Srbija
Petoro meštana iz okoline Loznice dobilo je odštetu od kompanije Rio Tinto nakon što je tokom istražnih radova došlo do izlivanja podzemnih voda na njihove njive. Laboratorijski izveštaj, kako piše BIRN, pokazuje da ta voda sadrži povišenu koncentraciju bora, natrijuma i drugih hemijskih elemenataStanovnik jednog sela iz okoline Loznice 2012. godine sklopio je ugovor o zakupu zemljišta sa Rio Tintom, kako bi ta kompanija na njegovim njivama mogla da postavi pijezometre, aparate koji mere nivo i kvalitet podzemnih voda. Šest godina kasnije, dolazi do izlivanja dve istražne bušotine zbog čega detelina prestaje da niče na jednom delu parcele. Slično se desilo i sledeće godine. BIRN tvrdi da je imao uvid u dva ugovora iz kojih se vidi da se kompanija Rio Sava Exploration doo, kako glasi zvanični naziv srpskog predstavništa firme Rio Tinto, obavezala da nadoknadi štetu zbog izlivanja podzemnih voda na usevima.Iz kompanije kažu da su u poslednjih šest godina potpisali 15 ugovora o naknadi štete sa petoro vlasnika njiva i da su za te namene potrošili ukupno oko 230 hiljada dinara. Za praćenje nivoa podzemnih voda postavljeno je ukupno 125 pijezometara, a "curenje je detektovano na malom broju aparata", navodi Rio Tinto. srbiji treba do 300 novih postrojenja za otpadne vode
BIRN je došao do rezultata laboratorijskih ispitivanja kvaliteta procurelih podzemnih voda, čiji uzorci su uzeti krajem aprila 2021. godine od strane Instituta Jaroslav Černi i Zavoda za javno zdravlje Šabac, po nalogu kompanije Rio Tinto, a na insistiranje meštana. Rezultati merenja pokazuju da je koncentracija bora na jednom od pijezometara bila 574,72 mg/l (miligrama po litru), a upravo je zbog curenja vode sa tog aparata Rio Tinto plaćao naknadu štete za rod tokom 2018. i 2019. godine. Navodi se da je maksimalna dozvoljena koncentracija bora u vodi za piće 1 mg/l, dok u rekama najlošije kategorije ona iznosi 2,5 mg/l."Biljka uvene kad vidi bor", kaže Milojko Lazić, profesor sa departmana za hidrologiju Rudarsko-geološkog fakulteta.Dodaje da su visoke koncentracije ovog hemijskog elementa u podzemnoj vodi ključni razlog sušenja deteline i dodaje da su u pitanju "astronomske količine bora", koje se nalaze u "klasičnim rudničkim vodama". Osim bora, veću koncentraciju od dozvoljene ima i natrijum, element takođe pogubnog dejstva po biljke.Petar Dokmanović, hidrogeolog i profesor Rudarsko-geološkog fakulteta kaže da rezultati ukazuju da su značajno povišene i koncentracije litijuma i stroncijuma.Uništavanje deteline tokom istražnih radova za sada je jedini opipljiv ekološki problem meštana iz okoline Loznice, ali i upozorenje o mogućim posledicama ispumpavanja vode u reke bez adekvatne prerade.Iz Rio Tinta uveravaju da podzemne vode ne predstavljaju problem za razvoj budućeg rudnika, da je projektom predviđeno prečišćavanje podzemnih voda do kvaliteta koji odgovara Jadru i Drini, rekama u koje one treba da se ispuste nakon prečišćavanja. "U postrojenje za prečišćavanje vode biće uloženo 40 miliona dolara", navodi se u odgovoru te kompanije u kome se podvlači i da "ispuštanje otpadnih voda ni na koji način ne može da ugrozi propisani kvalitet reke".Ivon Orengo, istraživačica koja poslednjih dvadeset i pet godina prati kršenje ljudskih prava i ekoloških standarda na Madagaskaru, gde Rio Tinto takođe ima rudnik, kaže da "sve o čemu priča Rio Tinto treba uzeti sa rezervom" jer kompanija širom sveta često izbegava konkretne odgovore, angažuje lokalne eksperte i stvara podele među lokalnim stanovništvom. Zbog curenja pojedinih pijezometara, Ministarstvo rudarstva i energetike obavilo je inspekcijski nadzor i naložilo kompaniji da onemogući dalje curenje. Iz ministarstva kažu da je kompanija početkom aprila podnela izveštaj kojim je dokumentovala da su sve nepravilnosti otklonjene.Opisujući kvalitet plitkih podzemnih voda koje se mogu naći do šesnaest metara dubine, iz Rio Tinta kažu da su "koncentracije metala generalno niske, osim sporadičnih lokacija na kojima su detektovane neznatno povišene koncentracije arsena, kao i hroma, nikla, olova i žive". Profesor Milojko Lazić ističe manjkavost domaćeg zakonodavstva u vezi sa otpadnim vodama i njihovim puštanjem u reke. "Da bi se otpadna voda ispustila u vodotok, mora da se dovede u istu kategoriju kao i vodotok. A naši pametnjakovići su to preveli da se voda perčisti, ispusti u otvoreni vodotok i da on nastavi da teče u istoj kategoriji", objašnjava Lazić. rio tinto: vodama u dolini jadra ćemo upravljati po zakonu
OPASNOST: SUŠENJE ŠUMASličnog mišljenja je i profesorka Instituta za hemiju Dragana Đorđević koja kaže da je "očigledan plan da će se slane podzemne vode ispumpavati i pitanje je u kojoj meri će one završiti u obližnjim rekama, Jadru i Koreniti". Ona smatra da će intenzivno ispumpavanje i ispuštanje ovih voda u okolne reke poremetiti prirodni balans biljnog sveta kao i nivoe podzemnih voda tako da korenje biljaka može da ostane bez vode, pa može da dođe do sušenja šuma širih razmera oko rudnika kao i poljoprivrednih zasada daleko izvan rudničkog kompleksa.Đorđević pretpostavlja da su upravo podzemne vode razlog zašto se na ovom projektu toliko dugo radi istraživanje, sada već nekih osamnaest godina, i ističe da je jako važno da se zna tačan plan sa podzemnim vodama.Hidrogeolog i profesor Rudarsko-geološkog fakulteta Petar Dokmanović kaže da je uobičajeno da podzemne vode budu problematičnog kvaliteta na terenu bogatog rudom i da je uvek problem šta sa njima raditi kada ih ispumpate na povšinu. "Rudničke podzemne vode, odnosno one koje se 'filtriraju' kroz neko ležište mineralnih sirovina, uvek su problematičnog kvaliteta. Takve vode moraju da se ispumpavaju manje-više non-stop kako rudnik ne bi bio potopljen", objašnjava Dokmanović.Naglašava da je suština u tome da kompanija ispumpane rudničke vode zaista podvrgne odgovarajućem tretmanu prečišćavanja. rio tinto ulaže 140 miliona u ekologiju, nvo tvrde da treba najmanje 450
Iz Rio Tinta uveravaju da su danas na raspolaganju napredna tehnološka sredstva kojima ova voda može da se prečisti bez velikih problema, ali i da su "količine vode komparativno niske za rudnik ove veličine i karakteristika". Na nedavno održanoj otvorenoj diskusiji o problemima voda na Projektu Jadar u organizaciji Rio Tinta, saradnik Instituta Jaroslav Černi Prvoslav Marjanović tvrdio je da će otpadne vode iz budućeg rudnika nakon prečišćavanja biti boljeg kvaliteta od voda iz Jadra i Korenite, pa će njihovo puštanje zapravo oplemenjivati reke. Otvaranje rudnika prate velike podele na svim nivoima od lokalnog stanovništva, preko eksperata, sve do visoke politike. Ekspertska javnost podeljena je na one koji su uključeni u rad kompanije Rio Tinto, kao zaposleni, istraživači ili eksterni saradnici, dok su na drugoj strani oni koji sumnjaju da će kompanija poštovati ekološke standarde dokazujući to dugačkom istorijom ekoloških incidenata širom sveta. bbc: rio tintu naloženo da obnovi aboridžinske pećine u australiji
PODELE NA MADAGASKARU"Rio Tinto ima zabrinjavajuću istoriju zloupotreba u vezi sa ljudskim pravima i životnom sredinom u mnogim zemljama u kojima rade", objašnjava Ivon Orengo, direktorka organizacije koja istražuje rudnik Rio Tinta na Madagaskaru, gde ova kompanija kopa rudu ilmenit za proizvodnju titanijum-dioksida od kog se pravi beli pigment za boje i papir. "Na Madagaskaru su obećali da će rudnik izvući regiju iz siromaštva, doneti nova radna mesta i ostaviti pozitivan uticaj na biodiverzitet regiona. U stvarnosti, stotine pripadnika najranjivijeg ruralnog stanovništva je raseljeno, izgubili su zemlju i sredstva za život, a još uvek nema dokaza da je kompanija postigla pozitivan uticaj na biodiverzitet", kaže Orengo.Ona naglašava da su, pored toga, otpadnim vodama rudnika zagađeni lokalni izvori vode, što se ne pominje u 2blistavom narativu kompanije"."Broj stalnih radnih mesta je relativno mali. Mnogi radnici u rudniku imaju nesigurne ugovore, a ukupan broj radnih mesta se ne razlikuje mnogo od onog koji je turizam pružao regionu pre 20 godina", objašnjava Orengo.Organizacija za koju Orengo radi tokom 2019. godine naručila je nezavisnu studiju kvaliteta vode oko rudnika na Madagaskaru koju lokalno stanovništvo koristi za piće i u kojoj peca ribu. Koncentracije uranijuma bile su 350 puta veće nizvodno od rudnika nego uzvodno od njega, dok su koncentracije olova bile 9,8 puta veće. Orengo svedoči o dugoj i mukotrpnoj borbi koja je prethodila otkriću, ljude koji osporavaju rudnik zastrašuju ili kriminalizuju, kao i da veliki deo lokalnih organizacija civilnog društva priklonio se rudniku."Lokalno stanovništvo ne može da se osloni na sopstvenu vladu ili lokalne vlasti kako bi zaštitili prava ili interese građana. Zapravo, rudnik se krije iza vladinog regulatora kada ne želi da podeli informacije javnosti", zaključuje Orengo.