Srbija

Srbija

Pokret Tvrđava: Nećemo dozvoliti izgradnju kineske rafinerije u Smederevu

Pokret Tvrđava saopštio je da su građane Smedereva uznemirile najave Vlade Srbije da pregovara sa kineskim investitorima o izgradnji naftne rafinerije u tom gradu. Smatraju da bi još jedna fabrika "prljave industrije" imala stravične podledice na zdravlje ljudi i poručuju da njenu izgradnju neće dozvoliti.Pokret Tvrđava podseća da je Smederevo već susreće sa ekološku katastrofu, koju je u dobroj meri, prema njihovim rečima, uzrokovala kineska kompanija HIBIS.HIBIS je inače 2016. godine preuzelo smederevsku železaru, a poslednjih godina ta fabrika se često izdvaja, pre svega kao glavni krivac za ekološke probleme.Prema rečima predstavnika Pokreta Tvrđava i bez noe rafinerije Smederevo ima ogromne probleme sa zagađenjem vazduha, vode i zemlje."Pozivamo Vladu Srbije, da momentalno prekine pregovore sa kineskom kompanijom i spreči dalje trovanje građana", navpdo se u saopštenju Pokreta Tvrđava. INSPEKTOR NALOŽIO ŽELEZARI SMEDEREVO MERE ZA ZAUSTAVLJANJE CRNE PRAŠINE Tvrde i da će protivnom pozvati celu Srbiju na masovan protest u Smederevu.Dodaju da bi to bilo u aprilu, jer je za tada najavljen početak radova na izgradnji rafinerije.Naglašavaju da neće dozvoliti izgradnju te fabrike jer je Smederevo i bez nje "crna tačka Evrope u smislu zagađenja"."Umesto da se grad razvija u pravcu poljoprivrede, turizma i usluga, država nas pretvara u azijsku periferiju u koju zemlje izvoze svoju prljavu tehnologiju, izrabljujići nas i izvlačeći profit iz Srbije, bez obaveza da poštuju zakon. To je nedopustivo", stoji u saopštenju Pokreta Tvrđava.

Srbija

Crni kukuruz u srcu Šumadije

U Švajcarskoj je mogao da živi zapadni san: radi u „fabrici ideja“, proputovao je ceo svet, zaradio puno novca, a onda mu to više nije bio motiv. U jednom trenutku počela su da mu nedostaju brda ispod Samar planine, polja, imanje... Otvorio je farmu egzotičnih vrsta u svom selu, u koju ulaže sve što zaradi u Švajcarskoj i nije mu žao. Ovde je preko leta i mesec dana u zimskom periodu kada je vreme jarenja. Ostalo vreme je u Švajcarskoj, na radnom mestuVlasnik farme Singa Goran Pavlović proputovao je ceo svet, već 30 godina živi i radi u Švajcarskoj, ali je u stalnoj vezi sa svojim rodnim Riljcem u srcu Šumadije. Pre deset godina odlučio se na nimalo lak poslovni poduhvat. Na četiri hektara zemlje podigao je farmu zdrave hrane Singa, na koju je doneo argentinsku tikvu, bolivijski i meksički crni kukuruz, pa crveni kukuruz, uspeo da od izumiranja spase staru, autohtonu domaću vrstu plavih dobričkih ćurki, odgajio bele švajcarske ovčare kuvase i kangale i još mnogo toga. Na proplancima sa kojih se ne drugoj strani vidi selo Gornji Dubič pokazuje nam Goran Pavlović i ponos svoje farme zdravlja. Na 40 pregona (raznih vrsta ispaša) smestilo se veliko, selekcijski odabrano stado nubijskih koza, za čije odgajanje se odlučio nakon više lutanja u uzgoju. Danas ko god prođe Levač i Šumadiju zbog originalnosti proizvoda čuće i priču o farmi Singa i  njenom vlasniku koji je seoskim „gumenjacima“ zamenio udobnost koju pruža jedna od najbogatijih zemalja sveta.Nova ekonomija: Kako su vam pale na pamet ove, za šumadijsko podneblje egzotične sorte kukuruza?Goran Pavlović: Seme crnog kukuruza mi je dala prijateljica koja je bila u Boliviji, našla je autohtonu vrstu u centru te daleke latinoameričke zemlje. Poslala mi je da eksperimentišem sa njim u našim uslovima, a onda mi je kolega iz Argentine naručio i meksički astečki crni kukuruz i zaista je atrakcija ovde u Levču. Cilj mi je da jednog dana ponudim brašno u četiri boje, od belog, žutog, crvenog i crnog kukuruza, kaže u razgovoru za „Novu ekonomiju“ naš domaćin. NE: Veliki novac ulažete da biste ostvarili svoj san, poslovni poduhvat koji će vas sa penzijom potpuno vratiti iz Švajcarske u Srbiju. Zašto?Goran P: Sve što sam zaradio u Švajcarskoj ulažem u farmu, koja je za mene nešto posebno i nije mi žao. Proputovao sam ceo svet, od Amerike do Australije, Rusije... U jednom trenutku su počela da mi nedostaju ova brda ispod Samar planine, moja polja, imanje... Ovde sam preko leta, ali i mesec dana u zimskom periodu kada je vreme jarenja, jer uvek treba biti na oprezu i ispratiti ceo proces. Od onih sam koji vole da uče, o svemu sam pročitao na hiljade stranica i sada bih, na primer, mogao da napišem knjigu o eksperimentima sa crnim kukuruzom. Kada sam ovde u Riljcu, ustajem u cik zore i radni dan mi traje i po 20 sati. Čovek se na ovakvoj farmi mora izboriti i sa svim nepogodnostima koja nose suše, nevreme... A pre svega mora da brine i o zaštititi životinja koje gaji. Jedan potpuno drugačiji život od onog u Švajcarskoj.NE: Kako ste i kada napustili Riljac, da li je to bio trend u vašem selu da ljudi odlaze u inostranstvo?Goran P: Ne, nije trend da meštani napuštaju  Riljac. Nije ovo mesto gastarbajtera. I ja sam slučajno 1991. godine odlučio da ostanem u Švajcarskoj tokom posete rođacima. Ukazala se prilika da mogu da ostanem, da dobijem odmah papire, svestan da u stranoj zemlji krećem od nule. Počeo sam s pranjem tanjira, prozora, podova, pa stigao do konobara u bifeu, pomoćnika u kuhinji, dakle na svim poslovima sam se obreo bitnim za funkcionisanje gastro objekta. Sve to stečeno iskustvo bilo mi je bitno za druge poslove koje sam kasnije radio. Prekretnica mi je bilo poznanstvo sa jednom devojkom, kasnije suprugom zbog koje sam prešao u drugi grad, Bil Bien, duplog govornog područja. To je bila prilika da uz nemački naučim i francuski, a kasnije i italijanski jezik. Radio sam  tamo skoro tri godine u restoranu Tratoria Italia. Onda me je zapazio Markus Metler, tvorac Biroa Brain Store ili „fabrika ideja“. Posećujući restoran video je da sam dobro organizovan, da uspevam da u vreme ručka od 12 do 13.30 poslužim čak sedamdeset ljudi, od pića i salata preko glavnog jela do deserta, kafe i naplate. Rekao mi je: „Ti meni trebaš“.

Srbija Građevina

Zašto raste cena novogradnje u pandemiji

Najveći procenat nekretnina, oko 70% u Srbiji se i dalje kupuje za gotovinu, a poredt toga postoje i preporuke Narodne banke Srbije za smenjenje učešća prilikom uzimanja stambenih kredita, piše Gradnja.rs. Zajedno sa velikom tražnjom sve te činjenice ukazuju da cene stanova tokom 2021. godine neće padati.Navodi se da se prema podacima iz 2021. godine, već vidi da nas očekuje godina sa rekordnim brojem izdatih građevinskih dozvola. Cene nekretnina u novogradnji gotovo da i nisu osetile pad, pa može da se očekuje da će i u ovoj godini nastaviti da rastu i da možda utiču na visinu cena stanova u starogradnji.To se pogotovo očekuje na mestima gde se budu gradili ekskluzivni projekti novogradnje koji i okolnim kvartovima podignu cenu.CENE RENTIRANJA STANOVA BRZO SE VRATILE NA NIVO PRE PANDEMIJE U prethodnoj godini, Narodna banka Srbije, donela je niz mera kojima je, između ostalog, podržala novogradnju. Najvažnija mera tiče se dozvole za stambene kredite za objekte koji su izgrađeni 60%, dok je do sada bila praksa da se stambeni krediti odobravaju kod objekata koji su 80% izgrađeni. Ovo pravilo inače važi za projekte koji se grade u okviru projektnog finansiranja banke.Narodna banka Srbije donela je preporuku da se visina obaveznog učešća za stambeni kredit smanji sa 20 na 10%.Narodna banka Srbije je, takođe, donela i preporuku, da se visina obaveznog učešća za stambeni kredit smanji sa 20 na 10%. Ovu preporuku su za sad prihvatile dve banke.U prvoj polovini 2020. godine je, odnosu na prvu polovinu 2019. godine, udeo kupovine nekretnina putem stambenog kredita porastao za 2% i sada se kreće se oko 32%. BEOGRAD OBJAVIO NOVE CENE NEPOKRETNOSTI, KOGA ČEKA VEĆI POREZ? TREND RASTA CENA NEKRETNINAS obzirom na visok procenat nekretnina koji se kupuju za gotovinu, trenutno može da se zaključi da će tržište nekretnina biti u velikoj meri stabilno. Velik broj građevinskih dozvola upućuje na jasan plan investitora, a posledično i na jasan trend cene stanova u novogradnji.Na osnovu ovih pokazatelja, ali i na osnovu kretanja cena prethodnih godina, prema podacima portala 4zida.rs zaključuje se da će se trend rasta cena nekretnina nastaviti, pogotovo dok na cene najviše utiče zakon ponude i tražnje.Često se napominje da je prethodna godina bila veliki test za tržište nekretnina, zbog uticaja pandemije, jer je tržište tokom vanrednog stanja praktično stalo.KORONA U BEOGRADU UNIŠTILA SISTEM "STAN NA DAN" CENE STANOVA RASLE UPRKOS SVEMUProsečna cena oglašenih stanova u starogradnji, u Beogradu, prema podacima portala za prodaju nekretnina 4zida.rs u četvrtom kvartalu 2019. godine iznosila je 1.545 evra za kvadrat.U prvom kvartalu 2020. godine bila je 1.511 evra za kvadrat, u drugom 1.647, trećem 1.701, a u četvrtom čak 1.733 evra za kvadrat.Stanovi u Beogradu su u proseku za skoro 190 evra po kvadratu bili skuplji na kraju prošle, nego na kraju 2019. godine.U Novom Sadu prosečne cene oglašenih stanova u starogradnji nisu padale čak ni u prvom kvartalu prošle godine. One, prema podacima portala 4zida.rs, još od sredine 2017. godine imaju tendenciju stabilnog rasta. Poređenja radi, prosečna cena oglašenih stanova u starogradnju u Novom Sadu u četvrtom kvartalu 2019. godine je iznosila 1.339 evra za kvadrat, a u četvrtom kvartalu 2020. godine čak 1.492 po kvadratu, što predstavlja poskupljenje od preko 150 evra.U Subotici je slično kao i u Novom Sadu, cene u starogradnji su nastavile svoj rast čak i tokom vanrednog stanja. Ako se poredi poslednji kvartal 2019. godine i poslednji kvartal 2020. godine, vidi se da je prosečna cena oglašenih stanova u starogradnji viša za skoro 100 evra po kvadratu (od 657 porasla na 750 evra za kvadrat).Portal Gradnja. rs navodi i da je pandemija najviše ogodila izdavanje stanova po modelu "stan na dan", kao i da je u prethodnoj godini drastično je porasla tražnja za vikendicama. Za prvih šest meseci 2020. godine ostvareno je čak 40% više kupoprodajnih ugovora za vikendice nego u istom periodu 2019. godine.Najviše vikendica je prodato u Vojvodini. 

Srbija

FATF kritikuje Srbiju zbog progona medija i civilnog sektora

Radnu grupa za finansijsku akciju (FATF), međuvladina organizacija za razvoj javnih politika protiv pranja novca, ocenjuje da je Srbija prekršila preporuku tog tela koja određuje granice ovlašćenja organa finansijske obaveštajne službe. Uprava za sprečavanje pranja novca Republike Srbije je potencijalno ugrozila kredibilitet FATF-a, što može biti predmet daljih postupaka pred Ujedinjenim nacijama, ocenjuju predstavnici civilnog sektora.Slučaj "Spisak", kada je Uprava za sprečavanje pranja novca od banaka tražila da joj dostave podatke o svim novčanim transakcijama za 57 domaćih nevladinih organizacija, medija i pojedinaca, će biti predmet internih diskusija FATF i Ujedinjenih nacija, pre svega na plenarnoj sesiji Moneyvala (Komitet Saveta Evrope) koja treba da se desi u aprilu.Podsećamo, specijalni izvestioci UN-a pokrenuli su osudili ponašanje institucija Srbije zbog slučaja "Spisak", o čemu je Nova ekonomija već pisala.UN: Srpski antiteroristički zakoni zloupotrebljen za zastrašivanje NVO i medija "Kolege iz ECNL-a tvrde da se do sada nije desilo da FATF na  ovaj način diskredituje ijednu državu i da je za globalno (civilno društvo) važno njihovo pozivanje na ovu preporuku. Drugim rečima, učinili smo dobro delo i za kolege u ko zna koliko još zemalja, koje sada mogu koristiti ove FATF stavove u zaštiti svojih interesa prema nacionalnim vladama", ocenila je Bojana Selaković, programska direktorka Građanskih inicijativa.Predstavnici civilnog društva najavljuju da će tek detaljnije analizirati dokumenta tela UN i FATF-a, da će naredne nedelje proslediti zajedničko saopštenje, a da će do kraja februara pokušati da organizuju sastanak sa bankama, "sa ili bez Uprave"."Važno je da tu dođu banke, da ih obavestimo o svim ovim nalazima, zbog naše reputacije, ali i da pričamo generalno o okviru koji se primenjuje i na nas. ECNL će opet tu pomoći tako što će dovesti banakrsku asocijaciju iz Holandije, koja će predstaviti njihove prakse u pogledu bankarske regulative sa neprofitnim sektorom", navela je Selaković.Predstavnici udruženja i medija sa spiska Uprave za sprečavanje pranja novca pozvale su institucije da bez odlaganja zaustave zloupotrebu mehanizma za sprečavanje pranja novca i finasiranja terorizma za  zastrašivanje, a o ovom slučaju je i obavestila sve relevantne međunarodne institucije.Povodom apela koji su organizacije, među kojima je bila i Nova ekonomija, uputile međunarodnim telima, već su reagovali stručnjaci UN-a, FATF-a i Moneyval-a. Uprava za sprečavanje pranja novca istražuje poslovanje kritičkih medija, na spisku i urednica Nove ekonomije

Srbija

Vrtlari iz sela Kucara: U Srbiji stalno stiže račun za još nešto

Dok na domaćem tržištu poplaćamo sve, ostanemo faktički bez zarade i zato smo strateški okrenuti izvozu, jer kada izvezeš robu tačno znaš kolika ti je zarada, a ovde to nikada ne znaš. Stalno nam stiže račun za „još nešto“ i to je po meni veliki problem i ta ucenjivačka politika prodajnih lanaca mora da se promeniFirma Vrtlari iz sela Kucura kod Vrbasa, proizvođač premijum sokova, džemova, slatkog i namaza od voća i povrća, dobila je epitet socijalnog preduzeća zato što po analizi nemačke agencije GIZ ima pozitivan uticaj na više od trista ljudi iz svog okruženja. To znači da pre svega zapošljava mlade iz sela i žene koje spadaju u kategoriju teško zapošljivih. Ima i više od trideset kooperantskih poljoprivrednih gazdinstava gde rade čitave porodice. O tome kako je osnovao i vodi firmu, zajedno sa suprugom Vanjom, govori vlasnik Branislav Sekulović (35), ekonomista koji je ostavio posao u gradu i u rodnom selu započeo posao.Kako ste organizovali proizvodnju?Ljudi imaju od hektar do deset hektara zemlje i oni za nas gaje sirovinu, paradajz, papriku, kajsije, šljive, maline, sve što nam je potrebno u proizvodnji. Svedoci smo da svake godine u Srbiji umre jedna poljoprivredna grana. Jedne godine se prosipa mleko, druge se baca paradajz, a prošle godine ljudi su pretrpeli veliku štetu bacanjem višanja. Mi ljudima sa sela obezbeđujemo izvesnost poslovanja gde po fer uslovima unapred ugovorimo cene sa njima, ne pratimo špekulacije na tržištu koje se dešavaju. Te porodice su na neki način vezane uz nas, rade na svojim poljima, od njih otkupljujemo tu sirovinu, prerađujemo je i plasiramo u dvanaest država. Gde sve plasirate proizvode i kako ste uopšte došli do tržišta, posebno toliko stranih država?Pre svega smo se etablirali na domaćem tržištu. Kao mali brend ušli smo u lance delikatesa zdrave hrane, zatim smo radili na promociji uz pomoć Privredne komore Srbije i raznih institucija koje podstiču promociju preduzetništva i promociju domaćih prehrambenih proizvoda. Srbija nema da ponudi ni naftu, ni dijamante, ni rudu, ali ima visokokvalitetnu hranu. To je ono što Srbija promoviše. Prekretnica u našem poslovanju jeste Fancy food show, najveći sajam delikatesne hrane u Njujorku na kom smo bili 2018. godine, predstavljali našu zemlju i uspeli da se vratimo sa potpisanim ugovorom o izvozu hrane za Ameriku. Od tada tri do četiri kontejnera naše robe ode na američko tržište. Prodajemo se u više od trista prodavnica duž istočne obale. Na to smo posebno ponosni jer nijedna firma iz Srbije nije dobacila toliko daleko. To je veoma zahtevno tržište, sofisticirano je, traži potpuno drugačiji pristup. Sok od paradajza sa celerom koji se tamo prodaje najviše je prepoznat kao freš i đus. Prodaje se za pet dolara. Vrednovan je kao delikatesan, luksuzan proizvod. Naš distributer je uspeo da ga tako tamo pozicionira i dostigne toliku cenu. Tamo je specifično tržište, dominira masovna proizvodnja, a naš organski, domaći sok od paradajza je pravljen bez koncentrata, isceđen i ispasiran na naš tradicionalan način, pasterizovan, dodato je malo začina. I taj kvalitet se prepoznaje.Majstor Bane uči IT-evce iz celog sveta da prave cipele Kako ste dospeli do sajma?Američka fondacija je raspisala poziv prehrambenoj industriji, odnosno kompanijama u toj industriji, kompanijama koje se bave proizvodnjom hrane. Prihvatili su našu aplikaciju i supruga i ja smo deset dana predstavljali Srbiju i naše proizvode na pravi način.Bili ste i u Italiji?Da, jer pratim sve aktivnosti koje sprovode naša država i Privredna komora. To je prilika da izađemo napolje i svetu pokažemo šta imamo. Dospeli smo do dvanaest država, pored Amerike, Kanada, Italija, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Irak, Rusija, Austrija, Holandija, Švajcarska. Trudimo se sada da razvijemo potencijale koje imamo na tim tržištima. Interesovanje postoji, čim smo tamo, ali je važno da ljudi dubinski prepoznaju taj proizvod i ta energija se vraća nazad u Srbiju.Kako je poslovati sa Amerikom u doba korone?Bez problema smo u Ameriku izvezli robu baš u vreme kada je krenula pandemija. U to doba smo odradili jedan kontejner koji je otišao u Ameriku. Hrana mora da ide, jer ako hrana stane, ljudi će umreti od gladi, a ne od korone. Tako isto važi i tokom izvoza za EU, nije bilo problema, samo su bile pojačane kontrole. Otežana je bila logistika u smislu otežane kontrole za prevoznike i vozače. Imali su razne zdravstvene preglede, pa je to njima otežavalo rad, a nama proizvođačima se nije ništa promenilo. USAID vas je izdvojio kao jednu od kompanija koje su se prezentovale pre dve godine na američkom tržištu. Šta je to bilo?Najveći sajam delikatesne hrane na svetu, u Njujorku. Fensi fud šou. Mesto gde ljudi dođu iz celog sveta nešto da predstave. Tu možete na jednom mestu videti šta rade i proizvođači iz afričkih zemalja, latinoamerički, arapski, baš iz celog sveta. Bili su prisutni proizvođači iz 120 zemalja. Tamo smo upoznali distributera Artura Bova koji se oduševio našim sokom od paradajza i uspeo da nakon osam meseci pregovora i truda naruči prvi kontejner. Pre godinu i po dana je otišao prvi kontejner, okeanom, a sada idu jedan za drugim i to nas čini ponosnim.

Srbija

Da nam je sad jedan Tesla

U medijima često čujemo žalopojke o neobrazovanosti i neinformisanosti našeg stanovništva koje je, navodno, uzrok brojnih iracionalnih i kontraproduktivnih izbora koje ljudi prave.Nesporno, slaba upućenost ili veliki nedostatak intelektualnih sposobnosti, može biti uzrok da ljudi prave pogrešne izbore. Međutim, za pogrešne i iracionalne izbore postoje i brojni drugi uzroci. Veliki broj tih uzroka leži u specifičnoj prirodi našeg (opšteljudskog) psihološkog funkcionisanja. Evo nekih od najčešćih zabluda koje čujemo u javnom govoru u medijima:Zabluda 1Kada ljudi čuju činjenice i istinite, kao i logično obrazložene ideje, oni će ih prepoznati kao takve i prihvatiti ih. Psihološka istraživanja pokazuju da na primer po pitanju političkih opredeljenja i izbora, ljudi nisu skloni da menjaju „strane“. Suočeni sa činjenicama i argumentima koji ne idu u prilog njihovim stavovima, ljudi će pre naći neko opravdanje ili razloge zbog čega te činjenice ili argumenti nisu tačni, nego što će preispitati ili promeniti svoja postojeća uverenja. Ipak, nisu svi stavovi i uverenja jednako „tvrdokorni“ na promene. One teme koje nas „ne dotiču“ previše, tj. koje nam nisu centralne u našem ličnom životu i egzistenciji, mi ćemo biti spremniji da promenimo. Dakle, bazični stavovi i stavovi koji se tiču pojava prema kojima gajimo jake emocije, nije tako lako promeniti prostim iznošenjem činjenica i argumenata. Zašto? Pa zato što bi neka korenita promena takvih stavova zahtevala od ljudi neke veće „pretumbacije“ u njihovim životima ili u njihovom mentalnom funkcionisanju. Takva promena bi ih mnogo „koštala“, pa je ljudi izbegavaju i radije biraju da promene činjenice koje im se ne uklapaju u njihove „hipoteze“, nego da rekonstruišu svoje živote iz osnove.  Zabluda 2„Da nam je sada neki Tesla ili Đinđić, sve bi se rešilo!“ Odnosno, za prosperitet zajednice su presudni izuzetni pojedinci.Za sudbinu jedne zajednice ponekada su neki pojedinci zaista bili (ili jesu) presudni. Nažalost, čini se da ovde češće možemo govoriti o nekim negativnim ili čak katastrofalnim uticajima nekih pojedinaca, nego o pozitivnim. Pomislimo samo šta je celom svetu priredio Hitler, zahvaljujući svojim narcističkim uverenjima projektovanim na ceo germanski rod, „unapredivši“ taj rod u superiornu rasu. Ta „superiorna rasa“ je ubrzo bila fizički desetkovana i završila, u istorijskom smislu, okaljanog obraza. Ili koliki milioni ljudi u SSSR-u je izgubilo živote zbog paranoje jednog njihovog vođe (Staljina). Postoje naravno i neki svetli primeri i vizionarske ličnosti, koje su zaista (pre indirektno, nego direktno) donele prosperitet ljudstvu u celini. Tesla je svakako bio jedan od takvih. Ipak, ne treba smetnuti sa uma da svi ti izuzetni „nosioci ideja preokreta“ (bilo konstruktivnih ili destruktivnih po čovečanstvo), u realnosti ne bi postigli mnogo da nije bilo zajednice koja je te njihove ideje prihvatila, finansirala i sprovela u delo na svaki drugi način. Istraživanja u oblasti organizacijske psihologije pokazuju da uspeh jedne firme ili radnog kolektiva ne zavisi od izuzetnih pojedinaca, već od kooperativnosti članova tima. Kada je radna atmosfera pozitivna i kada postoje pozitivni i saradnički odnosi među zaposlenima, tada i firma „cveta“. Štaviše, u praksi se pokazuje da pojedinci koji se mnogo ističu i razlikuju od kolega, češće štete kolektivnom duhu firme, nego što ga unapređuju.  

Srbija

Otvorena jedna od najmodernijih filijala u centru Beograda

Klijentima Crédit Agricole banke kao i drugim građanima, na Dorćolu, u Dobračinoj 43, od sada je na raspolaganju jedna od najmodernijih filijala Banke uređena prema savremenom konceptu razvijenom po uzoru na filijale Crédit Agricole grupe širom sveta. U novom okruženju klijentima će na usluzi biti tim iskusnih bankarskih savetnika spremnih da zajedničkim zalaganjem nađu najbolje rešenje za svakog klijenta.   Novi koncept uređenja filijale razvijen je pre svega sa ciljem da klijentima u modernom i prijatnom prostoru omogući fleksibilan i neposredan odnos sa bankarskim savetnicima i uvede dodatne funkcionalnosti kao što su digitalna zona gde je moguće isprobati najnovije digitalne servise Banke, posebna mašina za brzu uplatu pazara ili uplatno isplatni bankomat na kome je moguće koristiti dinare i evre.„Zadovoljstvo mi je što mogu da istaknem da se prema najnovijim istraživanjima zadovoljstva klijenata, Crédit Agricole Srbija nalazi na samom vrhu domaćeg bankarskog tržišta ali i matične Grupe koja posluje širom sveta. Koncept da na razvoju proizvoda, usluga i novih filijala radimo zajedno sa našim klijentima, pitajući ih za njihove potrebe i uvažavajući njihovo mišljenje pokazao se kao jedini ispravan. Kako bismo mogli da obezbedimo još bolju uslugu, naš fokus je na apsolutnoj posvećenosti u odnosu sa klijentima sa jedne strane i uvođenju novih digitalnih tehnologija sa druge strane, ne da bi se od klijenata odaljili, već da bi im se još više približili. Dobar primer za to je da smo uz „Keš na Klik“, on-line keš kredit koji klijentima omogućava da za samo 15 minuta, bez odlaska u banku dobiju sredstva na računu, otvorili jednu od najmodernijih filijala Crédit Agricole banke u Srbiji. Ovaj potez najbolje oslikava naš aksiom da u svakom trenutku klijentima ponudimo 100% digitalnu i 100% personalnim savetnikom podržanu uslugu“ rekao je Jožef Nađ, Rukovodilac divizije za poslovanje sa stanovništvom, malim i srednjim preduzećima Crédit Agricole Srbija. Crédit Agricole Srbija, deo je Crédit Agricole grupe, jedne od 10 najvećih bankarskih grupacija na svetu koja posluje u 47 zemalja i ima više od 52 miliona klijenata. O snazi  i stabilnosti Crédit Agricole grupe najbolje govori kreditni rejting A+ koji je pokazatelj visoke stabilnosti, čak i u veoma izazovnim uslovima poslovanja. Crédit Agricole banku u Srbiji čini više od 900 zaposlenih koji u 75 filijale, kroz individualan pristup i posvećenost svakodnevno rade na unapređenju partnerskog odnosa sa 300.000 klijenata, imajući u vidu specifične potrebe svakog od njih kao i osobenost vremena u kome živimo.

Srbija

Zdravlje Leskovac dobilo novog vlasnika

Britanska Frontier Pharma i Baistone Investment Group preuzeli su srpsku farmaceutsku kompaniju Zdravlje Leskovac, koja je u vlasništvu Actavisa, podružnice izraelske kompanije Teva. Očekuje se da će transakcija biti završena do marta. Prema pisanju lokalnih medija sa juga Srbije, privatizacija Zdravlja je godinama tema u ovom gradu.Naime, Zdravlje je đosad promenilo nekoliko vlasnika. U procesu privatizacijeje 2003. godina islandska firma „Farmako” platila je za Zdravlje samo 3,5 miliona evra, dok je njen novi vlasnik „Teva” 2016. dao više od 700 miliona.Nova stranka je 2015.  tražila da se ispita uloga današnjeg ministra finansija Siniše Malog u ovoj privatizaciji. Malo je 2003. bio direktor Centra za tendersko-aukcijsku privatizaciju, kao i predsednik komisije za pregovore oko prodaje leskovačkog Zdravlja. 

Srbija

Žene na prvoj liniji Kovida, a optužene za šoping

Državni zvaničnici su uspeli da primete da su žene kupoholičarke, pa se zato i zaražavaju, ali se nisu zapitali – ko ih leči, ko im čisti, ko im sprema, ko im čuva stare roditelje ili obrazuje decu. Žene su radile i kada je sve stalo, nisu odlazile na bolovanja ili godišnje odmore, a i dalje su najčešće „na prvoj liniji fronta“Pokrajinski sekretar Zoran Gojković je početkom decembra, gostujući na nacionalnoj frekvenciji izneo svoju teoriju da je naš „kupoholičarski mentalitet“ kriv za to što je porastao udeo žena u ukupnom broju novozaraženih. Sekretar je očigledno aludirao na redove koje smo viđali ispred prodavnica povodom Crnog petka, a u tim redovima su, sudeći prema sekretarovim rečima, stajale niko drugi do žene. Međutim, ono što je Gojković propustio da nam kaže jeste da većina žena u toku pandemije ima i veće brige, pa su tako, osim u redovima, mnogo češće i iza medicinskih vizira, sa maskama iza kasa u supermarketima, sa stetoskopima na prijemima u kovid-ambulantama ili u ulozi starateljki u domovima za stare. Za ovo potonje postoje i zvanične statistike. Naime, podaci Ankete o radnoj snazi za 2019. godinu pokazuju da 67% zaposlenih u trgovini čine žene, u zdravstvu je taj procenat još i veći – 77%, a slično stanje je i kada je reč o sektoru socijalne zaštite gde u ustanovama sa domskim smeštajem 78% zaposlenih čine upravo žene.Svim ovim radnicama zajedničko je to da za vreme pandemije nisu mogle da rade od kuće, već su na svom radnom mestu najčešće bile i tokom vanrednog stanja.Radna obaveza nedovoljno regulisanaU istraživanju „Uticaj epidemije COVID-19 na položaj i prava radnica i radnika u Srbiji“, fondacije Centar za demokratiju, navodi se da je zaposlenima u zdravstvenoj zaštiti eksplicitno uvedena radna obaveza za vreme vanrednog stanja, dok je onima u socijalnoj zaštiti ona uvedena implicitno (odnosno, hteli – ne hteli, morali su da rade).Jedna od autorki ove studije, Sarita Bradaš, kaže u pisanom odgovoru „Novoj ekonomiji“ da radna obaveza koja je uvedena nije regulisana na dovoljno kvalitetan način.„Obveznicima radne obaveze ne priznaju se ni neka najosnovnija radna prava (kao što je pravo na ograničeno radno vreme), a neka normativna rešenja nisu primenjiva u doba vanrednog stanja koje je uvedeno zbog epidemije zarazne bolesti.“U istraživanju su navedena i određena svedočenja predstavnika sindikata koji tvrde da su onima koji su bili u radnoj obavezi uskraćivana mnoga prava, kao što su između ostalog i pravo na bolovanje, pa je tako jedna doktorka „upozorena da ne sme da otvara bolovanja zdravstvenim radnicima, inače će ona snositi štetu i odgovarati“. Takođe, zdravstveni radnici nisu bili u mogućnosti da koriste svoje godišnje odmore, a neki od njih su, pak, bili primoravani da ih iskoriste.Predsednica Sekcije žena Saveza samostalnih sindikata i predsednica Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Beograda Radmila Obrenović objašnjava za „Novu ekonomiju“ da ona nema informacije o tome da je zaposlenima bilo uskraćeno pravo na korišćenje bolovanja, dok sa druge strane objašnjava da je povećan broj zaraženih u drugom i trećem talasu otežao mogućnost korišćenja godišnjih odmora.„U ovom talasu je dramatično više radnika inficirano tako da nisu mogli da rade, morali su u izolaciju ili bolovanje. Smanjio se broj izvršilaca, a posao je rastao i sigurno je bilo slučajeva da se ne mogu uskladiti želja zaposlenih da iskoriste odmor“, objašnjava ona za „Novu ekonomiju“.Strah da ne zaraze ukućaneObrenović ističe da su žene pod velikim pritiskom za vreme pandemije. Osim toga što su često morale da rade i intenzivnije, one su i pod pritiskom da bi potencijalnu zarazu mogle da prenesu i svojim ukućanima.„S druge strane, kada dođete kući vi morate mnogo više energije i sredstava da potrošite na dezinfekciju, iz tog straha.“A ta sredstva su najčešće na bazi hlora koji može oštetiti kako kožu, tako i respiratorne organe. Takođe, ona dodaje da su kod određenog broja zaposlenih prisutne i alergije na neke od materijala koji se koriste za izradu lične zaštitne opreme. „Mi još uvek u Srbiji nemamo definisano koji je to broj sati koji vi možete provesti u skafanderu ili ukoliko imate definisano, ukoliko je to četiri sata, da li vi imate prostora da na svaka četiri sata menjate ljude.“Kako kaže, negde su zaposleni u skafanderima radili i šest ili osam sati.Sa druge strane, žene koje rade u zdravstvu i socijalnoj zaštiti kod kuće su imale, osim redovnih obaveza, i očekivanja da rade sa decom koja nisu u školi ili koja prate onlajn nastavu.Kad vas se prijatelji plaše Na listi problema, Obrenović ističe i neretku stigmatizaciju ovih zaposlenih zbog toga što dolaze iz sredina u kojima postoji opasnost od zaraze.„Kada se pojavite u društvu ili negde odete, ljudi zaziru kada čuju da radite recimo u zdravstvu. Vi ste stigmatizovani i ljudi se plaše da ih ne zarazite. Tako, uz preporučene mere fizičke distance, doživljavate i onu pravu socijalnu distancu i izolaciju i sa tim treba da se nosite, a ovo predugo traje“, zaključuju Obrenović.Ipak, strah od zaraze bio je prisutan i kod samih zaposlenih, a na početku pandemije, prema tvrdnjama određenog broja lekara, nije bilo ni dovoljne količine opreme za ličnu zaštitu. Zdravstvene ustanove nisu bile u stanju da nabave nove količine maski, rukavica ili vizira, jer na tendere često nije stizala nijedna ponuda. Iako postoje tvrdnje da je država kasnije opredelila dovoljne količine ove opreme bolnicama i domovima zdravlja, do javnosti su i dalje stizale informacije o neadekvatnoj zaštiti zaposlenih u zdravstvu, a u istraživanju Centra za demokratiju se navodi da ni na početku epidemije, a ni kasnije, nije bilo jedinstvenog postupanja u pogledu organizacije rada koja će zaposlenima osigurati bezbedne uslove rada.Manje plaćene – više ugroženePosebno ugroženi su oni radnici i radnice čija su zanimanja nižeg statusa. Za ova zanimanja karakteristični su loši uslovi rada i niske zarade, a najčešće se odnose na prodavce, zanimanja ličnih usluge ili čistače i pomoćno osoblje. U ovim zanimanjima ponovo prednjače žene, pa je njihov udeo u ovoj kategoriji čak 61%.„Poslednji podaci o prosečnim zaradama ukazuju na smanjenje zarada koje su bile znatno niže od prosečnih u oblasti trgovine na malo, smeštaja i ishrane i ličnih usluga“, ističe Sarita Bradaš za „Novu ekonomiju“.U istraživanju se navodi da su se ove radnice susrele sa brojnim kršenjem prava za vreme pandemije. Na primer, žene koje rade u firmama za održavanje ulaza nisu dobijale prekovremene sate, iako su radile duže jer im je bilo više vremena potrebno za dezinfekciju ulaza. Takođe, zaposleni u nekim manjim radnjama i uslužnim delatnostima nikada nisu dobili maske od poslodavaca, nego im je objašnjeno da sami sebi treba da ih obezbede. Mnoge od žena su u toku pandemije i ostale bez posla jer su fabrike u kojima su bile zaposlene zatvorene ili je smanjen obim posla.Značajnu poteškoću zaposlenima predstavljao je i nedostatak javnog prevoza jer su u određenim periodima ukidane redovne trase autobusa, a uspostavljane neke druge koje neretko nisu bile odgovarajuće za veliki broj zaposlenih. Sa druge strane, i u ovoj situaciji dolazimo do značajne rodne nejednakosti. Za odlazak na posao javni prevoz koristi 40% žena i 26% muškaraca, dok automobil koristi 70% muškaraca i 37% žena.„Iz ovog podatka sledi da su mere ukidanja javnog prevoza zapravo najviše uticale na žene i to iz dva razloga: sa jedne strane, žene koriste javni prevoz više nego muškarci, a sa druge strane, žene čine većinu u zanimanjima koja su bila ključna u vreme epidemije i koja zahtevaju odlazak na radno mesto (npr. zdravstvene radnice, negovateljice i prodavačice“, ističe se u istraživanju o uticaju pandemije COVID-19 na prava i položaj radnica i radnika.U specifičnoj situaciji našli su se i prosvetni radnici, u sektoru u kome je takođe izražena rodna segregacija i u kome radi čak 134.000 žena. Kako objašnjava Bradaš, najveći problem predstavljao je potpuno neregulisan rad od kuće ovih zaposlenih.„Najviše su ugrožena prava na pravične i povoljne uslove rada, obezbeđivanje uslova za rad (prostor i oprema) i nemogućnost usklađivanja porodičnih i poslovnih obaveza. Nemogućnost usklađivana porodičnih i poslovnih obaveza posebno je izražena kod zaposlenih sa malom decom, samohranih roditelja i zaposlenih koji neguju članove uže porodice, pri čemu je teret brige najčešće na ženama“, objašnjava ona.Šta pandemija ostavlja ženama u amanet?Bradaš dodaje da je, u odnosu na prvi kvartal 2020. godine, u drugom kvartalu broj zaposlenih žena smanjen za 40.300, dok je zaposlenost muškaraca povećana za 6.600. Do najvećeg pada zaposlenosti žena došlo je u sektoru trgovine i administrativnih usluga.„Sudeći po podacima o posledicama prvog talasa epidemije na položaj žena i muškaraca na tržištu rada, očekujem da će se postojeći rodni jaz produbiti.“Za ovakvu situaciju zaslužna je i država koja je, donoseći mere i pakete podrške, u potpunosti izostavila rodne analize, pa je na taj način samo produbila već postojeće nejednakosti, kako se ocenjuje u istraživanju  „Rodna analiza odgovora na COVID-19 u Republici Srbiji“, koje su sproveli Misija OEBS-a u Srbiji i Ženska platforma za razvoj Srbije 2014-2020.„Kako se rodne nejednakosti na tržištu rada ne bi dalje produbljivale, Vlada u narednom periodu treba da uradi ono što nije u ranijem: da napravi rodnu analizu i procenu situacije na tržištu rada kako bi kreirala mere koje će otkloniti ili bar smanjiti nejednakosti, a posebnu pažnju da posveti socijalnoj zaštiti grupa koje je potpuno zanemarila u ovoj krizi“, zaključuje Bradaš.

Srbija

Nijedna prijava za pokajnički program u poslednje dve godine

Nijedna kompanija u Srbiji  tokom 2020. i 2019. nije iskoristila pokajnički program tako što bi prijavila restriktivni sporazum na tržištu, kažu u Komisiji za zašitutu konkurencije za Novu ekonomiju. Međutim, naglašavaju da se informacije za 2020. odnose samo na okončane predmete. Za predmete koji su u radu, Komisija ne može da daje informacije."Tokom 2018. godine pokajnički program je iskoristio jedan učesnik na tržištu i prijavio restriktivni sporazum. U toku 2019. godine nije bilo takvih prijava", navodi se u odgovoru Novoj ekonomija.Za učesnike na tržištu koji prijave restriktivne sporazume, Zakon o zaštiti konkurencije predvideo je „pokajnički program“ koji podrazumeva potpuni ili delimični imunitet od kažnjavanja uz saradnju sa Komisijom za njihovo otkrivanje i dokazivanje, posebno kartela.Komisija za zaštitu konkurencije ističe i da preduzima korake kako bi ovih prijava bilo više.Naime, Komisija je na svom Youtube kanalu objavila video klip kako bi se učesnici na tržištu upoznali sa mogućnošću korišćenja „pokajničkog programa“. Karteli se teško dokazuju, a još teže rasturaju. A ključnu ulogu, kako pokazuje iskustvo, imaju "doušnici.

Srbija

UTAS predložio rešenje za turističke agencije, oglasio i peticiju

Udruženje turističkih agencija Srbije UTAS objavilo je novi predlog po kome bi mogao da se obezbedi novi vid garancija za turističke agencije. Predstavnici UTAS-a objašnjavaju da se njihov predlog bazira na individualnom osigruanju i navode da je njegov svrha stopostotna zaštita putnika i uplaćenog novca i aranžmana.Novim zakonskim pravilima koja važe od jeseni turističkim agencijama u Srbiji se za izdavanje dozvola za rad traže preskupe polise osiguranja i bankarske garancije, daleko veće od par hiljada evra koliko su koštale ranije.Zbog toga su njihovi predstavnici krajem prošle godine organizovali i protest ispred Ministarstva finansija.UTAS smatra i da rešenje koje trenutno važi nije dobro, pre svega za putnike "jer postoje limiti osiguranih suma gde se putnici namiruju na osnovu procentualnog učešća u šteti". UTAS: PROBLM NIJE REŠEN, TURISTIČKIM AGENCIJAMA POLISE OSIGURANJA PRESKUPE "Nije dobro ni za reputacije agencija niti za osiguravače a na kraju krajeva, nije dobro ni za Ministarstvo", navode u UTAS-u.Veliki broj malih turističkih agencija prošle godine zbog novih pravila za dobijanje dozvola za rad nije mogao da nastavi da radi, a dodatna otežavajuća okolnost bila je pandemija tokom koje praktično i nije bilo posla za njih, jer se manje putuje u inostranstvo.Kako bi se prevazišli aktuelni problemi, UTAS poziva građane da svojim potpisom podrže njihove napore sa ciljem da se poboljša status turističkih agencija, putem sledećeg linka.Opširnije o UTAS-ovom predlogu može da se pročita putem OVOG linka.

Srbija

Vlasnica brenda Roberto Baressi: Sa košulja prešli na medicinske uniforme

U novoj emisiji podkasta "Neću da ćutim", gošća urednice  Nove ekonomije Biljane Stepanović bila je vlasnica brenda Roberto Baressi, Dragana Milanović.Tema podkasta je bila kako se njena firma iz Ivanjice koja proizvodi i prodaje klasične košulje snašla tokom pandemije, promenila svoj poslovni model i pregurala prvi udar krize.Kada je došla pandemija, Dragana kaže da je posao stao, pa je morala da razmišlja kako da prevaziđe ograničenja u radu zbog vanrednog stanja i kasnijih talasa pandemije.Njeno iskustvo, kako dodaje, pokazuje da je pandemija ukazala i na neke stvari koje u firmi nisu bile dobre."Trudili smo se da jako brzo mislimo i da se jako brzo preorjentišemo", kaže Dragana.Prema njenim rečima firma je počela da proizovdi zaštitne maske, medicinsku uniformu, sve ono što je u tom trenutku ljudima bilo potrebno, a kasnije kad je došlo proleće i leto dobro su se prodavale haljine za žene, koje su počeli da šiju."Da li je to bilo lako, apsolutno nije, ali je to bio naš dobar instinkt", kaže vlasnica brenda Roberto Baressi."TRADICIONALNE" NEVOLJE PRIVATNIH FIRMIDragana je pre nekoliko godina posao nasledila od svog oca i u početku je morala da se suoči sa reorganizacijom firme."Ja sam završila Filološki fakultet i imala sa pored sebe roditelje "privatnike", ja sam kod tade u kancelariji odrasla", objašnjava Dragana.Kaže da njen otac nije bio za to da ona vodi svoju firmu smatrajući da je to "veliki teret".Posao nakon završenog fakulteta nije uspela da nađe, ni posle godinu dana, pa je odlučila da radi u svom preduzeću."Većina tih privatnih porodničnih firmi ima tu boljku "jedan čovek jednako je sistem", što nije dobro. To je super kada imate jako malu firmu, ali kad fimrma ima više od 10 ljudi (ona) ne može da zavisi od jednog čoveka", smatra Dragana.Objašnjava da je čitajući literaturu, gledajući klipove na jutjubu i uopšte istražujući došla do zaključka da joj u poslu reorganizacije firme treba pomoć mentora."Meni je zako značila Srpska asocijacija menadžera, jako mi je puno su mi značila poznanstva i to iskustvo", kaže Dragana, jer "imate priluku da upoznate puno pametnih ljudi, koji zaista imaju fenomenalne karijere".Objašnjava da je preko Srpske asocijacija menadžera uspela da uspostvi kontakt sa svojim sadašnjim mentorom Draganom Filipovićem iz Generali osiguranja."Kada sam tražila mentora i razmišljala o tome ko bi mogao da mi bude mentor ja sam želela da to bude osoba koja je prošla kroz više industrija, koja je radila u nekom sistemu gde je morala na puno načina da se snalazi", kaže Dragana.Smatra i da spajanje sa mentorom koji nije dovoljno adekvatan, ne može mnogo toga da se dobije.Objašnjava da je mentora pronašla putem interneta i pri tome je pažljivo birala ko joj najviše odgovara.

Srbija

Jelena Obućina: Mislim da dobro pogađam meru u svojim komentarima

"Ja mislim da dobro pogađam meru stvari i da to razumljivo uobličim. Bežim od toga da pravim kompleksne tekstove u jednom minutu, da bi ih ljudi na prvu loptu razumeli. Svaki put kada u tome uspem postanu viralni, ljudi ih dele i s njima se identifikuju", kazala je u intervjuu za štampano izdanje Nove ekonomije Jelena Obućina, urednica „Pregleda dana“ Njuzmaks Adrije. Ovih dana, društvenim mrežamama se deli njen klip o ćutanju.Kako kaže, to je vid komentara na sve što u ovom društvu doživljavam kao devijantno ili loše, a na osnovu tema kojima se bavimo tog dana. "Komentar je forma u kojoj imaš prostor da pokažeš bukvalno sve što umeš, ako umeš, zbog čega je i vrlo opasna. Možeš da budeš bezobrazan, duhovit, sarkastičan, kritičan... U štampanom mediju bi mogao i da psuješ. To je klizava forma, zato što je u prošlosti često bila zloupotrebljena - za agitovanje, za ratno huškanje. Ali tu nema nikakve namere, sreća sa ovom televizijom je to što radimo potpuno slobodno".Kako biste okarakterisali medijsku scenu u Srbiji?Licemerno, jer su novinari tobože zabrinuti da su mediji podeljeni. Oni su podeljeni jer je celo društvo podeljeno. U društvu u kom nema demokratije, nema ni objektivnih medija. Jednostavno, mediji koji žele da budu objektivni su izopšteni od vlasti, ne dobijaju odgovore. Mediji koji su za vlast agituju, rade isključivo u korist vlasti i imaju spiskove zabranjenih ljudi. Ali to nije najveći problem, već mediji koji bi morali da rade svoj posao i koji za to imaju nacionalne frekvencije, a to ne čine.Imam opasku - i američki mediji su oštro podeljeni, i tamo se ljudi s druge strane političkog spektra nipodaštavaju, ali ljudi veruju u sistem i politika nije borba na život i smrt.Ljudi tamo žive u demokratiji stolećima, a mi ovde u poluvarvarizmu decenijama. Dovoljno je da popričamo sa bilo kim ko je petnaestak godina stariji od nas, da nam kaže da li je ikad bilo bolje. To je samo činjenično stanje koje treba prihvatiti. U ovakvoj zemlji ne može biti objektivnih medija koji balansirano imaju obe strane. To je „fejk“. Dotakli ste se sad i javnog servisa. Kako to izgleda iznutra, u odnosu na ovo što svi vidimo spolja?Iznutra ne izgleda dobro. Tačnije, iznutra izgleda isto kao što izgleda spolja. Tamo ima odličnih novinara i urednika, koji su povučeni u dokumentarni program. Sve što sam imala da kažem o radu javnog servisa, rekla sam svojim odlaskom. Nažalost, sećam se jednog perioda kad je RTS sasvim pristojno radio svoj posao, dok je (Aleksandar) Tijanić bio generalni direktor, tokom kohabitacije vlasti. Tada je pritisak bio ravnomerno raspoređen na tri strane, a Tijanić je umeo s tim da igra i balansira. Sada nisam sigurna da ima te sposobnosti, a pritisak potiče samo iz jednog centra. Kako komentarišete rad tabloidnih medija? Oni često imaju prostor upravo na kanalima sa nacionalnom frekvencijom.To nije samo jedna politika, koju na primer plasira „Informer“. Mislim i da neki portal ultradesničarske orijentacije radi za vlast. Jednostavno, predsednik ništa ne prepušta slučaju, svaki spektar mora biti pokriven. Ili razbijen, kako bi on generisao što više svojih glasača.Šta dobijamo kao rezultat?Skupštinu kakva jeste, koja podseća na mesni odbor SNS-a. Ona se pretvorila u mašineriju kojom se uteruje strah političkim neistomišljenicima i održava privid demokratije, koja ne postoji. To je tabloidna politika sa jasnim ciljem da zastraši ljude koji misle svojim glavom.Unutar Skupštine, poslanici se ispunjavanjem zadataka bore za pozicije u narednom sazivu parlamenta, jer su ovaj dosta vremenski ograničili. Što je najgore, mislim da je Evropa tek sad otvorila jedno oko na ono što se događa, a da li će otvoriti i drugo, umnogome ne zavisi od nas. Ceo tekst možete pročitati u štampanom izdanju ili u digitalnom izdanju Nove ekonomije.

Srbija

„Zatražićemo povećanje rudne rente“

Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović izjavila je da će se uskoro obratiti Ministarstvu finansija koje je nadležno za utvrđivanje naknade za korišćenje javnih dobara, među koje spada i rudna renta, objavio je portal Biznis.rs. "Trenutno radimo detaljne analize i uskoro ćemo se obratiti Ministarstvu finansija, kako bi pokrenuli proceduru izmena", izjavila je ministarka Mihajlović.Procenti rudne rente već duže vremena se u Srbiji nisu menjali, a diskusija o njihovoj koristi za našu zemlju ponovo je pokrenuta kada je tokom prošle godine krenula priča o realizaciji Projekta Jadar.U okviru tog projekta, multinacionalna kompanija Rio Tinto, želi da otvori rudnik i postrojenje za preradu litijuma u dolini reke Jadar.Rudna renta, kako se navodi naplaćuje se od svakog investitora koji eksploatiše rudna bogatstva Srbije.Od ukupnog iznosa koji se plaća za rudnu rentu, 60% pripada budžetu Republike Srbije, a 40% jedinicama lokalne samouprave na čijoj teritoriji se vrši eksploatacija.Najniži iznos plaća se za ekspolataciju soli, jedan odsto. Za korišćenje drugih resursa i rezervi mineralnih sirovina, kao što su ugalj i uljni škriljci, nafta i gas, radioaktivne sirovine, metalične sirovine, tehnogene i nematalične sirovine, podzemne vode iz kojih se dobijaju korisne mineralne sirovine ili gasove koji se sa njima javljaju naknada iznosi od tri do sedam odsto prihoda.PAKT SPROVODI ONLAJN ANKETU O IZGRADNJI RUDNIKA LITIJUMA U DOLINI JADRA RUDNA RENTA MEĐU NAJNIŽIM U EVROPINaknade za korišćenje rudnih bogatstava u Srbiji su među najnižim u Evropi. U Hrvatskoj su 10 odsto, u Mađarskoj i Rumuniji, 12 odsto, a u Sloveniji 18 odsto.Najvišu rudnu rentu ima Ruska federacija, 22 odsto prihoda.Kako se podseća, visina rudne rente definisana je Zakonom o utvrđivanju naknada za korišćenje javnih dobara.

Srbija

Da li će privrednici „bežati“ u opštine s manjim nametima?

Ove godine očekuje se da će sve više privrednika odlučiti da preseli svoj biznis iz jednog mesta u drugo jer će se gradovi i opštine takmičiti kako da nadomeste pad prihoda izazvanih pandemijom i smanjenje sredstva iz republičkog budžeta pišu Biznis i finansije. O poskupljennima i smanjenjima raznih poreza i nakanada već se razmišljalo prilikom krojenja lokalnih budžeta, ali jedinstvenog spiska o njima, jako važnog za sve privrednike, još nema.Brojne takse, naknade, cene struje, gasa, vode i ostalih dažbina u lokalnim samouprava presudno odlučuju o tome da li će neki privrednik "preseliti" svoj biznis iz jednog mesta u drugo. Poskupljenja bi eventualno smanjila gubitak prihoda u lokalnim samoupravama, ali bi opao i obim posla u frimama i gasila bi se radna mesta.Ipak, jedinstveni spisak o tim cenama dao bi odgovor na pitanje zašto je neko ko živi u Beogradu registrovao svoje poslovanje u Crnoj Travi ili Brusu.Tokom prošle godine veći broj lokalnih samouprava pokušavao je da pomogne privrednicima smanjenjem zakupa poslovnog prostora, mogućnošću da obaveze plate na rate, kao i odlaganjem nekih nameta. BEOGRAD: VEĆI POREZ NA IMOVINU I ZA "STAN NA DAN" NAJVEĆA RAZLIKA U VISINI PAUŠALNOG POREZAPreduzeća u Srbiji plaćaju oko 500 različitih dažbina na republičkom i lokalnom nivou, među kojima je skoro 400 neporeskih nameta, od čega oko 250 parafiskalnih, a najveći nameti su u najvećim i najrazvijenim lokalnim samoupravama, gde je do izbijanja epidemije i otvaran najveći broj firmi. Ipak, bilo je sve više preduzetnika i biznismena koji su "bežali" iz takvih sredina upravo zbog troškova poslovanja. "Ako neko prijavi delatnost male izdavačke agencije ili agencije za prevodilačke usluge u nerazvijenim opštinama na jugu ili istoku zemlje, koje spadaju u četvrtu ili petu zonu razvijenosti, njegov mesečni paušal za poreze i doprinose će biti između 17.000 i 23.000 dinara", podseća Dragoljub Rajić iz Mreže za poslovnu podršku. Rajić podseća da je visina tog poreza u nekoj od centralnih beogradskih ili novosadskih opština od 28.000 do 47.000 dinara, pa je očigledno da je razlika draastična.  Objašnjava da upravo to razlog zašto u Mreži za poslovnu podršku početnike u biznisu savetuju da ukoliko to mogu prijave svoje poslovanje u nekoj manje razvijenoj opštini, dok ne razrade svoj biznis.ŠTA JE SKUPLJE: OPROŠTAJ OD FRILENSERA ILI OPROŠTAJ POREZA? KO SVE SPADA U FRILENSERE?Drgoljub Rajić ističe da se razlike u nametima na rad posebno osete i u oblasti koja je trenutno aktuelna - rad frilensera.  Napominje i da u dfrilensere ne spadaju samo dobro plaćeni IT stručnjaci iz inostranstva, već i karikaturisti, vajari, grafički dizajneri, projekt-administratori i ostali."I ovde je ključno dopustiti nesmetan rad hiljadama ovih ljudi koji su se samostalno snašli da donesu devizne prilive sebi i Srbiji u kojoj žive i troše taj novac, a oporezivanje treba uspostaviti prema njihovim realnim prihodima", predlaže Rajić.On naglašava i da je problem Srbije i dalje taj to što su preduzetnici previše oporezovani u odnosu na visinu zarada koje primaju i na životni standard, kao i da je minilalna zarada svuda u Evropi neoporeziva.Smara i da mnogi ljudi u Srbiji izbegavaju da se oporezuju, ne zato što su kriminalci, već zato što "teškom mukom prihoduju novac", a država "nema sluha da ih izuzme od oporezivanja do trenutka dok njihovi mali biznisi ne ojačaju". Smatra i da je na kraju bolje da ti ljudi prihoduju i donose novac iz inostranstva, nego da budu socijalni slučajevi ili da napuste zemlju, jer svi ti činioci vode u dugoročno siromaštvo, zatucanost i zaostalost.NADMETANJE GRADOVA I OPŠTINANacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED) i Republički sekretarijat za javne politike organizuju takmičenje gradova i opština "Šampioni preduzetništva" i cilj je da se lokalne samouprave podstaknu da se aktivno uključe u stimulisanje preduzetništva u svojim sredinama.Na rang listi urađenoj za prvu polovinu prošle godine u kategoriji velikih lokalnih samouprava na prvom mestu je Loznica, slede beogradska opština Stari grad, Trstenik, Opština Vračar (u Beogradu) i Novi Sad.  U kategoriji srednjih među prvih pet su Savski venac, Raška, Krupanj, Priboj i Aleksandrovac, Crna Trava, Brus, Mali Zvornik, Nova Varoš i Blace."DIGITALNI NOMADI" U CRNOJ TRAVIKad su objavljeni ti podaci, opštinska vlast u Crnoj Travi se pohvalila da nudi bolje uslove preduzetnicima i od većih gradova i da se zato mnogi odlučuju da firmu registruju baš u toj maloj sredini.  Naveli su da su novootvoreni biznisi, i to uglavnom iz sektora IT usluga, 98 odsto iz drugih gradova, a najviše iz Vlasotinca i Leskovca, a ima ih i iz Beograda.U opštini Trstenik su naveli da su privukli najveći broj preduzetnika subvencijama kamata na kredite do 12 meseci, a da najveće interesovanje postoji za subvencionisanje nabavke opreme i mašina i za adaptaciju prostora.