Srbija

Samo za pola godine broj medija u Srbiji veći za 140

U Srbiji se u prvih šest meseci ove godine povećao broj medija za 5,7 odsto. Među njima je najveći broj novoregistrovanih samostalnih elektronskih izdanja internet portala, čak 128, kao i uređivački oblikovanih internet stranica (ukupno devet),  podaci su koje je objavila Agencija za privredne registre, navodi NUNS. Ukupno, registrovano je 2.608 medija u različitim formama. Po godinama, 2018. je bilo registrovano 2.146, taj broj je 2019. narastao na 2.334, prošle godine je dostigao 2.468 a ove je uvećan za ukupno 140 medija.Tviter označio RTS, Tanjug, Kurir, Politiku kao medije koji sarađuju sa državom Tako su dnevne i periodične novine dostigle broj od 941 izdanja, radio program emituje 335 stanica a televizijski 243.  Broj novih uređivački oblikovanih internet stranica je devet. U okviru samostalnih elektronskih izdanja, ima 850 internet portala i 89 uređivački oblikovanih internet stranica.Servis novinske agencije pruža 27 medijskih kuća, dok su u kategoriju "ostalih" i "nedefinisanih" svrstane 123 firme.

Srbija

Er Srbija zakupila još jedan Boing

Avio-kompanija Er Srbija uzela je u zakup, drugi po redu, avion Boing 737-700 od češkog prevoznika Smartvings (Smartwings).  Er Srbija i Smartvigs zaključli su "ACMI" ugovor o zakupu na bazi "wet lease", što znači da će češki avio-prevoznik obezbediti avion, posadu, održavanje i osiguranje.  Za sada je predviđeno da obavlja letove bar do kraja meseca. Er Srbija otplatila zajam od 63 milona firmi EA Partners Avion star 18 godina pridružio se floti prošlog petka i od tada je raspoređen na čarter letovima od Beograda do Rodosa, Antalije, Hanje, kao i do redovnih destinacija kao što su Tirana Dizeledorf, Istanbul i Frankfurt.Kako će Er Srbija platiti svoje dugove U zakupu Er Srbije na bazi "wet lease" od juna je još jedan avion Boing 737-700 kompanije Smartvings. Ovaj avion je prvenstveno korišćen za čarter letove, ali i određen broj letova do Albanijie, Italije, Nemačke i Crne Gore. Ugovor o zakupu između Er Srbije i češkog avio-prevoznika traje do 26. septembra.  

Srbija

Od sutra javni uvid u plan šinskih sistema u Beogradu

Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove oglasio je javni uvid u Nacrt plana generalne regulacije šinskih sistema u Beogradu sa elementima detaljne razrade za I fazu prve linije metro sistema.Javni uvid će se održati od 24. avgusta do 24. septembra svakog radnog dana od 9 do 18 časova u u zgradi Gradske uprave grada Beograd (Ulica 27. marta). Izgradnja beogradskog metroa koštaće oko šest milijardi evra Кomisija za planove Skupštine grada Beograda je na sednici 29. jula utvrdila Nacrt plana generalne regulacije šinskih sistema u Beogradu sa elementima detaljne razrade za I fazu prve linije metro sistema sa Izveštajem o strateškoj proceni uticaja planiranih namena na životnu sredinu. Tokom trajanja javnog uvoda Nacrt plana će biti izložen i na sajtu Grada Beograda.Prva linija metroa će zaobići i Prokop i Klinički centar Javna sednica Кomisije za planove Skupštine grada Beograda planirana je za 12. oktobar. 

Srbija

Suvlasnik Bus Plusa i Telekom prave platformu za konsultacije lekara i pacijenata

Ministarstvo zdravlja je posao nabavke softverskog rešenja za telefonske konsultacije lekara i pacijenata (telemedicinu) dodelilo firmama Procescom i Telekom Srbija čija je zajednička ponuda bila jedina u okviru ove javne nabavke, navodi se u odluci o dodeli ugovora.Za kupovinu softverskog rešenja Procescom i Telekom će dobiti 12 miliona dinara (102 hiljade evra).Procescom je u vlasništvu Vojislava Krstića, Ivana Bukelića i Save Terzića.Procescom i Terzić su suvlasnici kompanije Kentkart Southeast Europe koja upravlja beogradskim sistemom naplate karata u javnom gradskom prevozu Bus Plus.Kentkart Southeast Europe je u većinskom vlasništvu Kentkart Global Elektronik Anonim Sikreti iz Turske, dok Procescom učestvuje sa 21 odsto, a Sava Terzić sa 24 odsto vlasništva.Procescom će biti zadužen za veći deo posla izrade softverskog rešenja za telemedicinu i njegov posao će se odnositi na samu izradu softvera, koje, između ostalog, treba da podržava unošeneje brojeva zdravstvenih ustanova, pametno usmeravanje poziva, snimanje poziva i podržava  istovremenih poziva.Takođe, ova kompanija je zadužena za instalaciju i integraciju softvera, kao i uslugu tehničke podrške radnim danima u periodbuu 7-21 časova.Telekomov deo posla obuhvata obezbeđivanje serverske infrastrukture, uređaja za skladištenje podataka, dnevnog bekapa, potpuno redundantne mrežne infrastrukture i omogućavaje istovremenih poziva.U cenu od 12 miliona dinara uračunato je i održavanje u garantnom roku od 12 meseci, kako se navodi u konkursnoj dokumentaciji.Međutim i nakon ovog roka moguće je da će Procescom i Telekom dobiti dodatne poslove jer se u okviru odluke o dodeli ugovora napominje da je moguća dalja nadogradnja sistema, na zahtev Ministarstva zdravlja.Podsetimo, Ministarstvo zdravlja je 4. avgusta raspisalo javnu nabavku softverskog rešenje za telemedecinu koje treba da omogući da građani zdravstvene usluge dobiju i putem informacionih i telekomunikacionih tehnologija.Glavni ciljevi su rasterećenje domova zdravlja, ušteda vremena pacijenta, omogućavanje pristupa zdravstvenim uslugama pacijentima koji nisu u mogućnosti da fizički dođu i da podsticanje zdravstvenih radnika i pacijenta da koriste nove tehnologije i platformu eZdravlje, navodi se u tehničkoj dokumentaciji u okviru javne nabavke.Rešenje treba da podržava i mogućnost integracije sa servisima eUprave. 

Lifestyle

Šta je Andrić radio uoči Drugog svetskog rata kao ambasador u Nemačkoj

O Ivi Andriću se najčešće samo u (opširnijim) biografijama pominje i objašnjava da je u zlo doba, pred sam Drugi rat, bio ambasador Kraljevine Jugoslavije u Nemačkoj. Pred veličanstvenim književnim delom u senci je ta njegova profesija i očito je prepuštena usko istorijskoj struci.O borskom rudniku, pak, ističu se „prijatni“ podaci, pa se kao predratni vlasnici pominju Belgijanci, tu je i osnivač Vajfert. Pominju se i Nemci kao njegovi eksploatatori i uz pomoć ratnih zarobljenika, tokom rata. Ali se nema jasno u vidu da su oni bili njegovi vlasnici i neposredno pred rat. (A da su se uzajamni privredno-obligacioni odnosi u vezi sa bakrom odvijali i tokom ratne katastrofe između raznih privrednika zaraćenih zemalja.).I sad „hvatamo“ dva telegrama poslanika (ambasadora) Andrića iz leta 1940. iz kojih se može em uočiti veličina nastupajućeg problema sa nemačkim Borom, em – još više znanja velikog pisca koja mu dozvoljavaju da kao ambasador sam vodi teške pregovore, pa čak i savetuje vladu u Beogradu kako da postupi. A, što je najvažnije, ona će tako u ovom slučaju i postupati – dok može.U prvom kraćem telegramu koji je datiran sa 27. jul 1940. u 22 h, naslovljen lično za ministra inostranih dela, a primljen je  u Beogradu sutra ujutro u 8h, Andrić ga upoznaje da mu je „danas Nojhauzen (Franc, budući ’privredni diktator’ za Srbiju – prim B. A.) saopštio da je u Mosu, sedištu Društva Bor postavljen za nemačkog komesara predsednik tamošnje nemačke trgovinske komore Kunce, a da je ovaj postavio u Beogradu, za komesara u Boru, Nojhauzena. Time, kaže otpada potreba postavljanja našeg komesara.“Ovu stvar Andrić procenjuje kao izvor većih  pravnih teškoća u pregovorima koje očekuje da završi sredinom iduće nedelje, ali „nam“, kaže „olakšava odnos prema Italiji, jer Nemci dosad nisu hteli da uvaže nikakve italijanske zahteve o liferovanju bakra“.U isto vreme, na istu adresu Andrić šalje još jednu dužu i sadržajniju depešu. Iza nje stoji njegova visoka ekonomska, pravna i politička „potkovanost“, ali se jasno vidi borba sa ucenama. Kaže najpre da su „u poslednjem trenutku i nezavisno od moga predloga Nemci pokrenuli  pitanje našeg privrednog stava prema neprijateljskim državama. Iako im je ukazano da je ovo pretežno politička stvar, da se kosi sa našom neutralnošću i da nas dovodi u težak položaj  naročito prema Engleskoj, insistiraju da se donje primi.“Uz napomenu da Nemci smatraju da Jugoslaviji čine uslugu što sve ovo pokreću na privrednom (a, valjda ne na političkom planu) Andrić  prenosi šta je to „donje“ što je izričito ugovorio sa Nemcima! „Vaš odgovor bi imao da sadrži:Prvo, da jugoslovenska vlada načelno pristaje da se sa naše strane više neodložno neće liferovati državama koje su  sa Nemačkom zaraćene što bi moglo povećati vojnu ili privrednu snagu ovih.Drugo, izuzimaju se međutim one naše liferacije za koje dobijamo u naknadu važne sirovine ili pristanak za propust našeg uvoza kroz blokadu.Treće, no o ovakvim liferacijama žele da se sa njima prethodno sporazumemo.“Andrić, na čijem kraju telegrama ima i potpis „Pilja“ (nema objašnjenja da li mu je to šifrovano ime) pojašnjava predlog da je drugom tačkom ublažena važnost prve, ali se trećom i „dopušten izvoz stavlja ubuduće nemačkoj kontroli, odnosno vezuje se za njihov pristanak.“„Pilja“ komentariše i razloge za ovakve nemačke ucene koje su, znamo, već iduće godine u proleće kulminirale sve većim pristancima, pa i potpisivanjem pakta kratkog trajanja i početkom rata. On kaže da je ovo povećanje zahteva i potpuno promenjena atmosfera  „motivisana većim delom vestima o aktiviranju engleske politike na Balkanu“. I zaključuje: „Naša privredna sloboda želi se potpuno vezati ili bar ograničiti, a službene ličnosti nas otvoreno pozivaju da stanemo uz njih. Izjavljuju nam da bi potpis (potpisivanje?) ovakvog pisma mogao umiriti merodavne u Nemačkoj.“Mihajlo Konstantinović, ministar u Vladi Cvetković-Maček u čijoj se zaostavštini (i u knjizi „Politika sporazuma“) nalazi ovaj telegram, u svom notesu, pisano rukom odgovara na pismo ministra inostranih poslova koji je zatražio „pomoć“ povodom Andrićevih telegrama i savetuje mu da se za sada  treba „ograničiti na ono što smo mi preduzeli u pogledu eksploat. i bez. Bora.“ 

Lifestyle

Htela da izbegne dosadne obroke, pa postala food blogerka

Kada nam je Dunja Perković, autorka food bloga "Šta će Boki da jede" rekla kako je krenula da kuva i istražuje supermarkete, poverovali smo joj. Jer, većina nas pomisli ujutru prvo "šta danas da jedem?"."Ako nemate rutinu, onda to ume da bude naporno", kaže Dunja Perković. Završila je filozofiju, ali, kako kaže, malo samo filozofira i to u kuhinji. Recepte za lake i ne previše skupe obroke deli na svom instagramu već nekoliko godina."Kuvanjem sam počela intenzivno da se bavim kada sam počela da živim sama. Mada, i kod babE i dede na selu interesovala me je kuhinja i bašta, učim od kad znam za sebe. Samo, to se sada zove organska hrana. Odlučila sam da svoja znanja podelim na food blogu i tako je sve počelo", objašnjava Dunja.Saveta ima mnogo, a nas je zanimalo kako da odaberemo slatko voće za letnje osveženje. Pogledajte još jednu epizodu "Biznis storija".

Srbija Moja prva plata

Raspisan javni poziv za program „Moja prva plata“

Nacionalna služba za zapošljavanje raspisala je Javni poziv za realizaciju programa "Moja prva plata". Planirano je da se u program  uključi do 10.000 mladih sa srednjim i visokim obrazovanjem, do navršenih 30 godina života, koji nemaju radno iskustvo, odnosno imaju najviše do 6 meseci radnog iskustva na poslovima u okviru nivoa obrazovanja sa kojim konkurišu.Takođe je potrebno da se mladi nalaze na evidenciji nezaposlenih Nacionalne službe za zapošljavanje u trenutku zaključivanja Ugovora o realizaciji programaMoja prva plata ne sme da bude džeparac Tokom trajanja programa Nacionalna služba za zapošljavanje isplaćuje novčanu naknadu u iznosu od 22.000 dinara mladima sa srednjim obrazovanjem, odnosno 26.000 dinara mladima sa visokim obrazovanjem, na mesečnom nivou, i uplaćuje doprinos za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, za mlade uključene u ovaj program.Prva faza realizacije programa  namenjena je  isključivo poslodavcima, koji se u periodu od 20.08.2021. do 20.09.2021. godine mogu prijaviti na sajtu www.mojaprvaplata.gov.rs.Druga faza realizacije programa je namenjena nezaposlenim licima, koji će se u periodu od 01.10.2021. do 31.10.2021. godine prijavljivati na sajtu www.mojaprvaplata.gov.rs.Treća faza realizacije programa je izbor kandidata od strane poslodavaca.Kako navodi NZS, poslodavci imaju mogućnost da vrše proces selekcije prijavljenih kandidata od početka prijave kandidata."Moja prva plata" ne ulazi u srž problema sa kojima se suočavaju mladi Povezivanje (konačan izbor) kandidata će se vršiti:- za poslodavce iz privatnog sektora u periodu od 1. novembra do 15. novembra 2021. godine,- za poslodavci iz javnog sektora u periodu od 16. novembra  do 30. novembra 2021. godine.U roku od 15 dana od dana završetka izbora kandidata formiraće se konačne liste poslodavaca sa izabranim kandidatima i biće dostupne na sajtu www.mojaprvaplata.gov.rs.Četvrta faza realizacije programa je potpisivanje trojnog ugovora između Nacionalne službe za zapošljavanje, poslodavca i izabranog kandidata i početak sprovođenja programa, u roku od 15 dana od dana formiranja konačne liste poslodavaca sa izabranim kandidatima.Program će se sprovoditi kod poslodavca  u trajanju od 9 meseci i  realizuje se  bez zasnivanja radnog odnosa. Program se  odnosi  na privatni i javni sektor. Prioritet za uključivanje u program imaju poslodavci iz privatnog sektora, a naročito poslodavci iz devastiranih područja, navodi NZS.

Svet

Masterkard više neće imati kartice sa magnetnom trakom

Američka multinacionalna korporacija Masterkard najavila je da će obustaviti izdavanje kartica sa magnetnom trakom, javio je BBC. Banke u mnogim krajevima sveta, uključujući i Evropu, biće u mogućnosti da izdaju kartice bez trake već od 2024. godine.Do 2033. godine, kako se navodi, nijedna od Masterkardovih debitnih ili kreditnih kartica neće imati magnetnu traku.Velika Britanija je već 2006. prešla na kartično plaćanje uz pomoć čipa i PIN-a, koje je u širokoj upotrebi i širom ostatka Evrope. Međutim, u Sjedinjenim Američkim Državama još se koriste magnetne trake.U Masterkardu kažu da kartice sa čipom kao i nove biometrijske kartice koje koriste otiske prstiju nude veću sigurnost.KARTICE NEĆE BITI UKINUTEKEŠOM PLAĆA TEK SVAKI PETI STANOVNIK SRBIJEPLAĆAJTE ONLAJN KOD DOMAĆIH TRGOVACA Magnetna traka razvijena je šezdesetih godina prošlog veka u okviru projekta kompanije IBM koja je radila legitimacije za osoblje američke obaveštajne agencije CIA.Pandemija je, kako kažu u Masterkardu, donela pomamu za različitim načinima plaćanja, pa je beskontaktno plaćanje karticom ili telefonom veće za preko milijardu transakcija u prvom tromesečju 2021. u odnosu na isto razdoblje 2020. godine.Kompanije očigledno nastoje da dodatno razviju biometrijske sisteme plaćanja, pa usavršavaju plaćanje pomoću prepoznavanja lica, kao i skenere za dlanove.Jelena Ristić, direktorka MasterCard za tržišta Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine izjavila je početkom godine za Novu ekonomiju da je 24 odsto građana Srbije van finansijskih tokova, kao i da nema karticu. Ipak, tada je navela i da je pandemija značajno uticala da se stanje u toj oblasti popravi."Rezultati istraživanja i tržišnih analiza pokazuju da je podstaknuto ograničenjima koje je nametnula pandemija, e-commerce tržište SAD otišlo dve, a e-commerce tržište Srbije čak pet godina unapred kao posledica trenutnih okolnosti", rekla je tada Ristić za štampano izdanje Nove ekonomije.

Srbija

Mali parking, a veliki problem

Novoj ekonomiji javio se čitalac Milorad Rančić, privrednik iz Inđije, inače predstavnik Udruženja za zaštitu potrošača Prosperitet iz novog Sada. Požalio se kako ne može da registruje automobil, zbog duga parking servisu u iznosu od 60.000 dinara.Rančić objašnjava kako mu je registracija automobila nedavno istekla. Kada je otišao da registruje auto, sačekalo ga je neprijatno objašnjenje: vozilo ne može da registruje dok ne plati kaznu za parkiranje koja mu je napisana u Nišu.Rečeno mu je da nije izmirio obavezu prema niškom Parking servisu, koji mu je napisao kaznu još 2018. godine. Protiv njega je pred sudom pokrenut postupak, a parking servis je kao dokaz priložio fotografiju vozila koje kako je navedeno, pripada Rančiću.Sagovornik Nove ekonomije tvrdi da tada nije ni bio Nišu, kao i da pre suđenja nije dobio fakturu ili obaveštenje o kazni koja mu je napisna.„Na zadnjem suđenju, rekao sam da ostajem pri iskazu da nisam parkirao. Sudiji sam rekao da tog dana i u to vreme koje je nazanečno na fotografiji, ja nisam bio na tom mestu, nego sam bio na Mesecu. Na pitanje sudije da obajsnim kako je to moguće, odgovorio sam da ću joj kao dokaz doneti verodostojnu ispravu na memorandumu moje firme, sve potpisano i overeno pečatom i fotografiju na kojoj ćete videti da sam parkirao na mesecu“.Rančić kaže da je to rekao s namerom da se našali, ali i da pokaže kako digitalna fotografija ne može da bude validan dokaz na sudu jer lako može da se montira.„Ja sam (na forografiji) na registarskoj tablici od nule napravio jedinicu. Pet minuta mi je bilo potrebno“, dodaje Rančić.On podseća da po Ustavu fizička lica i njihova imovina mogu da budu fotografisani samo po nalogu suda ili tužioca.„Niko nema pravo da slika moj auto. Sa kojom namerom? Da li će sutra da mi podmetne bombu, to ja kao vlasnik vozila postavljam sebi pitanje. Znači, može da me slika samo ako ima odobrenje nadležnog organa“, navodi sagovornik Nove ekonomije.Sudska praksa takođe potvrđuje da se slučajevi poput njegovog odbacuju zbog nedostatka verodostojnih dokaza, navodi Rančić.„To što oni podnose sudu kao verodostojnu ispravu je falsifikovana faktura. Drugo, fotografija može da bude falsifikovana, montirana. Treće, sudska praksa pokazuje da nema dokaza. Imao sam 2014. godine sličnu situaciju s parkiranjem u Inđiji kada su me kaznili i priložili fotografiju vozila kao dokaz. Sudija je to pravilno procenio i rekao da digitalna fotografija ne može da bude dokaz na sudu i to je odbačeno zbog nedostatka dokaza“.On, međutim, strahuje da ovoga puta neće biti tako.„Oni misle da tako pune budžet, a ustvari prazne budžet. Treba da nas puste da radimo, da proizvodimo i da tako punimo budžet. Ako oni misle da će mi prodati auto i napuniti budžet, to je čista glupost“.Rančić navodi da zbog komplikacija oko registracije automobila toga trpi štetu na poslovnom planu:„U subotu 7. avgusta trebalo je da budem u Pirotu, imao sam sastanak sa jednim gospodinom u vezi sa poslom. Velikim poslom. Ja nisam mogao da odem, jer nisam registrovao auto“.On postavlja pitanje kolika je šteta od toga što je propustio važan poslovni sastanak i dodaje da će svom advokatu predložiti da tu štetu naplati. Smatra i da je nelogičan način na koji parking servis naplaćuje uslugu parkiranja privrednicima.„Dođem na poslovni sastank i kružim dok ne nađem parking mesto. Kad sam najzad našao i platio parking, odlazim na poslovni razgovor koji traje. Posle sat vremena ja moram da mislim na parking servis. Ne mogu da se skoncentrišem na temu o kojoj razgovaram, o poslu, nego moram to da prekinem i da plaćam parking“.On smatra da bi takve situacije mogle da se reše obezbeđivanjem nalepnica za službena vozila privrednika koja im omogućavaju poseban status u saobraćaju.

Srbija

Wizz Air najavio četiri nove linije iz Beograda

Niskotarifna avio-kompanija Wizz Air najavila je da će krajem godine na beogradskom aerodromu uvesti četiri nove linije, javila je agencija Beta. Putnici će iz glavnog grada Srbije krajem godine tom avio.kompanijom moći da lete do Barselone u Španiji, Bilunda u Danskoj, Vekše u Švedskoj i Frankfurta u Nemačkoj.Prvi letovi Wizz Air iz Beograda zakazani su za decembar 2021. godine.Iz Beograda za Barselonu leteće se utorkom i subotom, za Bilundu ponedeljkom, sredom i petkom.Za Vekše Wizz Air će iz Beograda saobraćati sredom i nedeljom, dok će za Frankfurt leteti utorkom, četvrtkom i subotom.Wizz Air je poznata mađarska niskotarifna avio-kompanija, koja u Srbiji, pored Beograda ima i liniju na niškom Aerodromu Konstantin Veliki. Od niskotarifnih kompanija u Srbiji redovne linije sa aerorodma u Nišu ima i irska kompanija Ryanair, koja je nedavno najavila da pojačava svoje letove iz Zagreba.RYANAIR PIJAČAVA LETOVE IZ ZAGREBAOD POPLAVA ĆE NAS ŠTITITI I IT FIRMA POVEZANA S VLASTIMA, MINISTARSTO UKLANJA DOKUMENTACIJU

Svet

Vrednost rudnog bogatstva Avganistana procenjena na tri biliona dolara

Rudna bogatsva Avganistana 2010. godine procenjena su na tri biliona dolara, piše RTS. Tu vrednost uvećava pandemija korona virusa tokom koje su skočile cene većine rudnih sirovina, od bakra do litijuma.Avganistan je, kako prenosi Rojters, bogat bakarom, zlatom, naftom, prirodnim gasom, uranijumom, boksitom, ugljem, rudom gvožđa, retkim metalima, litijumom, hromom, olovom, cinkom, dragim kamenjem, sumporom, travertinom, gipsom i mermerom.Mineralno bogatstvo, koje je otkrio tim sastavljen od predstavnika Pentagona i američkih geologa, rasuto je po celoj zemlji, na jugu i istoku duž granice sa Pakistanom. Prema izveštaju Ministarstva ruda i nafte za 2019. godinu Avganistan ima zalihe bakra od gotovo 30 miliona tona.Prema državnim procenama, oko 28,5 miliona tona bakra nalazi se u neotkrivenim nalazištima, što je ukupno, blizu 60 miliona tona, vrednih stotine milijardi dolara. U izveštaju za 2019. navodi se da je Avganistan imao više od 2,2 milijarde tona rude gvožđa za proizvodnju čelika, koja vredi preko 350 milijardi dolara.Izvori zlata su mnogo skromniji i procenjeni na 2.700 kilograma, vredni skoro 170 miliona dolara, a tu su i metali: aluminijum, kalaj, olovo i cink, kojih ima u više oblasti.ARGUMENTI "ZA" I "PROTIV" RUDNIKA LITIJUMA U DOLINI JADRABAJDEN ODLUČUJE O SUDBINI RUDNIKA RIO TINTA U ARIZONIU OKOLINI VALJEVA SE ISTRAŽUJE LITIJUM, ISPLATIVOST RUDNIKA ZA SADA UPITNA NAFTA JE VREDNA 107 MILIJARDI DOLARAInterni dopis Ministarstva odbrane Sjedinjenih Država iz 2010. navodno je opisao Avganistan kao "Saudijsku Arabiju litijuma", metala koji se koristi za izradu baterija. U izveštaju američkog Geološkog zavoda iz 2017. i 2018. navodi se da Avganistan ima nalazišta spodumena, minerala koji sadrži litijum, ali se ne daju procene tonaže, dok se u avganistanskom izveštaju za 2019. litijum uopšte ne spominje.Međutim, u izveštaju ministarstva rudarstva za 2019. se kaže da Avganistan ima 1,4 miliona tona retkih minerala, grupu od 17 elemenata koji su cenjeni zbog njihove primene u potrošačkoj elektronici, kao i u vojnoj opremi.Avganistan skladišti oko 1,6 milijardi barela sirove nafte, 16 biliona kubnih stopa prirodnog gasa i još 500 miliona barela prirodnog gasa. Prema zvaničnom izveštaju samo sirova nafta vredi 107 milijardi dolara.Avganistan je istorijski bio glavni izvor lapis lazulija, tamno plavog, poludragog kamena koji se vadio hiljadama godina, kao i drugih dragocenosti poput rubina i smaragda. Ipak, većina dragog kamenja ilegalnim putevima napušta Avganistan i odnosi se uglavnom u Pakistan.Nakon povlačenja međunarodnih vojnih trupa iz avganistana, talibanski pobunjenici i zvanično su preuzeli vlast u Kabulu, glavnom gradu te zemlje. Rudna bogatstva sada su praktično, u njihovim rukama.Srbija se takođe smatra bogatom rudama, ali ni blizu kao Avganistan. U zadnje vreme pominju se zalihe litijuma, kojd kompanija Rio Tinto želi da iskopava i prerađuje u dolini reke Jadar. Nameri te kompanije ali i ostalih koje trenutno istražuju litijum usprotivili su se brojni građani tvrdeći da će Srbija od takvih projekata imati samo ekološku štetu.RIO TINTO OPREDELIO 2,4 MILIJARDE DOLARA ZA PROJEKAT "JADAR"

Svet

Kina zvanično dozvolila parovima da imaju troje dece

Kina je zvanično izmenila svoje zakone i dozvolila parovima da imaju do troje dece u cilju povećanja nataliteta, prenosi BBC.Ovo je jedan od propisa koji je donet na sastanku Nacionalnog narodnog kongresa u Kini. Kina je još u maju najavila da će dozvoliti parovima da imaju do troje dece, što predstavlja veliku promenu te politike.Odluka je sada postala zvanična, zajedno sa još nekoliko rezoucija čiji je cilj da se poveća stopa rađanja i smanji teret vezan za podizanje deteta, prenela je kineska novinska agencija Sinhua.Rezolucije uključuju i ukidanje novčane kazne koju su roditelji morali da plaćaju ukoliko imaju veći broj dece od dozvoljenog. Ocenjuje se da će ove izmene da ohrabre lokalne vlade da ponude porodiljsko odsustvo, povćaju radna prava žena i unaprede infrastrukturu za brigu o deci.  Kina počela da dozvoljava troje dece po porodici Nedavni podaci u Kini ukazali su na nagli pad nataliteta u zemlji.U 2016. godini Kina je ukinula decenijsku politiku jednog deteta i dozvolila parovima da imaju dvoje dece. Međutim ovo nije dovelo do konstntnog rasta rađanja.Troškovi podizanja dece u gradovima odvratili su mnoge kineske parove da imaju više dece. 

Svet

Švedski SSAB napravio „ekološki“ čelik

Švedska kompanija SSAB saopštila je da je uspela da proizvede prvi čelik koji je dobijen bez korištenja fosilnih goriva. Dobijeni metal je, kako se navodi, potpuno istog kvaliteta kao i običan čelik, ali je skuplji.Čelik u čijoj proizvodnji je korišćen vodonik, isporučen je poznatom proizvođaču automobila Volvo, a koristiće se za izradu električnih kamiona. Izrađen je bez korišćenja uglja i koksa takozvanom tehnologijom Hybrit i za Švedsku predstavlja važan iskorak u dekarbonizaciji i napuštanju fosilnih goriva."Nadamo se da će to podstaći i druge da takođe ubrzaju zelenu tranziciju", kaže Martin Lindkvist, predsednik i izvršni direktor SSAB-a.Švedski ministar trgovine i industrije Ibrahim Bajlan podsetio je da su kompanije Ssab, Lkab i Vattenfall takođe učestvovale u razvoju projekta i u njega uključile naučnu zajednicu."Posao koji su SSAB, LKAB i Vattenfall obavili u okviru HYBRIT-a pokreće razvoj cijele industrije i predstavlja uspešan međunarodni model", kaže ministar Bajlan.Čelik postao najveći srpski izvozni proizvodSkuplji čelik podigao cene poljoprivrednih mašinaSrbija od EU traži ukidanje uvoznih kvota na čelik SSAB je u procesu izrade čelika umesto korištenja peći na ugalj i koks koristio vodonikove katalizatore i elektrolučne peći koje rade na obnovljivu energiju. Sva ruda koja se koristi u tom procesu dolazi iz operacija u kojima se ne koriste fosilna goriva.SSAB je inače oprezan u vezi sa pojmom "zeleni čelik", jer o tome ne postoje službene definicije ili specifični standardi. Umesto navodi da je novi čelik "stvoren bez upotrebe fosilnih goriva ili fosilnih sirovina", bez stvaranja emisija CO2 i korišćenja fosilnih goriva.Očekuje se da će cena proizvodnje novog čelika činiti veoma mali procenat u ukupnoj ceni vozila za čiju proizvodnju se koristi. Samim tim ne očekuju se ni značajnija poskupljenja.Volvo je ranije saopštio da će mu do 2050. godine čitav biznis postati "klimatski neutralan", kao i da će u to biti uključeni i lanci dobavljača. SSAB prodaje čelik u vrednosti od preko sedam milijardi dolara godišnje i obavezao se da će novu vrstu proizvodnje primenjivati 2026. godine.

Svet

Audi skraćuje radno vreme zbog nestašice poluprovodnika

Nemački proizvođač automobila Audi produžiće letnje praznike za oko 10.000 zaposlenih u fabrikama u Inglostadtu i Nekarsulmu, a razlog je nedostatak poluprovodnika javlja nemačka novinska agencija dpa, prenosi SEEbiz.Zaposleni će raditi po skrećnom radnom vremenu, a kao rezultat toga biće proizvedeno nekoliko hiljada automobila manje nego što je planirano.U glavnom pogonu Audija u Inglostadtu svi transporteri neće raditi do 30. avgusta. Većina proizvodnje u fabrici Nekarsulm koja zapošljava 4.000 ljudi, takođe će biti zaustavljena na nekoliko dana. U oba slučaja razlog zaustavljanja proizvodnje je nedostatak polurpovodnika koji već neko vreme muči automobilsku industriju.Očekuje se poskupljenje automobilskih guma Audi je za septembar najavio i honorarni rad. To je mere opreza, a istovremeno planiraju dodatne smene nekoliko vikenda.Kompanija ima potpune knjige narudžbina, ali nije uspela da proizvede oko 50.000 automobila u prvoj polovini godine zbog nedostatka komponenti, javlja dpa.Nakon što komponente budu isporučene, Audi će pokušati da nadoknadi izgubljenu proizvodnju. "Moramo da planiramo iz nedelje u nedelju. Ranije smo čak morali da otkažemo planirane dodatne smene ", objasnio je portparol. Folksvagen i BMW kažnjeni sa milijardu dolara zbog stvaranja kartela Finansijski direktor Jürgen Ritersberger upozorio je u julu da bi se u avgustu i septembru zbog manjka polurpovodnika mogli da se pojave dodatni nedostaci u proizvodnji i rad na nepuno radno vreme.Gde je moguće, čipovi bi se ugrađivali u vozila koja najviše doprinose dobiti i imaju najmanju emisiju ugljen-dioksida, objavila je nemačka novinska agencija.

Srbija

Impact Hub se priprema za novu sezonu, prijave za Demo days u toku

Naredni Demo Day, tokom kog osnivači startapa imaju priliku da pronađu investitore za svoje ideje, održava se 23. septembra u Impact Hub Belgrade. Popularni "Demo dani" održavaju se četiri puta godišnje, tom prilikom se od prijavljenih biraju najbolji startapi, koji se predstavljaju žiriju i investitorima, nakon čega nastavljaju svoj put usavršavanja sa Impact Hub Belgrade timom.Impact Hub Belgrade postoji već sedam godina, i sa preko 1.000 održanih događaja, i preko 300 startapa izvedenih na pravi put može se reći da su poprilično "ispekli zanat".Šarenilo je ono što je karakteristika ne samo enterijera ovog Haba, već i generalnog raspoloženja koje se oseti na samom ulazu. U prostoru, koji je inače i co-working space, šarena je i struktura stanara, jer ćete ovde upoznati ljude različitih nacionalnosti i zanimanja -- od programere i umetnika, do mladih preduzetnika, pisaca, projektnih menadžera, pa čak i arheologa.Pored mnoštva događaja i raznih sadržaja koji se smenjuje u Habu, Gin Friday se dešava svakog petka nakon 14 časova, a sredom su posebno svi prisutni jer se tada dešava Masterchef IHB edition."Ipak, ono što je glavna karakteristika ovog mesta jeste ozbiljan rad sa startapima koji su u potrazi za investicijom. Program iza kojeg stoje iskusni konsultanti iz oblasti finansija, prodaje, marketinga i drugih niša pomogao je velikom broju startapa da unaprede svoj biznis model, nauče kako da "prodaju" svoje ideje i uspešno se povežu sa investitorima", navode u Impact Hub-u.Naglašavaju i da je to kuća WE Founders "pokreta", koji kroz konkretne akcije, edukacije i povezivanjem sa investitorima osnažuje žensko preduzetništvo."Sve to nekako dolazi sasvim prirodno s obzirom na to da je jedan od osnivača Haba i Gaia Montelatici, koja je takodje osnovala i Studio X Ventures". 

Srbija

Srbija ne može da se razvija samo stranim investicijama

Dugoročno posmatrano, nezdrav odnos prema sopstvenoj domaćoj štednji put je u razvojnu stagnaciju i civilizacijsko zaostajanje u jednom dinamičnom međunarodnom okruženju. Razvoj bez vlastite akumulacije predstavlja svojevrstan strateški otkaz, čamac bez krme i vesala, tiganj bez drške.Da se akumulacija u Srbiji godinama kreće oko nultog nivoa, jeste propozicija koja zahteva rigorozan dokaz. Analitičara ne smeju zavarati kratkoročna makroekonomska kolebanja, budući da se ona međusobno kompenzuju i da pozitivna štednja u jednoj, biva redovno poravnata negativnom akumulacijom u narednim godinama.Pravi i pouzdan obračun akumulacije mora da obuhvati duže intervale – nekih desetak godina ili više. Posmatrana  u tom sklopu, domaća akumulacija pokazuje se kao praktično nepostojeća. Ispravan način obračuna stope akumulacije, definisane kao učešće akumulacije u BDP-u, polazi od stope investicija opredeljene kao učešće investicija u fiksne fondove u BDP-u.U ovakvim opštim razmatranjima ulaganja u zalihe mogu se zanemariti zahvaljujući malom obimu i odsustvu vidnijeg trenda u  njihovom učešću u BDP-u.U poslednjih desetak godina, a i ranije, stopa investicija u fiksne fondove kretala se na nivoima od nešto ispod 20 odsto. Jedan od važnijih razloga ovako niske stope investicija bilo je malo učešće javnih investicija (magistralna infrastruktura, zdravstvo, školstvo, zaštita čovekove sredine...) budući da se približno kretalo na nivou od svega 3.5 odsto, dok se u uporedivim tranzicionim zemljama iz našeg međunarodnog okruženja dizalo na nekih 5 odsto pa i više.Ako se kao reprezentativan prosek za našu stopu investicija uzme 20 odsto, od toga treba oduzeti stopu amortizacije, koja se zbog temeljnih analitičkih razloga ne da tačno proceniti, ali za koju se konvencionalno i generalno prihvataju procene od 15 odsto BDP-a, dolazi se do  stope neto investicija od 5 odsto. Od ove stope treba oduzeti učešće deficita spoljnotrgovinskog bilansa u BDP-u jer je to mera resursa koji su se u našu privredu ulili spolja i bilansno ne mogu ući u obračun sopstvene akumulacije. To učešće je, dakako, variralo iz godine u godinu, ali se njegov tipičan prosek aproksimativno da proceniti na razini od oko 6 odsto.Kad se to oduzme od onih 5 odsto, koliko otprilike iznosi stopa neto investicija, dolazi se do prethodno naglašenog nultog nivoa ili čak do negativne vrednosti za taj ključni makroekonomski parametar. Time je aritmetički dokazana propozicija o faktičkom odsustvu domaće (neto) akumulacije.Naravno, bruto akumulacija je daleko iznad nule, ali je u nas njena dominantna, pa i iscrpljujuća komponenta amortizacija, koja ne generiše rast proizvodnih kapaciteta, nego samo omogućava njihovo održavanje na zatečenom nivou.Strane direktne investicije kao "izlaz" iz razvojnog ćorsokakaNema toga kome ne bode oči silna reklama i svojevrsna halabuka oko stranih direktnih investicija (SDI). Ljudi iz najvišeg političkog vrha ove zemlje neprestano ih najavljuju i objavljuju, a predsednik Republike gotovo da ne propušta nijednu, kad dođe vreme njihovog puštanja u redovan rad. Znakovito je, a po nekima i alarmantno, da u tom gromoglasnom reklamiranju SDI gotovo da ne može ni reč da se čuje o domaćim investicionim poduhvatima, pogotovo ne o onim krupnijim.Država podstiče skupinom različitih mera nove domaće preduzetnike koji uglavnom tek počinju svoje poduhvate, ali se vrlo malo, gotovo ništa, kroz medije može saznati o odgovarajućim rezultatima. Kratko rečeno, domaća ulaganja su u dubokom, neprozirnom mraku službenog i sveopštog ignorisanja, a jarki svetlosni snopovi istrajno se upravljaju ka SDI.Ima li to ikakve veze sa bilo kakvim patriotizmom, postoji li igde još primer takvog forsiranja stranog u odnosu na domaće?!Zvanična razvojna politika tako se vodi kao da su jedino važne SDI, dok se domaće investicije, pa time i akumulacija iz koje treba da se finansiraju, prosto ignorišu. Dobija se utisak kao da se strategija razvoja temelji na doktrini da se dugoročno održiv i čak uspešan razvoj može zasnivati na tuđoj akumulaciji.Drugim rečima, u nas je tvrdo prihvaćena neobična i bizarna koncepcija kao da se privreda može trajno razvijati bez vlastite akumulacije. U dinamičkoj dimenziji bila bi ovde reč o mehanizmu kojim bi novostvoreni dohodak mogao u celosti, i to opet trajno, da se usmerava u potrošnju i samo njoj posvećuje.Bio bi to razvitak u kome nijedna funkcionalno definisana grupa aktera ne mora da se odriče od potrošnje da bi osigurala sredstva za finansiranje trajne ekspanzije kapaciteta.Da li su sdi prevelike ili nedovoljno velike?Kakav bi se stav razložno mogao zauzeti o (ne)poželjnosti SDI polazeći od neke varijante dinamičke optimizacije trajektorije ekonomskog rasta, uz neizbežni oslonac na prateću teorijsku argumentaciju? Može li se identifikovati kriterijum optimalnog doziranja SDI, a potom razraditi izvedeni operativni kriteriji normativnog utvrđivanja odgovarajućih konkretnih veličina za tu delikatnu promenljivu? To je stavka dnevnog reda za buduća veoma ozbiljna analitička istraživanja. U odsustvu takvih istraživanja, mogu se naznačiti tek neke činjenice koje pomažu u iznalaženju odgovora na postavljena pitanja, ali su od punog i konačnog odgovora prilično daleko.Pri tome afirmativne odgovore u prilog SDI ne treba posebno razrađivati, jer su manje-više poznati i poprilično mnogo puta ponavljani. To su poznate konstatacije da SDI donose u privredu nova tehnološka rešenja, nove organizacione forme i modele upravljanja, otvaraju pristup novim međunarodnim tržištima i čine dostupnim nove izvore snabdevanja.Manje je istican i manje poznat argument da je u privredi sa relativno visokom nezaposlenošću oportunitetni trošak rada blizak nuli, tj. angažovanje nezaposlene radne snage ne podrazumeva smanjivanje proizvodnje na onim tačkama sa kojih se ona povlači.Iskustvo, međutim, pokazuje da SDI pružanjem nešto viših plata za svoje novozaposlene povlače iz ostatka privrede radnu snagu koja je već zaposlena, pa se preuzimanjem takvih zaposlenih i te kako osećaju negativne posledice na mestima sa kojih odlaze.Interesantnije su opšte napomene koje relativizuju vrednost SDI i u stvari predstavljaju argumente protiv njih. Prvi argument tiče se jedne delikatne tendencije koja se putem SDI ugrađuje u ekonomski sistem.Ako bi se insistiranje na SDI nastavilo sadašnjim intenzitetom, uz paralelno ignorisanje, pa i diskriminisanje domaćih ulaganja, javila bi se konvergencija sistema ka jednoj konstelaciji u kojoj bi građani ove zemlje bili u pretežnom (skoro isključivom?) najamnom odnosu spram stranih vlasnika i upravljača.To se ne može okvalifikovati kao poželjno stanje društva, iako ovim izlazimo iz okvira čiste ekonomske argumentacije.Drugi argument tiče se izvesne socijalne napetosti: u siromašnoj zemlji uvek se nađe mesta nezadovoljstvu niskim platama, ali ako je poslodavac stranac, u tom nezadovoljstvu rađa se jedna dodatna, prilično delikatna i unapred teško odrediva dimenzija.Treći argument odnosi se na subvencije. O ovim subvencijama javnosti se ne predočavaju dostatni i jasni podaci, stvari u vezi sa njima nisu dovoljno "transparentne".MOGUĆNOSTI UTICANJA NA SDI IZRAZITO SU OGRANIČENE, A ZA SUBVENCIJE KAO INSTRUMENT NJIHOVOG PODSTICANJA JOŠ NIJE JASNO DA SU ODGOVARAJUĆE KORISTI VEĆE OD PRATEĆIH TROŠKOVAOdsustvo jasnoće i prozračnosti stvara plodnu osnovu za korupciju i mnoge druge oblike zloupotreba, a to silno umanjuje društvenu vrednost SDI kako god da se ta vrednost koncepcijski opredeli. Treba uočiti da je ovo veliki društveni rizik i trošak, čak i ako vlasti ne pristupaju nikakvim zloupotrebama; ako za te zloupotrebe postoji osnovana sumnja, tada ona sama generiše mnoge zloupotrebe diljem i na periferiji sistema.Naime, iskušenju zloupotreba će podleći mnogi subjekti u veri da su u vlasti obilno zastupljene. To će se dogoditi čak i ako za to nema nikakvog stvarnog osnova. SDI velikim delom ostaju krupna nepoznanica u našoj ekonomskoj politici, što znači da se njima mora  pristupiti sa maksimalnom opreznošću, posebno zbog zasad nesagledanih njihovih dugoročnih učinaka.Utoliko su upitnije subvencije za SDI budući da nisu razrađeni ni postupci za utvrđivanje njihove  delotvornosti, pa time ni za procenu njihove celishodnosti i opravdanosti.Uticaj SDI na reformske procese i domaću štednjuUz uvažavanje upitnosti subvencija kao instrumenta investicione politike, mora se uočiti okolnost da su one slabo upravljiva ili gotovo neupravljiva poluga ekonomske politike.Mogućnosti uticanja na SDI izrazito su ograničene, a za subvencije kao instrument njihovog podsticanja još nije jasno da su odgovarajuće koristi veće od pratećih troškova. One su nedovoljno predvidive i stoga uz sve eventualne pozitivne učinke deluju kao izvorište stohastičkih udara na privredu i veliki generator neizvesnosti.A malo je činilaca koji toliko usporavaju procese odlučivanja i pokadšto blokiraju ekonomske tokove, kao što  je to slučaj sa neizvesnošću. SDI su neka vrsta supstituta za domaću štednju, ali i za napore da se reformiše  i unapredi institucionalni poredak društva.To znači da one deluju i kao činilac nedovoljnog obima domaće akumulacije i kao faktor odveć sporog  razvijanja institucija; obe ove karakteristike valja knjižiti kao veliki društveni trošak ovog vida finansiranja  privrednog razvoja zemlje. Mora se pomenuti i nezadovoljavajući aspekt alokacije investicija finansiranih iz i realizovanih po osnovu SDI. Strani investitori prate poslovnu stvarnost Srbije sa poprilične daljine, te njihova percepcija ne može biti dovoljno obuhvatna i dovoljno precizna da na pouzdaniji način registruje ovdašnje razvojne mogućnosti i šanse za rentabilna ulaganja.Iz ovoga mora da sledi da jedan broj stranih investitora dolazi ovamo privučen subvencijama, a ne dobro uočenom mogućnošću za isplativa ulaganja.To je siguran put u dinamičke neravnoteže i opštu neefikasnost razvoja; lako je uočiti prilike u kojima je stopa prinosa na neki projekat ispod kamatne stope kao cene upotrebe kapitala, a kad projekat podstaknut subvencijom ipak bude preduzet, njegov učinak je po privredu kao celinu očito negativan.ODSUSTVO JASNOĆE I PROZRAČNOSTI STVARA PLODNU OSNOVU ZA KORUPCIJU I MNOGE DRUGE OBLIKE ZLOUPOTREBA, A TO SILNO UMANJUJE DRUŠTVENU VREDNOST SDITakav sticaj okolnosti utoliko je nepovoljniji što je, zbog boljeg poznavanja lokalnih prilika, neki domaći preduzetnik mogao isti projekat rentabilno da izvede, bez ikakvih državnih subvencija.Perpetuum mobile stranih investicija ne može, niti će u nekoj budućnosti moći da funkcioniše. Njegov  inhibitorni efekat na domaća ulaganja ne bi smeo da se prenebregne. Taj efekat je utoliko snažniji i utoliko destruktivniji što je vlast visoko motivisana za SDI i što je ekonomska politika doslovno diskriminatorna u prilog stranih, a protiv domaćih ulaganja.Pristalice teorija zavere u ovome bi videle jedan spektakularni oblik izdaje društva i naroda. Ne treba zaboraviti policijska i sudska proganjanja vodećih domaćih poslovnih ljudi, progone koji su tokom vremena aktuelnoj vlasti donosili lepe izborne rezultate.U ovoj stvari vlast bez mnogo obzira koristi jednu krupnu slabost biračkog tela – njegovu nedovoljnu civilizacijsku emancipovanost, koja se ogleda u averziji prema uspešnim poslovnim ljudima, umesto da preovladava uvažavanje za ovaj vid impresivne ljudske kreativnosti.Svako biračko telo – iako u nejednakim proporcijama – ima svoje mane i vrline. Nepatriotske vlasti najbolje se daju prepoznati po tome što žive i prosperiraju oslanjajući se na mane, umesto na vrline.Politička istorija ove zemlje puna je epizoda koje su ilustrativne baš u ovom smislu. Treba se nadati da će jednom doći vreme kritičkog patriotizma koji će zameniti i žestoko potisnuti nezdravo preovlađujuće apologetsko rodoljupstvo.U međuvremenu će ova vlast forsirati strana ulaganja i potiskivati domaće investicije. Proći će dosta vremena dok se ne utvrde i dobro izmere pravi efekti ovakve politike. U međuvremenu će vlast nastaviti da igra ovaj fokstrot sa strancima, a da neće biti dokraja svesna šta radi. Ne bi to bilo neočekivano – navikli smo na poteze kod kojih je šteta veća od koristi. prof. dr Ljubomir Madžar

Srbija

Sud zabranio izlazak Valjaonice bakra iz Sevojna na licitaciju

Privredni sud u Užicu zabranio je licitaciju Valjaonice bakra u Sevojnu, iako je privredno društvo Kappa Star Limited iza kojeg stoji domaći privrednik Nebojša Šaranović, objavilo oglas za kupovinu 100 posto njenih akcija, piše Blic. U Valjaonici radi 1.200 radnika, a postupak javnog nadmetanja trebalo je da se održi 20. avgusta.Istu odluku, kako se podseća, doneo je i Okružni sud u Nikoziji na Kupru i to po zahtevu kompanije Ist point metals. Transkakcija kojom je Kappa Star Limited trebalo da namiri potraživanje svog duga, prodajom 643.356 akcija koje je izdalo preduzeće AD Valjaonica bakra Sevojno za 12,7 miliona evra.To praktično znači da Kappa Star Limited neće moći na ovaj način da se namiri dug od tri miliona evra od kiparske kompanije Ist point metals (EPM), koja je i stopostotni vlasnik Valjaonice bakra u Sevojnu, iako je kao obezbeđenje tog potraživanja stavljena zaloga na sve akcije srpske fabrike.Prema nalogu Privrednog suda u Užicu izvršni poverilac, odnosno Ist point metals, u narednih 30 dana treba da pokrene parnični postupak kako bi opravdao ovako donetu privremenu meru.Prodaja Valjaonice bakra Sevojno na javnom nadmetanju 20. avgustaAkcije Valjaonice bakra Sevojno se isključuju sa Beogradske berze

Srbija

Frilenseri još čekaju zakon, a predavači engleskog možda ostaju bez posla

Predesednik udruženja radnika na internetu Miran Pogačar rekao je da radna grupa za izradu zakona o fleksibilnim oblicima rada nije ni formirana. "Svi ostali koji su pozvani da učestvuju nisu dobili dodatna uputstva barem koliko smo informisani poslednjih dana. Čak i da ne učestvujemo dobili bi informaciju od drugih učesnika da je počela sa radom", rekao je Pogačar.Pored toga što radna grupa nije formirana, Pogačar navodi da su problem i mnoga nerešena pitanja koja se tiču samog zakona, sprovođenja zakona, izmena zakona i o porezu na dohodak građana i novog zakona o frilenserima. "Ima dosta stvari koje moraju da prođu kroz radnu grupu, a vreme ističe. Smatramo da treba da bude jasno da ukoliko Vlada i Ministarstvo rada ne budu poštovali dogovor koji je postignut da se ta radna grupa formira i da to zaista bude stavljeno u fuknciju svih ljudi koji rade na internetu, mi ne vidimo razlog zašto bi poštovali bilo kakav dogovor", rekao je on.Kina je nedavno donela uredbu kojom zabranjuje da deca mlađa od 14 godina uzimaju dodatne časove preko interneta. Pogačar kaže da je trenutna situacija u Kini takva da se mnoge firme, gde su predavači radili, na dnevnom nivou zatvaraju. Ljudi dobijaju otkaze, smanjuju se plate, kaže Pogačar. On navodi i da sigurno 10.000 ljudi radi na taj način, ako ne i više."Barem ja gde radim gde ima više stotina predavača engleskog jezika je u velikim problemima, pitanje je da li će raditi mesec, dva, tri, ili narednih koliko. Postoji izvesna verovatnoća da će se zatvoriti", rekao je Pogačar.Ocenio je da će se mnoge škole zatvoriti i da će za te ljude biti problem da nađu zaposlenje i da se prekfalifikuju. "Sve se to dešava u poslednjih nekoliko nedelja, nije proces koji traje nekoliko meseci pa da kažete da ljudi imaju vremena da nađu posao ili da se prekfalifikuju".On smatra da bi jedini razuman predlog bio da Poreska uprava Srbije ne potražuje dugove od ljudi koji su izgubili posao i nisu se snašli. "Jasno je da bi država Srbija za sve koji ne mogu da izmire svoje obaveze jer nemaju posao, to nije par ljudi, biće nekoliko hiljada sigurno koji se neće snaći, da u slučaju da duguju nešto Poreskoj upravi da taj dug za njih ne postoji. Ako bi dugovali da dražava ne potražuje od njih", rekao je on.Pogačar kaže da su se neke škole zatvorile, da ljudi prelaze u škole koje rade i koje obećavaju da će funkcionisati još koju godinu. "Sada je to veliko pitanje. Veliko je pitanje da li će se primiti sledeća plata", poručuje on.On ocenjuje da su razlozi Kine za donošenje uticaj stranog kapitala, odliv novca, te navodna želja kineske Vlade da smanji opterećenje učenika, ali i želja da uređuje sadržaj onoga što se predaje i uči."Ali prvenstveno odlivi miliona ili čak milijardi dolara iz zemlje gde većina ljudi uzima časove engleskog jezika koji pružaju nastavnici iz drugih zemlja", rekao je Pogačar.

Srbija

Izvođač radova u Bloku 37 traži 400 miliona od stanara za naknadu štete

Inobačka, preduzeće koje je trebalo da bude izvođač nedavno obustavljenih radova u Bloku 37, od stanara tog naselja traži 400 miliona dinara na ime nadoknade štete, objavljeno je u Viber grupi stanara. Željko Babić, jedan od predstavnika stanara Bloka 37, potvrdio je za Novu ekonomiju da je policija juče u svojstvu građanina saslušala jednu osobu po prijavi Inobačke.Babić je naveo da policija postupa po predlogu upućenom Trećem osnovnom javnom tužilaštvu, zbog navodne povrede člana 218. Krivičnog zakonika, koji se odnosi na protivpravno zauzimanje zemljišta.Prema tom članu zakona, Inobačka optužuje stanare da su pokušali da za sebe prisvoje parcelu na kojoj je trebala da nikne nova zgrada, zbog koje su Stanari Bloka 37 protestovali do juna."To je svakako neosnovano, niti je to moguće dokazati, niti je to bila namera... Ovo je više na nivou humora nego na nivou realnosti, ali svkako to treba shvatiti ozbiljno, jer u suprotnom tako nešto skandalozno može da se obistini. Juče je saslušan prvi stanar, on je dao svoj iskaz i sad čekamo ko je sledeći", rekao je Babić.On je podsetio da je načelan dogovor sa gradskim vlastima postignut, po kom kom je investitoru ponuđena rezervna parcela i nadokanada svih troškova, a da je "Durst Development", zvaničan investitor spornog projekta, tu ponudu prihvatio.Novi Beograd: Zbog protesta obustavljeni radovi u Bloku 37 Prema Babićevim rečima, detalji prijave su i dalje nepoznati."Mi nemamo uvid u akt koji je izvođač dostavio tužilaštvu. Mi nismo na uvid dobili predlog koji bih mogao da prosledim. Samo imamo informacije koje je (saslušavani) stanar dobio u policiji prilikom čitanja akta na licu mesta.Grupa stanara je na Viberu objavila da će možda još stanovnika naselja biti pozvano u policiju u svojstvu građanina, a da svako ko dobije takav poziv treba da se obrati pravnom timu Bloka 37 za savet i podršku u daljem postupanju. "Ovo je samo još jedno upozorenje da se moramo držati zajedno do kraja, dok se cela stvar ne konkretizuje potpisima na papiru", naveli su predstavnici stanara u poruci.Stanari protestuju protiv izgradnje poslovne zgrade velikih gabarita u Bloku 37, uz Bulevar Milutina Milankovića, koja bi im, kako tvrde, znatno umanjila kvalitet života. Radovi na izgradnji nove poslovne zgrade u Bloku 37 na Novom Beogradu obustavljeni su nakon izjave zamenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića da je sa austrijskom kompanijom "Durst" postigao dogovor. U svom saopštenju, to je potvrdio i sam investitor.Na sastanku 23. juna, kom su prisustvovali predstavnici stanara, investitora i grada Beograda, investitor je ponudio da smanji spratnost zgrade, u skladu sa urbanističkim planom iz 2016. godine, uz uslov da ga za razliku u kvadraturi obešteti Grad Beograd.Nakon toga je dogovoreno da investitor obustavi radove dok traju pregovori i pravna procedura koju su pokrenuli stanari. Polovinom jula, taj dogovor investitor je prekršio, pa su stanari ponovo izašli da protestuju.U Bloku 37 nova blokada gradilišta, policija legitimisala građaneU Bloku 37 obezbeđenje i policija, stanari ne odustaju