
Formirana komisija za nestale bebe
Vlada Srbije donela je odluku o formiranju Komisije za prikupljanje činjenica o statusu novorođene dece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Republici Srbiji, objavljeno je u najnovijem Sl...

Vlada Srbije donela je odluku o formiranju Komisije za prikupljanje činjenica o statusu novorođene dece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Republici Srbiji, objavljeno je u najnovijem Sl...

U fabrici Zastava oružje, korona virusom zaraženo je 27 radnika, 132 ljudi nalazi se u samoizolaciji, pa je doneta odluka da se svi pošalju na dvonedeljni prinudni odmor, potvrdio je za Novu S Zoran Šušić, izvršni direktor za tehničko-tehnološke poslove i proizvodnju.Prema Šušićevim rečima, potvrđeni broj zaraženih radnika verovatno nije konačan, pošto se još uvek očekuju rezultati testova."Pratićemo svakodnevno instrukcije Republičkog kriznog štaba, a i naš fabrički stab zaseda na svaka dva dana, tako da ćemo na osnovu praćenja broja inficiranih radnika donositi odluke o pokretanju proizvodnje”, rekao je Šušić.Kako je izjavio, odluku o zatvaranja na dve nedelje, do 27. jula, koja, zavisno od epidemiološke situacije, može da se promeni, doneo je fabrički Krizni štab.Ona se odnosi i na pogon koji posluje u Novom Pazaru, a prema Šušićevim rečima, tamo je zvanično jedan zaraženi radnik.Inače, uprava je odlučila da se tokom prinudnog odmora u fabrici uradi remont mašina i opreme. "Mogućnost za inficiranje radnika koji su angažovani na remontu sveli smo na minimum. Tu je pre svega uključen manji broj zaposlenih, a za sve njih smo obezbedili neophodnu zaštitnu opremu, maske, vizire, rukavice i sredstva za dezinfekciju", objasnio je Šušić.Remont je, kako ocenjuje Šušić, redovna procedura koja se sprovodi svake godine kada su radnici na kolektivnom odmoru.U Fabrici Zastava oružje zaposleno je preko 2.000 radnika.Sindikati upozoravaju da bi zbog posledica korona virusa, na jesen, u Srbiji, oko 300 hiljada radnika moglo da ostane bez posla, preneo je portal 021.rs.

Domaći privrednici su do sada uzeli samo polovinu kredita koje je država obezbedila i za koje je dala garanciju od 480 miliona evra, jer ne vide brz oporavak od pandemije, javlja startit.Za dodatnu pomoć nema prostora, bez ozbiljnih posledica po ekonomiju države, smatra profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić.„Od dve milijarde evra za koliko je obezbeđena garancija države privreda je uzela ili aplicirala za kredite u iznosu od jedne milijarde evra, što je ozbiljan signal da i vlasnici preduzeća procenjuju da slamanje epidemije neće biti brzo i da će oporavak biznisa potrajati možda više godina, zbog čega oni neće moći uredno da servisiraju svoje dugove“, kaže Savić.Savić navodi i da stanje privrede u našoj zemlji u dobroj meri zavisi od oporavka privrede na svetskom novou, pre svega kod naših partnera iz Nemačke i Italije. Ukoliko na to dodamo i problem smanjenja stranih ulaganja u odnosu na isti period prethodne godine, te izostanak domaćih investicija, jasno je da će se stanje u ekonomiji dugo oporavljati.Savić očekuje da će nakon oktobra doći do povećanja broja otkaza.Poslodavci koji su uzeli pomoć države će tada moći da otpuštaju zaposlene, bez ikakvih kazni.”Desetine hiljada zaposlenih sigurno su u riziku da ostanu bez posla tokom jeseni i zime, a posebno oni koji rade u sektorima koje je pandemija najjača pogodila – turizmu, ugostiteljstvu, prerađivačkoj i kreativnoj industriji”, rekla je za Nova.rs istraživačica Fondacije Centra za demokratiju Sarita Bradaš.Dragoljub Rajić iz Mreže za poslovnu podršku predlaže da država smanji poreske i parafiskalne namete, kako bi kompanije mogle da zadrže isti broj radnika.

U Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove Grada Beograda stiglo više od 30 hiljada potpisa za očuvanje Košutnjaka, saopštili predstavnici građanskih inicijativa Bitka za Košutnjak, Ne davimo Beograd i nekoliko udruženja građana, prenosi list Danas.Aktivista inicijative Ne davimo Beograd Dobrica Veselinović rekao je da je onlajn peticiju potpisalo 30 hiljada građana, a na terenu skupljeno više od sedam hiljada potpisa protiv izgradnje na Košutnjaku."Ovo je građanska platforma koja je ustala protiv onoga što se već duže vreme dešava u našem gradu. Korumpirana politička elita u saradnji sa investitorima otima sve ono što je u javnom vlasništvu, u javnom interesu", rekao je Veselinović novinarima.Prema njegovim rečima, građanima je stalo do Beograda i zelenih površina i neće dozvoliti trend oduzimanja javnog prostora.DESET PUTA MANJE DRVEĆAGovoreći u ime stručnjaka koji su analizirali Plan detaljne regulacije za kompleks Avala filma na Košutnjaku, Ljubica Slavković rekla je da su zaključili da on nije u skladu sa zakonom i javnim interesom."Mi kao struka možemo da damo jedini mogući zaključak, a to je da se ovaj Plan u potpunosti odbaci, da se dalji razvoj ove lokacije na predloženim osnovama u potpunosti odbaci i da se pristupi izradi novog koncepta koji će biti u skladu sa procedurama, sa zakonskim i planskim dokumentima Grada Beograda i Republike Srbije", rekla je Ljubica Slavković.Ona je podsetila da je Planom predviđena izgradnja skoro 420.000 kvadratnih metara novog stambenog prostora i 150.000 kvadratnih metara komercijalnog prostora na uštrb šuma i javnih zelenih površina.Umesto postojećih 34,7 hektara šuma i zelenih površina ostaće samo 3,4 hektara, dodala je Ljubica Slavković.Predstavnik inicijative Bitka za Košutnjak Dejan Jovanović istakao je da su građani doneli odluku da ceo Košutnjak bude zaštićen."Ne damo im ni metar. Nema nagodbe, nema pogodbe. To što hoće da grade mogu da grade bilo gde, negde gde ne smeta drugima, ali u Košutnjaku ništa", rekao je Jovanović i dodao da su građani spremni da brane Košutnjak svim sredstvima.Odbornica u Skupštini grada Beograda i inženjer saobraćaja Marina Lipovac Tanasković apelovala je na sve odbornike da ne glasaju za pomenuti Plan, jer nije u skladu sa Generalnim planom Beograda, Zakonom o planiranju i izgradnji i Ustavom Srbije."Ako se ovaj Plan realizuje biće ukupno oko 6.000 vozila na dan u Ulici Blagoja Parovića“" rekla je ona i dodala da je nezamislivo da neko uopšte potpiše takav urbanistički plan.

Kompanije širom sveta će se usled pandemije koronavirusa dodatno zadužiti za skoro 1.000 milijardi (bilion) dolara samo tokom 2020. godine, prenosi agencija Rojters (Reuters).U studiji koja je obuhvatila 900 najvećih globalnih kompanija navodi se da će nivo korporativnog duga skočiti za 12 odsto, na ukupno 9,3 biliona dolara.I prošle godine je zabeležen nagli rast korporativnog duga od oko osam odsto, ali je to uvećanje bilo izazvano akvizicijama na tržištu kapitala, otkupom akcija ili isplatom dividendi.Kompanije su od januara do maja na tržište obveznica plasirale 384 milijardi dolara, a u analizi se navodi da su poslednjih nedelja u zaduživanju prednjačile rizičnije firme, sa nižim kreditnim rejtingom.Na trenutno stanje su uticali i državni programi otkupa korporativnih obveznica, koje sprovode centralne banke.Dobit pre oporezivanja za analiziranu grupu od 900 kompanija ukupno je porasla 9,1 odsto, na 2,3 biliona dolara, dok je udeo dobiti koja odlazi na servisiranje kamata dostigao novi maksimum.Američke kompanije duguju skoro polovinu svetskog korporativnog duga ili 3,9 biliona dolara, a doživele su najbrže povećanje u poslednjih pet godina od bilo koje druge značajne ekonomije, osim Švajcarske.Nemačka se nalazi na drugom mestu sa firmama koje duguju 762 milijardi dolara.U toj zemlji se nalaze i tri najzaduženije globalne kompanije, uključujući i Folksvagen kao najzaduženiju, koja sa 192 milijarde dolara duga po visini ukupnih dugovanje ne zaostaje za zemljama poput Južne Afrike ili Mađarske.Analitičari ipak navode da četvrtina kompanija u grupi analiziranih uopšte nemaju dug, a neke imaju ogromne rezerve novca, poput Alfabeta, Guglovoj matičnoj kompaniji, koja u "kasici" ima oko 104 milijarde dolara.

Prema podacima koje je svojevremeno izneo Fiskalni savet Srbije, termoelektrane su među najvećim zagađivačima u Srbiji. Sa druge strane, kada se za proizvodnju struje u njima ne bi koristio ugalj, Srbija bi uvozila još više električne energije, piše list Danas.Razvijene zemlje, poput Nemačke, inače, planiraju da ugase svoje termoelektrane do 2038. godine.Sa druge strane, Slobodan Ružić, direktor konsultantske firme Enerdži sejving grup kaže za Danas da Srbija nema taj luksuz da se kao Nemačka, odriče uglja kao resursa za proizvodnju struje."Onaj ko bi na tome insistirao bi radio protiv interesa elektroenergetskog sistema Srbije. Ugalj je dominantan resurs kada je reč o proizvodnji struje u Srbiji. Iz njega se dobija čak dve trećine struje. Ne postoje potencijali koji bi mogli da ga adekvatno zamene. Zato smo prinuđeni da ga kao resurs trošimo dok postoje njegove zalihe. To znači u narednih 25 godina", objašnjava Ružić. Ako se ne pronađe zamena za ugalj, tvrdi Ružić, jedino rešenje je nuklearna energija, jer obnovljivi izvori ne mogu da zamene ugalj u punoj meri.Vojislav Vuletić, generalni sekretar Udruženja za gas Srbije ističe u razgovoru za Danas da bi potrošnju uglja mogao da zameni gas."Elektroprivreda Srbije je uradila svojevremeno plan da uz trasu gasovoda Južni tok, projekat koji je u međuvremenu otkazan, izgradi sedam gasnih termoelektrana i toplana. Reč je o elektranama koje bi bile izgrađene u Novom Sadu, Subotici, Zrenjaninu, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Kragujevcu i Nišu", objasnio je Vuletić.Kako dodaje, trasom Južnog toka, kojim bi sada trebalo da prođe gasovod Turski tok, pa je izgradnja tih elektrana za proizvodnju struje i grejanja i dalje realnost. U cilju smanjenja zagađenja, neophodna je izgradnja postrojenja za odsumporavanje, sistema za upravljanje otpadom i postrojenja za tretman otpadnih voda.Svojevremeno, Fiskalni savet je saopštio da EPS, kako jedan od velikih zagađivača u Evropi, mora da investira najmanje 800 miliona evra u ekologiju, do 2025. godine.Komentarišući te tvrdnje, ministar energetike, Aleksandar Antić, rekao je da se radi o starim podacima.U EPS-u ističu da su emisije praškastih materija smanjene sa oko 66.000 tona u 2003. godini na 8.500 tona u 2018. godini.Podaci iz 2016. godine pokazuju da je u Evropi sumpor-dioksid najviše emitovala termoelektrana Kostolac B u Srbiji, dok je na drugom mestu bila termoelektrana Ugljenik, koja se nalazi u Bosni i Hercegovini.

Mila Pejčić, Stručnjak za Monitoring, evaluaciju i učenje, USAID-ov Projekat Saradnje za ekonomski razvoj Prošle jeseni, pripremali smo se za istraživanje o faktorima rasta malih i srednji...
Intervju sa Lukom Mihajlovićem, pravnikom iz Beogradskog centra za ljudska prava, za podcast "Dan posle".Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Luka Mihajlović o policijskoj brutalnostiBeogradskom centru za ljudska prava se od početka ovih demonstracija javljaju ljudi koji su pretrpeli razne vrste zlostavljanja od strane policije. Koji su to problemi s kojima vam se građani najčešće javljaju? Luka Mihajlović: Svi slučajevi se tiču građana koji su prethodnih dana pretučeni, bilo od strane uniformisanih policijaca, ili, u nekim slučajevima, od strane lica koja nisu bila uniformisana, ali su na protestima i te kako primenjivala silu. Reklo bi se da su to bili policajci u civilu -- međutim, za mnoge od njih ljudi koji su nam se javili ne mogu da tvrde da se radi o policajcima, s obzirom da se ta lica pre upotrebe sredstava prinude nisu identifikovala, iako je to njihova obaveza... Ili se možda i jesu identifikovala, ali su ti ljudi bili u toj meri isprebijani da to nisu mogli ni da pohvataju. Kome se zapravo uopšte upućuju žalbe i tužbe građana koji su žrtve takvih počinilaca? LM: Istim organima kao i kada su počinioci uniformisani. Kada je u pitanju policijsko zlostavljanje, glavnu ulogu ima tužilaštvo, i ono se o takvom krivičnom delu obaveštava putem krivične prijave. Bitno je znati da krivična prijava nije nikakav formalni akt -- to je samo akt obaveštenja, i njega može da podnese bilo ko. Dakle, to može da bude sama osoba koja je pretrpela određeni vid zlostavljanja, a može da bude i bilo ko drugi ko zna da se to dogodilo, i o tome ima određene informacije. U prijavi bi građanin trebalo svojim rečima da ispriča šta se desilo, i da dostavi sve dokaze koje ima o tome. Beogradski centar je za sada poslao između 10 i 15 krivičnih prijava, ali građani nam se svakog dana javljaju sa novim slučajevima zlostavljanja. Sa nekima od njih smo se već konsultovali, i podnećemo krivične prijave u narednim danima. To su ljudi koji imaju očigledne povrede, ali čije maltretiranje nije dokumentovano snimcima. Mi sa njima obavljamo razgovore, i pregledaju ih specijalisti sudske medicine koje mi angažujemo. Građani treba da znaju da, ako ikad pretrpe zlostavljanje, treba da se obrate tužilaštvu. Kod nas se ljudi u takvim slučajevima često obraćaju policiji, koja njihove krivične prijave zavodi kao pritužbe -- i onda se na osnovu njih, umesto krivičnog, vodi pritužbeni postupak. To je jedan mnogo manje formalan postupak, koji ostaje u okviru policije, i u kome nadređeni istražuju postupanje svojih podređenih. Dakle, tu nema nekih garanta nezavisnosti. Moj savet je: kad god smatrate da ste pretrpeli zlostavljanje, ili bilo koje drugo krivično delo, odmah idite u tužilaštvo. Policija je servis građana, i ukoliko smatrate da je ona prema vama učinila neko krivično delo, prava adresa je tužilaštvo. Da li među slučajevima ljudi koji su vam se obratili primećujete neki obrazac?LM: Slučajeva ima raznih. Postoje ljudi koji su zlostavljani nakon što su uhapšeni -- protiv njih su uglavnom vođeni prekršajni postupci za kršenje javnog reda i mira, a nekada i krivični, za napad na službeno lice. Bilo je i primera da su ljudi tučeni prilikom hapšenja, što smo mogli da vidimo na televiziji. Dakle, videli smo slučajeve u kojima policajci, nakon što nekoga bace na zemlju i dovedu ga u položaj u kome mogu da ga vežu lisicama, ili ga uhvate u onaj zahvat “ključ na lakat” i tako ga onesposobe, tu osobu nastave da tuku. Ne znamo šta se dešavalo posle -- da li je bilo zlostavljanja i u samim policijskim stanicama, to ostaje da se vidi. To je, naravno, strašno -- međutim, mnogo su problematičniji slučajevi ljudi koji nisu uhapšeni, već pretučeni i ostavljeni. Meni se čini da su ti ljudi tučeni bez ikakvog razloga... Budući da ih nisu uhapsili, jasno je da ih policajci nisu videli da rade bilo šta nezakonito. Dakle, oni najverovatnije nisu bacali kamenice, vraćali ili bacali suzavac, nisu bacali baklje, nisu napadali službena lica... Iz priča ljudi sa kojima smo mi razgovarali, koji su pretučeni bez da su bili uhapšeni, to su ljudi koji su bili na demonstracijama i koji su, ako mogu tako da se izrazim, bili "nesretni prolaznici". Prosto su se našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Da se pozabavimo malo celim tim postupkom privođenja. Kako on zapravo treba da izgleda, koja su tu ovlašćenja policije, a koja su prava privedenog? Šta policajac treba da uradi da bi te priveo -- da li je dovoljno da kaže "Momak..." ili "Devojko, pođi za mnom" ili bi to po protokolu trebalo nekako drugačije da funkcioniše? LM: Opšte pravilo je da bi policijski službenik od svih sredstava koja su mu na raspolaganju trebalo da primeni ono najblaže. U nekom imaginarnom scenariju, najblaže bi bilo -- identifikuje lice koje je uradilo nešto nezakonito, i kaže: "Prestani to da radiš, sada ćeš biti uhapšen", to lice kaže "OK, važi" i stane, i onda policajac dođe i uhapsi ga. Ali, činjenica je da je to teško zamislivo u ovako nasilnoj atmosferi. Dakle, verovatno je u skoro svim slučajevima potrebno da policajci primene odredjenu silu da bi uhapsili nekoga. E sad, tu se postavlja pitanje koji je to stepen sile u konkretnoj situaciji opravdan. Videli smo dosta video-klipova, i na osnovu toga možemo da sudimo o postupanju policije -- i prosto, čini se da su u policajci u velikom broju slučajeva primenjivali mnogo, mnogo više sile nego što je bilo neophodno. Kao što sam vam i rekao, dakle, ima nekoliko snimaka na internetu gde policajci dolaze, obaraju lice na zemlju, i onda nastavljaju da ga tuku. To nije dozvoljeno. Pogotovo u svim onim slučajevima koje smo videli, gde su ta lica koja su na zemlji sklupčana, ruke su im preko glave, i pokušavaju da se zaštite od udaraca. U tom slučaju stvarno nema potrebe da vi tog čoveka tučete. Dovoljno je samo da primenite određenu silu da mu izvučete ruke, da ih stavite ispred ili iza njegovog tela, i da mu tu stavite lisice. Ili, ukoliko mu ne stavljate lisice, da ga prosto onesposobite da pruža otpor -- a policajci uče te tehnike. Često smo sad na demonstracijama viđali da policajci nekome zavrnu ruku iza leđa i pogrbe ga, i to je ono što bi trebalo da urade. Znači, sad -- pojedinac je savladan, onesposobljen, vezan... Koja su njegova prava?LM: Tu se postavlja pitanje da li se prema njemu sprovodi prekršajni ili krivični postupak. Uzećemo da se vodi krivični, jer je to češći slučaj, a i on nudi više prava okrivljenom. Dakle, njemu se, pre svega, garantuje pravo na odbranu. Sva lica koja su zadržana imaju pravo na advokata po službenoj dužnosti, ili drugog advokata po svom izboru. Postoji rok u kojem oni mogu da izaberu svog advokata -- čini mi se da je on četiri sata. Takođe, imaju pravo da pozovu člana porodice, koji za njih može da angažuje branioca. Lice koje je zadržano, i koje se nalazi, na primer, u policijskoj stanici, ne mora, a ni ne može, da se sretne sa advokatom i da mu potpiše punomoćje. Ali to umesto njega može da uradi, recimo, majka, otac ili sestra... To mogu i suprug, odnosno supruga, ili partner. Da li to može da uradi i drug, ili mora da bude neko iz porodice? LM: Mora da bude blizak srodnik. Dalje, ono što je u ovim slučajevima možda i najvažnije, je pravo na lekarski pregled. Ako si uhapšen, imaš pravo da ti policija obezbedi i plati lekarski pregled, kod lekara po tvom izboru. Dakle, ukoliko ti znaš nekog lekara imenom i prezimenom, znaš gde on radi, i njegov broj telefona -- imaš pravo da od policije tražiš da pozovu tu osobu da te pregleda. Takođe, bitno je i pravo na obaveštavanje. Svako koga policija uhapsi mora odmah da bude obavešten o razlogu hapšenja. Ako ga zadrže, moraju odmah da mu objasne zašto tačno to rade. Ne mogu da mu kažu: "Zadržan si zato što si učinio krivično delo" nego moraju da kažu koje je to krivično delo, i kratak opis. Dakle: "Zato što si bacao kamenicu”, “Zato što si napao službeno lice", ili bilo šta drugo van ovih protesta. Je l' mu kaže ono "Sve što kažete može biti upotrebljeno protiv vas..."?LM: Da, da! To je još jedno pravo. Lice se obaveštava o tome da ne mora ništa da kaže, i da će ga sudija saslušati u roku od 48 sati. Čak i onda, na tom saslušanju, lice može da izabere da ništa ne kaže. I ako izabere da se izjasni o događaju, ima pravo da na pojedina pitanja ili potpitanja uskrati odgovor. U našem zakoniku se takođe navodi da okrivljeni ima pravo da "slobodno iznese svoju odbranu" -- to znači da okrivljenom mora da se obezbedi da na jedan slobodan način, bez prekidanja, svojim rečima opiše svoje viđenje događaja, a ne samo da odgovara na pitanja sudije. Takođe, ima pravo da prizna ili ne prizna krivicu. Na sve odluke o lišavanju slobode -- dakle, bilo to zadržavanje ili pritvor -- građani mogu da se žale, i to u saradnji sa svojim braniocem, koga država mora da im obezbedi ako to ne urade sami. Čak i ukoliko u tome ne uspeju, i budu pritvoreni, u slučaju da se postupak se okonča bez utvrđivanja njihove odgovornosti, oni će onda moći da traže naknadu štete za vreme koje su proveli u stanici ili pritvoru. A ako su dobili batine prilikom privođenja, sa sumnjom na prekomernu upotrebu sile, šta tada da rade? Kad ih pregleda taj zatvorski lekar, da li oni dobiju neki lekarski izveštaj? LM: Da, i on bi trebalo sve vreme da bude uz njih -- međutim, tu nekad ima problema. Recimo, dešavalo se da policajci tvrde da su ih zadržana lica zamolila da im pričuvaju njihov lekarski izveštaj, što je malo, ono... Meni je teško u to da poverujem, ali dobro. To je najbitniji dokaz. Dakle, u slučaju zlostavljanja, najbitniji dokazi su lekarski izveštaj i video-zapis, ukoliko postoji. Čim bude pušten na slobodu, zadržani građanin bi trebalo odmah da ode kod lekara, nevezano od toga da li ga je u policiji već neko pregledao. Tamo će moći mnogo slobodnije da ispriča šta se desilo, i da traži da se se u izveštaj unesu određene stvari -- način na koji je pretučen, neki podaci o policijskim službenicima, i tako dalje... A taj drugi lekarski izveštaj, kakav on pravni status ima u odnosu na taj prvi iz policijke stanice? LM: Oni su istog autoriteta. Međutim, štos je u sledećem: zamislimo situaciju gde je neko zadržan, recimo, danas u 22.00, i pušten sutra u 17.00. Taj čovek tvrdi da je bio pretučen, a lekar koji ga je pregledao, da kažemo, u 3.00 je utvrdio da nema povreda -- ili je utvrdio da postoje neke male povrede. Čovek je sve to vreme bio u policiji. Puste ga u 17.00, i on u 17.15 odlazi kod drugog lekara. Taj drugi lekar na njemu nalazi deset nekih hematoma u obliku palice, hematoma koji su mogli nastati udarcima pesnicom ili šutiranjem đonom cipele, nalazi tragove đona cipele, i tako dalje... Iako oba lekarska izveštaja imaju istu snagu, jako je teško objasniti kako su te povrede, koje je pronašao drugi lekar, mogle nastati u periodu između ta dva pregleda, a da ih nisu naneli policajci. Tako neko ko je trpeo zlostavljanje, a kome izveštaj lekara iz policije ne ide u prilog, ponovnim lekarskim izveštajem, koji obavi čim ga puste na slobodu, može da potkrepi svoje tvrdnje, i da kaže: "OK, možda ja u 3.00 nisam imao povrede -- ali sad ih imam, i morao sam ih zadobiti dok sam bio u policiji, jer drugog nema. U suprotnom, vi tvrdite da lekar koji me je pregledao u 17.15 nije napravio dobar izveštaj.” Još ako postoje fotografije...Znači, imam mogućnost i da se moje povrede fotografišu? LM: Svako ko je pretučen bi trebalo od lekara da traži da ga fotografiše, i da te fotografije budu deo izveštaja. Ponekad će se to desiti, nekad neće. Na primer, u zatvorima je to praksa -- sve osuđenike koji odlaze kod lekara sa tvrdnjom da su ih tukli čuvari, tokom pregleda fotografišu. U bolnicama to često nije slučaj -- najpre zato što lekari tamo često nemaju fotoaparate, a ne mogu pacijente da fotografišu svojim telefonima, jer bi to bilo veoma problematično sa aspekta zaštite podataka o ličnosti. Drugo, mnogi od njih uopšte nisu obučeni za dokumentovanje povreda. Oni mogu da budu odlični lekari opšte prakse, ili odlični specijalisti u svojim oblastima, a da ne budu stručni za tu konkretnu granu medicine, a to je sudska medicina. Ali, neko ko je pretučen, čak i ako ga lekar ne fotografiše, može čim izađe iz bolnice da ode kući i da slika sam sebe. To je bitno uraditi tako da ne postoji sumnja u vreme nastanka fotografije -- recimo, mogao bi da uzme i da se fotografiše pored današnjih novina. Hajde da se tim stvarima pozabavimo na jednom primeru koji je već svima dobro poznat, a to je slučaj premlaćivanja onog mladića na Terazijama. Da krenemo od početka, od situacije gde njega napadaju, bacaju na pod, pa nastavljaju da ga udaraju... Šta sve tu ne valja? Šta tu sve nije u redu, sa takvim postupanjem? LM: A da krenemo od kraja -- zašto je ostavljen? Ako je pretučen, pretpostavka je da je da je to urađeno s nekim razlogom -- dakle, da je nešto loše uradio, i da protiv njega treba da se vodi neki postupak. Kako on nije uhapšen, nego samo ostavljen na trotoaru, onda se to meni čini kao mlaćenje iz obesti, ili iz nekih drugih negativnih emocija. Što se tiče same tehnike, i onoga što se vidi na snimku -- prvih nekoliko udaraca njega obara na pod, on ostaje da leži, i zatim, ako se dobro sećam, dobija par udaraca od tih policajaca koji su ga oborili na pod. Oni potom odlaze, i onda dolazi onaj najužasniji deo, gde dvadesetak policajaca trči preko njega, i većina ga makar jednom dokači... I to ne da ga dokači slučajno, nogom -- nego stanu, udare ga pendrekom ili šutnu, i produže, pa dođe sledeći. Taj drugi deo nema nikakvog opravdanja. Ja ne mogu da smislim nijedno razumno objašnjenje zašto su oni njega udarali dok je bespomoćno ležao na zemlji. Ako ti udariš nekoga sa ciljem da odbiješ napad ili savladaš otpor, ili ako on prvo uradi nešto nedozvoljeno, pa počne da beži, i ti ga onda udariš da bi ga sprečio da pobegne -- to je dozvoljeno, ali to mora da bude to. Čovek je pao na zemlju -- veži ga, i kraj. A ovde se dešava da jedan udari, i onda svi nastave. Posle se vidi i kako ga drugi sklanjaju sa puta saobraćaja... LM: Jeste, da. Još i to! Zakon o policiji propisuje da, kada policajac prema nekome primeni sredstva prinude, posle toga mora da obezbedi njegovo zdravlje. Dakle, ako je nekoga izudaralo 15-20 policajaca, razumno je pretpostaviti da on zdravstveno nije baš najsjajnije, i u tom slučaju je obaveza policajca koji ga je udario da ostane pored njega, i da obezbedi da dođu kola hitne pomoći -- a možda, ako se nalazi u baš lošem stanju, da mu i sam pruži prvu pomoć. Ali, u najmanju ruku, trebalo je da neko ostane pored njega dok ne dođe hitna da ga pregleda. Čime je ograničena primena sile? Koji su tu zakonski okviri -- šta policija sme, a šta ne sme da radi kako bi razbila demonstracije? LM: Ne postoji poseban zakonski okvir koji se odnosi na razbijanje demonstracija, postoje samo neka opšta pravila. Policijski službenici su obučavani, kroz školu, a kasnije i kroz praksu, da prepoznaju koje sredstvo prinude je primereno situaciji. Tu postoji određena gradacija, ide se od najblažih sredstava ka težim -- od lisica, preko upotrebe fizičke snage u vidu udarca pesnicom ili šutiranja, do upotrebe palice, pa posle toga gumenih metaka, kao i ovih hemijskih sredstava koja smo videli... Upotreba suzavca na ovim protestima je veoma problematična. Čini mi se da je često korišćen neselektivno -- odnosno, nije mi jasna svrha i logika toga gde je bacan. A ta pravila postoje, mislim, kao što postoje i pravila vezana za za upotrebu palice -- recimo, ne smeš da tučeš ljude po leđima, dok su na zemlji, što smo videli da se dešavalo. Prosto, nema razloga da koristiš palicu na nečijim leđima...Verovatno nema razloga ni da koristiš palicu na nekome ko pije pivo na klupi...LM: Što se tiče klupe, svakako da nije bilo razloga da se na tim ljudima upotrebljava palica. Predsednik je rekao: "To su lica koja su pre toga napala policiju." To je veoma problematično, zato što za tu tvrdnju ne postoje dokazi -- ili ih on barem nije ponudio. Drugo, čak i da ih u nekom ranijem momentu jesu napali, policajci su silu mogli da primene u tom trenutku, a ne da se kasnije iživljavaju nad tim momcima jer su ih prepoznali. Policija primenjuje sredstva prinude kada odbija napade, kada sprečava bekstvo, i kada prilikom hapšenja savladava određeni otpor. To su tri situacije u kojima je primena sile dozvoljena -- ovde nemaš nijednu od te tri. Dakle, ti ljudi očigledno nisu bežali, pošto su se, nakon što su bili pretučeni, odmah vratili na isto mesto. Oni nisu napadali -- osim ako policajci njihovo ležerno ispijanje piva u parku nisu doživeli kao napad, jer su bili ljubomorni što oni nisu u mogućnosti to da rade. Što se tiče otpora, njega nije bilo, i to je sa snimka jasno. I u slučaju da ti momci jesu prethodno napali policiju, ono što su ovi njima posle uradili predstavlja kažnjavanje. Policajac je u masi nekoga prepoznao, rekao sebi: "Aha, taj me je gađao kamenom!", i onda došao do njega da ga za kaznu ispendreči. To se ne sme. Nije na policajcima da to rade, sudovi su ti koji kažnjavaju. Zato je ombudsman u svom izveštaju procenio da se policija, u principu, držala svojih ovlašćenja, i da nije prekomerno koristila silu, “osim u pojedinačnim slučajevima”. Koliko bi trebalo da bude tih pojedinačnih slučajeva da bi se reklo da postoji neki sistemski problem? LM: Mislim da je to potpuno pogrešan pristup celom problemu. Od Zaštitnika građana niko nije ni tražio da utvrdi da li postoji sistemski problem nezakonite primene sredstava prinude, niti je to uopšte pitanje koje se postavljalo. Dakle, ono što na šta je Beogradski centar za ljudska prava skretao pažnju -- zajedno sa drugim organizacijama, medijima, javnim ličnostima, i tako dalje -- su bili pojedinačni slučajevi. Priča je sve vreme bila usmerena na to da je zabeležen određeni broj pojedinačnih slučajeva u kojima je policija prekomerno upotrebila silu, i Zaštitnik građana je te slučajeve trebalo da istraži. On jeste rekao da će se pozabaviti tim slučajevima -- odnosno, onima koje je primetio -- ali to stoji tek u desetoj rečenici njegovog saopštenja. Naslov saopštenja je taj koji dovodi u zablodu, jer se iz njega građanima poručuje: "Nema problema! Par puta su nekog malo istabali, ali je generalno sve super." Nije to suština. Niko ovde ne traži odgovornost sistema -- traži se individualna odgovornost onih ljudi koji nisu uspeli dovoljno da se suzdrže, odnosno svih onih koji, iz kojeg god razloga, nisu uspeli da postupaju u skladu sa zakonom. Bilo je reči o tome da u slučajevima pretrpljenog nasilja od strane policije može da pomogne video-snimak, ako postoji. Ko ima pravo da snima policiju u akciji? LM: Svi. Svaki građanin ima pravo da policiju fotografiše i snima, naročito kada su u pitanju mere prinude. Takvo postupanje mora da bude pod okom javnosti, to je jedan vid kontrole policije. Država sama po sebi nema pravo da primenjuje silu, već joj to ovlašćenje poveravaju građani, i samim tim što su joj to pravo dali, oni mogu i da kontrolišu kako se ono primenjuje.Građani koji su pretrpeli zlostavljanje policijskih i drugih službenika mogu da se jave Beogradskom centru za ljudska prava radi pravnog savetovanja i pomoći na mejl adrese bgcentar@bgcentar.org.rs i criminal.justice@bgcentar.org.rs, kao i na broj telefona 011-3085-328.

Grčka Vlada poziva strane penzionere da svoja poreska prebivališta prebace u tu zemlju, uvođenjem jedinstvene poreske stope od sedam odsto na njihov celokupan prihod ostvaren u inostranstvu, piše Katimerini.Očekuje se da taj potez grčkih vlasti konkuriše ostalim zemljama iz južnog dela Evropske unije, koje već imaju slične olakšice za penzionere.Prema odredbi u nacrtu zakona koji je ministrastvo finansija podnelo prošle nedelje parlamentu na usvajanje, penzionerima je neophodan dokaz je o tome da najmanje pet od šest poreskih godina, pre preseljenja u Grčku, nisu bili njeni poreski obveznici.Pored toga, zemlja iz koje dolaze, sa Grčkom mora da ima potpisan sporazum o administrativnoj saradnji u vezi sa poreskim pitanjima.Nakon što se stranim penzionerima odobri rešenje o porezu, on će se određivati po fiksnoj stopi od samo sedam odsto u narednih deset godina.Taksa se plaća svake finansijske godine u paušalnom iznosu.Rok za prijavu koja će važiti za ovu godinu je 30. septembar.U praksi, to znači da će u periodu od deset godina, svaki penzioner koji dolazi u Grčku, kao novi poreski obveznik, sa prihodima u inostranstvu, putem poslovnih penzija ili drugih različitih investicija, plaćati veoma nsku stopu poreza.Inače, penzioneri koji su građani Evropske unije, mogu da se presele u bilo koju drugu zemlju članicu i tamo plaćaju porez.Takođe, bilo koja druga zemlja može da uvede poreske olakšice i za penzionere iz Evropske unije i za one građane koji su radno aktivni.U davanju poreskih olakšica penzionerima, od EU zemalja najdalje su otišli Portugalija, Malta, Italija i Kipar, a u manjem obimu Rumunija i Francuska.Grčka Vlada je istakla da, pored pomenutih olakšica, penzioneri prilikom odluke o preseljenju uzimaju u obzir način života u nekoj zemlji, njenu kulturu, klimu, zdravstvo i državnu upravu.Grčka nekim stvarima sa tog spiska može da se pohvali iako su poreske olakšice do skora bile obeshabrujuće, a poverenje u državu i njen zdravstveni sistem veoma malo.

Mnogobrojne organizacije i udruženja poslednjih dana reaguju povodom hapšenja svojih članova tokom ili nakon protesta, koji se već danima održavaju u gradovoma širom Srbije. Sociološko naučno društvo Srbije (SNDS), kao i Združana akcija Krov nad glavom danas su reagovali povodom hapšenja svojih članova i simpatizera, koji su uhapšeni, a neki i osuđeni po hitnom postupku. U saopštenju SNDS se navodi da je dr Vladimir Mentus, naučni saradnik u Institutu društvenih nauka u Beogradu, „uhapšen samo zbog toga što se zatekao na mestu policijske akcije i bez obzira na to što nije učestvovao ni u kakvim akcijama protiv policije, niti u bilo kakvim drugim nasilnim akcijama, što se vidi i na snimku koje SNDS poseduje. Prilikom hapšenja je pretučen od strane pripadnika policije koji su izvršili hapšenje. Po kratkom postupku, bez odgovarajuće pravne procedure dokazivanja, prava na odbranu i advokata osuđen je na 30 dana zatvora i odmah sproveden u zatvor u Padinskoj Skeli.“ Iz Krova nad glavom su takođe reagovali zbog hapšenja Vladimira Mentusa, koji je i njihov član, ali i zbog drugih uhapšenih građana. Oni u saopštenju navode da je uhapšen član Krova Igor Šljapić i po hitnom postupku osuđen na 30 dana zatvora. Navode i da je Igor sinoć, “kao i uvek, protestovao mirno i nenasilno, ne izazivajući sukobe, i ne provocirajući policiju. Nakon hapšenja nije dobio advokata, a jedini "svedok" koji je svedočio na suđenju je bio isti policajac koji ga je priveo. Takođe, nije dobio ni mogućnost da, umesto zatvora, kaznu plati novčano. Obrazloženje policije je puno netačnih informacija i lažno se tvrdi da je Igor vređao policajce dok su ga legitimisali; svako ko ga poznaje lako može da zaključi da Igor tako nešto ne bi izjavio.”Igor Šljapić, student ETF-a uhapšen sinoć na protestima, dobio 30 dana zatvora, bez mogućnosti da se brani ili plati kauciju. Samo zato što je nosio transparent. Širite!!! pic.twitter.com/wq7XTHkIyl— comidžeri (@comidzeri) July 12, 2020Iz Krova dodaju da je “iste noći uhapšen i član Vladimir Mentus, inače naučni saradnik Instituta društvenih nauka i član Sociološkog društva Srbije, iako nije učestvovao ni u kakvim akcijama protiv policije. Prilikom hapšenja je pretučen od strane pripadnika policije. Osuđen je u hitnom postupku bez prava na odbranu i advokata - po istoj lažnoj optužbi, na istu kaznu od 30 dana zatvora. I u njegovom slučaju jedini “svedoci” navodnog vređanja su bili dva policajca.”U saopštenu Krova se navodi da je na sličan način postupano i sa Mariom Markovićem, koji je uhapšen dok je vozio bicikl kao dostavljač hrane, iako nije učestvovao ni u kakvim nemirima, terete ga jednako lažnim optužbama, stoji u saopštenju Krova.Foto: Vladimir Mentus, Igor Šljapić i Mario Marković, izvor Združena akcija Krov nad glavomObe organizacije u svojim saopštenjima zahtevaju slobodu za uhapšene građane. Krov nad glavom navodi da “zahteva slobodu za Igora, Vladimira i Maria i kazne za policiju i sve učesnike u ovom nezakonitom, nameštenom i neljudskom sprovođenju sudskog postupka!” Slične zahteve ima i Sociološko naučno društvo Srbije, koje „zahteva hitno puštanje na slobodu dr Vladimira Mentusa, kao i svih onih koji su na isti način uhapšeni i procesuirani, a kojih prema saznanju SNDS nije malo. SNDS takođe zahteva da se protiv lica koja su organizovala i sprovela na ovaj način hapšenje a koja se vide na snimcima, kao i njihovih nalogodavaca, sprovede postupak utvrđivanja odgovornosti i izreknu odgovarajuće sankcije. Ovakvo postupanje policije i sudski postupci po kratkom postupku bez zaštite prava uhapšenih predstavljaju flagrantno kršenje ljudskih prava, podrivaju pravni sistem Republike Srbije i predstavlja još jedan primer uzurpiranja institucija.“, navodi se u saopštenju SNDS.

Er Srbija organizovala je let za oko 95 srpskih državljana, koji su mesecima bili zaglavljani u Kini, nakon što su svi letovi bili otkazani zbog pandemije koronavirusa. Oni su pre dvadesetak da...

Sjedinjene Američke Države uvele su uvozne takse od 25 odsto na francusku robu u vrednu oko 1,1 milijardi evra, ali će početi da ih naplaćuje tek od januara 2021. godine usled pandemije koronavirusa, prenosi Euronews.Američke tarife uključuju kozmetiku i torbe, navodi se u službenom saopštenju koje prenosi agencija AFP.Primena dodatnih nameta biće odloženo do kraja godine, zbog trenutne zdravstvene krize, saopštio je visoki američki predstavnik za trgovinu Robert Lajtizer.Uvozne takse su uvedene zbog najave digitalnog poreza na velike tehnološke kompanije koje Pariz planira da uvede, a za koje Vašington kaže da nepravedno ciljaju američke kompanije.Francuski zakon, često nazivan i "GAFA" (Google, Amazon, Facebook i Apple), nameće porez od tri odsto na prihode koje digitalne kompanije ostvaruju od oglašavanja u Francuskoj, a odnosi se na firme koje zarađuju najmanje 750 miliona evra na globalnom nivou i 25 miliona evra u Francuskoj.Predsednik Francuske Emanuel Makron rekao je početkom godine nakon razgovora sa američkim predsednikom Donaldom Trampom da će "zajedno raditi na valjanom sporazumu, da ne bi došlo do eskalacije trgovinskog rata".
Iako velike organizacije i kompanije često imaju programe putem kojih nude nagrade za pronalaženje softverskih grešaka kako bi povećale sigurnost svojih sistema, komercijalizacija te prakse stvara nove "slepe tačke" i druge negativne posledice, navodi portal The Verge.Trenutno najveći propusti u programima za pronalaženje i prijavljivanje bezbednosnih propusta u softverskim sistemima su to što se firme previše oslanjaju na spoljne saradnike za pronalaženje grešaka, kao i odustajanje od napora za interno sprešavanje i nalaženje propusta u softverskom dizajnu.Interni sistem za pronalaženje grešaka bi za firme bilo do 45 puta jeftinije, navela je Kejti Misuris, izvršni direktor bezbednosne agencije Luta Security, u intervjuu za Verge.Većina firmi ne ulaže dovoljne resurse za popravljanje već prijavljenih grešaka, pa ne mogu da prate korak sa povećanim obimom rada na bezbednosti nakon što hakeri u njihovim programima pronađu nove propuste.Budući da da spoljnim saradnicima firme obično uvažavaju samo prvu prijavu problema, dolazi do velike količine neplaćenog rada, kao i do angažovanja velikog broja niskokvalifikovanih programera, koji zarađuju na prijavljivanju jednostavnih grešaka, koje se mogu lako naći sa besplatnim ili jeftinim softverima.Dešava se i u grupi veštijih hakera koji nalaze komplikovanije propuste da firme odbiju isplatu naknade za prijavu, govoreći da se već zna za tu grešku i da je trenutno u procesu ispravljanja.Zbog ovakvog poslovnog okruženja i drugih faktora, nekolicina hakera koji su visokokvalifikovani nalaze poslove za u firmama, kao interni eksperti za bezbednostKako je navela Misuris, budući da se neke firme uključuju u ovakve programe uglavnom zbog manje odgovornosti ako ili kada dođe do curenja informacija ili drugog propusta, govoreći da su imali program za pronalaženje grešaka, ali da ta jednostavno nije bila prijavljena, samo tržište trenutno je u lošem stanju za obe strane posla.

Vlada Srbije će iz budžetske rezerve izdvojiti oko 1,7 miliona evra (nešto više od 200 miliona dinara) za završetak radova na izgradnji Hrama Svetog Save, nedelju dana nakon kontroverzne odluke da tokom pandemije koronavirusa za istu namenu uplati milijardu dinara (oko 8,5 miliona evra), prenosi portal Nova.rs.U Službenom glasniku objavljeno je 10. jula da Ministarstvo finansija sredstva u iznosu od 200 miliona dinara prenosi u tekuću budžetsku rezervu, odakle će taj novac biti raspoređen Generalnom sekretarijatu Vlade, na ime dotacije Srpskoj pravoslavnoj crkvi za završetak radova na obnovi i uređenju Spomen-hrama Svetog Save u Beogradu.Nova.rs samo je lane iz tekuće budžetske rezerve je Srpskoj pravoslavnoj crkvi isplatila ukupno 11 miliona evra, a pored toga je izgradnju Hrama Svetog Save pomagalo posebnim doplatnim poštanskim markicama.
-270x152.jpg)
U trenutku dok su se u centru Beograda dešavali protesti, srpski studenti u Parizu su takođe organizovali skup ispred rezidencije Ambasadorke Srbije u Parizu, a uoči posete Aleksandra Vučića Francuskoj. Studenti su kao glavni razlog protestnog ookupljanja naveli zbog urušavanja institucija i "situacije koja postaje nepodnošljiva".Među transparentima koji su studenti nosili moglo je da se vide parole "Ovo je za ćaleta", "Pendrek-demokratija" i "Ti si kovid Srbije", upućene predsedniku Vučiću.Lazar Karapandža, jedan od učesnika protesta održanog u glavnom gradu Francuske, izjavio je za Novu ekonomiju da je skup bio spontan i da nije bilo jednog organizatora."Okupljanje je bilo među grupom prijatelja, isključivo putem društvenih mreža. Organizacije (srpskih studenata u Parizu) postoje, ali nisu zvanično učestvovale u organizaciji ovog okupljanja", navodi Karapandža. Na pitanje zašto su se studenti organizovali u ovom trenutku, Karapandža navodi da je "nakon osam godina postepenog urušavanja i uništavanja institucija Srbije, situacija postaje nepodnošljiva"."Koronavirus je samo okidač. Prosto ne možemo i ne želimo da sedimo mirno na uništavanje demokratije, slobode mišljenja, obmanjivanje naroda i, u poslednjim danima, lažne izbore, policijsku brutalnost i nasilje. Ovime smo hteli da damo i jasnu podršku našim porodicama i prijateljima širom Srbije koji već nekoliko dana direktno trpe izlive besa i nezadovoljstva jednog čoveka (predsednika) Aleksandra Vučića i njegovih marioneta", ocenio je Karapandža. Upitan da prokomentariše tvit savetnice predsednika Srbije Suzane Vasljević, da su studenti Vučića "dočekali možda, ali malo sutra", Karapandža navodi da je ta opaska bila "van svakog okvira normalnog i profesionalnog ponašanja"."Ako je ona našla za shodno nama, mladim ljudima do po dvadesetak godina, da se podsmeva i dokazuje, to dovodi samo do jednog zaključka, a to je da je režim mnogo poljuljaniji nego što smo mislili i da ih svaki vid bunta pogađa mnogo jače. Sarkastično bih dodao i još da je lepo da znamo da se makar na neki način bave 'njihovom decom' i da, eto, posle mnogo godina makar jedno kampanjsko obećanje ispunjavaju, za čudo i iznenađenje svih nas", kaže karapandža. Dodaje i da planiraju organizovanje još protesta, ali da će pratiti i dešavanja u Srbiji i "shodno tome reagovati".

Prema istraživanjima Agencije za digitalni marketing Mailman Iks, Kinezi, koji predstavljaju najveću turističku grupu na svetu, vratitiće se putovanjima u sezoni 2021/22. godine, piše portal Jingtravel.com.Taj optimitzam, kako se navodi, zasniva se na nekolko istraživanja, počev od onih koja su se bavila anti-kineskim osećanjima, do onih koja su se bavila opštom nespremnošću da se troši novac tokom perioda ekonomskih neizvesnosti.Drugi talas korona virusa u Pekingu i severnokineskom gradu Jilin i sve neizvesnosti koje sa sobom donosi vreme posle korone, svakako otežavaju okolnosti.Ipak, izveštaj ilustruje dragocene lekcije iz kineskog iskustva u borbi protiv koronavirusa, jer prenosi odgovore na pandemiju, koji su primenjeni na njihovom tržištu turizma.Počnite da garantujete dobre higijenske uslove, sigurnost i čistoća biće na prvom mestu Sredstva za čišćenje ruku kod varata i pažljiva kontrola poseta, mogu da budu dobra polazišta.Za dugoročni uspeh je potrebna obuka i saradnja svih zainteresovanih strana.Razmislite u kom ćete obimu raditiTokom ovogodišnjeg Praznika rada, Kinezi su ostvarili 115 miliona putovanja u zemlji, u poređenju sa prošlogodišnjih 195 miliona. Logično je da se postavlja pitanje, šta to donosi atrakcijama koje se oslanjaju na masovne posete turista.Šangajski Diznilend je recimo smanjio kapacitete za trećinu, zahtevajući da se karte kupuju u pretprodaji, kao i nošenje zaštitnih maski.Ipak, kako se navodi, još uvek nije poznato koliko im je zbog toga opao profit.Zov prirode posle korone nameće se kao logičanPrioriteti su se promenili i sada su popularna putovanja i boravak na otvorenom. Pojedinci i organizacije koji upravljaju parkovima i mestima za rekreaciju na otvorenom, treba da poboljšaju saradnju sa platformama za razmenu informacija, kao i da redovno ažuriraju zdravstvene i bezbednosne propise putem društvenih mreža. Što se tiče prevoza, potraga za samostalnim prevozom, povećala se u nekim turističkim destinacijama i za 83 odsto, dok je rentakar skočio za 10 odsto, tokom Prvomajskih praznika.Borite se protiv ksenofobijeMailman Iks predviđa da će ksenofobija "imati ozbiljan negativan efekat na popularne destinacije kao što su Velika Britanija i SAD". S obzirom da kulturne institucije i atrakcije često predvode inovacije i društvene promene, važno je da se putem njih pokrene dijalog, a ljudi edukuju u borbi protiv rasizma.Kinezi su na prvom mestu zamenili stanovnike Sjedinjenih Američkih Država, koji su do 2017. godine najviše trošili na putovanja.Žitelji najmnogoljudnije zemlje na svetu u toj godini potrošili su preko 164 milijarde dolara na putovanja, pa je logično da su širom sveta postali poželjni gosti.

Ministarstvo privrede zaključilo je prošle godine 40 ugovora o dodeli finansijskih podsticaja investitorima, navodi se u izveštaju o radu ovog ministarstva za 2019, objavljenom u Godišnjem izveštaju o radu Vlade Srbije.Odobrena su sredstava podsticaja u ukupnom iznosu od 127, 4 miliona evra. Pogledajte u TABELI u nastavku teksta koliko je ko dobio.Ukupna vrednost planiranih investicija za realizaciju investicionih projekata na osnovu navedenih ugovora iznosi 783.774.004,99 evra. Realizacijom ovih investicionih projekata otvoriće se najmanje 12.411 novih radnih mesta.Podsećamo, neke kompanije su već najavile odlaganje investicija zbog aktuelne situacije. Subvencija se ne dobija u punom iznosu već u ratama, kad kompanija zaposli određen broj radnika i izvrši planirani deo investicije.Subvencije za strane investicije: Politički poeni o državnom trošku

U portfelju privatizacije ostalo je ukupno sedam subjekata privatizacije od strateškog značaja, navodi se u godišnjem izveštaju o radu Vlade Srbije za 2019. Rok od zaštite od prinudne naplate i prinudnih izvršenja za ova preduzeća istekao je 28. maja 2016. godine, ali je i tokom 2019. godine nastavljeno sa sprovođenjem aktivnosti u cilju iznalaženja načina za opstanak subjekata privatizacije od strateškog značaja i očuvanje radnih mesta u ovim preduzećima, navodi se u delu izveštaja o radu Ministarstva privrede.Od strateških preduzeća, šest preduzeća je sprovodilo aktivnosti na izradi unapred pripremljenog plana reorganizacije ( UPPR) ili je sprovodilo aktivnosti u skladu sa usvojenim UPPR-om (HIP – PETROHEMIJA a.d. Pančevo, HOLDING KABLOVI a.d. Jagodina, IKARBUS a.d. Beograd, POLITIKA a.d. Beograd, HK PK YUMCO a.d. Vranje, TRAYAL a.d. Kruševac), dok je preduzeće JP PEU RESAVICA radilo na izradi plana reorganizacije i finansijske konsolidacije. Preduzeće FAP KORPORACIJA a.d. Priboj, je Uredbom Vlade Republike Srbije od 30. decembra 2019. godine, svrstano u članove Grupacije Odbrambene industrije, te više nije u grupi subjekata privatizacije od strateškog značaja, zbog čega je obustavljen postupak privatizacije navedenog preduzeća.Prošle godine, prodato je pet preduzeća za 13,6 miliona evra. Sporo, sporije, privatizacija

Aviokompanija Wizz Air je iznenada odložila početak letova iz Beograda do devet novih linija koje su nedavno najavljene, saznaje Aviatica. Pomeren je početak saobraćaja do svih linija koje su najavljene 16. juna na konferenciji za medije u Beogradu i one će umesto od 16. do 19. jula početi tek mesec dana kasnije.Letovi su povučeni iz prodaje i njihovo otpočinjanje pomereno je za drugu polovinu avgusta.Letovi na linijama do Turkua, Hamburga i Kelna počeće 17. avgusta. Dan kasnije planirani su prvi letovi do Fridrihshafena, Lisabona i Barselone. Za 19. avgust je planiran početak letova do Brisela (Charleroi), a 20. avgusta i do Milana i Osla.Nova linija do Salzburga će biti uspostavljena kako je i bilo planirano od 12. jula, ali ovu liniju će održavati avion iz tamošnje baze. Međutim, u julu su ostavljena samo dva polaska na ovoj liniji (12. i 17. jula) dok se tek od 3. avgusta vraćaju redovnom redu letenja na ovoj liniji sa po dva polaska nedeljno ponedeljkom i petkom.Upravo ovo nam ukazuje na mogućnost da će dolazak novog, trećeg aviona u beogradsku bazu kasniti i da je to razlog za pomeranje početka saobraćaja. Ne treba isključiti ni drugi razlog kao što je smanjeno interesovanje putnika i još uvek brojne restrikcije za srpske državljane za ulazak u zemlje Evropske unije.

Odeljenja za suzbijanje nepravilnosti i prevara u postupanju sa finansijskim sredstvima Evropske unije (AFKOS) utvrdilo je prošle godine nepravilnosti u korišćenju novca EU u Srbiji u devet slučajeva, navodi se u godišnjem izveštaju o radu Vlade Srbije.Ovo telo pri Ministastvu finansija je napravilo izveštaje o uočenim nepravilnostima sa preporukama za povraćaj nepropisno utrošenog novca. U toku 2019. godine AFKOS je primio ukupno 18 prijava kojima je ukazano na potencijalne nepravilnosti u postupanju sa finansijskim sredstvima EU. Nakon preliminarne analize procenjeno je da 16 prijava spada u nadležnost AFKOS-a, dok je jedna prosleđena Republičkom javnom tužilaštvu na dalju nadležnost i postupanje, a druga je dostavljena Evropskoj kancelariji za borbu protiv prevara (OLAF). Po okončanju postupaka kod 16 administrativnih provera utvrđeno je postojanje nepravilnosti u devet spomenutih slučajeva.AFKOS je u skladu sa ulogom „posmatrača” pratio izveštavanje o nepravilnostima i sumnjama na prevaru u postupanju sa finansijskim sredstvima EU kroz Informacioni sistem za upravljanje nepravilnostima (IMS), ukazujući pritom nadležnim telima na potrebu unapređenja izveštavanja OLAF-a, kako o slučajevima nepravilnosti i sumnji na prevaru, tako i o statusu aktuelnih predmeta.
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE