Lifestyle

Tri ideje za zimsku kupovinu

 Zimski meseci i praznici koje zima donosi su period godine kada se većina ljudi u svojim domovima okuplja sa članovima porodice i sa prijateljima. Zbog toga je važno da se možemo opustiti u udobnosti svog doma i uživati u svakom danu. Sa druge strane, ovo je period godine koji možete iskoristiti za putovanja sa dragim ljudima i upoznavanje novih kultura i gradova. Mi vam u nastavku predlažemo nekoliko proizvoda koji su vam potrebni u zavisnosti od toga koju vrstu odmora birate. Adekvatna posteljina za hladne, zimske dane Zimsko uređenje vašeg doma upotpuniće posteljina koja ima motive i dezene koji nas podsećaju na zimu i Božić. Birajte crvenu, belu, zlatnu ili zelenu boju kada kupujete vašu posteljinu, kako bi vas svakodnevno podsećati na period praznika, ljubavi i darivanja. Neka vaš izbor bude mekana, kvalitetna posteljina, napravljena od prirodnih materijala kao što su pamuk, saten, svila ili kombinacije ovih materijala, koje garantuju da će vam biti toplo tokom hladnog perioda godine i koje će apsorbovati vlagu koje vaše telo svakodnevno oslobađa tokom spavanja.  Aparat za kafu vam obezbeđuje uživanje u svakom gutljaju kafe u vašem domu Kafa je deo naše svakodnevice i deo naše kulture, i skoro da ne postoji osoba koja je ne voli. Ukoliko spadate u grupu ljudi koja svoj dan započinje šoljom kvalitetne kafe bez koje se ne može razbuditi ili svako okupljanje sa dragim ljudima volite upotpuniti sa najpopularnijim pićem na svetu, onda aparat za kafu predstavlja najbolju investiciju za vas.  Na tržištu postoji dosta različitih modela aparata za kafu koji se razlikuju po svojim karakteristikama, a vi morate znati kakvu kafu želite da pijete kako biste odabrali onaj pravi za vas. Na primer, ukoliko više volite da pijete jaku kafu birajte aparat koji u sebi sadrži mlin jer sitno samlevena zrna kafe obezbeđuju jak ukus ovog napitka. Ukoliko ipak više volite kafu koja ima puno mleka, odaberite aparat koji ima specijalno napravljenje dodatke koji su zaduženi za kremast, mlečni ukus kafe. Preporuka je da izaberete aparat za kafu koji može da proizvede jak pritisak, koji će omogućiti da vaša kafa ima bogatu penu i intenzivan ukus. Kvalitetne putne torbe – vaš saveznik u upoznavnju različitih kultura Kao što smo već rekli, zimski meseci, Nova godina i Božić su period kada turističke agencije imaju veliki broj aranžmana a avio kompanije nude letove za različite destinacije širom sveta. Ove ponude rado uplaćuje veliki broj ljudi koji svoje dane odmora da upoznaju različite kulture i delove sveta i brojne gradove. Kako biste se uputili na ovakvo putovanje potrebano vam je društvo vama drage osobe ili više njih, pasoš, nešto novca i kvalitetne putne torbe u koje ćete spakovati potrebne stvari. Kvalitetne putne torbe se danas mogu pronaći u urbanom, modernom stilu, u velikom broju dezena i boja i lako će se uklopiti sa vašim ličnim modnim stilom. Danas postoji veliki broj specijalizovanih radnji u kojima možete kupiti kvalitetne putne torbe, a pored toga, možete ih pronaći u prodavnicama sportske opreme. 

Lifestyle

Dosadilo joj da „ispravlja“ ljude, pa otvorila Instagram

Aleksandra Obradović za Novu ekonomiju kaže da je jednog dana, kada se, žargonski rečeno, “smorila” da čita tuđe pravopisne greške, odlučila da otvori instagram stranicu nazvavši je Dnevna doza pravopisa. Svakodnevno, već dve i po godine, korisnici ove društvene mreže imaju prilike da reše jezičke nedoumice na razne zanimljive načine. O tome da li smo sve nepismeniji ili se u eri interneta to bolje vidi, kao i o hobiju koji možda preraste u biznis, razgovarali smo sa Aleksandrom, “adminkom” stranice koja spada u one korisne na toj mreži. Kako ste došli na ideju da napravite instagram stranicu na kojoj ćete objavljivati jezičke nedoumice? Ideja se rodila pre dve i po godine, koliko i postoji stranica. Ljubav prema srpskom jeziku i svakodnevno susretanje sa pravopisnim i gramatičkim greškama doprineli su da se ideja sprovede u delo. Naime, prelomni trenuci su bili kada sam u poslovnoj prepisci sa kolegama počela da uviđam osnovne pravopisne greške koje su sve više počele da mi smetaju.  Dok sam bila u osnovnoj i srednjoj školi mislila sam da se podrazumeva da je osoba koja je završila fakultet pismena. Danas vidim da to, nažalost, nije tako. Smatram da je naš jezik prelep i bogat i da ga treba negovati i čuvati, pogotovо danas kada je uz upotrebu mobilnih telefona i društvenih mreža komunikacija svedena na korišćenje žargonskih reči, anglicizama i skraćenica. Da li se inače bavite srpskim jezikom van ovog „digitalnog” posla? Nažalost ne, ali imajući u vidu da jezik i pravopis prožimaju sve sfere života, mogu reći da moj primarni i digitalni posao predstavljaju neraskidivu celinu.  Kome je stranica namenjena? Moja stranica je namenjena je onima koji žele da se na zanimljiv način podsete zaboravljenih pravila, onima koji žele da nauče nešto novo i onima koji su spremni da priznaju da ne znaju sve i da prihvate nova znanja. Naparfemiši svoj biznis Da li je ovo Vaš biznis ili samo hobi? Prvenstveno je hobi koji je nastao iz velike ljubavi prema srpskom jeziku. Da li će tako ostati u budućnosti, ne znam. Cilj mi je da moje objave dopru do što većeg broja ljudi. Trenutni broj pratilaca govori da sam na pravom putu i da se ljudima dopada način na koji predstavljam pravopisna pravila. U ovom trenutku moj najveći „profit” je činjenica da stranicu prati veliki broj ljudi i da sadržaj koji objavljujem izaziva veliko interesovanje. Dakle, ako bismo pričali o biznisu kao o novčano isplativom poslu, trenutno predstavljam svoj prvi proizvod, svesku sa pregledom osnovnih pravopisnih pravila. U kom smeru će se sve ovo razvijati, vreme će pokazati. Da li je moguće na ovaj način zaraditi, imate veliki broj pratilaca? U eri interneta društvene mreže su vodeće u poslovanju i ostvarivanju profita, Svako ko vredno radi, može zaraditi. Ipak, mislim da je pre nego što uopšte počnemo razmišljati o zaradi, važno zadobiti poverenje pratilaca i pokazati da je ono što radimo vredno pažnje.  Ovo je CV nikole tesle, da li bi ga danas neko zaposlio S pojavljivanjem društvenih mreža, pojavio se i veliki broj jezičkih nedoumica, uviđamo svi da mnogi pišu nepravilno mnoge reči. Kako Vi gledate na to? A možda su „nedoumice” danas samo vidljivije? Srpski je veoma težak i složen jezik. Taman kad pomislimo da smo rešili sve nedoumice, pojavi se nova. Tako je bilo i pre ovog digitalnog doba. Društvene mreže su nam samo omogućile da saznamo da ima još mnogo ljudi koji imaju iste nedoumice kao mi. Mada, činjenica je da su društvene mreže negativno uticale na pravilno pisanje. Mladi previše vremena provode na društvenim mrežama prateći nekvalitetne sadržaje. To u značajnoj meri doprinosi negativnoj slici pismenosti u Srbiji. Pored toga, ljudi sve manje čitaju knjige. Čitanje knjiga je jedan od načina da vidimo kako se reči pišu pravilno. Ako ne čitamo, onda se oslanjamo samo na ono što čujemo.  Zašto, po Vašem mišljenju, korisnici Instagrama prate Vašu stranicu? Ako je verovati Instagram statistici, najveći broj pratilaca ima između 25 i 35 godina. U skladu sa tim, pretpostavljam da je najviše onih koji žele da upotpune svoje znanje i da se podsete zaboravljenih pravila. Naravno, ima i onih najmlađih koji uporedo sa učenjem na časovima uče i na stranici i proveravaju svoje znanje u kvizovima koje postavljam skoro svaki dan.  A oni koji ne prate, zašto bi trebalo da Vas zaprate? Zato što je stranica Dnevna doza pravopisa mesto na kome se na zabavan način mogu naučiti pravopisna i gramatička pravila, ali i obnoviti ona koja su zaboravljena.  Koliko je, na to što govorimo nepravilno, uticao internet, društvene mreže, po Vašem mišljenju? Internet i društvene mreže su u velikoj meri uticali na nepravilni govor. U stvari, više na nepravilno pisanje. Upotreba anglicizama, žargonskih reči i skraćenica je značajno doprinela tome. Pored toga, imamo i mnogo stranica na kojima se namerno piše nepravilno (izvrću se reči, meša se latinica i ćirilica itd.). Izgleda da ne koristimo na pravi način dostupnost informacija i besplatnih sadržaja.  Ono što je nekad bilo pravilno, danas nije i obrnuto. Da li imaju pravo da se ljute kad ih ispravite: nije Španjolka, nego Špankinja? Nepravilni oblici su toliko ukorenjeni da pravilni zvuče nepravilno. Pored toga, čini mi se da su ljudi stekli utisak da se pravila menjaju često. Da to nije tačno može se zaključiti upoređujući starija i novija izdanja Pravopisa. Još jedan razlog za ljutnju bi mogao da bude i neusaglašenost jezičkih priručnika. Na primer, Normativna gramatika srpskog jezika Matice srpske navodi da je naziv za stanovnicu Španije, Španjolka, dok u Pravopisu srpskog jezika Matice srpske piše Špankinja. Ipak, ljudi se ljute i za pravila koja se nikad nisu menjala, a oni misle da jesu. Pretpostavljam da su samo pogrešno naučeni.

Lifestyle

Mogu li bogataši da kupe duži život?

Već se i domaći mediji pune tekstovima i saznanjima koja se svode na jedno pitanje - mogu li svetski bogataši u (doglednoj) budućnosti da kupe duži život. Ili čak – besmrtnost. Baš u jutro kada započinjem ove redove, eto koincidencije, na radiju prepričavaju tekst iz nekih novina ili sa sajta čija je to tema. Večni život bogatih. Ova bi težnja, kad bi se ostvarila, bila kruna onog što se već dešava – produžavanje života najrazličitijim „pomagalima”.  Tome decenijama pribegava isuviše bogati, pa i (samo) imućni svet. Jedno od tih pomagala je, tvrdi se, i hiperbarična komora, odnosno duži „boravak” u njoj, a iz pouzdanih izvora saznao sam da je jedan od naših veoma poznatih kardiologa i akademika još davno godinama ispitivao njeno blagotvorno delovanje.  I popularna, a ozbiljna publicistika (za nauku već nisam kapacitet) zalazi u ovo polje. Eto i knjiga „Brodolom civilizacija” Amina Malufa francuskog, a libanskog porekla, novinara, publiciste i svetski relevantnog mislioca (novinar, a mislilac, kako to zvuči nespojivo sa nama!) zalazi u ovo polje. Osnovna mu je tema civilizacijski slom arapskog sveta od 1967. I „sedmodnevnog rata” Egipta i Izraela, do sadašnjih ekstrema islamskog fundamentalizma i terorizma. Ali, u toj analizi autor zrakasto zalazi u mnoge oblasti.  U politici, recimo, uočava niz neposredno nepovezanih procesa što se „vrte” oko 1979. a koji se ipak nadovezuju na 1967. godinu. Počev od „reganizma i tačerizma” što sve sada, vidimo, konačno dovodi do parcijalizacije sveta, etnoseparatizma i etnocentrizma, do jednog podeljenog i nesolidarnog sveta, uporedivog sa „Titanikom”. Kruna svega je sofisticirana kontrola pojedinaca i njihovih sloboda, što, uz neslućeni napredak elektronike, uveliko prevazilazi Orvelove bojazni. Ispituje Maluf i epohalne i globalne ekološke probleme, klimatske promene, mogućnosti nuklearnog rata i u isti rang sa njima, po značaju, dovodi i našu „gornju temu”.  Mihailov politički triler: Despotizam, gušenje kritike, prevare... Vrtoglavi napredak sajber tehnologija i dostignuća u medicini, uz globalizaciju, autora navode na veoma pesimističan zaključak – lako može da se desi da bogati siromašne počnu da tretiraju kao otpad, smeće sveta... Citiram: „Ono najbolje što čovečanstvo može da napravi izopačeno je onim najgorim što ono može da napravi – ovo je tragični paradoks našeg vremena, a obistinjuje se u mnogim oblastima.  Čak i najperspektivnija i najkorisnija medicinska otkrića mogu da postanu pogubna za budućnost naše vrste u svetu koji se raspada. Ako sutra nauka bude uspela da ovlada procesom starenja ćelija, kao i procesom zamene organa, i samim tim da znatno produži životni vek, zar to ne bi bila, neosporno, fascinantna evolucija?  Ali bila bi takođe zastrašujuća, budući da bi od ove skupe tehnike profitirao samo beskrajno sitan deo svetskog stanovništva, u najmanje dve ili tri generacije; i da bi se ta manjina izabranih s vremenom odvojila od mase svojih savremenika kako bi činila jedno drugačije čovečanstvo koje ima mnogo superiorniju dugovečnost od ostalih smrtnika. Kako bi se doživljavala ta nejednakost, vrhunac svih nejednakosti? Da li bi se oni koji bi bili isključeni iz dugog života pomirili sa svojom sudbinom?  Naprotiv, možemo pretpostaviti da bi udvostručili svoj bes i sanjali o krvavoj osveti. A privilegovani? Ne bi li bili u iskušenju da se zabarikadiraju iza visokih zidova, i da bez milosti unište one koji bi im pretili?” Tako piše Maluf. Ne samo ovaj, već i drugi pasaži njegovog teksta, međutim, veoma asociraju na manje pesimistične, ali potencijalno „dugoročnije”, još maštovitije zaključke u mnogim pasažima knjige jednog našeg autora, znanca ove rubrike. To je Ljubomir Anđelković, post-drugosvetskoratni atletski šampion, funkcioner carine, diplomata, obaveštajac, stručnjak za analizu između redova prijateljskih diplomatskih poruka, čovek širokog obrazovanja, poslednji otpravnik poslova Ambasade SFRJ u Gani „i okolini”. U ovoj rubrici, da podsetimo, on je svedočio da je kao klinac u kući Rajterovih na Dedinju 1941. slušao Tita kako svira Šopena „bolje nego Poljaci”.  Pošto je sticajem nevoljnih okolnosti u Gani postao „tiražni pisac” pod imenom Kodjo Vangorski, on i ovde objavljuje prevode tih knjiga – od romana do publicističkih dela. U jednom od njih, „Sudbina zla”, on za ovo Malufovo „drugačije čovečanstvo” iznad nivoa puke naučne fantastike predviđa i genetske mutacije čoveka. Usled njih bi Malufova „manjina izabranih” evoluirala u novu vrstu, dominantno iznad homo sapijensa.  Ta manjina, već sad dominantna po bogatstvu, obrazovanju, mogućnosti da kupuje oaze čiste prirode i vazduha, postala bi, kaže Vangorski na jednom mestu, homo contentus, zadovoljni čovek. Na drugom pak mestu je precizniji, homo sapijens razdvojiće se u homo inferioris i homo superioris. To bi bila posledica raslojavanja sveta na ekstremno bogate i siromašne - mi i drugi siromašniji ostajemo „homo sapijensi”, dok se kroz generacije ne pretvorimo u inferiorne, ovi drugi moćni i „kapacitabilni” da dobro žive i bogato se leče postaju superiorni. Kao vrsta.  Citiram taj futurizam Vangorskog: „Ako ne dođe do promene sadašnje sve oštrije imovinske stratifikacije kakva se stvara u kapitalističkoj Korporativnoj naddržavnoj zajednici, doći će do dugoročne sužene mogućnosti mešanja različitih socijalno/rasnih skupina, što će sigurno dovesti do trajnih promena genoma, odnosno do ramifikacije homo sapijensa u barem dve ljudske podvrste.” ...“Homo superioris, potomak današnjih ’velikih igrača’ i njihovih ’plaćenika’ živeće u izuzetno povoljnim uslovima u onim predelima koji su klimatski najpogodniji za pun život...  I srbija imala svoju jovanku orleanku Imaće bogatu i skladnu muskulaturu, zahvaljujući finansijskim mogućnostima svojih predaka koji su mogli sebi da priušte privatne bazene i privatne teretane... S druge strane, homo inferioris, potomak današnjih „prinudnih dokoličara” (tako autor približno određuje ono što nauka naziva prekarijatom – prim B. A.) živeće u ruševinama današnjih megalopolisa, ili po pećinama, a možda i na drveću. Biće zakržljalog rasta zbog slabe ishrane, ali će zato imati funkcionalnu muskulaturu za lov i borbu. Najverovatnije će biti vrlo dlakav zbog izloženosti klimatskim promenama...” Srećom, to će se sve desiti kroz više stotina godina, a nesrećom, proces je već počeo, piše Kodjo Vangorski, alijas Ljuba Anđelković.