
Radni odnosi u digitalnoj ekonomiji: Fleksibilnost ali i nesigurnost
Branka Anđelković iz Centra za istraživanje javnih politika podseća da broj platformskih radnika za sada nije utvrdila ni Poreska uprava Srbije.Centar za istraživanje javnih politika se u jednoj svojoj studiji iz 2018. godine već bavio fenomenom radna na internetu, odnosno problemima digitalnih radnika.Prema njenim rečima trenutni problem je što istraživnja pokazuju da radna nedelja tih radnika traje 60 sati, jer platforme insistiraju da se obezbedi stalna dostava klijentima.Takođe ti radnici nemaju osiguranje u slučaju nesreće jer oni zapravo na platformama nisu zaposleni. Nemaju ni bolovanje, plaćeni godišnji odmor, kao ni nadoknadu za topli obrok.Osiguranje je vrlo teško da obezbede jer spadaju u vrstu radnika koji su izloženi visokom riziku, budući da svoj posao obavljaju na motociklima ili biciklima.Problem je i što nemaju direktan kontakt sa nekim iz foirme za koju rade, jer dinamiku isporuke prate kompjuterski algoritmi. Ipak, Anđelković dodaje da neke platforme već uvode korisničku podršku ali ona može da bude smeštena u bilo kojoj zemlji.Ona ukazuje da taj rad nije plaćen po satu, već se računa po dostavi, pa se zapravo na osnovu toga obračunava zarada platfoprmskih radnika.Ti radnici angažovani kao lica preduzet radnje ili agencija za privremeno zapošljavanje, ima i trećih modaliteta koji su nepoznati.ŠTA MOTIVIŠE PLATFORMSKE RADNIKE?Predstavnica Centra za istraživanje javnih politika kaže da platformske radnike motiviše relativno pristojan prihod koji radeći mogu das ostvare, kao i fleksibilnost u pogledu radnog vremena, bez obzira što rade po 60 sati nedeljno, jer zapravo rade u intervalima koji su im najdražiBitno im je da budu sami svoje gazde, kao i vrlo lako ulaženje na to tržište rada, lako se uklapa u taj radni angažman, platforma vas ne pita koliko imate godina, da li ste muško ili žensko i da li imate neki invaliditet, ukazuje Anđelković.Ona dodaje da platformski radnici, barem prema anketama koje su među njima rađene, zapravo uopšte ne veruju u prednosti dostojanstvenog rada. Bitno im je samo da li će imati naknadu u slučaju da im se dogodi neki nesrećni slučaj.Prema rečima Marija Reljanovića iz Instituta za uporedno pravo, rad preko onlajn platformi predstavlja eksploataciju bez diskriminacije. On podseća da je u Srbiji oformljena radna grupa čiji je zadatak izrada zakona o fleksibilnom radu.On ocenjuje da bi takav zakon mogao da uvede takozvano nulto radno vreme kroz ugovore o radu u toj oblasti, bez konsultovanja aktuelnog Zakona o radu. Na taj način bi kako dodaje samozapošljavanje moglo da se stavi u neki drugi kontekst.pregovori koje je vodio URI, isti režim za naplatu poreza, osim malog neoporezivog dela i kvartalnog plaćanja i dalje loš temelj na kojem će se graditi budući status randika na internetu.Prema njegovim rečima nelogično je da radnici na internetu plaćaju dvostruko veći porez na zarade od ostalih radnika, kao i da nemaju status zaposlenog, niti status poslodavca.Sve to kako dodaje i dalje predstavlja loš temelj na kome će se graditi budući status radnika na internetu.Prema mišljenju Reljanovića Srbiji su protrebne određene izmene koje se odnose na aktuelni Zakon o radu, u koji kako naglašava pre svega treba vratiti radnike.Takođe naglašava i da će se podela na rad u okvoru radnog odnosa i rad van odnosa morati da se menja, jer je besmislena, ne samo u Srbiji već i u zemljama Evrospke unije.Relajnović dodaje da se u EU položaj radnika na interenetu često rešava pred sudovima. Prema njegovim rečima sudovi u tim sporovima često postavljaju pitanja ko zapravo daje radni nalog radnicima koji rade preko onlajn platformi.














