ExtraOrdinary Tuesday: Nema više prodavanja magle
https://podcastrs.sounder.fm/show/extraordinary-tuesday
https://podcastrs.sounder.fm/show/extraordinary-tuesday
Recepcioneri u hotelima meriće temperaturu gostima, svi u hotelu imaju maske, nema bliskih kontakata i dečje igre - tako će izgledati hotelska svakodnevica budući da će hotelijeri u Hrvatskoj morati da...
Oko 300 radnika fabrike "Zastava oružje" danas je prekinulo plaćeno odsustvo na koji su poslati zbog epidemije koronavirusa, nakon što je rukovodstvo pozvalo radnike da se vrate i nastave ograničenu p...
Organizacija Transparentnost Srbija (TS) uputila je inicijativu Ministarstvu finansija i Vladi da objave podatke o pomoći koju su državne institucije dobile od stranih država, međunarodnih organizacija, privrednih subjekata, drugih pravnih lica ili pojedinaca za suprotstavljanje pandemiji korona virusa.TS je u saopštenju navela da bi pri objavljivanju trebalo zaštititi lične podatke onih davalaca koji žele da ostanu anonimni.Ova organizacija je u inicijativi podsetila na dobar primer objavljivanja sličnih podataka u vreme poplava 2014. godine."Nakon što je u javnosti otvoreno ovo pitanje, Vlada Srbije je tada počela da objavljuje i redovno ažurira podatke o primljenim donacijama", navodi se u saopštenju TS.Oni podsećaju da su trenutno na sajtu Ministarstva finansija objavljene instrukcije za uplate donacija za pomoć u borbi protiv COVID-19. U medijima su objavljivane vesti (najčešće kroz izjave zvaničnika) o primljenim donacijama u novcu i robi."Nisu međutim objavljeni sveobuhvatni, pregledni niti dokumentovani izveštaji o primljenim donacijama u novcu i robi, kao ni o distribuciji tih sredstava. Smatramo da bi objavljivanje informacija bilo od izuzetne važnosti, ne samo zbog jačanja poverenja izmedju organa vlasti i gradjana, već pre svega zbog podsticajnog efekta na aktuelne i potencijalne donatore", navodi se u saopštenju.
Vlada Srbije donela je zaključak koji nalaže privremeno zauzeće na zemljištu, koje je u svojini pravnih i fizičkih lica, uz graničnu liniju sa Severnom Makedonijom i Bugarskom. Cilj ove mere je...
Za sada ne postoji rizik da će Vlada Srbije morati da pribegne drastičnoj meri poput privremenog umanjenja penzija da bi nadomestila manjak para u PIO fondu zbog smanjenih uplata doprinosa, piše dana&...
Zemlje u Evropi počinju da postepeno popuštaju sa vanrednim merama protiv širenja koronavirusa. Njima su u skoro svim slučajevima bili obuhvaćeni i frizerski saloni, koji su u nekim zemljama već počeli da obavljaju delatnost, uz drugačiji režim rada i poštovanje mera predostrožnosti.Španski portal The Local piše da su tamošnji frizeri 13. aprila počeli da idu u kućne posete. Frizerski saloni u Danskoj počeli su da rade 20. aprila, zajedno sa salonima lepote i salonima za masažu. Kako piše BBC, čim su detalji o popuštanju vanrednih mera postalo poznati, jedan od najvećih onlajn sistema za zakazivanje šišanja je pao zbog prevelikog broja poseta korisnika. Kako javlja Rojters, švajcarskim frizerima će biti dozvoljeno da otvore radnje od 27. aprila.U Norveškoj će frizerski saloni, kao i saloni za masažu i saloni lepote, delimično početi sa radom od 27. aprila, piše Gardijan.Austrijski frizeri počeće sa radom od 1. maja, a Dojče vele piše da će frizerski saloni u Nemačkoj moći da se otvore najranije 4. maja.O ponovnom otvaranju frizerskih salona počelo je da se govori i u regionu. Kako piše hrvatski Poslovni dnevnik, frizeri u Sloveniji će morati da sa početkom rada sačekaju do 4. maja, kao i kozmetički saloni i druge slične radnje.Kada počnu sa radom, hrvatski frizeri će morati da poštuju posebne mere. Direktor Hrvatskog zavoda za javno zdravlje Krunoslav Capak izjavio je da će u frizerskim salonima morati da se poštuju mere i za frizera i za klijenta, a sprovodiće se i stroga dezinfekcija svih sredstava za rad.Kako prenosi RTVBN, premijer Republike Srpske Radovan Višković rekao je da će, ukoliko epidemija koronavirusa bude pod kontrolom, do popuštanja vanrednih mera doći ranije, ali da će frizerski saloni, kao i ugostitelji, biti "poslednji u nizu ublažavanja mera".Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da će frizeri u Srbiji sa radom početi posle 27. aprila, piše list Danas.
Zbog pandemije koronavirusa izvoz ribe iz Hrvatske potpuno je obustavljen, što domaćim ribarima, slično kao i drugim poljoprivrednicima, pravi velike probleme, javlja HRT.Iako ribarnice u Hrvatskoj rade, izvoz u Italiju je skoro u potpunosti stao. Od izvoza u tu zemlju hrvatski ribari najviše prihoduju, obzirom da je domaća potrošnja ribe u Hrvatskoj nije velika."To su, opet ponavljam, jako male količine ribe jer mi 90 posto ulova šaljemo u Italiju, koja je sad trenutno zatvorena", rekao je za HRT profesionalni ribar iz Šibenika Silvio Vidović.Joško Pedišić iz Koordinacija uzgajivača Hrvatske smatra da je najveći problem to što "Hrvati malo jedu ribu" i da treba raditi na svesti potrošača o kvalitetu hrvatske ribe i novim načinima za plasman domaćim potrošačima.Hrvatski ribari se ne mogu osloniti na plasman u velike prodavnice, zato što lanci supermarketa pretežno prodaju ribu iz uvoza."Apsurdno je da hrvatska ribarska flota u ovakvim situacijama ne zna gde će sa ulovom, a da veliki trgovački centri ili ne prodaju ribu ili u dobrom delu prodaju ribu iz uvoza. To je direktno udarac u leđa hrvatskom ribarskom sektoru", kaže Petar Baranović, vlasnik ribarskog preduzeća iz Šibenika.Dok je Italija blokirana, hrvatski ribari će morati da se preorijentišu se na domaće tržište i kućnu dostavu, za koje ima interesovanja. Za prodaju koriste i društvene mreže."Neki ljudi uzmu i po 3-4 kilograma, neki kilogram. Riba je očišćena, friško smrznuta tako da nemaju straha i to je riba isključivo od naših tribunjskih ribara", rekla je za HRT Nada Gašpić iz ribarske zadruge Tribunj.Ipak, orijentacija na domaće tržište hrvatskim ribarima služi samo kao hitna mera, jer u domaće ribarnice trenutno uspevaju da plasiraju samo četvrtinu robe.
Cene nafte na berzama potonule su na rekordni minimum, a jedna od najvažnijih tipova tog energenta po kojima se određuje cena na svetskim tržištima, takozvana West Texas Intermediate (WTI), je neposre...
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine uradila je rebalans budžeta za ovu godinu, kojim se uvode izmene, realokacije i umanjenja brojnih stavki radi implementacije takozvanog "korona-zakona" za ublažavanje ekonomskih posledica pandemije, prenosi Klix.ba.Rebalansom se predviđa smanjenje plata i naknada troškova zaposlenih u institucijama Federacije za 7,2 odsto (9,4 miliona evra), smanjenje izdataka za nabavku stalnih sredstava za 25,1 odsto (6,7 miliona evra), a smanjena su i sredstva za kapitalne investicije.Oko 76 i po miliona evra iz sredstava za izgradnju putne infrastrukture biće realocirano. Za oko tri miliona evra smanjene su subvencije javnim preduzećima, a privatnim preduzećima za oko dva miliona evra.Smanjeni su i tekući transferi pojedincima, i to za oko 22 miliona evra. Najznačajnija smanjenja odnose se na Zakon o podršci porodici sa decom (oko 10 miliona evra manje), novčanu egzistencijalnu naknadu predviđenu Zakonom o pravima demobilisanih boraca (6,3 miliona evra) i transfer za raseljena lica i povratnike (oko 2,3 miliona evra).Smanjeni su i transferi za invalidnine, za 2.860.220 evra, i za dobitnike ratnih priznanja, za 408.602 evra.Sredstva namenjena političkim strankama i koalicijama smanjena su za oko 920.000 evra, a sredstva za "preduzimanje mera i aktivnosti na unapređenju transparentnosti Vlade FBiH" prepolovljena su na 255.376 evra.Za oko 150 000 evra smanjen je i transfer za nauku od značaja u oblasti kulture, kao i kulturnim udruženjima i organizacijama za podizanje svesti o značaju doniranja organa, u celokupnom iznosu.U Federaciji BiH ove godine se očekuje pad naplate prihoda od poreza na dobit za 21 odsto, doprinosa za PIO od 15,2 odsto, a pad neto prihoda od indirektnih poreza prema projekcijama biće 16,7 odsto. Ukupan pad prihoda od poreza biće oko 251 milion evra.
Zvaničnici Evropske centralne banke (ECB) učestvovali su u razgovorima na visokom nivou u Briselu o stvaranju „loše banke“ za evrozonu, kako bi kreditore oslobodili milijardi evra toksičnih kredita, piše Financial Times.Viši zvaničnici ECB zalažu se za takav korak kako bi se izašlo na kraj sa dugovima zaostalim iz perioda finansijske krize 2008. godine, koji smatraju da bi pandemija koronavirusa mogla pokrenuti novi talas loših kredita, koji bi u kritičnom trenutku zagušio kapacitet banaka za kreditiranje. Evropska komisija oštro se protivi toj ideji i ne želi da odustane od pravila EU, prema kojima se državna pomoć bankama pruža tek nakon procesa rešenja koji primorava deoničare i posednike obveznica da snose gubitke.„ Lekcija iz krize (2008.) je da se samo lošom bankom možete brzo rešiti loših kredita. Ona može biti evropska ili nacionalna. Ali to treba brzo da se desi“, rekao je za Financial Times Janis Sturnaras, guverner Centralne banke Grčke i član upravnog saveta ECB.Grčke banke imaju najviše loših kredita od bilo koje zemlje u evrozoni, a čine do 35 odsto svih kredita. To je nasleđe dužničke krize u periodu od 2010. do 2015. godine, kada je Grčka bila na ivici izlaska iz evrozone. Grčke banke su za četiri godine smanjile loše kredite za oko 40 odsto, pod snažnim pritiskom ECB.Zvaničnici ECB takođe su razgovarali i sa odeljenjem za finansijsku stabilnost i tržišta kapitala Evropske komisije. Visoki zvaničnici EU su se usprotivili predlogu ECB, i tvrde da postoje bolji načini za rešavanje toksičnih kredita, ali nisu govorili o detaljima.Ukupni loši krediti 121 banke evrozone tokom prošle četiri godine skoro su se prepolovili na 3,2 odsto, i sada vrede 506 milijardi evra. Ali grčke, kiparske, portugalske i italijanske banke i dalje imaju udeo loših kredita veći od šest odsto.
Budući srednoškolci i studenti u sledeća dva meseca imaju jedan od najozbiljnijih poslova, da izaberu buduće zanimanje. Kako bi im ta odluka bila što lakša, projekat “Znanjem do posla” omogućio im je da i u uslovima globalne pandemije Covid 19 direktno online komuniciraju sa karijernim savetnicima i predstavnicima zanimanja koja su najtraženija na tržištu rada. Projekat “Znanjem do posla”, partnerski je projekat vlada Švajcarske i Srbije, osmišljen kako bi se stvorili preduslovi za brže zapošljavanje i podizanje zapošljivosti mladih, navodi se u saopštenju Znanjem do posla. “Izbor pravog zanimanja, odnosno izbor prave škole ili fakulteta je jedan od najvažnijih koraka u životu. Mi verujemo da u uslovima globalne pandemije taj izbor nije ništa manje bitan, a da je mladima koji žive uz telefone i kompjutere online komunikacija sasvim prihvatljiva. Zato smo im omogućili da sa stručnjacima porazgovaraju, da čuju iskustva, i ne sumnjamo da će napraviti pravi izbor”, kaže Oliver Štrajt, direktor projekta “Znanjem do posla”.Kako bi suzili izbor zanimanja koja im se čine zanimljivim, projekat “Znanjem do posla” kreirao je i jedinstveni karijerni kviz “Koje ti zanimanje odgovara”. Kviz se sastoji od dva dela koja sagledavaju interesovanja i sposobnosti mladih, a onaj ko prođe kroz ceo kviz na kraju dobija ličnu analizu tj, individualni profil interesovanja. Ova analiza sadrži oblasti rada i zanimanja, koje bi na osnovu odgovora učesnika trebalo da budu prioritet pri izboru zanimanja.“Karijerni kviz interesovanja namenjen je mladima koji još nisu jasno definisali svoja interesovanja i sposobnosti, mladima koji nemaju jasnu sliku o izboru zanimanja, ali i svim mladim osobama koje žele da provere svoja interesovanja i profesionalan izbor”, izjavila je Jelena Stefanović, koordinatorka komponente za karijerno vođenje i savetovanje projekta “Znanjem do posla”.Ovom karijernom kvizu “Koje ti zanimanje odgovara” može da se pristupi preko linka na portalu projekta “Znanjem do posla”, a na raspolaganju zainteresovanima su i karijerni savetnici projekta, koji mogu da odgovore na pitanja oko razumevanja rezultata. Ovi karijerni savetnici iz Kragujevca, Kruševca, Novog Pazara, Pirota i Knjaževca na raspolaganju su svim mladima u Srbiji za pitanja u vezi sa izborom zanimanja, fakulteta i škola, kao i o potrebama poslodavaca. Tokom vanrednog stanja, lokalni karijerni centri će se baviti i organizacijom webinara, individualnog i grupnog karijernog savetovanja, pripremom različitih radionica i video materijala koji će mladima u našoj zemlji omogućiti lakši izbor i razvoj buduće karijere.Projekat “Znanjem do posla” je pripremio dosta sadržaja za mlade, koje plasira putem svojih online kanala i društvenih mreža ili preko aplikacija kojima se veoma lako pristupa sa mobilnog telefona ili računara. Instrukcije za pristupanje sadržajima smo takođe prilagodili i mogu se naći na linku (OVDE), navodi se u saopštenju.
Trgovinski lanci u Srbiji godinama otkupljuju proizvode iz plastenika domaćih proizvođača, a mnogi od njih u uslovima kad su zatvorene pijace traže načine sa ministarstvom poljoprivrede i lokalnim vlastima da povećaju otkup domaćeg povrća U Lidlovoj pijace nalazi se povrće i voće od 35 domaćih dobavljača voća i povrća. Kako ocenjuju u kompaniji, uprkos pandemiji nema izazova u snabdevanju.Sa Ministarstvom poljoprivrede proveravamo na koji način je moguće da u novim okolnostima, prošire otkup iz plastenika iz domaćinstava širom Srbije, navode u Lidlu. Delez Srbija direktno saradjuje sa više od 50 lokalnih dobavljača širom zemlje. Iz ovog lanca poruuju da tradicionalno otkupljuju mlado plasteničko povrće, a sa otkupom počinju od početka sezone domaće proizvodnje. "Sa domaćim proizvođačima imamo dugoročnu saradnju u okviru koje se godinu dana unapred dogovara plasman u našim prodavnicama. Zatvaranje zelenih pijaca dodatno je povećalo potražnju, a u našim prodavnicama prednost se daje uvek domaćim proizvođačima", navode u Delezeu.Ističu da su ograničili uvoz povrća i voća u želji da što više domaćih proizvođača sa juga, ali i drugih krajeva Srbije, u vreme vanrednog stanja plasira svoje proizvode na rafove.Delez smanjio uvoz povrćaDa bi jedan proizvođač postao dobavljač Delezea neophodno je da ispuni kriterijume koji pokazuju sledljivost, socijalnu usaglašenost i bezbednost i kvalitet proizvoda. Osim toga, neophodno je da ima i mogućnost plasmana dovoljnih količina proizvoda, kao i da ispuni logističke standarde. Na pitanje šta su izazovi u dopremanju robe, kažu da za sada izazov vide samo u dozvolama potrebnim da bi se organizovala priprema robe.Aleksandar Janićijević, rukovodilac kategorije voća i povrća u METRO Cash & Carry Srbija, ističe da se opremanje robe i dalje vrši neometano, i roba se kao i do sada, isporučuje na centralnu platformu ili direktno u METRO distributivne centre, po unapred dogovorenoj dinamici.Kompanija je uvek otvorena za saradnju sa lokalnim proizvođačima.Takođe, svim partnerima pružaju mogućnost da plasiraju proizvode i kroz n robne marke METRO Chef i Aro.Prema rečima Janićijevića, Metro dugi niz godina sarađuje sa velikim brojem domaćih proizvođača, kako velikih tako i onih malih, koji distributivnim centrima plasiraju svoje proizvode iz plastenika. Za manje proizvođače je benefit to što mogu da isporučuju svoje proizvode direktno u regionalne distributivne centre i plasiraju proizvode u regionu u kojem im to odgovara, i na taj način smanje logističke troškove.U Univerexport povrće stiže uglavnom iz okoline Novog SadaU Univerexportu kažu za Novu ekonomiju da godinama sarađuju sa domaćim povrtatima, sa nekima duže od decenije, i da povrće na rafove stiže iz vojvođanskih mesta koja se mahom nalaze u blizini Novog Sada, kao što su Gložan, Čelarevo, Kulpin, Begeč, Mol. Kako navode, distributivni centar kompanije i centralni magacin voća i povrća su na obodu Novog Sada, pa se najpre ostvaruju saradnje sa poljoprivrednicima čija imanja su blizu, zbog dnevnih isporuka i eventualnih dopuna tokom dana. Uslov blizine nije nužan, ali je za sveže povrće blizina od velike važnosti zbog svežine. Na primer, paradajz I krastavac se beru ujutru na polju, a već u 12h mogu biti u magacinu odakle odmah kreće isporuka ka radnjama, kažu u ovom domaćem lancu. Srpski seljak spasava BDP u 2020. godini "Mali proizvođači od kojih uzimamo robu najčešće imaju dva problema: kontinuitet I kvalitet – što smo u više navrata uspevali da prevaziđemo pravljenjem otkupnih mesta u samim radnjama ili udruživanjem malih proizvođača", kažu u Univerexportu. Sa druge strane, broj proizvođača koji mogu ispuniti uslove koji su potrebni jednom velikom trgovinskom lancu koji ima preko 150 radnji, nije velik, ali je fokus kompanije vec godinama upravo na saradnji sa domaćim proizvodjačima i gazdinstvima.DIS takođe tradicionalno otkupljuje plasteničke proizvode iz Srbije.Otkup se vrši kako od proizvođača koji se nalaze u širem okruženju kompanije tako i sa teritorije cele Srbije. "Naravno da smo sve učinili da u poslednje vreme, u skladu sa aktuelnom situacijom povećamo otkup ovih proizvoda kako bi između ostalog pomogli i same proizvođače kojima je sužen prostor za plasman", ističu u Disu. Kao kompanija smo u dogovoru sa lokalnom samoupravom (opštine Velika Plana) postigli dogovor da dodatno otkupimo ove proizvode od lokalnih proizvođača. U pitanju su kako trenutni sezonski artikli poput zelene salate, mladog crnog i belog luka tako i ostale vrste povrća. Ista situacija će biti i kada krene sezona i drugih artikala kao što su krompir, paprika...U Disu ističu da za sada nemaju problema u dopremanju.
Vlade Srbije je na današnjoj sednici donela odluku po kojoj će od utorka, 21. aprila, dozvoliti rad većem broju uslužnih delatnosti i zelenih pijaca, nezavisno od toga da li su na otvorenom ...
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) omogućio je restoranima, barovima i ketering objektima obavljanje ugostiteljske delatnosti, pod uslovo da se pridržavaju strogih mera socijalnog distanciranja, koje podrazumevaju zabranu posluživanja hranom ili pićem u samo objektu.U pravilniku HZJZ je propisano da mušterije kupljeno preuzimaju na vratima, prozoru ili neposredno ispred objekta, kao i da se na rad ugostitelja primenjuje obavezan razmak od po dva metra između kupaca.Dodatno, preporučeno je da prilikom plaćanja kupac prvo stavi novac na pult i potom uzme kusur, a da se nakon svakog kupca pult dezinfikuje, ili da se odvoje mesta za plaćanje i preuzimanja porudžbina.Preporučuje se, ukoliko je to moguće, postavljanje panela od pleksiglasa ili drugog materijala koji se mogu dezinfikovati, korišćenje beskontaktnog plaćanja, ili odvajanje ulaza i izlaza iz objekta.Ugostitelji su danas za Hrvatsku radio-televiziju (HRT) ocnili da su se restriktivne mere uvedene zbog pandemije izrazito negativno na njihovo poslovanje, obzirom da su uvedene u periodu kada se organizuju krštenja i venčanja, dva velika izvora prihoda za restorane koji se bave keteringom.
Nemačka će platiti troškove lečenja COVID-19 pacijentima koji su u tu državu pristigli iz ostalih delova Evropske unije, koje će koštati oko 20 miliona evra, prenosi portal Politico.Od početka zdravstvene krize, Nemačka je primila oko 200 najkritičnijih slučajeva zaraženih koronavirusom, najčešće iz Italije, Francuske i Holandije, čiji su bolnički kapaciteti bili popunjeni.Ministar zdravlja Nemačke Jens Špan je tom prilikom kazao da je ta država voljna da prihvati još pacijenata, kojima će lečenje takođe biti namireno, kao i da će te troškove plaćati barem do kraja septembra.Nemačka je država koja na kontinentu ima najveće kapacitete za pružanje intenzivne nege, do danas je registrovala preko 141.600 obolelih od koronavirusa i 4.404 smrtnih slučajeva.
Informacioni sistem COVID-19 namenjen obradi ličnih podataka građana u vezi sa pandemijom, bio je osam dana (od 9. do 17. aprila) izložen neovlašćenom pristupu na veb stranici do koje se moglo doći gugl pretragom, saopštila je Share fondacija.Sistem uspostavljen na osnovu odluke Vlade Srbije, namenjen je unosu, analizi i čuvanju podataka o svim građanima koji su testirani, oboleli i preminuli, kao i o građanima kojima je izrečena mera obavezne samoizolacije ili su upućeni u neku od privremenih bolnica, sa podacima o lokaciji.Kako se navodi, pretragom na guglu po ključnim rečima, istraživači SHARE Fondacije došli su do stranice jedne zdravstvene ustanove na kojoj su se nalazili podaci za pristup sistemu, korisničko ime i lozinka.SHARE Fondacija je o incidentu obavestila nadležne organe koji su pristup odmah onemogućili. Pozivamo nadležne da bez odlaganja podvrgnu sistem temeljnoj proveri bezbednosti, budući da je reč o osetljivim podacima građana.
U poslednjih nekoliko godina Srbiju svako malo izbacuju iz neke od prestižnih evropskih asocijacija ili stavljaju pod pojačani nadzor zbog nepoštovanja pravila i standarda. Beogradski maraton je 2018....
Vlade nekoliko evropskih država donele su odluku o tome da postepeno počne da ublažavanje mera karantina zbog pandemije virusa Kovid-19. Među njima su Danska, Norveška, Nemačka, Austrija, Češka Republika, Španija, Iran i Hrvatska. Neke zemlje pak su počele da ga pooštravaju (Japan, Singapur).Danska Vlada je već u sredu odlučila da se ponovo otvori predškolske ustanove i škole za decu do 11. godina. U Norveškoj škole počinju sa radom 20. aprila. U Austriji se otvaraju manje radnje i parkovi.U Nemačkoj radnje veličine do 800 m2, a u Češkoj Republici zanatlijske radnje i prodavnice automobila. Španija je dozvoilia da se na radna mesta vrate građevinski radnici, dok je Norveška omogućila to i uslugama u kojima se podrazumeva kontakt 1-na-1 (npr. frizerske radnje). U Hrvatskoj su još pre desetak dana otvorene zelene pijace. Manje radnje se otvaraju i u Iranu, ali teretane, restorani, šoping molovi i bazari ostaju zatvoreni. U ovim državama stopa novih dnevnih slučajeva je opadajuća ili veoma niska. Među najnižim je u Norveškoj (1.306 zaraženih/30 preminulih na milion stanovnika). Osim toga, u Norveškoj su istraživanjem utvrdili da je stopa širenja zaraze pala (1 inficirani može da zarazi 0,7 neinficiranih).U Sjedinjenim državama građani nekih federalnih jedinica (Teksas, Minesota, Virdžinija, Mičigen itd) protestvuju i zahtevaju da se karatin ukine. Njih je podržao predsednik Tramp, iako je na početku govorio da nema ovlašćenja kojima federalnim jedinicama može da nametne karantin. SAD je trenutno jena od najnajzaraženijih zemalja na svetu (2.309 zaraženih/123 preminulih na milion stanovnika).Sistem mekšeg (savetodavanog) karantina do sada je dao različite rezultate. U Južnoj Koreji i Švedskoj nikada nije uvođen karantin. U prvom slučaju rezultati su bili dobri (208 ukupno zaraženih/5 preminulih na milion stanovnika), u drugom je broj zaraženih i preminulih daleko veći (1.424/152).Neke zemlje, koja su od početka držale blage oblike karantina (Japan, Singapur), pooštrili su ga prošle nedelje zbog pojave novog talasa širenja zaraze, iako obe zemlje imaju relativno mali broj preminulih (2 na milion stanovnika).Izvor:
Iako situacija liči na neplaniranu epizodu serije “Black Mirror”, koja kroz distopijske scenarije preispituje moderno društvo, ukazujuću na moguće posledice korišćenja novih tehnologija, veliko je pitanje šta bismo svi sada radili kada bi nam se ispraznili ekrani i ostali zauvek crni? Da li bi nas progutala crna rupa ili bismo našli način da napunimo sopstvene baterije? Ne znamo, jer se nije desilo.Ne brinite, ovaj tekst ne sadrži okidače za paniku. Mada, nikada nije bilo teže praviti se lud i zatvarati oči pred događajem koji toliko bode samo tkivo planete, a čini se da niko od nas nije imun na količinu razarajućih informacija o tome kako da zaštiti sebe, svoje voljene, ali i one koje ne voli. Da li smo u stanju sve to da obradimo? Jedini izvestan odgovor u ovoj situaciji je “ne”. Recimo, u mnogo manje globalno katastrofičnim situacijama, a to u ovom trenutku predstavlja i sapoštavanje lekara da imamo neku doživotnu bolest, čovek od stanja šoka upamti jako mali procenat informacija. U pitanju je lična trauma od čijeg zveketanja jednostavno ne možemo za dan da obradimo šta sve treba preduzeti i na koji način se naš život bespovratno menja. Dan po dan, kao oporavak nakon velikog šoka, pokušavamo da se prilagodimo novom životu i tada dolazi do čuvenog fenomena “pregovaranja sa realnošću”. Pitamo se kako da novonastalu situaciju integrišemo kao gubitak. U ovoj situaciju kojoj svakodnevno svedočimo nema mesta za pregovaranje. Nema sekunde mira, nepažnje ili opuštanja, a dobro poznata činjenica je da nam strah svima nagriza imunitet. Svaka nova sekunda predstavlja šok i potencijalnu pretnju. Kao neka spolja nametnuta prisilna misao koju moramo da promišljamo u nedogled, a nismo tražili. Prosto rečeno, kao velika kolektivna trauma kojoj se ne vidi kraj, a čije posledice već osećamo.Postoji sijaset psiholoških istraživanja u kojima se na razne načine testira koliko smo racionalni dok donosimo oduke. U jednom od njih, ljudima su zadavani standardzovani testovi inteligencije, a kada bi njega završili, postavljani su u “poker” situacije: donošenje rizičnih odluka kao što su klađenje, igre na sreću, simulacije igrica sa haotičnim situacijama. Na koji izlaz se zaleteti ako te iza njega čeka još jedan, veći rizik? Zvuči zanimljivo kada je u pitanju virtuelna situacija poput video igrice jer rizik nije realan. Možemo da iskusimo i najtragični scenario, kažemo “ups” i vratimo se na početak. Zaključak većine istraživanja je da u ekperimentalnim uslovima inteligencija nije u korelaciji sa načinom na koji donosimo odluke, posebno ne u visoko rizičnim situacijama. Za to su ipak često odgovornije crte ličnosti: ono čime se rukovodimo bez obzira na to koliko smo logički pametni. Na ogromnu žalost, sada kao da uživo gledamo ovaj primer, u kome ljudi ulaze u rizik koji preti da naruši ceo sistem. Međutim, retkima od nas je na vreme rečeno u kojoj sumanutoj dozi rizika se nalazimo. Toliko malo vremena je prošlo od prve pretnje do katastrofe. Nikome šok ne dođe najavljen, ali ovo je kao ogromna lavina koja preti da će izbiti odasvuda. Prži našu sposobnost da rasuđujemo, a odnosi i razum i živote. Imamo informaciju u lice, ali ne znamo šta da uradimo sa tolikom količinom informacija. Da li smo zaista sposobni da se informišemo? Ne znamo, jer je kolektivna pamet trenutno u kuršlusu. Kolektivna neuralna mreža svih naših mozgova ne može sve ovo odjednom da podnese. Ni količinu, ni tragičnost, ni intenzitet. Deluje kao da trenutno živimo u informacionom ratu: naznaka naizgled nije bilo, niti sukobljenih strana, žrtava je mnogo, a ne možemo prstom da identifikujemo napadača. Infomacija je istovremeno oružje koje ubija i oruđe kojim se borimo za opstanak. Od kada je interneta, nikada nije bilo teže smanjiti žarišta iz kojih nadolazi sledeći napad. Sa istog izvora dolazi nam informacija koja je istovremeno oružje i spas. Ako je dovoljno mirno obradimo, znaćemo kako da je primenimo. Ako nam stvori dodatni šum, samo nam je učinila kontrauslugu i otrovala nas. Imamo potrebu da nađemo krivca za sve što se dešava i svađamo se. Iako je ulaženje u konflikt u normalnim uslovima zdrava stvar za rast međuljudskih odnosa, sada smo primorani da ne reagujemo. Mada, moramo priznati da se ponekad graniči sa onom starom pričom da kada nas ajkula napadne, treba da se pravimo mrtvi. Ono što sada predstavlja pretnju nije morska neman, već jedva, uslovno rečeno, telesno: telo virusa stalno preti da napadne, a mi nemamo na koga drugog da vičemo osim na bližnje, televizor i internet portale. To je ono što u ovoj situaciji kolateralno zanemarujemo, činjenicu da i bez kontakta možemo da budemo pažljivi jedni prema drugima. Ni za svađe koje se događaju u ovo doba niko nije kriv. Retko ko je sačuvao parče bistre glave da može da misli o tome da se zapravo međusobno ubijamo oružjem ovog rata - informacijom. Naravno da na internetu možemo da pronađemo i zvanične instrukcije, statistike za pojedine gradove i da na neki način razumemo dinamiku situacije, ali dok se to desi, svi u glavi već motamo neke polu-zasnovane i neproverene vesti. Sa istog izvora nam dolaze i lek ii katastrofa i to je ono što ovu situaciju čini dodatno komplikovanom.Kažu da se na filozofiju najviše valja oslanjati u kriznim periodima, jer tada iz realnosti ne možemo da naučimo ništa što će nam dati smisao. Francuski filozof Žan Bodrijar u svojoj teoriji simulacije pominje i termin “cool screens” (hladne ekrane) koji nas okružuju i opisuje ih kao hiper-realni svet, neposredni svet koji iza sebe nema čoveka, već je poruka sama po sebi i prenosilac. U duhu pandemije, sada zaraza predstavlja nešto što direktno u ovoj hiper-umreženosti u kojoj se nalazimo preti da nas ugrozi, gotovo bez posrednika. Situaciju dodatno otežava činjenica što vesti koje izlaze iz ekrana predstavljaju oružje za rat. Pod ovim ne mislimo na medijsku manipulaciju, već nužnost trenutaka odmora da bi se borba nastavila. Za civilne ratove se makar obučavalo, pa su vojnici znali kako da iskoriste odmor u rovu između dva napada. Ovoj pandemiji, (pandemonijumu, ratu ili kako ga već zvali) koji ubija i fizička tela i kapacitet za promišljanje, potrebna je “infodemia”. Kovanica koja se odnosi na preplavljenost medija nepouzdanim informacijama i pojačanoj potrebi za njihovom proverom. U ovom trenutku, nešto najpribližnije istini mogu doneti samo iskusni naučnici i naučni novinari. Oni su nevidljivi prvi front zaštite od lažnih informacija koji u ovom misaonom eksperimentu mogu da spreče pojavu dodatne atmosfere panike. Osim što se negativne misli obistinjuju oko nas, sve ima jedan veliki mehanizam paničnog napada. Razika je u tome što u paničnim stanjima uglavnom pretnja nije realna, a strah je iracionalan. Sada pretnja postoji, ali je gotovo nevidljiva, jer je sve što dodirnemo predstavlja razlog za strah. Međutim, da li smo spremni da razdvojimo rušilački i konstruktivni deo informacije? Nemamo odgovor. Iako situacija liči na neplaniranu epizodu serije “Black Mirror”, koja kroz distopijske scenarije preispituje moderno društvo, ukazujuću na moguće posledice korišćenja novih tehnologija, veliko je pitanje šta bismo svi sada radili kada bi nam se ispraznili ekrani i ostali zauvek crni? Da li bi nas progutala crna rupa ili bismo našli način da napunimo sopstvene baterije? Ne znamo, jer se nije desilo.Kako ovo krizno stanje kojem ne znamo kraj utiče na bilo koju profesiju? Ništa ne znamo. Znamo samo da struktura kakva je postojala očigledno puca, a pozitivne stvari koje uviđamo iz ptičije perspektive su manja zagađenost vazduha, povratak životinja u prirodu i porast pretraživanja reči “smešno” u sred priče koja nema dašak nade za komičnim delom. Na psihološkom planu dešava nam se možda i najizazovnija stvar u novijoj istoriji: krajnja prisiljenost da pronađemo kapacitet da budemo sami. Autor knjige “Kapacitet da se bude sam”, Donald Vinikot, pretpostavlja da se upravo iz nemanja kapaciteta čoveka da bude sam dešavaju nasilje, autodestruktivna ponašanja i manjak kreativnosti. Ko ume da bude sam, ume da uvidi lepotu svojih napuklih delova i uzme taj dar sa sobom. Međutim, ne smemo se sada ljutiti na sve one koji to sada ne mogu, nisu krivi nizašta. Možemo samo da se pomolimo da će upravo stvaralački načini da preguramo ovo, zajedno, baš kakvi smo na društvenim mrežama, uspeti da umanje destruktivne porive koji su više nego očigledni. Kada imamo kapacitet da se šalimo na ovu temu, a da ne osećamo krivicu zbog nedužno stradalih, pomislim: ma ovo se možda desilo zbog Instagram Live-a i potrebe ljudi da se što življe čuju, van fotošopiranih slika koje projektuju iluziju da je sve dobro. Sada nas za to ne može prevariti ni najspretniji influenser.Dok ovaj tekst ode u štampu, mi ne znamo šta će se dogoditi. Jednostavno, ne znamo. Stvari se menjaju u sekundi, a naš mozak ne može za sekund ništa da procesuira osim katastrofičnih scenarija koji se zaista događaju. Ne možemo silovati svest, a deluje da nam se osim ljudskih gubitaka dešava da sami sebe silujemo informacijama koje nas dodatno narušavaju. Možemo se samo nadati starim mudrostima, koje u običnim sitruacijama deluju trivijalno, da “posle kiše uvek dođe sunce”. Nijedna tragedija nije trajala večno, ali je uvek ostavila veliku društvenu traumu. Do tada, jedino što imamo je da pronađemo načine da ostanemo pribrani, nađemo kreativnost u izolaciji i završimo poslove sa sobom koje je sigurno svako od nas u brzini propustio. Sada smo primorani da imamo više vremena nego ranije, a to isto vreme jede jeziva neizvestnost. Jedna od stvari koje moramo da naučimo u životu je da trpimo neizvesnost, ali nikome takva lekcija ne pada prijatno i lako. Ono što je sigurno je da je su nam glave kao zapete puške i da u stanju stalnog opreza nismo u stanju da mislimo. Ne preostaje nam ništa nego da se branimo tišinom. Disanjem. Ne ćutanjem, već jedinom stvari koja je u ovoj situaciji skuplja od mira, a to je tišina, koju moramo sebi da priuštimo da bismo, ako ništa drugo, odmorili mozak za naredni nalet informacija koje treba da podnesemo. Na kraju krajeva, možda je nabolje vreme da jedni drugima priznamo koliko nas ovo uznemirava i da je pandemija bila samo incijalna kapisla da shvatimo kako smo davno pre svega ovoga načisto prolupali. Dušan Jurić
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE