Srbija

Srbija

RajanEr obustavlja letove do Srbije i Bosne do zime

Niskobudžetni prevoznik RajanEr obustavlja sve svoje operacije u Nišu i Banja Luci od septembra do početka zimske sezone, piše portal exyuaviation.RajanEr je saopštio da smanjuje kapacitet leta za petinu u septembru i oktobru, pošto se pooštravaju ograničenja putovanja u neke evropske zemlje.Aviokompanija kaže da je njena odluka usledila nakon što su rezervacije „znatno oslabile u poslednjih deset dana“ usled nastavka nesigurnosti u pogledu broja slučajeva koronavirusa.Aviokompanija je do sada obnavljala samo letove od Berlina do Niša, kao i od Šarleroja i Memingena do Banja Luke.RajanEr još uvek planira da uvede tri nove rute do Banja Luke do 25. oktobra.

Srbija

Rast osiguranja u građevini ukazuje na povećanje stanogradnje

Premija osiguranja objekata u izgradnji porasla je za 70 odsto, a onih u montaži za čak 400 odsto, piše list Biznis i finansije.Premija osiguranja objekata u izgradnji je 2019. porasla oko 70 odsto, sa 733 miliona dinara u 2018. na 1,2 milijarde dinara u 2019. godini, pokazuju podaci Narodne banke Srbije. Rast premije objekata u montaži uvećan je četiri puta, sa oko 86 miliona dinara na 322 miliona dinara."Mogu se osigurati projekti kako manjih tako i većih vrednosti, dok se višemilionski projekti po pravilu osiguravaju", objašnjava Bojan Jovanović iz brokerske kuće "Marsh".On kaže da investitori od izvođača zahtevaju da oni ugovore ovu vrstu osiguranja.Zvanični podaci još uvek nisu poznati, ali procenjuje se da je prošle godine konačno dostignut nivo stanogradnje iz 2011. Osiguranje ugovorene odgovornosti izvođača građevinskih radova, vršilaca stručnog nadzora ili tehničkih pregleda poraslo je sa 74 miliona dinara u 2018. na na 91,5 miliona dinara u 2019. godini, podaci su NBS.KAKO SE OSIGURAVAJU RADOVI U GRAĐEVINI"Uloga osiguranja je da se anulira uloga rizika koji mogu ugroziti investiciju, tačnije da nadomesti veliki deo finansijskog gubitka do kog može doći usled štete na radovima", kaže Miloš Mamula, osnivač portala Osiguranik.com.Rizici koji su automatski osigurani su rizici od grada, kiše oluje, tuče, a  moguće je osigurati i od zemljotresa, postavljanja šipova, transporta, grešaka, štrajkova, pobuna i nemira.Osnovni limit pokrića, prema rečima Bojana Jovanovića, je ugovorena vrednost radova i važno je da ona bude prava. Za štete trećim licima osiguranje se ugovara na 10 do 20 odsto vrednosti radova, ali nekada su i na višem limitu od sume osiguranja radova. Kod izgradnje mostova i tunela, premije rastu i do četiri, pet promila.Miloš Mamula savetuje da je najbolje započeti sa ugovaranjem polise već prilikom ugovaranja samog posla. Do 2025. usvojen je ambiciozni investicioni plan vredan 14 milijardi evra.Od toga je devet milijardi predviđeno za projekte transportne infrastrukture i ako se samo deo ispuni, moguće je nastavak rasta. Procenjuje se i da samo u Beogradu nedostaje još nekoliko stotina hiljada stambenog i poslovnog prostora, što dodatno ohrabruje osiguravače.INDUSTRIJA OSIGURANJA U SRBIJI NE PRATI PRIVREDNI RAST

Srbija

Er Srbija od danas ponovo leti za Brisel

Er Srbija je danas počela sa postepenom obnovom letova između Beograda i Brisela, a erbas A319 srpske nacionalne avio-kompanije jutros je u 6:45 časova odleteo ka glavnom gradu Belgije, navodi se u saop...

Srbija

Zaštitne maske smanjile prodaju karmina

Od početka širenja virusa, tražnja za karminima je u Srbiji opala za četvrtinu, jer su restriktivne mere i maske za lice znatno uticale na prodaju ovog proizvoda, pisale su Novosti, a prenosi portal kamatica.Prodaja olovaka za usta koje su suve i ne ostavljaju trag skočila je za 70 odsto, a znatno raste i prodaja šminke koja ističe oči, kao što su olovke za obrve, maskare i četkice za nanošenje senki.Direktor i vlasnik jedne srpske kozmetičke kuće Mila Litvinjenko kaže da od marta pada tražnja za ruževima za usne u odnosu na isti period lane, dok se istovremeno povećava prodaja olovaka za usta.„Ruževi su masni, a olovke su suve i ne ostavljaju trag na maskama i to je, najverovatnije, razlog za ovu promenu u navikama potrošača“, kaže Litvinjenko.Ona dodaje da od marta beleže stalan porast kupovine olovaka za iscrtavanje obrva, maskara, kao i četkica i sunđerčića za šminkanje očiju, što pokazuje da žene više pažnje posvećuju isticanju tog dela lica.U predstavništvu jedne od vodećih multinacionalnih kompanija za Balkan kažu za Novosti da je od svih kategorija kozmetike koje proizvode, šminka najviše pogođena posledicama pandemije. Još jedna promena do koje je dovela korona je i veliki rast elektronske trgovine. Mila Litvinjenko ističe da je u njenoj kompaniji onlajn kupovina šminke od kraja marta skočila za 400 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a u međunarodnoj kompaniji da imaju udvostručenu e-prodaju u Srbiji.Pandemija je u Italiji dovela do pada prodaje ruževa za usne za 60 odsto, a predviđa se da će na godišnjem nivou tražnja za karminima biti smanjena za 24 procenta, pokazuju podaci kompanije "Nilsen".Ruž za usne oduvek se smatrao „antikriznim oružjem“, odnosno što je period ekonomski teži, karmini su se više prodavali, piše italijanski list "Republika". To je takozvani karmin-indeks, izraz koji je skovao Leonard Lauder, iz kompanije "Este Lauder", kako bi opisao povećanu prodaju kozmetike i šminke tokom recesije 2008. godine. Žene su kupovinom ruževa za usne zamenile skuplje proizvode koje nisu mogle da priušte tokom teškog finansijskog perioda.

Srbija

Odeću kupovati odgovorno, jer tekstilni otpad zagađuje okolinu

Oko 150 tona tekstilnog otpada svakog dana završi na deponijama u Srbiji  i tome najviše doprinose veliki proizvođači tekstila, kažu za Novu ekonomiju inicijatori projekta Krpica.Projekat je nastao u junu prošle godine kao deo nevladine organizacije Inspiring Change, objašnjavaju njegove inicijatorke Nina Petrov i Ana Maksimović."Ideja iza pokretanja Krpice je zero-waste princip, potencijal industrijskog otpada da služi kao materijal za kreiranje novih odevnih predmeta. Nismo naišli na interesovanje za saradnju u domaćoj tekstilnoj industriji, pa su predmeti sačinjeni od uglavnom od nošene odeće koju nabavljamo od saradnika."Sagovornice Nove ekonomije naglašavaju da podršku države očekuju putem uređivanja polisa o otpadu.  Dodaju da ih čekaju ulaganja u mašine za obradu tekstila. "Počeli smo da tražimo podršku za investicije pre pandemije, međutim ona je usporila proces daljeg razvoja naše ideje", kažu Ana i Nina napominjući da rade sa prirodnim materijalima.Proizvodi Krpice su ženske majice i cegeri. Majice su međutim previše zahtevne za proizvodnju kada radimo sa parčićima tekstila, pa kažu da nastavljaju da rade na kreiranju unikatnih cegera. Dizajneri su studenti modnog dizajna koji kroz rad stiču iskustvo u koje će im koristiti u budućnosti.TAMNA STRANA MODNE INDUSTRIJE"Tekstilni otpad predstavlja 5% ukupnog otpada na planeti. Modna industrija je veliki zagađivač, teško je izdejstvovati promene. One moraju doći od samog tržišta, od pojedinaca koji biraju šta neće kupiti, odnosno podržati", kažu Nina i Ana.Smatraju da javnosti u Srbiji treba pokazati da postoje alternative masovnoj proizvodnji tekstila."Podrška uglavnom dolazi iz privatnih investicija ili bespovratnih sredstava iz Evropske Unije. Stranim investitorima je zanimljivije i profitabilnije da ulažu u projekte koji se bave obnovljivim izvorima energije nego reciklažom."ŠTA JE PREDLOG DA SE STANJE POPRAVI"Najpre, u rukama države nalaze se alati koji bi mogli da regulišu upravljanje otpadom i povežu korporacije polisama korporativne odgovornosti sa malim društvenim preduzećima koja se bave reciklažom i re-kreacijom", kažu u Krpici. Dodaju da treba skrenuti pažnju na mehanizme finansijske pomoći za mlada startap preduzeča koja se bave ekološkim problemima, jer u Srbiji za to ne postoje organizovani sistemi.Čedomir Savković

Srbija

MMF doneo odluku o uspešnom završetku četvrtog razmatranja ekonomskog programa Srbije

Odbor izvršnih direktora Međunarodnog monetarnog fonda (Odbor MMF-a) doneo je odluku o uspešnom završetku četvrtog, pretposlednjeg razmatranja rezultata ekonomskog programa Srbije, koji je podržan Instrumentom za koordinaciju politike (The Policy Coordination Instrument – PCI). Tom prilkom je ocenio da Srbija nastavlja sa uspešnim sprovođenjem ekonomskog programa, saopštio je kabinet guvernerke Narodne banke Srbije (NBS). Odbor MMF-a je kao izuzetno pozitivno ocenio usvajanje strogih mera zaštite i donošenje velikog paketa mera, navodeći da su mere bile "snažne, pravovremene i sveobuhvatne"."Ocenjuju da su mere dobro osmišljene, i na pravi način usmerene na zaštitu i podršku domaćinstvima, podršku očuvanju radnih mesta, na veća ulaganja u zdravstvo, obezbeđenje dovoljne likvidnosti u bankarskom sistemu i olakšanje otplate obaveza po osnovu kredita", dodaje se u saopštenju.Navodi se i da je Odbor MMF-a konstatovao da je u Srbiji očuvana niska inflacija i stabilan kurs i da je fiskalni paket koji je donet kao odgovor na krizu jedan je od najvećih u regionu, i da pruža potrebnu podršku domaćinstvima, preduzećima i zdravstvenom sistemu.Guvernerka Jorgovanka Tabaković istakla je da je odluka o uspešnom završetku četvrtog razmatranja ekonomskog programa očekivana i dodala da je tokom jula Misija MMF-a ocenila da je NBS kroz svoje reakcije nastavila da čuva neophodnu monetarnu i finansijsku stabilnost i u ovim uslovima ogromnih neizvesnosti na globalnom nivou.Odbor MMF-a projektuje da će u uslovima globalnog šoka koji je snažno uticao na eksternu tražnju i uslovio poremećaje u globalnim i regionalnim lancima snabdevanja, stopa realnog rasta BDP-a Srbije biti na nivou od minus tri odsto u 2020. godini."Uprkos tome što su u junu u odnosu na april i dodatno smanjili projekcije rasta za ogroman broj zemalja, za Srbiju su zadržali aprilsku projekciju upravo zbog snažnog, pravovremenog i sveobuhvatnog odgovora na krizu. Nakon toga, u uslovima već započetog ekonomskog oporavka, očekuju snažan privredni rast Srbije od 6 odsto u 2021. i 2022. godini, što je jedan od najbržih oporavaka, kao i održiv rast od minimum 4 odsto u srednjem roku.Odbor MMF-a očekuje i da će inflacija u Srbiji ostati pod kontrolom Narodne banke Srbije i u 2020. godini i u srednjem roku. Za ovu godinu projektuju prosečnu inflaciju na nivou od 1,5 odsto, a nakon toga projektuju njeno postepeno približavanje centralnoj vrednosti cilja u srednjem roku. Imajući u vidu projektovani ekonomski oporavak i privremen karakter mera fiskalne politike u ovoj godini, prema oceni MMF-a, fiskalni deficit bi već u 2021. godini trebalo da bude na nivou od oko 2 odsto odstorati na silaznu putanju, pri čemu MMF projektuje da će i u ovoj, kriznoj godini, njegovo učešće ostati ispod 60 odsto BDP-a.Odbor MMF-a procenjuje i da će Srbija nastaviti sa dobrom politikom rasta javnih investicija i u 2021. godini, za koje očekuju da u periodu od 2021. godine budu na nivou iznad 5 odsto BDP-a."S obzirom na veliku neizvesnost u vezi sa ekonomskim izgledima na globalnom nivou, preporuka MMF-a svim zemljama jeste da pažnju usmere i na praćenje fiskalnih rizika, kao i na razmatranje mera za vanredne situacije", navodi se u saopštenju.MMF očekuje i da će se deficit tekućeg računa platnog bilansa smanjiti već u 2020. godini, da će zatim nastaviti da se postepeno smanjuje u srednjem roku, i da će zadržati potpunu pokrivenost neto prilivom stranih direktnih investicija.Guverner Jorgovanka Tabaković ocenjuje da je srednjoročni makroekonomski okvir koji MMF projektuje za Srbiju dosta dobar, da projektuje dinamičan rast koji ima dobru strukturu, uz nisku inflaciju, dobre javne finansije i poverenje investitora koje se ogleda i kroz visoke prilive stranih direktnih investicija. Za ovu godinu guverner smatra da će privredni rast Srbije biti i bolji od ocena MMF-a, o čemu se i tokom junskih i julskih sastanaka sa Misijom MMF-a detaljno razgovaralo. Instrument za koordinaciju politike odobren (PCI) je Republici Srbiji u julu 2018. na period od 30 meseci, savetodavnog je karaktera i ne predviđa korišćenje finansijskih sredstava.Ekonomski program Srbije koji je MMF podržao svojim Instrumentom ima za cilj očuvanje makroekonomske i finansijske stabilnosti i nastavak strukturnih i institucionalnih reformi za podsticanje bržeg i sveobuhvatnog rasta, stvaranje novih radnih mesta i dalji rast životnog standarda naših građana.)

Srbija

Dina Rakin: U krizi se možemo osloniti na socijalna preduzeća

Intervju sa Dinom Rakin iz Koalicije za razvoj solidarne ekonomije, za podkast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašLINK NA AUDIO INTERVJUU poslednje vreme se i kod nas sve više govori o pojmu socijalnog preduzetništva. Šta su zapravo socijalna preduzeća, i kako se razlikuju od onih koja to nisu? Dina Rakin: Da bi ostvarila svoju društvenu misiju, koja obično podrazumeva rešavanje određenog društvenog problema, socijalna preduzeća izlaze na tržište. Ona tamo prodaju usluge ili proizvode, i sva sredstva koja kroz taj proces zarade investiraju u dalji razvoj programa koji se bave tim problemom. Jedan super primer je, recimo, "Kafe bar 16", dole u Cetinjskoj -- njega je osnovao Centar za integraciju mladih, i on pruža podršku mladima iz Svratišta. Oni se radeći tamo uče veštinama poslovanja, odnosno pružanja usluga u ugostiteljstvu. Na taj način se rade dve stvari. Prvo, ti mladi ljudi kroz svoj angažman stiču sve neophodne veštine za funkcionisanje u otvorenom sistemu. Kad si u Svratištu, ti si u poprilično zatvorenom sistemu -- a ako izađeš iz njega, čeka te ulica. Pored toga, prihod od te delatnosti, jednom kada se pokriju amortizacija i sve, ide Svratištu, kako bi ono dobilo neka dodatna sredstva za svoje programe ka toj deci. Oni ne zavise od donacija države, niti bilo čega drugog, nego od sebe samih. Ovaj sektor je u Srbiji trenutno dosta ekonomski slab. Dakle, ne pričamo o nekom suludom profitu koji se tu generiše, nego se obično priča o preduzećima koja su na kraju fiskalne godine na nuli, zato što ne postoje nikakve mere koje to podstiču. Svi zaposleni u tim preduzećima imaju određene plate -- to se sve pokriva, i to sve funkcioniše... Naravno, u određenom sektoru može da se javi i ekstra profit, i to je sasvim legitimno. Međutim, razlika u odnosu na klasično profitno preduzeće je u tome što socijalna preduzeća taj ekstra profit kontrolišu, i onemogućavaju da se taj višak raspoređuje među njihovim nazovideoničarima, nego se vraća u same programe. Pa sad -- da li su to usluge za neke marginalizovane, da li doniranje zajednici... To je ta neprofitna logika. S druge strane, socijalna preduzeća jesu preduzeća, i onda imamo celu tu logiku biznisa, i težnju ka tome da zaista budeš konkurentan na tom nekom tržištu... Samim tim, socijalno preduzeće jeste neka vrsta hibridne forme.Znači, socijalnim preduzećima mogu da se smatraju i preduzeća koja su osnovana od strane udruženja građana, a da li tu dolaze u obzir i i neke klasične profitne firme, koje su pravno registrovane kao preduzetničke radnje, i slično? DR: Apsolutno. Dakle, ono što je otežavajuća okolnost je odustvo regulatornog okvira koji bi propisao posebnu formu za socijalna preduzeća, već oni koji žele da se bave socijalnim preduzetništvom biraju pravne forme koji su njima najbliže. Recimo, veliki broj socijalnih preduzeća je osnovan u formi D.O.O. - društva sa ograničenom odgovornošću. Međutim, ono što suštinski podriva opravdanost osnivanja socijalnog preduzeća na taj način jeste to što u našem Zakonu o privrednim društvima stoji da se preduzeće -- odnosno privredno društvo, pošto naš zakon koristi taj termin -- osniva zarad maksimizacije profita. Pošto socijalno preduzeće, kao i svako drugo preduzeće, ima pravo i obavezu da donese interni, odnosno osnivački akt, ono onda njime definiše sve te stvari koje ga opredeljuju ka socijalnom preduzetništvu. U njemu onda, recimo, mogu da propišu da se sve što se od ekstra profita desi, dalje investira u programe razvoja zajednice. Druga pravna forma kroz koju sektor socijalnog preduzetništva kod nas funkcioniše jeste udruženje. Naime, u Srbiji zakon udruženjima dozvoljava da imaju privrednu delatnost blisku njihovim ciljevima. Na primer -- udruženje koje se bavi integracijom ili resocijalizacijom i socijalnim uključivanjem osoba sa mentalnim poteškoćama, smatra da je najbolji način da potpomogne taj program i njihovu integraciju to da se oni, na primer, bave keteringom. Oni onda to prijave kao svoju privrednu delatnost, i na taj način funkcioniše njihovo socijalno preduzeće. Koji su sve problemi na čije rešavanje utiču socijalna preduzeća? Na koje sve načine postoji povezanost sa potrebama lokalne zajednice, i koje ranjive grupe su najčešći korisnici tih usluga? Pomenuli smo osobe sa invaliditetom, sa smetnjama u razvoju... Kojim se još temama bave socijalna preduzeća? DR: Veći procenat socijalnih preduzeća se nalazi u sektoru usluga. Kada kažemo usluge, meni je najplastičniji primer Zakon o socijalnoj zaštiti, kojime je omogućena privatizacija usluga socijalne zaštite, i on propisuje koje to usluge mogu da pružaju privatni pružaoci. To je omogućilo da neki privatni entiteti mogu pružati uslugu, na primer, dnevnog boravka za osobe s mentalnim poteškoćama, ili domova za stare. Van Srbije i u državama u kojima je ovaj sektor razvijeniji to uključuje i drugi tip usluga: obrazovne usluge, zdravstvene usluge... Međutim, da bi te oblasti kod nas mogle da se otvore za privatni sektor na način na koji je to u evropskim državama uređeno, morali bi da se menjaju i neki drugi zakoni. Socijalna preduzeća u Srbiji pretežno rade u sektoru socijalnih usluga, i bave sa radnom integracijom -- dakle, zapošljavanjem određenih marginalizovanih grupa. Ne postoji iscrpna lista marginalizovanih grupa kojima se može pomoći kroz njihovu radnu reintegraciju, već to može biti bilo ko -- od žena, preko migranata, osoba sa mentalnim poteškoćama, do starijih, na primer. Dakle, u principu, ako bih ja sad okupio neke ljude u pedesetim godinama, prekarne radnike, koji su vešti u audiovizuelnoj produkciji, a nemaju posla -- ako ja napravim neku agenciju koja bi njih angažovala da daju intelektualne usluge, da li bi to isto moglo da bude socijalno preduzeće? DR: To bi apsolutno bilo to. Ti bi njima time pružio nekoliko stvari koje niko drugi nije prepoznao, a to je da, prvo, oni mogu za sebe da zarade neki dodatni novac, jer su za to sposobni, i na to imaju pravo. Druga stvar, koja je važna, je to da ti njima pružaš socijalnu interakciju. Dakle, činiš da se osećaju kao korisni članovi društva. Ako pričamo baš o radnoj integraciji, pošto znam da je to najlakše objašnjavati -- onaj ko angažuje ljude iz marginalizovanih grupa,  koji su zbog toga na neki način bili isključeni iz tržišta rada, i koji imaju problem da pristupe otvorenom tržištu, on njih na neki način priprema za otvoreno tržište rada. Prosto, vraća im dostojanstvo i veru u sopstvene sposobnosti, u to da mogu da rade određene poslove. Recimo, za te usluge socijalne zaštite je užasno važno da ljudi shvate značaj privatizacije tih usluga, i njihov kvalitet. Dakle, kroz socijalno preduzetništvo se uspešno prelazi iz nečega što se zove medicinski model, odnosno pasivizacija osoba sa mentalnim poteškoćama. Ti ljudi su pre toga bili u institucijama, niko ih nije video, a oni su realno deo našeg društva -- i to vrlo često vredan. Socijalno preduzetništvo je pokazalo da postoji i taj neki drugi model -- oni treba da se vide u zajednici, i treba da se vide u društvu. Gledano i van Srbije, mnogo preduzeća se bavi, recimo, problemom bivših zavisnika... Ili bilo koja druga kategorija stanovništva koja je na neki način stigmatizovana -- ogroman deo tih ljudi posle par godina postane funkcionalan u tolikoj meri da im dodatna podrška više nije potrebna. Znači, rad u socijalnim preduzećima podrazumeva tu podršku, koja bi trebalo da bude i psihosocijalna, kao i određeni nadzor.Do sada smo uglavnom pričali o socijalnim preduzećima koja se bave radnom integracijom marginalizovanih. Čime još mogu da se bave socijalna preduzeća, što se tiče potreba lokalne zajednice? Primetio sam da se socijalno preduzetništvo pominje i u oblasti zaštite životne sredine... DR: Jeste, jeste.Kako to izgleda? Koja je razlika između toga i, na primer, zelene ekonomije? DR: Ona definitivno pripadaju tom polju zelene ekonomije. Dakle, u celoj toj priči o održivosti i socijalnim preduzećima se javlja nešto što se na engleskom zove "3 P"."People, planet, profit", je l' to? DR: Tako je. Znači, to su tri odnosa koja su sastavni element poslovanja svakog preduzeća. Brinemo o ljudima, brinemo o planeti -- a vodimo računa i o profitu, koji će nam omogućiti da bolje brinemo o ove prve dve stvari. Tako se jedan deo socijalnih preduzeća bavi upravo pitanjima zaštite životne sredine. Recimo, jedno od naših socijalnih preduzeća se bavi reciklažom bilborda, tako što bilborde, jednom kada prođe kampanja zarad koje su postavljeni uz dogovor sa oglašivačkom agencijom koriste za proizvodnju asesoara, pre svega torbi. To socijalno preduzeće se zove "EkoBag." Takođe, pitanje je šta raditi sa onim silnim plakatima koji se lepe svuda po gradu -- tu je, pored papira, problem i taj lepak... Neki ljudi su se setili da od toga naprave građevinski materijal. Ima nekih koji se bave i reciklažom odeće -- jedno socijalno preduzeće iz Užica se bavi ponovnom upotrebom odeće, i od tog materijala proizvodi kecelje i torbe. Takvim poslovanjem se neke vrednosti vraćaju u naše zajednice, i omogućava da se resursi koje imamo na raspolaganju razvijaju, a ne samo arče -- što je kod profitnih preduzeća zapravo vrlo diskutabilno. To je isto veza između socijalnog preduzetništva i društveno odgovornog poslovanja... E, to sam hteo da pitam! Na primer, ako uzmemo NIS, ili, ne znam, Beočinsku cementaru -- neku tako veliku firmu, koja izdvaja dosta novca za razvoj lokalnih zajednica. Koja je razlika između toga i socijalnog preduzetništva? DR: Sve profitne firme su osnovane sa namerom da maksimiziraju profit, i da taj profit potom raspodele među svojim deoničarima, vlasnicima, šta god... Meni je najbolji primer, recimo, baš naftna industrija -- njihovi projekti društvene odgovornosti se najčešće tiču zaštite životne sredine. To je način da se oni oduže zajednici, ali se i dalje ne dovodi u pitanje to da će oni nastaviti da crpe resurse i štete životnoj sredini. Dakle, društveno odgovorno poslovanje pre svega podrazumeva neku vrstu tvog duga prema zajednici, smanjivanje negativnih efekata tvog poslovanja -- i to je to. Njima je prvi cilj profit, a socijalnim preduzećima je prvi cilj da reše određeni društveni problem. Socijalna preduzeća izdvaja to što oni profit koriste kao način da investiraju u rešavanje određenog problema. Hajde da se malo pozabavimo time kako socijalna preduzeća sastavljaju kraj sa krajem. Kako socijalna preduzeća postižu finansijsku održivost? Pretpostavljam da ne mogu baš uvek da se oslone samo na tržište, nego da nekad postoji potreba i za nekim finansiranjem sa strane. Osim tržišta, koji su to još izvori finansiranja  dostupni socijalnim preduzećima?DR: Socijalna preduzeća su u principu mnogo manje zasnovana na toj logici tržišta od običnih, profitnih. U Srbiji veliki broj njih nastaje baš iz sektora civilnog društva. Jedan deo udruženja koja se bave socijalnim uslugama se odlučio za ovaj vid poslovanja kao način da održe kontinuitet usluga prema svojoj ciljnoj grupi, a drugi putem socijalnog preduzetništva omogućava održivost svojih organizacija. U suštini, veliki broj socijalnih preduzeća počiva, pre svega, na donacijama -- što nije nužno loše. Naprotiv, ta hibridnost socijalnih preduzeća njima omogućava fleksibilnost u doba krize. Recimo, socijalno preduzeće koje se bavi socijalnim uslugama ima s jedne strane opciju da aplicira na javnu nabavku lokalne samouprave za pružanje usluga -- lupam, dnevnog centra. S druge strane, kao socijalno preduzeće istog tog tipa, čiji korisnici možda prave neke gotivne šolje, ono njih potom može da prodaje na tržištu. Dakle, socijalna preduzeća karakteriše ta hibridnost, i oni mogu, i trebalo bi. da imaju sposobnost da žongliraju izvorima finansiranja. Mreža zainteresovanih pojedinaca i entiteta oko socijalnih preduzeća je ogromna. Ko čini tu mrežu? DR: To smo i ti i ja, ako smo zainteresovani za ovu temu -- dakle, najobičniji građani. Pored njih, to su i institucije posredovanja, kao Koalicija iz koje ja dolazim, koja zagovara uvođenje određenih politika. To su i profitne firme -- i profitne firme mogu razumeti važnost određenog socijalnog preduzeća. Ono, recimo, njima može biti u lancu nabavke... Takođe, veliku važnost ima i podrška javnih institucija. Mnoga istraživanja su pokazala da je vezanost ljudi za socijalna preduzeća neuporedivo veća od povezanosti koju osećaju sa običnim preduzećima. Mislim da je to jedan od važnih kvaliteta u doba krize, kada je ono osnovno što se ljudi pitaju: "Na koga se mogu osloniti?"Važan deo cele te mreže podrške su građani. Koliko su oni uopšte informisani o postojanju socijalnih preduzeća, i kako reaguju? Koliko su spremni da koriste njihove usluge, odnosno kupe njihove proizvode? DR: Kad kažeš "socijalno", ljudima u Srbiji to zvuči jadno. Kad kažeš "društveno" onda to zvuči kao "društveno preduzeće" -- pa se setimo svih ovih Telekoma i sličnih, ili, ne daj Bože, onih iz perioda Tita... Tako da je jako teško ovu temu promovisati tako da ljudi shvate da se radi o privatnoj inicijativi. Dakle, jedan od problema je percepcija građana. Mislim da postoji još jedan problem, a to je kupovina domaćeg. Rekla bih da kod nas još uvek postoji onaj tranzicijski mentalitet, mi još uvek nismo skapirali da je super kupiti lokalni proizvod. A recimo, “Kafe bar 16”, je l' ima on neki svoj krug klijentele, neke ljude koji su prihvatili tu ideju, i koji redovno dolaze da ih podrže? DR: Apsolutno. To je isto pitanje izbora, neke strategije promocije.,, Dakle, “Kafe bar 16” je totalno gotivan kafić u Cetinjskoj --  oni imaju proizvod koji ljudima treba, i ti ili želiš tamo da piješ kafu ili ne želiš, kao i u bilo kom drugom kafiću. A na sve to, ima i nas koji volimo tamo da odemo zato što znamo zašto je važno. Oni su u sektoru ugostiteljstva, znači, bilo je očekivano da će oni u ovom periodu u potpunosti stradati, ali nisu -- zbog te hibridnosti, zbog tog hibridnog načina finansiranja, oni su OK. A koliko država tu ima sluha, i da li postoji nekakav zakonski okvir? Na koji još način država tu može da pomogne -- da li smanjenjem poreza, ili nekim drugim podsticajnim merama? DR: Država donosi sve te okvire u kojima mi živimo i poslujemo, i naravno da onda može i mnogo toga da uradi. Recimo, ogroman procenat budžeta države ide na javne nabavke. Kada bi jedan deo tih javnih nabavki imao u sebi zelene, socijalne, održive sadržaje -- onda bi smo mogli da kažemo da država malo više razume ovaj sektor, i time bi se jednom intervencijom moglo rešiti više problema. Mi već sedam, osam godina pregovaramo o Zakonu o socijalnom preduzetništvu. Tako da to nije ništa novo, i nema veze sa garniturom koja je na vlasti ili nije… Najveći problem je nerazumevanje samog koncepta socijalnih preduzeća, i toga koje proizvode ovaj sektor zapravo nudi. Država ovu temu vidi isključivo kao instrument zapošljavanja, i do prošle godine nam nikako nije uspevalo da im predložimo zakon koji bi nekako obuhvatio sve ove aktere. Pregovori su bili vrlo teški, ali prošle godine smo prvi put uspeli da damo predlog zakona koji dolazi iz sektora.Ključnu ulogu u razvoju socijalnog preduzetništva kod nas trenutno ima Koalicija za razvoj solidarne ekonomije. Čime se ona bavi, i na koji način pomaže socijalnim preduzetnicima? DR: Mi smo, kao Koalicija za razvoj solidarne ekonomije, počeli sa radom pre nekih desetak godina. Naš cilj je bilo, s jedne strane, etabliranje ove teme u javnosti, a sa druge promocija prakse socijalnog preduzetništva. Ono što je nama važno u narednom periodu, jeste da uvećamo bazu socijalnih preduzeća koju smo počeli da gradimo, kako bismo pokazali svu širinu samog sektora. Ako bi sada neko došao sa idejom da osnuje socijalno preduzeće -- koje bi se bavilo, na primer, samohranim roditeljima, ili nekom sličnom kategorijom -- ali nije baš vešt u svemu tome, i ne zna koju pravnu formu da izabere, i tako dalje... Da li on od vas može da dobije neku vrstu savetodavno-stručne podrške? DR: Da, Koalicija svakako nudi osnovne informacije koje su neophodne u tom “start-up” momentu. Planirano je da te stvari budu još dostupnije onlajn, i da nas onda ljudi kontaktiraju tek eventualno u nekoj sledećoj fazi. Te osnovne usluge, koje se tiču osnivanja ili izbora pravne forme, promocije, i konačno edukacije samih potpornih organizacija i institucija, to su neki naši fokusi. Tako da -- da! Mogu da nam se jave i socijalna preduzeća, i potencijalna socijalna preduzeća.

Srbija

Rekonstrukcija Kalenić pijace u Beogradu počinje naredne godine

Nakon rekonstrukcije Palilulske pijace, na proleće se očekuje rekonstrukcija Kalenića, kada će se graditi i podzemna garaža ispod Viške ulice, prenosi Ekapija. "Kalenić pijaca je prva u nizu koja će doživeti potpunu rekonstrukciju. Podrazumeva izgradnju savremene nadstrešnice nad celom pijacom i obnovu svih objekata koji nisu obnovljeni u prethodnom periodu. Pripremu za proširenje Ulice Maksima Gorkog, izgradnju podzemno-nadzemne javne garaže ispod Viške ulice, tako da će ceo taj ambijent potpuno drugačije izgledati ubuduće", kaže gradski urbanista Marko Stojčić.U planu je bilo da se sa obnovom Kalenića završi ove godine, ali je posao odložen jer se razmišljalo gde treba da bude podzemna garaža. Kako za Novosti kaže glavni arhitekta prestonice, u izradu projektne dokumentacije treba da uđe i Bajlonijeva pijaca, prema idejnom rešenju Zorana Dmitrovića i Zorice Savičić."Taj postupak će početi krajem ove godine, kako bismo u sledećoj godini mogli da pribavimo sve dozvole i 2022. krenemo sa izgradnjom i ove pijace", naglasio je Stojčić.RADOVI POČELI PRE TRI GODINEObnova Kalenić pijace, počela je krajem 2017. godine, kada je umesto 23 neuslovna lokala, izgrađeno 28 novih. Tada je renovirano 30 lokala iz Ulice Maksima Gorkog, čime je bila završena prva faza rekonstrukcije.

Srbija

Zrenjanin: Fabrika lekova prodata iz petnaestog pokušaja

Jedan od bivših jugoslovenskih giganata, fabrika lekova Jugoremedija prodata je za 362 miliona dinara, javila agencija Tanjug.Jugoremediju u stečaju kupio je "APS - Project one" iz Beograda i na tu odluku podnela su prigovore dva konkurenta.O tome će se u petak izjasniti stečajni sudija, rekao je stečajni upravnik Radovan Savić."APS koji je investicioni fond za Jugoremediju ponudio je najviše 362 miliona dinara, beogradski Led Vision ponudio je 360 miliona, a turska Birgin grupa 260 miliona dinara", rekao je Savić.Nakon izjašnjavanja o prigovrima uslediće potpisivanje ugovora, uplata novca i ulazak novog vlasnika u posed zrenjaninske farmaceutske industrije u stečaju.Jugoremedija se od 2017. godine prodavala bezuspešno 14 puta, a u finansijske neprilike upala je posle neuspešne privatizacije 2002. godine.PROČITAJTE VIŠE O OVOJ TEMI:OGLAŠENA PRODAJA JUGOREMEDIJE PO CENI OD 1,9 MILIJARDI DINARARADNICI JUGOREMEDIJE PROTIV PRODAJE FABRIKEOGLAŠENA PRODAJA JUGOREMEDIJE PO ČETVRTI PUT

Srbija

Pad kamata na međubankarske pozajmice smanjuje ratu kredita

Euribor odnosno kamata po kojoj banke u evrozoni pozajmljuju novac jedna od druge, nedavno se spustila na istorijski minimum od minus 0,49 procenata, što će uticati na smanjene kamata na kredite inediksirane u evrima u Srbiji, piše Politika.Kako je Tanjugu rečeno u Udruženju banaka Srbije (UBS), većina kredita u evrima u našoj zemlji vezana je za euribor, pa će mesečna rate za otplatu tih kredita biti niža.Postavlja se i pitanje da li su banke u obavezi da primene tu kamatu na buduće kredite koje odobravaju, ili će se to odnositi na kredite koji su već odobreni. UBS objašnjava da se euribor primenjuje na svaki kredit kod koga se kamatna stopa izražava kao zbir vrednosti euribora i kamatne marže koju naplaćuje banka.To se odnosi na sve namene kredita (stambene i druge), kao na one koji su ranije ugovoreni, tako i na one koji će se tek ugovarati sa euribor klauzulom.UBS napominje da nije moguće proceniti za koliko bi rata kredita mogla biti niža, jer se kamatne stope razlikuju prema vrstama kredita. "Različiti su rokovi otplate, kao i uslovi u pojedinačnim bankama", dodaju u tom udruženju.UBS savetuje svakog klijenta da sa svojom bankom proveri konkretne i detaljne podatke o kreditu koji koristi.Pad euribora usledio je nakon što su banke u evrozoni u junu uzele više od 1,3 biliona evra jeftinih zajmova od Evropske centralne banke.Reč je o programu čiji je cilj da se podstakne ekonomski rast članica EU u situaciji kada su pogođene pandemijom. NBS USVOJILA PROPISE ZA DUŽU OTPLATU KREDITA ODOBRENIH PRE VANREDNOG STANJA

Srbija

Godišnja statistika javnih nabavki: Šta je nabavljala Republička direkcija za robne rezerve?

Od 52 tendera javnih nabavki Republičke direkcije za robne rezerve, 21 vredeo više od pet miliona dinara, prenosi portal Tenderilive.U poslednjih 12 meseci Republička direkcija za robne rezerve primila je 192 ponude za javne nabavke.U proseku, na svakom tenderu učestvovalo je po četiri ponuđača. Najveća vrednost ponude iznosila je nešto više od 126 miliona dinara, a nju je uputila kompanija "Elixir Zorka" iz Šapca.Procenjena vrednost te javne nabavke bila je oko 136 miliona dinara.Direkcija je najčešće raspisivala tendere za usluge skladištenja i čuvanja. Tu su i usluge u oblasti poljoprivrede, šumarstva, hortikulture, akvakulture i pčelarstva, nabavke goriva, kontrole kvaliteta, arhiva.Nabavljani su i televizori, čitači pametnih kartica, usluge obezbeđenja, mrežna oprema, produžni kablovi, građevinski radovi.Najbolji rezultat na tenderima ostvarile su kompanije "Galenika Pharmacia" i "Oblak Tehnologije" iz Beograda sa po četiri upisane pobede."Galenika" je osvajala tendere, ukupne vrednosti oko 88 miliona dinara bez PDV-a."Oblak Tehnologije" iz Beograda je dobio tendere za računarsku opremu, nabavku softvera i sređivanje arhiva u iznosu od oko 29 miliona dinara bez PDV-a. Kompanija "Sunoko" iz Novog Sada sa ponudom vrednom oko 19 miliona dinara osvojila je tender za skladištenje rafinisanog šećera, koliko je iznosila i sama procenjena vrednost nabavke.Naftna industrija Srbije je u maju ove godine osvojila tender za nabavku goriva za koje je ponudio 1,227 miliona dinara, dok je procenjena vrednost nabavke iznosila 2,2 miliona dinara. NIS je u julu pobedio i na tenderu koji se odnosio na rukovanje i održavanje skladišta obaveznih rezervi goriva.Posao je procenjen na 125 miliona dinara, a NIS-ova ponuda je bila 118,75 miliona dinara.Javne nabavke uključivale su i poslove sanacije rezervoara za naftu u rafineriji "Pančevo".Taj posao propao je preduzeću "GP Mostogradnja" iz Beograda, koji je za navedene radove ponudio 117,953 miliona dinara, dok je ponuda kompanije "Goša Montaža" proglašena neispravnom. Procenjena vrednost posla iznosila je 120 miliona dinara.Republička direkcija za robne rezerve menjala je i podne obloge u hodnicima svoje zgrade.Taj posao dobila je kompanija "Levelo podovi" iz Beograda čija je ponuda bila 1,8 miliona dinara, što je za oko 200 hiljada manje od procene naručioca.JAVNE NABAVKE BEZ TAJNIH DOGOVORA

Srbija

Telekom se putem korporativnih obveznica zadužuje 200 miliona evra

Preduzeće Telekom Srbija saopštilo je danas da će po prvi put u svojoj istoriji emitovati dinarske korporativne obveznice ukupnog iznosa 23,5 milijardi dinara (oko 200 miliona evra). Kompanija navodi da su u pitanju "neamortizujuće obveznice", sa rokom dospeća od pet godina, kao i da "ove obveznice ne nose nikakav devizni rizik".Pomenute obveznice će biti namenjene isključivo kvalifikovanim investitorima, odnosno odabranim poslovnim bankama koje posluju u Srbiji, a sa kojima Telekom Srbija već ima "dugogodišnju uspešnu saradnju"."Sredstva prikupljena izdavanjem obveznica biće iskorišćena za finansiranje poslovnih potreba kompanije, uključujući unapređenje poslovnih aktivnosti, kao i refinansiranje postojećih finansijskih obaveza. Poverenje profesionalnih investitora za izdavanje obveznica još jednom ukazuje na stabilnost poslovanja kompanije, kao i na činjenicu da je stvoren prostor da se u narednom periodu, uz konsolidaciju do sada preduzetih poslovnih poduhvata, sprovedu i investicije za dalje unapređenje", navodi se u saopštenju.Prethodno u toku dana, brokerska kuća Momentum je najavila da će se Telekom emitovati 2,35 miliona korporativnih obveznica pojedinačne nominalne vrednosti deset hiljada dinara, kako bi finansirala sopstveni dug.Naveli su podatak i koji je u originalnom saopštenu nedostajao, da će kamatna stopa na obveznice iznosti najviše do 3,25 odsto, plus tromesečni BELIBOR."Posle sprovedene serije preuzimanja domaćih kablovskih operatera neto dug Telekoma na kraju 2019. godine dostigao 135,5 milijardi dinara (1,15 milijardi evra)", navedeno je u saopštenju koje je prenela agencija Beta.

Srbija

Poskupljenje svinjetine zavisi od marži

Uprkos trenutnoj stagnaciji svinjsko meso moglo bi da poskupi za 20 dinara po kilogramu, što bi izazvalo porast cena u radnjama za sedam do osam odsto, piše Politika.Cene mesa na stočnim pijacama u Srbiji ostale su gotovo identične u odnosu na avgust prošle godine. To, kako se navodi, može da se zaključi na osnovu izveštaja Sistema tržišnih informacija poljoprivrede Srbije (STIPS) za 2019. i 2020. godinu."To mirovanje cena u poslednjih mesec i po dana rezultat je problema u trgovanju između EU i Kine. Koliko sam obavešten, ta situacija je nedavno razrešena. Očekuje se da krene izvoz pa tako i veći rast cena. To će se odraziti i na nas", kaže Vukoje Muhadinović, vlasnik Industrije mesa "Topola".Proizvođači, ističu da su cene prasadi čak i niže u odnosu na 2019.Prema njihovim predviđanjima, najpre će poskupeti svinjsko meso, za oko 20 dinara po kilogramu. To može da se očekuje u naredna dva meseca.CENE U MALOPRODAJIKilogram svinjetine u domaćim marketima kreće se od 430 do 540 dinara po kilogramu, prenosi portal Cenoteka."Kako će se to odraziti na maloprodaju zavisi od marži, ali očekivano je da u maloprodaji to poskupljenja bude od sedam do osam odsto", smatra sagovornik Politike.Trenutna manja tražnja, dodaje Muhadinović, pripisuje se uticaju pandemije.Nestašicu na svetskom tržištu od 25 odsto svinja, kaže, najvećim delom je prouzrokovala afrička kuga i desetkovanje stočnog fonda u Kini zbog pojave te bolesti."Kina bi za nas bila spas. To je veliko tržište i mi praktično imamo kapacitete da opskrbimo jedan njihov grad" smatra Muhadinović. Eurostat je nedavno objavio da je cena mesa u Evropskoj uniji u 2019. godini bila najviša u Austriji.Prema istim podacima, Srbija je bila na 67,4 odsto evropskog proseka. Od zemalja u okruženju, cene mesa bile su najniže u Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji  i iznosile su 61,8 odsto prosečne cene u Evropi.PROČITAJTE JOŠ:DOMAĆE MESO NEMA KO DA KUPI

Srbija

Srbija poklanja japanskoj firmi zemljište vredno 3 miliona evra

Japanska kompanija Tojo tajers (Toyo tires) dobiće 637.455 kvadratnih metara državnog zemljišta u Inđiji za izgradnju fabrike guma, navodi se u saopštenju Komisije za kontrolu državne pomoći.Vrednost ovog zemljišta u Inđiji koje će biti otuđeno bez naknade po proceni Poreske uprave je 352,8 miliona dinara, što je 553 dinara po metru kvadratnom, a za ovo zemljište kompanija će morati da zaposli 523 radnika na neodređeno do 2023. godine, čime dobija oko 5.700 evra po radniku.Ukupno ulaganje investitora u materijalna i nematerijalna sredstva za ovaj investicioni projekat biće oko 364 miliona evra, a od toga najmanje 25 odsto ulaganja mora biti finansirano iz sredstava koja ne sadrže bilo kakvu državnu pomoć.Pored radnih mesta, investitor se obavezao da investiciju zadrži na teritoriji Inđije najmanje pet godina od dana završetka investicionog projekta.Ova japanska kompanija osnovana je 1945. godine u Osaki, a trenutno zapošljava oko 13.000 radnika širom sveta. Trenutno imaju sedam fabrika za proizvodnju guma i četiri za proizvodnju delova za automobile.Proizvodnja guma čini 85 odsto ukupne prodaje ove kompanije, u asortimanu su gume za putnička vozila, kamione i autobuse, između ostalih.Planirano je da fabrika u Inđiji bude centar za proizvodnju guma za evropsko i rusko tržište.

Srbija

Evropska komisija usvojila predloge za lakšu trgovinu sa Srbijom

U Evropskoj komisiji najavljuju promene u preferencijalnim trgovinskim sporazumima Evropske unije sa 20 trgovinskih partnera, među kojima je i Srbija, piše portal Biznis i Finansije.Evropska komisija usvojila je predloge koji imaju za cilj povećanje trgovine između EU i susednih zemalja u Panevro-mediteranskom regionu, uključujuči i Srbiju.U Komisiji navode da će predlozi modernizovati preferencijalne trgovinske sporazume EU sa 20 trgovinskih partnera tako što će relevantna „pravila o poreklu“ u tim sporazumima postati „fleksibilnija i pogodnija za poslovanje“.Cilj je da se postigne brži ekonomski oporavak od posledica krize izazvane pandemijom i podstakne regionalna saradnja.Pored Srbije, predložene izmene obuhvataju i bilateralne trgovinske sporazume EU sa: Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom, Švajcarskom, Farskim ostrvima, Turskom, Egiptom, Izraelom, Jordanom, Libanom, Palestinom, Gruzijom, Republikom Moldavijom, Ukrajinom, Albanijom, BiH, Severnom Makedonijom, Crnom Gorom i tzv. Kosovom.„Pravila o poreklu“ su neophodna po bilo kojem trgovinskom sporazumu, jer oni određuju koja roba može imati prednost takozvanog povlašćenog tretmana.Roba sa preferencijalnim poreklom ispunjava uslove za uvoz sa nižim stopama carine ili čak nultom stopom, zavisno od preferencijalnog tarifnog tretmana, navode u Briselu.

Srbija

Zaštita podataka bez „Štita privatnosti“ i u Srbiji

Evropski sud pravde prošlog meseca proglasio je nezakonitim sve prenose podataka o ličnosti iz zemalja Evropske unije (EU) u Sjedinjene Američke Države (SAD) na osnovu mehanizma „Štit privatnosti“ (Privacy Shield), koji je na snazi i u Srbiji, i time su otvorena broja pitanja o zaštiti podataka na internetu, ali i da li bi ova presuda mogla da utiče na kontrolu podataka koje se šalju u Kinu i Rusku Federaciju, piše Radio Slobodna Evropa.U Srbiji je Zakon o zaštiti podataka o ličnosti usklađen sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) Evropske unije, a nedavno osporeni mehanizam “Štit privatnosti” je jedan od osnova za iznošenje podataka iz zemlje.“To znači da, ukoliko kompanija iz Srbije želi da razmenjuje podatke sa kompanijom iz SAD koja je deo ovog mehanizma, ona je to mogla da radi bez posebne dozvole našeg Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti ili bez potpisivanja nekog dodatnog ugovora o razmeni podataka. Sada to više nije moguće i kompanije se moraju oslanjati na neke druge osnove za iznošenje podataka”, objašnjava Ana Toskić Cvetinović, izvršna direktorka beogradske organizacije Partneri za demokratske promene.Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti zatražio je 11. avgusta od nadležnih u Srbiji da pronađu druge mehanizme prenosa podataka u Sjedinjene Američke Države propisane Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.Kako navodi Poverenik, među ponuđenim alternativama su pravno obavezujući akt sačinjen između organa vlasti, standardne ugovorne klauzule izrađene od strane Poverenika u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka, kojima se uređuje pravni odnos između rukovaoca i obrađivača, kao i obavezujuća poslovna pravila koja se takođe uređuju ovim zakonom.Alternativa je, dodaje Poverenik, i da se podaci iznose “odobrenim kodeksom postupanja u skladu sa tim zakonom, zajedno sa obavezujućom i sprovodivom primenom odgovarajućih mera zaštite, uključujući i zaštitu prava lica na koje se podaci odnose, od strane rukovaoca ili obrađivača u drugoj državi ili međunarodnoj organizaciji".Prema mišljenju Ane Toskić Cvetinović, to što je u Srbiji i dalje na snazi odluka Vlade kojom se mehanizam “Štit privatnosti” smatra valjanim osnovom za iznošenje podataka stvara problem i građanima i kompanijama.“Bitno je da Vlada Srbije što pre izmeni ovaj osnov, jer sada su i naši građani i kompanije u nekoj vrsti praznine, s obzirom na to da jedno pravilo važi za one koji su na nivou Evropske unije, naš zakonodavac se poziva na pravila EU, a odluka Vlade govori nešto što je sada suprotno realnosti”, objašnjava Toskić Cvetinović.Na pitanje RSE u koje se sve zemlje iz Srbije prenose podaci o ličnosti, u kancelariji Poverenika odgovaraju da od početka primene Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u avgustu 2019. godine, Poverenik nije izdao nijedno odobrenje za prenos podataka u druge države.Postavlja se pitanje, može li se presuda Evropskog suda pravde primeniti i na transfer podataka u druge zemlje poput Kine i Rusije, posredstvom društvenih mreža kao što su TikTok, aplikacije Yandex ili tehnologije kineske kompanije Huavej?Kina ima značajan tehnološki uticaj u Srbiji, koju vidi kao deo svoje inicijative Pojas i put.Uporedo sa Pojasom i putom, tekla je i saradnja Srbije sa kineskom IT kompanijom Huawei, koja je 2017. godine potpisala nekoliko sporazuma sa srpskim ministarstvima na osnovu Sporazuma o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture koji su ranije potpisale vlade Srbije i Kine.U sklopu dogovora između Huaveja i Srbije je i postavljanje hiljadu kamera sa tehnikom prepoznavanja lica.Još jedan od zajedničkih projekata je i gradski "Data centar" u Kragujevcu. Otvaranju tog centra u kojem se čuvaju podaci grada, gradskih uprava, javnih preduzeća i ustanova i omogućuje povezivanje sa republičkim bazama podataka prisustvovali su u martu ove godine predstavnici Vlade Srbije, ambasadorka Kine u Srbiji Čen Bo i predstavnici Huaveja.Taj centar, međutim, sa opremom kineske kompanije i računarima sa podacima građana, smešten je u dvorištu Bezbednosne informativne agencije u Kragujevcu.Još jedna kineska platforma, sve popularnija u Srbiji, a koja čuva i potencijalno prenosi lične podatke korisnika u Kinu, jeste društvena mreža TikTok.Još uvek nije jasno koliko se podataka prenosi iz Srbije u druge zemlje i koliko su ti podaci bezbedni.

Srbija

Crédit Agricole banka otvorila jednu od najmodernijih filijala u Kraljevu

Od ponedeljka 24. avgusta 2020., klijentima Crédit Agricole banke u Kraljevu, na adresi Cara Lazara 31, na raspolaganju je jedna od najmodernijih filijala Banke uređena prema novom konceptu uređenja filijala, razvijenom po uzoru na filijale Banke širom sveta. U novom okruženju klijentima će na usluzi biti dobro poznati tim bankarskih svatnika spremnih da zajedničkim zalaganjem nađu najbolje rešenje za svakog klijenta. Novi koncept uređenja filijale razvijen je pre svega sa ciljem da klijentima u modernom i prijatnom prostoru omogući fleksibilan i neposredan odnos sa bankarskim savetnicima kao i uvede dodatne funkcionalnosti kao što je digitalna zona gde je moguće isprobati najnovije digitalne servise Banke, posebnu mašinu za brzu uplatu pazara ili uplatno isplatni bankomat na kome je moguće koristiti dinare i evre. „Crédit Agricole Srbija, deo je Crédit Agricole grupe, jedne od 10 najvećih bankarskih grupacija na svetu koja posluje u 47 zemalja i ima više od 52 miliona klijenata. O snazi  i stabilnosti Crédit Agricole grupe najbolje govori kreditni rejting A+ koji je pokazatelj visoke stabilnosti, čak i u veoma izazovnim uslovima poslovanja. Sa željom da i u ovim izazovnim vremenima odemo korak dalje i klijentima omogućimo još bolje iskustvo, umesto postojeće filijale u Kraljevu, otvorili smo potpuno novu, koja predstavlja jednu od najmodernijih filijala Crédit Agricole banke u Srbiji“ rekao je Romuald le Masson, Rukovodilac prodajne mreže Crédit Agricole Srbija. Crédit Agricole banku u Srbiji čini više od 900 zaposlenih koji u 74 filijale, kroz individualan pristup i posvećenost svakodnevno rade na unapređenju partnerskog odnosa sa 300.000 klijenta, imajući u vidu specifične potrebe svakog od njih kao i osobenost vremena u kome živimo.