na reci. Paviljon se može u određenim trenucima koristiti kao izložbeni prostor ili prostor za promocije. Takođe, njegova specifična forma može omogućiti da kosina postane gledalište, a travnati deo između ulaza u muzej i paviljona pozornica.Novi magacinski prostoriDrugu projektovanu programsku celinu čini dodatni novi magacinski prostor, u smislu proširenja postojećih kapaciteta Muzeja savremene umetnosti. Isprojektovan je podzemni jednoetažni objekat uz severoistočnu stranu objekta muzeja, te je sa njim direktno povezan komunikacijama sa postojećeg nivoa -1 muzeja.Novi blok magacina ima i spoljni pristup i vezu sa već oformljenom postojećom stazom (rampom) kojom se pristupa postojećem nivou -1 muzeja. Ovakvim rešenjem obezbeđen je tehnički pristup za dovoz/odvoz izložbenog materijala i opreme, kao i potencijalni evakuacioni izlaz za korisnike ovog prostora direktno u spoljni prostor.MaterijalizacijaNa fasadi paviljona predviđena je kvalitetna staklena fasadna bravarija sa niskoemisionim staklima. Blok koji nije transparentan zamišljen je kao betonska konstrukcija (kosina i krovna ploča), na kojoj je formiran zeleni krov. Završna obloga podova predviđena je kao liveni industrijski pod u boji betona.

Zakonski rokovi za odobrenje novog leka je 210 dana, odnosno 150 po ubrzanoj proceduri, ali u praksi oni mogu da potraju i duže, tačnije nekoliko godina, zbog čega građani Srbije dobijaju pristup lekovima znatno kasnije od pacijenata u Evropskoj uniji.Radi se o nizu povezanih postupaka poput odobravanja kliničkih ispitivanja, dobijanja dozvole za promet leka, utvrđivanja maksimalne cene leka, stavljanja leka na listu lekova finansiranih iz obaveznog socijalnog osiguranja, kao i odobravanja svakog pojedinačnog promotivnog materijala.Automatizacija novog eletkronskog sistema skratiće vreme u suvišnoj komunikaciji mejlovima ili dopisima između dve ključne institucije nadležne za rešavanje zahteva. Primeri iz regiona pokazuju da se cela procedura može završiti i za nekoliko meseci u odnosu na Srbiju gde je za dobijanje dozvole za lek potrebno čekati između 9 i 18 meseci."Raduje nas činjenica da je Agencija za lekove i medicinska sredstva (ALIMS) pokrenula digitalizaciju pomenutih postupaka za sada samo u delu kliničkih ispitivanja i očekujemo da će već za par meseci podnošenje zahteva i dokumentacije za klinička ispitivanja početi da se vrši isključivo preko novog portala ePortalLek.", izjavila je Una Ljubičić, predsednica Saveza za zdravstvo u NALED-u i regionalni market access i pricing manager kompanije Pfizer.NALED i Balkanski centar za regulatornu reformu su u okviru projekta Optimizacije administrativnih procedura, uz podršku Republičkog sekretarijata za javne politike dali preporuke za unapređenje postupaka izdavanja dozvole za lek koje, pored digitalizacije, podrazumevaju i ukidanje zahteva za dostavljanje uzorka leka i dostavljanja uverenja o farmaceutskom proizvodu, jer se radi o dokumentu bez suštinske vrednosti, koji je namenjen, pre svega, zemljama bez adekvatnih ustanova za procenu kvaliteta.

Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF saopštila je kako želi da skrene pažnju domaće javnosti na problem nelegalne gradnje u Specijalnom rezervatu prirode Uvac. Zbog toga je oglasila smeštaj za odmor u tom rezervatu koji ne sme da postoji."Zaštićena područja su najvredniji delovi naše prirode. Tamo gde je divljih vikendica sve više, divlje prirode je sve manje: međusobno se isključuju. To je jednostavna postavka koja nas vodi do jednostavnog pitanja: šta nam je kao državi i društvu, kao ljudima bitnije: lična ugodnost i profit, ili priroda?", kaže Duška Dimović iz WWF.Na Instagramu i dva oglasna portala oglašena je Vila Divljina (@vila_divljina), luksuzni objekat za izdavanje u srcu Rezervata Uvac. U potrazi za dodatnim informacijama publika već u sledećem koraku saznaje da oglašena vila ne postoji i da je gradnja na označenom mestu ograničena zakonom.Tokom kampanje, na oglas se nadovezuju postovi sa informacijama o kompleksnim posledicama divlje gradnje po prirodu i turizam u zaštićenim područjima u Srbiji.Kampanja Vila Divljina temelji se na podacima iz teksta "Ko to tamo gradi: Divlja gradnja na Uvcu nauštrb prirode" kojhi je objavio Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS). Saradnja sa CINS i kampanja Vila Divljina deo su projekta "Da nam klima štima", koji WWF u Srbiji sprovodi uz podršku Vlade Švedske. WWF tvrdi da nadležni omogućavaju legalizaciju objekata, čiji se broj u poslednjih deset godina višestruko uvećao. Pored toga, investitori često legalizuju objekte bez uslova koji procenjuju uticaj na životnu sredinu čak i u prvoj zoni sanitarne zaštite voda.Foto: WWFKONAČNO ŠTITIMO BELOGLAVE SUPOVE, STIŽE ODLUKA O ZABRANI LETOVABELOGLAVI SUPOVI BEŽE IZ KANJONA REKE UVACZBOG ZAŠTITE BELOGLAVIH SUPOVA PREDLAŽE SE ZABRANA LETOVA KANJONOM UVCAKOLIKO JE UGROŽEN UVAC?Specijalni rezervat prirode Uvac je kako se navodi ugrožen bukom koju izazivaju kvadovi, skuteri, gliseri, dronovi, kao i neplanskim gomilanjem otpada. Na taj način su ugrožene i mnoge retke biljne i životinjske vrste.Uvac nastanjuje 219 vrsta biljaka, od toga više od 50 lekovitih, 24 vrste riba, 150 vrsta ptica, od kojih su neke retke ili ugrožene, kao i retke i ugrožene vrste sisara. Uvac je poznat po uklještenim meandrima reke Uvac, uvalama, pećinama i jamama.Kako se naglašava oni zajedno čine osetljiv ekosistem čija se ranjivost, uključujući i onu na klimatske promene, povećava usled delovanja, poput divlje gradnje. WWF upozorava da Uvac nije jedino zaštićeno područje koje je pod najezdom ilegalnih objekata jer sličnih primera ima širom Srbije, posebno uz reke, kanale i jezera, gde su zabranjene sve aktivnosti osim naučnih i obrazovnih. "Kampanjom Vila Divljina WWF podseća javnost u Srbiji da jedino odgovornim odnosom pojedinaca, institucija i privrede, uz doslednu primenu zakona, možemo na duži rok da sačuvamo prirodu, čiji smo i sami deo", dodaje se u saopštenju.

Zbog "neispunjenja obećanja" 40 odsto radnika i dalje ispod "minimalca".
U godini kada je na ispit stavljen opstanak čovečanstva, Hemofarm je istrajao na liniji održivog razvoja – sačuvao je zdravlje i odbranio poverenje uz poštovanje odgovornog odnosa prema resursim...

Sedam odsto stanovništva u Srbiji na granici je siromaštva. Istovremeno, dnevno se u Srbiji baci dva miliona kilograma hrane, podaci su Inicijative "Spasimo hranu".Kada bi država ukinula PDV na donacije, iste bi se uvećale za 160 miliona dinara, ukupno na 700 miliona. To bi obezbedilo još 1,2 miliona obroka godišnje u narodnim kuhinjama, pokazuju analize Foruma za odgovorno poslovanje i Koalicije za dobročinstvo.Predlog za ukidanje PDV-a na donacije hrane podržava čak 88 odsto stanovnika Srbije. Uprkos tome, država Srbija još nije ni razmatrala predloge zakona o ukidanju poreza na donacije."Na Međunarodni dan podizanja svesti o bacanju hrane (IDAFLW), i u okviru kampanje „Spasimo hranu, spasimo humanost“, petoro mladih likovnih umetnika iz Srbije danas predstavilo svoje umetničke vizije o problemu prekomernog bacanja hrane i potrebi da se poveća solidarnost i pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija", kaže Marija Batinica, PR Fondacije Ana i Vlade Divac.U okviru kampanje „Spasimo hranu, spasimo humanost“, početkom septembra je počela akcija prikupljanja novčanih sredstava a počev od ove nedelje dostupan je i SMS broj 4540 za sve građane koji budu želeli da doniraju. Svaka SMS poruka se naplaćuje 100 dinara uključujući PDV, dok će sve novčane donacije koje budu prikupljene kroz ovu inicijativu biti preusmerene na doniranje osnovnih životnih namirnica ugroženim građanima u najnerazvijenijim delovima naše zemlje.

Jutjub planira da ukloni sve video zapise kojima se šire dezinformacije o svim vakcinama, prenosi The Guardian. Od srede će Jutjub uklanjati sadžaj u kojem se tvrdi da je bilo koja odobrena vakcina opasna i da izaziva hronične zdravstvene probleme. Prošle godine Jutjub je uveo zabranu na video zapise kojima se šire dezinformacije o vakcinama protiv koronavirusa, što je dovelo do toga da 130.000 objava bude skinuto. Jutjub, koji je u vlasništvu Gugla, od početka pandemije je uklonio ukupno milion video zapisa zbog širenja neistina o kovidu 19.Torlak ulaže još 2,9 miliona evra u proizvodnju vakcine, očekuje i veće prihodeMet Halprin, rukovodilac sektora za poverenje i bezbednost u Jutjubu, rekao je da su dezinformacije o vakcinama globalni problem i da se pojavljuju u svim državama i svim kulturama.Halprin je dodao da su neistine o MMR vakcinama protiv malih boginja, zauški i rubeola, kojima se pogrešno pripisuje da izazivaju autizam, primer dezinformacija koje će Jutjub targetirati. "Još uvek postoji dosta izazova u vezi MMR vakcina i ljudi koji zagovaraju da ona izaziva autizam. Kao što znamo, nauka je čvrsta u stavu da vakcine ne izazivaju autizam", rekao je Halprin. Jedan od četiri videa na Jutjubu o korona virusu netačanOn je dodao da će se zabrana koju uvodi Jutjub odnositi i na sadržaj kojim se tvrdi da vakcine izazivaju rak, nepolodnost, ili da sadrže mikročip. Halprin je, međutim, naveo da će nova pravila dozvoliti lična svedočenja o vakcinisanju, diskusije o politici vakcinacije, kao i osvrte na istorijske neuspehe u programima vakcinacije, sve dok taj sadržaj ne uključuje širenje dezinformacija ili promoviše neodlučnost u vezi vakcine.
Udruženje banaka Srbije (UBS) pozvalo je građane koji su do 17. septembra 2021. godine pokrenuli postupke protiv banaka, zbog naplate troškova kredita, da se odreknu podnetih tužbenih zahteva. Ako to učine do 31. decembra ove godine, banke će odreći prava na naplatu svojih sudskih troškova.U saopštenju UBS navodi se da će banke takođe predložiti sudu da svaka strana u sporu snosi svoje troškove.Predstanici banaka reagovali su na nedavno donete pravne stavove Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, koji je odlučivao o dozvoljenosti ugovaranja troškova kredita i premije osiguranja kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita.Vrhovni kasacioni sud: Bankama dozvoljeno da ugovaraju troškove kredita Advokati nezadovoljni ovim tumačenjem najavili su naredni štrajk protiv pravnih stavova Vrhovnog kasacionog suda u subotu, 2. oktobra.Advokatska komora Srbije prethodno je ocenila da ovi pravni stavovi "predstavljaju poslednji u nizu pokušaja da se u pravni sistem Republike uvedu rešenja koja pogoduju bankarskom sektoru, a na štetu građana".Pojedini advokati su prethodno organizovali više protesta protiv izmena Zakona o parničnom postupku, jer su smatrali da će se njima odbaciti sve tužbe građana za neosnovanu obradu kredita.

O tome zašto je pokrenula haštag #PrirodnaZena su njenu koleginicu Kristinu Kovač mediji napali zbog fotografije na kojoj joj se vide sede, bore i sve ono što šminkom nije prikrila i praštaju li se ženama godine, seksualnost i pokretanje sopstvenog biznisa, ali koja je razlika između Beograda i Zagreba, govorila je za Novu ekonomiju pevačica Ida Prester.Jesi li ti prirodna ili neprirodna žena?Ne vidim tu podjelu. Niko od nas nije skroz prirodan. Ja sam operisala bruh, glasnice, vadila sam mandule... Imam pramenove na kosi, imala sam saobraćajku i imam dva umetnuta prednja zuba, imam trepavice. Nije to uopće neka dihotomija između prirodnih i neprirodnih žena. Ono zbog čega sam se ja digla, a vidim i cijela regija, na stražnje noge, to je podjela na pristojne i nepristojne ljude i pristojne i nepristojne medije. Mislim da je užasno bitno da svaki put kada vidimo da je neko nepristojan, da je neko zlostavljač, da se jednostavno javnost mora dići i reći da se ovako ne može ponašat i da tu svi moraju biti složni i biti jasni kriteriji kada je neko prešao liniju pristojnog ponašanja.Da li ti se čini da ima toga kod nas, da su ljudi bune protiv zlostavljača?Premalo. Jednostavno mislim da se civilizacija mora učiti od malih nogu. Već od vrtića i škole moraš imat neke programe. Ako pričamo o ovoj temi, tu su prije svega na udaru žene. Žene su danas pod takvim terorom vječite mladosti i ljepote da ti trebaš od početka sa njima radit na njihovim pravima, na njihovoj samosvijesti i na tome da one same znaju svoje granice. Vidimo što se dešava - razni skandali, zlostavljače pozovu u „Farmu“ ili neki drugi rijaliti i oni su odjednom zvijezde. Ti vidiš da nema sankcije za zlostavljanje, a žena je sankcionirana samim tim kada ne ofarba kosu ili pusti svoju prirodnu fotku. Totalno su obrnuti kriteriji društva. Ne može ni Mirjani Karanović, niti Kristini Kovač niti meni nitko danas ništa jer mi smo već oformljene žene i nas ne možeš tako lako povrijediti. Može ti biti gorak okus u ustima kada vidiš šta mediji pišu, ali ono o čemu ja stalno razmišljam kakav je pritisak u to vrijeme modernih tehnologija i digitalije na te curice koje danas odrastaju, to je strašno. Foto: Nova ekonomija - Dušan ĐorđevićGde je najveći pritisak?Poruka svaki dan sa svih mogućih kanala od medija, od korporacija, od reklama, jeste da je starenje nešto najgore što ti se može desiti. Kada stariš, ti nisi nikada dovoljno dobra. Kada si operisana ili neprirodna ti si nakaza i izmaltretiraće te i svakih pet minuta će biti fotografija tebe prije i poslije. Kada si prirodna, opet nisi dovoljno dobra jer kako u javnosti puštaš svoje bore, bore smijalice ili ne daj bože celulit ili bilo kakav dokaz starenja. Ti bi se valjda trebala zatvorit u kuću i ne izlaziti van. Kako stariš više nemaš prava ni na seksualnost. Stare osobe ne smeju biti seksualne osobe. One moraju biti totalno aseksualne, smjerne bakice koje nikakav svoj erotski potencijal ne naglašavaju.Da li to može da bude jer se u medijima zovu starije osobe bake i deke?Svak može izabrat. Stvarno neko može biti obična bakica, dekica sa sijedom kosom i štapom. Ali neko možda i neće. Možda ću biti seks simbol u svojim 60-im godinama. Ja stvarno mislim da ljudi trpaju u kategorije, ladice i ne dozvoljava se ljudima da budu to što jesu. Mladim ljudima se od početka režu krila i trpaju u ladice. Ne dozvoljava im se nikakva autentičnost i nikakav individualizam. Ja mislim da je to najveći poraz današnjeg društva - što ti ljudima fizički, psihički i mentalno odmah odrežeš svaku vrstu izlaska iz nekakve norme koju im društvo nameće. Sad sam bila na par festivala. I svuda je - Kim Kardašijan.Uvijek je to bio neko, kao nekada Merlin Monro. Ali nikad to nije bio toliko jak jedan simbol koji više nije ni simbol, nego je to danas standard. Ti danas ako ne izgledaš kao Kim Kardašijan, ti si neuredna, zapuštena, ti jednostavno ne pripadaš nekakvoj normi koju društvo nameće. Sad gledam te male klonice koje već sa 16 godina planiraju operacije svih mogućih organa i ekstremiteta da se približe toj jednoj totalno irealnoj slici koju dobijaju preko filtriranih slika sa Instagrama. To je velika tragedija današnjeg doba.Da li se Balkan razlikuje u tome od sveta?Mislim da je sada globalni fenomen, ali ne naravno u svim dijelovima svijeta jed nako. Imam prijatelje u Danskoj i Švedskoj. Tamo žene ne koriste šminku, tamo operacije ne postoje. Oni prvo svi rastu zajedno, nema podjele na muško-žensko. Rastu u tim vrtićima po šumama, u nekom prirodnom ambijentu. Jako se insistira da nema podjele na muško-ženski svijet, muške i ženske igračke.Ono što vidim u Srbiji, a gdje je već velika razlika prema Hrvatskoj ili Sloveniji koje su neki ex-ju milje, jeste koliko se ovdje insistira na tim operacijama. Dođem na aerodrom u bilo kojoj zemlji svijeta i gledam gdje su žene sa napumpanim ustima i znam da je to put prema Beogradu.Zašto je to tako, ne mogu si to objasnit, ali je to ovdje postao standard. Ne samo za žene iz javnog života, neke estradne zvijezde, nego za djevojčice od 16-17 godina koje idu na prvo povećanje usana, na prve ekstenzije trepavica, prvo povećanje grudi. Stvarno kažem - nemam ništa apriori protiv nekog ko se na taj način izražava. Hrpa mojih rijateljica svaki mjesec drade jednu operaciju, to je neki njihov estetski put, ali je to sada standard mladih djevojaka.Da li je to njihov slobodni izbor ili je samo prilagođavanje?To je neki trend koji će se možda promijeniti za 10 godina, ali one su bespovratno otišle u neki smjer iz kojeg nema povratka. Ako je to nekom autentični izraz - da izgleda kao porno zvijezda pa si uradi grudi šesticu, stvarno nemam ništa protiv toga, ali mi se čini da je to umjetno napravljen standard koji se danas nameće mladim djevojkama i kao posljedica toga se nameće ogromna frustracija ako one ne izgledaju tako. Mislim da je potrebna ogromna snaga danas kod mladih cura da se tome odupru i jedna od stotinu može živjeti samo sa riječima: „Boli me briga, ja imam nos kljuku ogromnu i to je dio mog identiteta“. Taj nesretni Instagram koliko je donio dobra i inspiracije, toliko je mladim generacijama donio zla i veliki pritisak.Ti si prilično aktivna na Instagramu i Fejsbuku, kako ograničavaš to koliko sebe izlažeš drugima i javnosti? Da li ti je to opterećenje?Ne više. Ja sam u tome 20 godina, imala sam velikih problema kada sam krenula kao klinka sa 20 godina i nisam znala tu igru, sa mnom nitko nije radio, a ja sam postala kao neka TV zvijezda, vodila sam emisiju koja je išla svaki dan na televiziji, to je ogromna izloženost, učila sam iz vlastitih grešaka, bilo je situacija kada sam imala velike, velike neprijatnosti zbog nekih svojih izjava.Iako sam sada dosta otvorena po mrežama, i dalje ne kažem sve što mislim. Ne pada mi na pamet jer to konstantno svađanje sa ljudima na Fejsbuku mi ništa dobro nije donijelo. Kroz 20 godina sam naučila neke metode kako ti možeš djelovat na ljude, da im mijenjaš polako svijest, ali da ih ne ritiraš, ali za to mi je trebalo dosta vremena.Koliko god čudno zvučalo, imajući u vidu tvoje današnje nastupe i stavove koje promovišeš, u jednom momentu si bila i na udaru kritike feministkinja i to zbog izjave o odnosu sa svojim mužem?Oni su mi zamjerili neke moje benigne šale na račun toga što sam, kada je bio period dojenja, muža istjerala iz života jer mi je smetao i jer sam procijenila da mi u tom trenutku ne može pomoći.Uvijek si na nečijem udaru, kao i u feminizmu i u gej pravima uvijek imaš raznih supkultura koje različito misle. Ova konkretno struja su anarhofeministice koje uopće ne misle da feminizmu ima mjesta unutar kapitalizma, ali ja se snalazim. Ja sam preduzetnica prije svega, igram po kapitalističkim pravilima u smislu da se borim za sebe na način kako znam.Kao žena preduzetnica kako vidiš situaciju - koliko žena danas u Srbiji ili Hrvatskoj ima mogućnost da radi kao preduzetnica?Žene mogu sve što požele. Mislim da su žene unapred obeshrabrene situacijom koju vide pred sobom, a to je činjenica da su i u svjetskoj razini, a pogotovu na Balkanu, žene rijetko kada direktori. Žena nema u upravnim odborima, žena nema u političkim strankama. Žena je automatski obeshrabrena uopće u išta da krene, jer vidi da je njene muške kolege neće podržati. I, nažalost, to je poslovna kultura koja se mora mijenjati. Muškarac kada treba nekog odabrat kao šefa, on će u 99 odsto izabrati svog muškog kolegu, a ženu jednostavno neće shvatiti dovoljno ozbiljno.Ja svoje dječake od početka odgajam tako da se oni moraju psihički pripremiti na to da će neke žene kod njih u razredu i na poslu biti puno jače, uspješnije, žešće, pametnije od njih i da se ne smiju zbog toga osjećati ugroženo i poniženo, nego da oni imaju isti start i onda moraju reći - svaka čast ako si bolja u nečemu, izvoli, ti budi vođa. To je nešto što moramo prvo raditi sa muškarcima i isto tako i sa djevojčicama, da ne upadaju u te kalupe vječitog sređivanja i dodvoravanja.Da li se tebi dešava da ne budeš shvaćena ozbiljno u poslovnom odnosu?Meni više ne, ja sam ti primjer kako to može. Toliko sam radila i toliko sam stvari profesionalno odradila da mislim da mene nitko u poslu ne tretira drugačije, osim što naravno osjećam taj pritisak - a to je pritisak starenja. Pritisak u smislu da vidim i moje kolegice, sve to osjećamo. Evo na primjer, u Hrvatskoj, gledamo na HTV da je ove godine došla direktiva od uprave da se sve starije kolegice miču sa jutarnje emisije „Dobro jutro Hrvatska“. Ostale su njihove starije muške kolege, ali su kompletnu garnituru zamijenili mladim djevojkama od 30 godina. Stariji voditelji imaju pravo voditi bilo koji tip emisije do kraja života, do penzije, do 70. godine, ali žena ako ima iznad 30-35 godina, šta ona više ima radit u javnom životu kao voditeljica.Živiš na relaciji Beograd - Zagreb, koje su ti glavne razlike između ova dva grada?Beograd je za noć, a Zagreb je za dan. Beograd su ludi izlasci, filmska scena gdje god da kreneš, avantura, divljina, što je sve apsolutno u pozitivnom smislu. Kada si mlad čovek, to je sve što želiš i zato cijela regija hrli u Beograd za noćni provod. Od petka do nedjelje navečer je Beograd jedan od najboljih gradova svijeta. Međutim, meni je Zagreb puno komforniji za familiju, odgoj djece. Daleko je čistiji, mirniji, manji.Da li si nekada imala problem kao Zagrepčanka koja se udala u Beogradu ili kao udata Beograđanka koja sada veći dio vremena živi u Zagrebu?Nikad nisam imala nekakav baš veći problem, ali sam uvijek imala naravno hejterske komentare i to moram priznati najčešće na hrvatskoj strani. U Beogradu, to je jedna divna stvar gdje sam već devet godina, nikad nijedan ružni komentar nisam dobila uživo. Ja i dalje pričam tvrdo zagrebački i ne ide mi srpski akcent, a nikad ni najmanju neprijatnost u bilo kojem krugu nisam imala i to je stvarno divno.Da li ti se čini da se na silu podgreva animozitet i sa jedne i sa druge strane?Politici to i te kako odgovara. Jednostavno mi moramo biti svjesni da moramo biti iznad toga. Njima je idealno.To nije samo karakteristika balkanskih naroda, nego kompletne svjetske politike. Ti moraš uvijek tražiti vanjskog neprijatelja da bi sakrio smeće pod tepih, šta radiš u vlastitoj zemlji. Samo se nadam da smo mi kao narod već sazreli dovoljno da se možemo tome odupreti i ne nasjesti.Da li ti se čini da jesmo?Rata nema već 30 godina i to je valjda neki pokazatelj. Ovdje je to i te kakav uspjeh. Stvarno smo navikli kroz povijest na nebriljantne i netople odnose, te da stvarno moramo već uživati u ovome. Mislim da moramo raditi na tome do te razine da odnosi između Hrvatske i Srbije budu kao između dva prijateljska susjeda. Da se ne gledamo preko granice, preko nišana, nego da se stavimo u isto područje - da nema rominga recimo između Srbije i Hrvatske, kao što nema između Srbije i Makedonije. Zašto je meni skuplja priča sa mojim prijateljima iz Srbije nego sa prijateljima iz Amerike? To je nonsens, to je ludilo i to je čista politika.Mi nismo u stanju napraviti jednu željezničku vezu koja bi ta dva grada povezivala, kojom bi za sat i pol nekim brzim vozom mogao doći iz Zagreba do Beograda. To ne funkcionira i već godinama je degradacija puta između Zagreba i Beograda. Put je prije 50 godina trajao pet sati, a sad traje devet sati. To su sve pokazatelji da odnosi zemalja ne funkcioniraju koliko god mi to jednom godišnje predstavljali. Jednostavno nema jake diplomatske veze i to je nešto što mislim da je ogromna šteta jer smo mi najbliži i mentalitetno i geografski, pričamo identičan jezik.To su zemlje za koje boli me briga da li će to jednom biti ista zemlja ili kako će se to zvati. U doba tehnike i digitalije to stvarno više nije bitno, ali to su zemlje koje u najmanju ruku trebaju biti bliski prijatelji i zajedno surađivati na ekonomskoj i svakoj drugoj razini.
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE