Klasteri: Put do uspeha malih i srednjih preduzeća
Umrežavanje i saradnja preko klastera omogućava firmama da ostvare razvojne ciljeve koje samostalno ne bi mogle, ali država i dalje ne prepoznaje u potpunosti ulogu i značaj klastera, složili su se panelisti na konferenciji MSP Srbija 2030: Saradnja – veliki iskorak za „malu“ privredu koju je organizovao Centar za visoke ekonomske studije (CEVES). Pored umrežavanja klasteri unapređuju konkurentnost celog sektora, sprovode veliki broj istraživanja, što dodatno pokazuje njihovu važnost u kreiranju društva zasnovanog na znanju, zaključeno je na tom događaju koji je deo platforme „Održivi razvoj za sve“ podržane od Vlade Švajcarske i Nemačke, a koju sprovodi GIZ u okviru projekta „Reforma javnih finansija – Agenda 2030".Nemanja Šormaz, direktor Centra za visoke ekonomske studije naveo je da je sektor malih i srednjih preduzeća, nakon godina tranzicije, svetske ekonomske krize i drugih teškoća kroz koje je prolazio napokon počeo da dostiže potencijal koji poseduje. On je podsetio da sektor MSP zapošljava dve trećine zaposlenih u privredi i čini oko 40 odsto izvoza realnog sektora. Umrežavanje i saradnja posebno je bitna za razvoj MSP, rekao je on navodeći da ovaj sektor dugo godina bio u potpunosti usitnjen i razuđen, što je ograničavalo njegov potencijal.„Mala i srednja preduzeća značajna su za ostvarivanje velikog broja ekonomskih ciljeva održivog razvoja pa je tako dalja podrška ovom sektoru neophodna kako bi se zaista pretovario u snagu domaće privrede i kako bi istovremeno ostvarili ciljevi agende 2030. Pored podsticanja saradnje između firmi, isto toliko bitna je i saradnja firmi sa razvojnim, naučno obrazovnim institucijama“, naveo je direktor Ceves-a.Milena Altemeyer, direktorka GIZ projekta za reformu javnih finansija navela je važnost malih i srednjih preduzeća u dostizanju ciljeva održivog razvoja i ukazala da imaju ogromnu ulogu u smanjivanju siromaštva i nejednakosti, kao i u osnaživanju pozicije žena na tržištu rada i mogućnosti da pozitivno utiču na okolinu i zdravlje.Takođe, ona je rekla da Nemačka već dugo godina radi na podsticanju i omogućavanju preduzećima da usvoje principe održivog razvoja i navela da je upravo Nemačka najveći bilateralni donator Srbije sa doniranih više od dve milijarde evra od 2000. godine. Igor Mitrović, direktor Mind parka iz Kragujevca, predstavio je prvi privatni industrijski park u Srbiji koji postoji tri i po godine i u kom posluju velike korporacije (Simens, Škoda) i gde je zaposleno više od 1.500 ljudi.Mind park je rezultat privatne inicijative i poseban je po tome što se u okviru njega nalazi edukativni centar „Mind Edu“ koji direktno sarađuje sa srednjim i visokim školama, gde đaci uče šta je industrija. Zatim „IMW institut“ koji svim akterima u parku pruža uslugu provere kvaliteta, sertifikacije, kao usluge istraživanja i razvoja.„Pored toga, u parku postoji i „Share centar“ koji svim članicama pruža usluge od IT do finansijskih. Osim toga, postoji i vrtić koji pokazuje da klasteri brinu o socijalnoj dimenziji zaposlenih. Park je, pre svega, orijentisan na avio i železničku odnosno „high tech“ industriju. U Parku je proizveden prvi srpski tramvaj, očekujemo uskoro da će se steći uslovi za proizvodnju voza“, istakao je on. Kao pozitivnu vest, Mitrović je naveo da je formirana radna grupa za izradu zakona o poslovnoj infrastrukturi u kojoj, između ostalog, učestvuje i Mind grupa. Zakon bi trebalo značajno da poveća mogućnosti razvoja klastera i industrijskih parkova u Srbiji.Zoran Pekez iz Vojvodina metal klastera (koji je osnovan pre 11 godina) navodi da je cilj poslovnog udruženja upravo unapređenje konkurentnosti domaćih firmi iz metalske i mašinske industrije Srbije. Taj klaster ima više od 200 članova i objedinjuje četiri oblasti: proizvodne kompanije, naučne i akademske institucije, zatim institucionalnu podršku i strukovna i poslovna udruženja.Međusobno poverenje izgrađeno među članovima klastera, kako je on naveo, jedna je od najvećih prednosti klastera i bilo je jedan od glavnih faktora za opstanak u ovim teškim vremenima. Prema njegovoj oceni, država ne prepoznaje dovoljno ulogu i važnost klastera.Vladimir Grujović, iz Naučno tehnološkog parka Čačak, rekao je da je Čačak grad metalske industrije i da ima istoriju udruživanja. On je rekao da je Naučno tehnološki park, takođe, deo Vojvodina metal klastera i da nastoje da se povežu ne samo sa udruženjima u Srbiji nego i u regionu.Slađana Milojević, direktorka, klaster modne industrije FACTS posebno je istekla važnost tekstilne industrije i klastera na čijem je čelu za uključivanje i zapošljavanje žena na kvalitetnim i prosperitetnim poslovima. Saradnju sa Evropskom kancelarijom u Beogradu navela je kao posebno korisnu koja je pružila tehničku podršku i edukaciju koja je bila od suštinske važnosti za uspeh i razvoj modnog klastera.„Tekstil je nisko akumulativna grana što znači da zapošljava veliki broj ljudi sa nižim primanjima. Glavni razlog za osnivanje klastera je nadolazeća konkurenciju sa kojoj je trebalo takmičiti se u segmentima inovativnosti i pametnih tekstilnih materijala“, rekla je ona navodeći da klaster okuplja 100 članova iz sektora modne i odevne industrije i zapošljava oko 3.000 ljudi.Miloš Grozdenović, iz Naučno tehnološkog parka Niš rekao je da su taj park osnovali Vlada Srbije, Grad Niš, i Univerzitet u Nišu.„Primetno je veliko interesovanje kompanija za naučno tehnološki park koje žele da postanu članovi. Povezivanjem firme imaju bolju mogućnost plasmana kao i upoznavanje sa poslovnim partnerima na našim radionicama i događajima koje organizujemo“, rekao je on. Povezivanje domaćih firmi „šampiona“ Povezivanje i umrežavanje malih i srednjih preduzeća svakako je prisutno u privredi Srbije, ali moglo bi da bude na značajno većem nivou, zaključeno je na drugom panelu konferencije na kojem se diskutovalo o povezivanju domaćih firmi „šampiona“ koje su se uspešno pozicionirale na tržištu i šire se na globalnom tržištu.Kao glavni razlog za nedovoljnu saradnju između firmi na domaćem tržištu panelisti su istakli da je nedovoljno razvijen lanac kooperanata.Programi Razvojne agencije Srbije (RAS) i USAID-a koji su usmereni na podizanje kapaciteta i kvaliteta proizvodnih procesa MSP veoma pozivano utiču na razvoj konkurentnosti i kompleksnosti domaće privrede pa se u budućnosti uz najavljeno povećanje iznosa za ovakve programe može očekivati dalje unapređenje saradnje i umrežavanja između MSP, istakli su predstavnici ovih organizacija.Panelisti su se složili da je potrebno raditi na obučavanju radnika i sistemu dualnog obrazovanja.Kori Udovički, predsednica Centra za visoke ekonomske studije navela je da su velike firme Janković Enterijeri i Inmold plast, koje su učestvovale u diskusiji, prošle ceo razvojni put od malog preduzeća do „srpskog šampiona“.Božo Janković, vlasnik, Enterijer Janković, počeo je od male radionice a danas ima veliku firmu koja izvozi 98 odsto proizvodnje širom sveta.„Nikad ne bismo ostvarili uspeh da nije bilo povezivanja i saradnje malih i srednjih preduzeća. Kao preduzetnik, od početka stalno sam učio i obuke su izuzetno važne, najbitnije je znanje koje treba stalno da se stiče“, rekao je Janković.Da bi mala i srednja preduzeća krenula uzlaznom putanjom, prema njegovim rečima, najpre je potrebno da imaju obučen kadar. On predlaže da država izdvoji ozbiljan novac i organizuje prave treninge koji će trajati duži vremenski period i koji će opremiti ljude sa pravim i korisnim veštinama jer jedan seminar ne znači mnogo.Aleksandar Pavlović, direktor USAID Projekta za konkurentnu privredu navodi da se projekat USAID-a odnosi na prehrambenu industriju, a kao „key performanse indicators“ samog projekta navodi izvoz i investicije u industriji.On je naglasio da voćarstvo i povrtarstvo ima potencijal za izvoz na visoko platežna tržišta. Glavni doprinos projekta ogleda se u pomoći firmama da „preguraju“ početni period saradnje, posle kog se stvara partnerstvo zasnovano na poverenju.I on se slaže da je obrazovanje najbitnije i istakao da treba koristiti sve programe koje država nudi, ali primećuje se, kako kaže, nedostatak poverenja u takve programe. Država ima dobre programe, prema njegovoj oceni, ali institucije koje treba da koordiniraju te programe ne rade to na prvi način.On je naveo da je Srbiji potrebna Razvojna banka kao i poboljšanje regulatornog okvira po pitanju finansiranja. Prema njegovoj oceni, na finansijskim sektorom u našoj zemlji dominiraju banke sa stranim kapitalom koje daju dosta nepovoljnije kredite, privrednicima i poljoprivrednicima, u odnosu na svoje matične države.Slobodan Janković, direktor poslovnog razvoja kompanije Inmold plast iz Požege koja se bavi izradom visokokvalitetnih alata za brizganje plastike i obojenih metala kaže da sarađuju sa manjim firmama, ali kao glavni problem saradnje navodi nerazvijenost kooperantskih preduzeća.Prema njegovoj oceni, nisu dovoljno razvijeni i potrebno je da se usavršavaju.“Za razliku od domaćeg tržišta, u svetu se kompanije umnogome oslanjaju na kooperante. Na primer, u našoj delatnosti, firme iz Nemačke, Švajcarske, Holandije 90 odsto posla proslede kooperantima a deset odsto rade same. Mi nemamo šanse da radimo tako jer nema dovoljno osposobljenih podizvođača na tržištu kojima bismo mogli da prepustimo komplikovanije delove posla, već samo rade jednostavnije stvari”, rekao je Janković.On je naveo da se jednim delom oslanjaju na podizvođače, dok veći deo posla završavaju saomsotalno, uzdaju se u svoje snage i rade na dualnom obrazovanju, dodajući da Inmold plast trenutno slavi 10 godina dualnog obrazovanja.Radoš Gazdić, direktor Razvojne agencije Srbije (RAS) ističe da trenutno Agencija sprovodi četiri projekta koja se odnose na podršku MSP.„Pre svega, Program podrške preduzećima za ulazak u lance dobavljača multinacionalnih kompanija. Prva komponenta projekta je finansijska pomoć prilikom nabavke opreme i mašina, dok se druga komponenta odnosi na konsultantsku podršku. Sa dosadašnjih 200 miliona dinara, koliko je bilo potrošeno ove godine u ovom programu, za sledeći godinu planirano je povećanje na 300 miliona dinara“, rekao je Gazdić.Pored ovog programa, kako je istakao, RAS pruža pomoć malim i srednjim preduzećima kroz Program internacionalizacije u okviru kojeg Agencija pomaže domaćim firmama da nastupe na stranim sajmovima. Za te namene izdvaja se između 100 i 150 miliona dinara, rekao je on.„Treći Program odnosi se na nabavku proizvodne opreme i država subvencioniše 25 odsto opreme bespovratno i za tu namenu izdvajeno je oko milijardu dinara i planirano je povećanje iznosa sledeće godine na tri milijarde dinara. Četvrti program, koji RAS sprovodi je mentoring, kompanije dobijaju mentora koji radi zajedno sa njima na poboljšanju procesa poslovanja“, naveo je Gazdić.















