img

Priče i analize

Priče i analize

Život pod koronom: Reding, Kalifornija

Nova priča iz serijala "Život pod koronom" u kome pitamo ljude širom sveta da nam ispričaju kako je pandemija korona virusa uticala na život u njihovom gradu. Nakon Uroša iz Ljubljane svoje iskustvo nam prenosi Darko, koji se bavi poljoprivredom u jednom malom mestu u Kaliforniji.  Darko, KalifornijaŽivim i radim blizu Redinga u Kaliforniji, oko četiri sata vožnje od Sakramenta. Radim na poljoprivrednom gazdinstvu na 1200 metara nadmorske visine, tako da lično ne osećam velike posledice korone ovde. Situacija je dosta drugačija u drugim gradovima. Do skoro sam živeo u Njujorku i čujem se sa drugarima koji su tamo, staviće grad u karantin, zatvorili su restorane, grad je pust, po prodavnicama svi kupuju kao da je rat. Drugari iz drugih delova Amerike me pitaju da im nađem posao ovde. Kada je Njujork u pitanju i drugi veći gradovi, mislim da će toj nekoj srednjoj klasi trebati sigurno godinu dana da se oporavi, jer je sve stalo. Ja sam ranije radio u ugostiteljstvu, ali sam se spasio, jer sada restorani ne rade i sigurno neće bar još mesec dana. Rade samo dostave. Banka mi je poslala da neće naplaćivati naknade i kamate zbog korona virusa. Sve firme koje se bave dostavom su poslale mejl sa uputstvom kako mogu bezkontaktno da dostave hranu. I banke i firme šalju upozorenja, kako da se pazimo, da izbegavamo kontakte, peremo ruke toplom vodom. U Njujorku mi kažu da je prazan grad, sve je otkazano, koncerti, utakmice, ne igra se NBA. Ljudi su generalno u strahu, podseća me na Srbiju za vreme bombardovanja. Izgleda da će Njujork da stave pod karantin, putovanja su otkazana iz Evrope za Ameriku, američki građani mogu da se vrate, ali će provesti u karantinu dve do tri nedelje. Na aerodromima su velike gužve, obično kontrola traje 30 minuta do sat vremena. sada se čeka po šest, sedam sati.Ovo je ogroman udarac na ekonomiju, samo restorani, koji su se zatvorili i njihovi dobavljači imaju veliki uticaj na privredu. Jedina je kupovina po marketima. Ovde imamo taj Costco, lanac marketa, kupuju se zalihe i malo je haotično. Jedan period sam radio u Aspenu (poznato skijalište), prošla nedelja je bila poslednja nedelja kada su bili turisti, više nema skijaša, ne dolaze turisti uopšte. Mali privatni restorani su svi zatvoreni, ja sam se spasao što sam došao ovde.Već sada se vidi da će najviše biti problema za običnog čoveka. Jel ti i da imaš u ušteđevini nekih tri do pet hiljada dolara i recimo ne radiš meseca dana, stan je u proseku 1000 dolara, hrana će da bude još 1500 i da ne izlaziš nigde i da trošiš samo na hranu, ti za mesec ili dva dana potrošiš novac. Ako se posle mesec dana otvori sve, onda odlično, ali ako ne ti onda ideš u minus. Posle kada kreneš da radiš moraš da otplatiš sve. Deluje mi da će ovaj virus napraviti novu finansijsku krizu. Čudi me da su tu uveli vanredno stanje, zar nisu rekli na početku da je ovo smešan virus, koji postoji samo na fejsbuku (smeh). Podržavam uvođenje vanrednog stanja da bi se zaštitili građani i mislim da se mora uraditi više oko toga da građanima budu dostupna sredstva za dezinfekciju i maske i rukavice, kojih čujem da nema. V.Vuksanović

Priče i analize

Život pod koronom: Ljubljana

Nova ekonomija započinje serijal „Život pod koronom“ u kome ćemo pitati ljude iz različitih delova sveta da nam opišu situaciju u njihovom gradu. Počinjemo od Ljubljane, glavnog grada Slovenije i razgovaramo sa Urošem, koiji se tamo nalazi na privremenom radu.  Uroš, LjubljanaLjudi su ovde dosta uplašeni, mislim da je najveći haos u glavama. Ja radim od kuće pa nemam toliki problem, ali već razmišljam šta će biti kada se vratim, Moraću da idem u karantin. Transport i letovi su zatvoreni na dve nedelje. Na sve strane su vesti, do sada je ispitano oko 6000 ljudi i imaju oko 270 zaraženih. Ovde isto rade selektivno testiranje, ne možeš samo da se javiš i kažeš, „ej meni nešto fali“, ćuti sedi kući, ne izlazi, imaš broj na koji da se javiš. Ja nisam izašao na ulicu tri dana, kada sam poslednji put bio u Hoferu (lanac marketa) bilo je svega sem ulja, tu je bio poluprazan raf i bilo je malo problema sa mesom. U tom smislu je sada relativno ok, pre par dana se desilo da nema mesa, ulja, cigara u Merkatoru, koji je 200 metara dalje, tada nije bilo ništa od mesa. Stajao sam ispred praznog rafa, pa sam sutradan otišao van grada u nabavku.Generalno su se svi uplašili, imam komšije u zajedničkom dvorištu iz Hrvatske, Bosne, Slovenije i trenutno ne prilazimo jedni drugima, sedimo po na po pet metara udeljenosti. Situacija se menja iz dana u dan, cela zemlja je u karantinu, zatvoreni su kafići i restorani. Rade samo osnovne prodavnice, veće trgovine i bolnice. Okolo ima dosta šume, nije zabranjeno da se izlazi, bilo je ljudi, ali sada sve manje. Ovde je mnogo ranije sve počelo, nisu proglasili vanredno stanje, ali taj karantin je počeo dosta ranije. Neverovatno mi je da u Srbiji skaču cene maski i opreme, ne pratim toliko ovde medije, gledam uglavnom šta se tu dešava. Masku si kupovao za 20 dinara, sada je kupuješ za 220. Ovde ne deluje da nema tih stvari, retko sam viđao da ljudi nose maske po ulici, ali po prodavnicama radnici imaju maske ili rukavice. Sada se i to malo pooštrava. Ja sam kupio sredstvo za dezinfekciju i jedan gel za ruke, toga ima da se kupi. Ne vidim da fali tih osnovnih stvari, Nio se za sada ne kažnjava, ako se izlazi na ulicu, ali su ljudi samosvesni, ne izlaze, verujem sada kada bih izašao da bi bio pustoš. Išao sam ranije u obližnji kafić da pijem kafu, bilo je puno, ali kako je koji dan odmicao sve manje ljudi. Poslednji put sam bio pre četiri dana, bio sam ja i još dvoje ljudi, a u ponedeljak je stupilo na snagu da se sve zatvori.

Priče i analize

#IMAM IDEJU – Gradski trkački

Predstavljamo vam ideju, koja je rezultirala udruženjem „Gradski trkački", oni organizuju trke, kampove, treninge i predavanja za svoje članove. Postoje malo više od tri godine i planiraju da nastave da se...