Srbija
Zagađenje životne sredine u Srbiji u poslednje vreme najčešće prijavlju građani. kažu između učesnici onlajn panela "Imamo li pravo na zdravu životnu sredinu?", koji je organizovala nevladina organizacija Otvorena vrata pravosuđa. Prema njihovim rečima, za sudsko procesurianje takvih slučajeva jako je važno da se blagovremeno prikupe neophodni dokazi.Kao najveće u Srbiji Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu nadležno je za veliko područje i njemu se prijavljuju brojni slučajevi zagađenja životne sredine, kaže Nena Miloradović-Bjelica, koja je trenutno viši tužilački pomoćnik u tom tužilaštvu.Prema njenim rečima, prijave takvih slučajeva danas su se uglavnom svele na prijave koje podonose sami građani ili udruženja građana. To su kako dodaje najčešće slučajevi nesavesnog odlaganja otpada, leševa, krivolov, sečenje ili pustošenje šuma.Miloradović-Bjelica naglašava da je tada veoma važno da policija, komunalna ili neka druga inspekcija blagovremeno odrade svoj deo posla, jer se u suprotnom neće prikupiti neophodni dokazi i tužilaštvo neće moći da utvrdi odgovornost počinilaca.Zbog toga, kako objašnjava, ako neko od građana vidi da se negde pravi divlja deponija, to treba odmah prijavi policiji ili komunalnoj inspekciji. Kako napominje dobro je i da se takvi slučajevi fotografišu, uz upozorenje zagađivaču da se vrši snimanje, jer se tako izbegava privatni sudski postupak zbog neovašćenog snimanja. "Ukoliko građani to slikaju, pa izađe komunalna inspekcija i nadležna policijska stanica, postojaće povratne informacije i za tužilaštvo," napominje Nena Miloradović Bjelica.Predstavnica Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu naglašava da se u poslednje dosta prijavljuju slučajevi u vezi sa ubijanjem ili mučenjem životinja koji se zakonski procesuiraju. Dodaje i da je veoma važno i saniranje starih deponija po opštinama u Srbiji, posebno zbog pregovora o članstvu u Evropskoj uniji.Ona kao veliku pobedu domaćeg pravosuđa navodi slučaj iz Obrenovca, kada su meštani koji su kasnije osuđeni, zakopali opasni otpad na svojim njivama i time doveli životnu sredinu u veliku opasnost. Smatra i da su visine kazni u tom slučaju, koje je kasnije potvrdio i Apelacioni sud, bile opravdane."Priroda Srbije je bleda slika one prirode od pre 100 pa i 50 godina unazad," naglašava načelnik pokrajinske inpekcije za kontrolu zaštite i održivog korišćenja prirodnih dobara i ribljeg fonda Nemanja Ivanović.On objašnjava da u Srbiji nema dovoljno čuvara koji bi mogli sve da zaštite od nesavesnih građana, koji praktikuju neovlašćen lov i ribolov u strogo zaštićenim područjima, kao i odlaganje otpada u njima.Dodaje da služba kojom on rukovodi, nema probleme kada treba da vrši vanredni inspekcijski nadzor, koji sledi nakon prijava koje im podnose građani.Prema Ivanovićevom mišljenju, u Srbiji su trenutno male kazne za zagađenje životne sredine, ali dodaje da se kaznene politike trenutno negde ipak menjaju, naročito u Vojvodini, pa negde iznose od po nekoliko desetina hiljadaa, kreću se i do 150 hiljada dinara.UGROŽENE EGZOTIČNE VRSTE ŽIVOTINJANemanja Ivanović navodi i primere zlostvljanja egzotičnih vrsta životinja, poput pitona ili majmuna na brojnim šetalištima u Srbiji, koja se dešavaju zbog fotografisanja građana sa njima i njihovim vlasnicima.Podseća da su primati, u koje spadaju majmuni, strogo zaštićene vrste životinja i mogu da se drže samo u strogim uslovima. Ipak, građani ga i pored toga često zovu i traže savete kako da te životinje drže na svojim privatnim posedima.Kaže i da su brojni građani protivnici nelegalnog ribarenja, ali će mnogi od njih i pored toga otići da kupe nelegalno ulovljenu ribu. Mnogi građani ih kako kaže zovu telefonom u želji da nešto prijave, ali neće da se predstave, pa to kasnije otežava dalje postupanje.Prema Ivanovićevim rečima. to su sve razlozi zbog kojih treba da se radi na unapređenju svesti građana o očuvanju životne sredine. Naglašava i da su avanture terenskim kvad vozilim po čitavoj Fruškoj Gori, Deliblatskoj peščari, takođe nepotrebne i da mogu da štete zaštićenom područjima.Podseća da privredni zagađivači voda do 2025. plaćaju nadoknade za zagađenje voda, kada ih prekorače, kako i da do tada moraju da se odluče da li će početi da primenjuju nove starndarde i propise u toj oblasti.Jovan Rajić, advokat i predstavnik Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI), kaže da je to udruženje do sada vodilo brojne slučajeve koji se odnose na narušavanje životne sredine širom Srbije.Napominje da su maksimalno koristili prostor koji im je u tom slučajevima omogućavao da nastupaju kao stranka u nekom sporu, a u nekim slučajevima su kako dodaje nastupali i kao tužioci.Sudska praksa u tim slučajevima, kako ocenjuje zavisi od sredine do sredine, od jedne do druge lokalne samouprave.Prema Rajićevim rečima, u slučajevima kada se pred sudovima procesuira zagađenje životne sredine, nema dovoljno ujednačenih uputstava od strane viših organa uprave kako da se astupa u određenoj situaciji.Rajić kaže da u slučajevima koji se vode protiv velikih investitora, poput kompanije Zi Đin u Boru ili fabrike guma Ling Long u Zrenjaninu, primetna izvesna rezerva nadležnih institucija, naročito kada njihove inspekcije treba da izađu na teren i utvrde činjenično stanje.Rajić kaže da se RERI tokom prošle godine obraćao nadležnoj inspekciji u vezi sa radom postrojenja koja su u vlasništvu Elektro-provrede Srbije, zbog prekomernih emisija sumpor-dioksida. Naglašava da se u takvim slučajevima često dešava selektovna primena propisa od strane nadležnih institucija.RERI je inače uspeo da ospori gradnju gondole na Kalemegdanu u Beogradu, a njegov predstavnik naglašava da je važna pobeda u tom procesu odluka nadležnog Upravnog suda kojom je potvrđeno da građevinska dozola za tu gondolu nije mogla da se izda pre izrade studije o uticaju projekta na životnu sredinu.Čedomir Savković